FILOZOFIJA I ZNANOST

1. FILOZOFIJA I ZNANOST

2. Objasnite sintagmu: “odgoj i obrazovanje”.

3. Mjesto filozofije u sustavu edukacijskih znanosti po Gastonu Mialaretu Gaston Mialaret (1989.), Uvod u edukacijske znanosti , Zagreb: Školske novine

4. »Edukacijske znanosti koriste više znanstvenih metoda. Ako je i točno da određene znanosti radije koriste svoju specifičnu metodu, nije rijetkost da se jedan problem proučava, bilo usporedo ili postupno, uz primjenu većeg broja različitih znanstvenih metoda.  To se opravdava, kako smo pokazali, složenošću edukacijskih činilaca i situacija, koje ne možemo obuhvatiti u cjelini samo jednom metodom. U edukacijskim znanostima nalazimo na djelu metode koje slijede. Refleksivna metoda ili metoda filozofske analize Tu metodu uglavnom primjenjuju filozofi edukacije, no vrlo često je koriste, u određenom trenutku znanstvenog postupka, svi istraživači na području edukacijskih znanosti. To proizlazi iz činjenice što funkcioniranje i razvoj edukacijskih situacija ne slijedi  iz nekog mehanicističkog determinizma; ne može se proučavati edukacijska situacija a da joj se ne poznaje svrha.« (Mialaret, 1989., 113-114)

5. »Što se tiče prava da se odrede ciljevi, moramo se sporazumjeti. Nije riječ zapravo o tome da se ciljevi nameću, već da se osvijeste i da ih međusobno sučeljavamo. Osim toga, svaki edukator i svaki istraživač može razmišljati o ciljevima edukacije, dakle filozofirati. Pod uvjetom da to radi znalački. Jer svi mogu filozofirati, ali filozofija nije misao svih. Ona zahtijeva kulturu i neumoljivost jer joj samo one omogućuju da prevlada ideologije kritizirajući ih.« (Reboul, 1989., 44)

6. »Kada pedagogija pođe od pretpostavke da može do kraja spoznati što odgoj jest i na osnovi toga naći sigurne naputke za to kako ga treba učiniti boljim - što pretpostavlja znanje o tom što je dobro a što zlo - (kako bi inače znala koji je odgoj dobar a koji nije) - pedagogija sebi prisvaja predmet filozofije. Tu svoju nelagodnost pedagogija prevladava tako što filozofiju "upošljava" kao "pomoćnu pedagogijsku znanost". Ona se služi "rezultatima" filozofije. U ovoj se zabludi pogrešno pretpostavlja da pedagogija može biti znanost i da kao znanost može biti samostalna, iako u svojim bitnim odredbama zavisi od filozofije, i dalje, da filozofija, od koje ona u svojim odredbama zavisi, doista ima trajna rješenja koja se ne mogu više dovoditi u pitanje. Filozofija ih, dakako, nema. Ona ih takve ne može ni imati a da se ne ukine. Taj odnos o kojem je riječ - pedagogija kao znanost zavisi od filozofije koja sama nije znanost - dovodi je u nepriličan odnos, jer, ako smatra svoju znanstvenost garancijom vlastite vrijednosti a zavisi od filozofije koja nije znanost, to onda i sama ta vrijednost znanstvenog oko koje se zalaže više nema onu težinu koja se od nje očekivala.« (Marinković, 1990., 34)

7. MOŽE LI ZNANOST PROIZVESTI NEŠTO NOVO? • Što je otkriće? • Što je izum?

8. ZAŠTO JE FUTUROLOGIJA OKSIMORON?

9. Jesu li Watson i Krick otkrili ili izumili DNA?

10. Francis Crick i James Watson

11. SKRIVANJE - OTKRIVANJE filosofija

12. filosofija

14. KPOM MAHEBAP MAMA MAPA MAT MATEP MATOP MATPOHA MEKA MEKAH BABA BAHAT POTKA POTOK BEBA BEKTOP BEPA KOMA KOMH KOPA KOPAK KPAH KPMA OBA OPATOP OPET OPMAP PETA PETAK POB POHOTA POK POMAH POMAK POP POTOM POTOP TAKO TAMA META METAK MOMAK MOPA MOPE MOTKA MOTO MOTOP TEMA TETPA TETTA MEKET BAKA BAPBAP BATPA MEKO TOBAP TOMA TOMO TOP TPABA TPOM OKO OPAT ABAH AMEH BETAP BOK BOKA PAHO PAKAO PAPAK PATA PATAK PEKA BOKATA BPATA BPEME HEBEH KABA KAMO KAPA KAPAK KAPMA KAT KEBA KEP KOB METAP MOBA Pokušajte gornje predmete povezati na neki zakonit način tako da dobiju razumljiva značenja.

19. »U ovom ogledu "normalna znanost" označava istraživanje koja je čvrsto utemeljeno na jednom ili više prošlih znanstvenih dostignuća za koja neka određena znanstvena zajednica priznaje da neko vrijeme čine temelj za daljnju znanstvenu praksu. Danas o takvim dostignućima (iako rijetko u njihovu izvornom obliku) izvještavaju znanstveni udžbenici, elementarni i viši. Ti udžbenici izlažu glavninu prihvaćenih teorija, ilustriraju mnoge ili sve uspješne primjene i uspoređuju te primjene s opažanjima i pokusima. (...) Normalna znanost, aktivnost rješavanja zagonetki koju smo istražili, visoko je kumulativni pothvat, vrlo uspješan u postizanju svog cilja - stalnog širenja opsega i preciznosti znanja. U svim ovim aspektima ona se s velikom preciznošću uklapa u najuobičajeniju predodžbu o znanstvenom radu. Međutim, jedan standardni proizvod znanstvenog pothvata nedostaje. Normalna znanost ne teži nikakvim činjeničnim ili teorijskim novitetima, niti do njih dolazi kada je uspješna.« (Kuhn, 1999., 23 i 63 ) Izvor: Polić, M. (2002.), FILOZOFIJA ODGOJA, interaktivni multimedijski priručnik

20. »Industrijsko je društvo upravo društvo ovakvog svjetonazora, koje je ignoriralo i ignorira, dok god može, da se znanosti mijenjaju. Primjerice, vrijednost matematike kao neprikosnovene metode prirodnih znanosti , njezine istine na početku gledanja na prirodu kao materiju, kao stroj, od Galijeja nadalje, u Einsteinovom aforizmu glasi: "U onoj mjeri u kojoj se zakoni matematike odnose na stvarnost, oni nisu sigurni, a u onoj mjeri u kojoj su sigurni oni se ne odnose na stvarnost. (...) Krizu suvremenog svijeta izazvala je kartezijansko-newtonovska prirodna znanost. Ona je razdvojila smisao srednjovjekovne strukture bitka, izvukla biće prirode iz te cjeline za puki predmet svojega znanstvenoga promatranja, odredila pojam znanstvenosti u njezinoj matematičkoj dokažljivosti, otvorila pukotinu između subjekta i objekta, znanja i vjerovanja. Ako je Srednji vijek vjerovao u Bibliju, Novi vijek vjeruje u fiziku. Crkva i teologija su tako rigorozno i represivno postupile prema Galilejevim otkrićima, ne zbog fizičkih istraživanja, već zbog rezultata i posljedica tih istraživanja koje oni imaju na vjernike.« (Despot, 1995., 35 i 73) Izvor: Polić, M. (2002.), FILOZOFIJA ODGOJA, interaktivni multimedijski priručnik

21. »Da bih potaknuo prodaju knjige mislio sam da svoj prilog trebam napraviti provokativnim, a najprovokativniji stav koji se može izreći o odnosu znanosti i religije jest da je znanost, u stvari, religija. Pošto sam ovaj stav učinio jezgrom svoga članka, otkrio sam da je moguće pronaći mnoštvo razloga, i to mnoštvo odličnih razloga, koji će ga podržati. (...) Želim da obranim društvo i njegove pripadnike od svih ideologija, uključujući i znanost. Sve ideologije moraju se promatrati u perspektivi. One ne smiju biti uzete previše ozbiljno. Treba ih shvatiti kao bajke koje imaju reći mnogo interesantnih stvari, ali koje također u sebi sadrže i gnusne laži, ili kao etičke propise koji mogu biti korisna praktična pravila, ali su kobni kad se slijede doslovno.« (Feyerabend, Paul, 1985., 367) Izvor: Polić, M. (2002.), FILOZOFIJA ODGOJA, interaktivni multimedijski priručnik

22. Despot, Blaženka (1995.), »New age« i moderna, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 128 str. • Feyerabend, Paul, 1985., “Kako zaštititi društvo od nauke” u Sesardić, Neven ur. 1985., Filozofija nauke, Beograd: Nolit, 367 str. • Kuhn, Samuel Thomas (1999.), Struktura znanstvenih revolucija, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk: Hrvatsko sociološko društvo, 248 str. • Marinković, Josip (1990.), Filozofija kao nastava, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 127 str. • Mialaret, Gaston (1989.), Uvod u edukacijske znanosti, Zagreb: Školske novine, 150 str. • Reboul, Olivier (1989.), u Mialaret (1989.)