310 likes | 566 Views
SEKSUALNO NASILJE U ŠKOLI Rodno uvjetovano nasilje * PRIMJERi IZ PRAKSE *. Požega, 2. prosinca 2008. Tematska proširena sjednica “SEKSUALNO NASILJE NAD ŽENAMA” OBRTNIČKA ŠKOLA POŽEGA http://obrtnicka-skola-pozega.skole.htnet.hr e-mail: ss-pozega-505@skole.t-com.hr
E N D
SEKSUALNO NASILJE U ŠKOLIRodno uvjetovano nasilje * PRIMJERi IZ PRAKSE * Požega, 2. prosinca 2008. Tematska proširena sjednica “SEKSUALNO NASILJE NAD ŽENAMA” OBRTNIČKA ŠKOLA POŽEGA http://obrtnicka-skola-pozega.skole.htnet.hr e-mail: ss-pozega-505@skole.t-com.hr tel. 034/272-992, fax. 034/271-140 Sačinila: Blaža Šurbek-Bagarić, dipl. pedagog
PLAN izlaganja • DEFINICIJA seksualnog nasilja • TEORETSKE POSTAVKE – podaci istraživanja • Potreba PREVENCIJE seksualnog nasilja • Pregled NEVLADINIH UDRUGA koje imaju kvalitetne programe prevencije seksualnog nasilja • Iskustva Obrtničke škole: prisutnost problema, načini suradnje s navedenim udrugama
Seksualno nasilje • svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe, bilo da žrtva nije dala pristanak ili ga nasilnik i nije mogao dobiti jer se radio djetetu ili nemoćnoj osobi • dobacivanje uvredljivih komentara seksualnog sadržaja • bilo koji oblik seksualne aktivnosti bez pristanka druge osobe • incest • prisila na stupanje u seksualni odnos bez upotrebe kondoma; • silovanje
RASPROSTRANJENOST SEKSUALNOG NASILJA • Seksualno uznemiravanje / napastovanje je svakodnevna pojava u svim segmentima našeg života: na ulicama, javnim prostorima, u školama i fakultetima, na radnim mjestima. Zbog načina tretiranja problema te problema vezanih uz dokazivanje, o ovim oblicima nasilja možemo najčešće saznati samo iz osobnih razgovora, izvještaja ženskih nevladinih organizacija i rezultata istraživanja. • Svjetski podaci pokazuju da je 30% djevojaka doživjelo neželjenu seksualnu pažnju od minimalno jednog profesora / instruktora / predavača na fakultetu (Benson i Thomson, 1982.). Podaci iz Kanade govore o 23% djevojaka koje su doživjele seksualno uznemiravanje u školi (Bagley, Bolitho, i Bertrand, 1997.).
U Hrvatskoj? • dostupni su podaci o uznemiravanju na fakultetima, a oni ukazuju na to da je 6% studentica doživjelo teže oblike seksualnog uznemiravanja, a 35% je doživjelo lakše oblike, kao što su neukusne šale, neumjesni pogledi, poziv na piće i primjedbe (Leinert-Novosel i Štingl, 2001.).
U HRVATSKOJ ??? • U Hrvatskoj su dostupni podaci iz policijske statistike i manjeg broja istraživanja, od kojih je samo istraživanje Ženske sobe (2006.) uključivalo brojna pitanja o seksualnom nasilju koje su doživjele žene. Službeni podaci MUP-a za 2007. navode kako je bilo 677 prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja (KZ, Glava 14), od čega 114 slučajeva silovanja. • Podaci Ženske sobe pokazuju kako je 17% žena doživjelo pokušaj silovanja ili silovanje. Od toga je samo 5% žena nasilje prijavilo policiji i/ili Državnom odvjetništvu (Ženska soba, 2006.). • Istraživanja provedena na studentima/cama 1998. i 2003. godine (Štulhofer, Jureša, Mamula, 1998. i 2003.) ukazuju da postoji trend povećanja broja prijavljenih slučajeva. Naime, dok je tijekom 1998. godine svega 1.3% djevojaka i 0.6% mladića izjavilo da je preživjelo seksualno nasilje, u 2003. godini podaci su više u skladu sa svjetskim procjenama i statistikama. Na pitanje jesu li doživjeli seksualnu viktimizaciju, 4% djevojaka i 1.2% mladića izjavljuje potvrdno te još 8% nije sigurno da li se to „može tako nazvati“.
Seksualno nasilje žrtva može doživjeti na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme, od njoj poznatih ili nepoznatih osoba i rijetke su osobe koje ga na neki način nisu doživjele. Jedan od najstrašnijih oblika svakako je napastovanje djeteta u krugu obitelji • S obzirom da se u Hrvatskoj godišnje prijavi 600 slučajeva seksualnog nasilja, a zapravo se prijavi tek 1 od 20, podrška Centra žrtvama prijeko je potrebna, a podršku mu pruža i Vladin ured za ljudska prava. Najvažnije je prevenirati nasilje, kaže predstojnik ureda Luka Mađerić. • Važno je napomenuti i da seksualno zlostavljanje nije ograničeno samo na žene, te da prema posljednjim podacima neki oblik seksualnog nasilja doživi i 1 od 9 muškaraca.
CESI istraživanje “Nasilje u adolescentskim vezama” • 60% mladih je doživjelo nasilje u vezi • Nasilje u adolescentskim vezama je ozbiljan problem – 87% djevojaka; 57% mladića Seksualno nasilje: • 28% mladića i 8% djevojaka smatra da žene kažu NE, misle DA • 6% mladića izjavljuje da prisiljava svoju partnericu na seksualni odnos
Fizičko i emocionalno nasilje • 15% mladića i 4% djevojaka misli da je prihvatljivo da dečko udari djevojku ako ga je ona prevarila • 23% mladića i 7% djevojaka smatra da je za neke osobe dobro da ih partner/partnerica ponekad udari • 40% mladih misli da je ljubomora način iskazivanja ljubavi • 16% djevojaka i 14% mladića je doživjelo da ih osoba s kojom su u vezi kontrolira, traži opravdanje gdje su, s kim su i što rade
Silovatelji su nepoznati manijaci u mračnim ulicama. Ponekad je žrtva sama kriva za nasilje. Žrtve silovanja su najčešće mlade i privlačne djevojke. Alkohol i zloupotreba droga su stvarni uzroci nasilja. Muškarci koji su nasilni ne mogu si pomoći. Nasilje je dio naše kulture. Ako žrtva napusti zlostavljača nasilje će prestati. Kad dvoje izađe na spoj ne može se govoriti da se desilo silovanje. Nasilno ponašanje je znak muškosti. Mitovi o nasilju
između 10 i 50% žena iskusilo je neki oblik fizičkog nasilja od partnera između 12 i 25% žena podvrgnuto pokušaju ili prisilnom seksualnom odnosu 500 000 žena u Europskoj uniji su žrtve trgovanja U SAD zdravstveni troškovi povezani s RUN oko 5.8 milijardi $ godišnje 80%- 90% počinitelja su muškarci 40% - 70% smrti žena izazvano je od strane partnera / muževa 4% smrti muškaraca izazvano je od strane partnerica/supruga U Velikoj Britaniji: 25% - 40% djevojaka zlostavljano od strane partnera
Posljedice silovanja Žrtve silovanja mogu mučiti: • osjećaji bijesa, krivnje i stida, • razmišljanje o tome da su na neki način isprovocirale silovanje, • strah od izlaska iz kuće, • noćne more, • osjećaj odbojnosti i gađenja kada vas bilo koji muškarac (uključujući partnera) dotakne, • gubitak teka, • osjećaj mučnine, • napadi plača, • osjećaj obamrlosti, • osjećaj usamljenosti i neshvaćenosti, • misli o samoubojstvu, • depresija, • osjećaj "uprljanosti".
SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE I INCEST (DJECE) • Seksualno zlostavljanje djeteta može se opisati kao svaka seksualna aktivnost ili ponašanje koje može emocionalno ili fizički ozlijediti dijete, te svaka seksualna aktivnost ili ponašanje kojim se iskorištava dijete radi zadovoljenja seksualnih ili emocionalnih potreba druge osobe. • Zlostavljana djeca potječu iz različitih obitelji te nema posebne povezanosti s rasom, društvenim slojem ili pripadnošću nekoj religiji. • Definicija incesta u zakonu se ograničava na seksualne odnose između bliskih srodnika. Međutim djeca su zlostavljana i od bliskih odraslih osoba koje uživaju njihovo povjerenje, a koji nisu s njima u srodstvu, primjerice susjedi, majčin ljubavnik, porodični prijatelji. Takvo zlostavljanje ne bi bilo definirano kao incest, međutim posljedice za su djecu jednake. Stoga nam je prihvatljivija definicija koju su postavile osobe koje su preživjele incest, a prema kojima je incest seksualno zlostavljanje djeteta od strane odrasle osobe od povjerenja koja je u poziciji moći i predstavlja autoritet za dijete. • Za sve one koji rade s djecom važno je znati da djeca ne izmišljaju priče o seksualnom zlostavljanju. Naprotiv, većina djece će zanijekati da se zlostavljanje dogodilo. Stoga pokažite djetetu da mu vjerujete, uvjerite ga da ono što se dogodilo nije njegova krivnja te mu pružajte trajnu podršku.
Znakovi koji mogu ukazivati na seksualno zlostavljanje • Znakovi koji mogu eventualno ukazivati na seksualno zlostavljanje su: infekcije mokraćnih putova, bolovi u trbuhu, inkontinencija, modrice, kronični poremećaji ishrane, depresija, pokušaji suicida, samopovrjeđivanje, napadi panike, kompulzivno pranje, nagle promjene raspoloženja, bježanje od kuće, spavanje na satu, izostajanje iz škole, strah od muškaraca, promjena uspjeha u školi, regresija na mlađi uzrast, nekarakteristično ponašanje koje podsjeća na seksualno. • Ovi su oblici ponašanja zajednički za svu djecu u slučaju krize i ne moraju biti reakcija na seksualno zlostavljanje. Međutim, važno je da u radu s bilo kojim djetetom budemo otvoreni za mogućnost seksualnog zlostavljanja. Djeci je o takvim iskustvima teško govoriti zato, kroz ovakve i slične znakove traže dozvolu da progovore o zlostavljanju koje im se događa i mole da se zlostavljanje završi.
međunarodne deklaracije i sporazumi Ključne međunarodne deklaracije i sporazumi ratificirani u Republici Hrvatskoj, a koji opravdavaju programsku akciju uvrštavanja nastavnih cjelina s područja edukacije o seksualnom zdravlju, ali i perspektive rodne ravnopravnosti u formalno školovanje mladeži su: • Međunarodna povelja o građanskim i političkim slobodama, • Međunarodna povelja o pravima djeteta, • Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) • planovi djelovanja Međunarodne konferencije Ujedinjenih naroda o stanovništvu i razvoju 1994. (UN ICPD, Kairo), te • UN-ove Četvrte svjetske konferencije o ženama (Peking) i njima slijedeće konferencije 1999. u Hagu, te 2000. u New Yorku…
reproduktivna prava mladih International Planned Parenthood Federation (IPPF) na temelju međunarodnih zakona o ljudskim pravima definirao je što seksualna i reproduktivna prava mladih ljudi uključuju: • Pravo da budete ono što jeste – da slobodno donosite vlastite odluke, izražavate se, uživate u seksu, da budete sigurni/zaštićeni, da odaberete brak (ili ne) i planirate obitelj • Pravo na znanje – o seksu, kontracepciji, SPI/HIV-u i vašim pravima • Pravo da se zaštitite i budete zaštićeni – od neplaniranih trudnoća, STI/HIV-a i seksualnog nasilja • Pravo na zdravstvenu zaštitu – koja je povjerljiva, pristupačna, kvalitetna i pružena uz dužno poštovanje • Pravo na uključenost – u planiranju programa za mlade i sa mladima, sudjelovanje na sastancima/seminarima na svim razinama i pokušaj utjecanja na vlade kroz određene mjere
adolescenti i adolescentice imaju pravo na: • jasne i točne informacije o seksualnosti • izraziti i istražiti vlastitu seksualnost dok god time ne ugrožavaju druge (i sebe) • seksualno zadovoljstvo • ne biti prosuđivan/prosuđivana zbog vlastite seksualnosti • predomisliti se • zatražiti što žele • pristup uslugama (medicinske, savjetovališta) bez procjenjivanja i osuđivanja • biti poštovan/poštovana radi onoga tko su i što su • reći "NE" seksu koji ne žele • znanje koje će im pomoći da kontroliraju i očuvaju vlastito reproduktivno zdravlje
Kako se to pravo provodi u Hrvatskoj? • Hrvatska također nije iznimka već spada u skupinu zemalja koje ne poštuju seksualna i reproduktivna prava mladih. Još uvijek nemamo seksualnu edukaciju u školama a savjetovališta i klinika gdje mladi mogu dobiti informacije i pomoć uglavnom nema. • Jedino takvo savjetovalište isključivo za mlade postoji u Zagrebu u Klaićevoj bolnici dok u ostalim većim gradovima postoje Službe za školsku medicinu gdje su liječnici/e školske medicine dužni/e unutar redovnog rada u svojim savjetovalištima raditi s mladima i na pitanjima reproduktivnog zdravlja.
Kad mladi započinju sa seksualnom aktivnošću? • Rezultati najnovijih istraživanja pokazuju da današnja mladež u Hrvatskoj sa seksualnom aktivnošću počinje ranije negoli prije pet godina. • Prosječna dob prvog spolnogodnosa kod djevojaka je sa 17.1 pala na 15.7 godina, • kod dječaka sa 16.7 na 15(Hodžić i Bijelić, 2003; Štulhofer, Jureša i Mamula, 1999). • Podaci iz istraživanja provedenih u posljednjih pet godina pokazuju da 30-42% mladih prilikom prvog spolnog odnosa nije koristilo nikakvu kontracepciju, a da prezervative redovno koristi 34-44% mladih (Hiršl-Hećej, Šikanić-Duganić i Dobravc-Poljak, 1998; Hodžić i Bijelić, 2003; Štulhofer, Jureša i Mamula, 1999; 2000). • Prema podacima Doma zdravlja studenata u Zagrebu, oko 15-20% seksualno aktivnih mladih žena zaraženo je klamidijom, a 10-12% HP virusom.
Što bi mladima pomoglo? • Podaci iz istraživanja pokazuju da više od 80% učenika/ca i preko 70% njihovih roditelja podupire ideju školskog programa SE (Štulhofer, Jureša i Mamula, 1999.; 2000.).
Zašto se veliki broj djela seksualnog nasilja ne prijavi? • M.M.: Razlozi su višestruki. Prvo tu je nepovjerenje i strah od policije i institucija, mi u Ženskoj sobi smo upoznati s činjenicom da se u brojnim slučajevima sa žrtvama seksualnog nasilja neprimjereno postupalo od strane nadležnih institucija kao što su policija, Državno odvjetništvo i medicinske ustanove. Tu je i strah od počinitelja i nedostatak informacija o mogućoj pomoći i službama pomoći. Ono što je kod nas nažalost jako prisutno je stigmatizacija i strah žrtve nasilja od reakcije obitelji i prijatelja.
Kako roditelji i prosvjetni radnici mogu prepoznati žrtve seksualnog nasilja među djecom i mladima? • M.M: Postoje fizički, psihički i indikatori u ponašanju. Fizički bi bili krv na odjeći, potrgana odjeća, ozljede na tijelu, problemi sa hodanjem ili sjedenjem, odlaskom na WC, bolovi i svrbež genitalija i slično. Najčešći psihički indikatori su stalne pritužbe na npr. nesanicu, glavobolju i druge somatske smetnje koje nemaju opravdane fizičke razloge. Žrtve seksualnog nasilja mogu imati autodestruktivne ideje i sklonost suicidu, te izrazit strah od muškaraca. Promjene u ponašanju koje prate žrtve seksualnog nasilja su delikventno ponašanje, skretanje pažnje na sebe, seksualna agresivnost, loše ocjene i izostanci sa svih školskih aktivnosti.
PROGRAMI SEKSUALNE EDUKACIJE (SE) Na temelju analiza rezultata raznih evaluacijskih studija djelotvornosti programa SE širom svijeta u posljednjih tridesetak godina utvrđeno je da programi SE: • Dokazano povećavaju razinu znanja o reprodukciji, trudnoći, spolno prenosivim infekcijama i metodama prevencije; • Ne promiču raniju ili povećanu seksualnu aktivnost mladih, ali mogu utjecati na sigurnije seksualno ponašanje, kao što je upotreba prezervativa i metoda za sprječavanje začeća; • Imaju obećavajući utjecaj na seksualne stavove, vještine i ponašanja, kao i na smanjenje stope neželjenih trudnoća
NEVLADINE ORGANIZACIJE KOJE SE BAVE i SEKSUALNIM NASILJEM Preventivni programi: zenska.soba@zamir.net ženska soba - centar za seksualna prava Vukovarska 237c, 10 000 Zagreb, Croatia, tel: 01 6119 174, fax: 01 6119 175, zenska.soba@zamir.net, www.zenskasoba.org C E S I Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Center for Education, Counselling, and Research www.cesi.hr ; www.sezamweb.net
CENTAR ZA PODRŠKU I RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA «DELFIN» CENTER FOR SUPPORT AND DEVELOPMENT OF CIVIL SOCIETY «DOLPHIN» 34550 PAKRAC, Kralja Tomislava 13. CROATIA Tel/fax 385 34 411 780 412 086 e-mail: delfin@zamir.net
Načini suradnje škole i udruga • Edukacija zainteresiranih nastavnika i stručnih suradnika za voditelje preventivnih programa - SEMINARI (CESI- 7 nastavnika, Pro-repro-2 nastavnika) • Predavanja za nastavnike u školi - predstavnici Udruge (Ženska soba, Delfin) • Predavanja i radionice za učenike (2 razreda) – predstavnici Udruge (Ženska soba, Delfin) • Predavanja i radionice za nastavnike i učenike – edukatori (CESI- 7 nastavnika, Pro-repro-2 nastavnika i učenici edukatori-oko 20) • Pisani materijali (priručnici, leci, plakati, brošure…) - (CESI, Pro-repro, Ženska soba, Delfin) • Filmovi-DVD; CD stripovi fotografije (CESI, Ženska soba, Delfin) • Seminari, sastanci, okrugli stolovi(CESI, Pro-repro, Ženska soba, Delfin) • Javne izložbe, radio emisije (CESI) • KORIŠTENJE PISANIH MATERIJALA I FILMOVA NA SATIMA RAZREDNIKA
ISKUSTVA OBRTNIČKE ŠKOLE POŽEGA • Problem seksualnog nasilja prisutan (u blagim i teškim oblicima)-osjetan nedostatak školskog psihologa-psihoterapeuta • POVEČANO SEKSUALNO NASILJE PUTEM MOBITELA I INTERNETA • Suradnja s nevladinim udrugama: edukacija, pisani materijali; filmovi, radionice, predavanja… • Sudjelovali u istraživanjima vezanim za spolni odgoj (CESI udruge, Medicinski fakultet…) • Rizična skupina su zanimanja ugostiteljske struke • Evidentirane žrtve seksualnog zlostavljanja su pretežno djevojke tekstilne struke • Zadnjih 5 godina: 10-ak trudnica – konkretan dokaz da su mladi spolno aktivni; • Zadnjih 5 godina, za psihološku potporu, pedagoginji se obratilo 4 učenice koje su bile žrtve seksualnog nasilja u osnovnoj školi-posljedice osjećali (i tad) nekoliko godina iza, a do …??????????? • Od toga roditelji dvije žrtve NISU željeli PRIJAVITI silovanje (1 nasilnik rođak, a 1 susjed i kum ) • Imamo nekih slučajeva seksualnog nasilja i nad učenicima-mladićima (žrtve poznate policiji) • Pojavnost maloljetnih brakova (jedno-obično ona ili oboje); 2 slučaja (on-učenik maloljetan, ona više od 20 godina)
ZAKLJUČCI, IZAZOVI, nedostaci… • Izrazita zainteresiranost učenika i roditelja za uvođenjem SPOLNOG (seksualnog) odgoja u školama • UVESTI ORGANIZIRANI , PLANIRANI PROGRAM SPOLNOG (SEKSUALNOG) ODGOJA u (bar) SREDNJIM ŠKOLAMA- već postoje kvalitetni programi-veća odlučnost ministra i MZOS-a • Realizacija postojećih programa zavisi od ravnatelja škole i entuzijazma pedagoga i nastavnika škole • Realizacija postojećih preventivnih programa = djelomična educiranost učenika – preventivni programi namijenjeni obično skupini učenika dragovoljaca • Nedostatak EDUKATORA – voditelja spolnog odgoja • Nedostatak PSIHOTERAPEUTA (psihologa) u školama, zdravstvenim ustanovama… • ORGANIZIRANA EDUKACIJA- senzibiliziranje (nastavnika, učenika, roditelja, lokalne sredine, a posebno stručnog osoblja: policije, medicine, socijalnog rada, sudstva… ) • Prisutnost seksualnog nasilja (…mobitel, internet) = nekvalitetna prevencija i edukacija
Nasilje je odgovornost svih nas. Svatko ima pravo na život bez nasilja!