NASILJE I ZLOSTAVLJANJE U ŠKOLAMA

1. NASILJE I ZLOSTAVLJANJE U ŠKOLAMA Snježana Fridrih Šimić, dipl. psiholog

2. ŠTO JE ZLOSTAVLJANJE? Farrington (1993): «Zlostavljanje je ponavljajuće tjelesno ili psihičko ugnjetavanje slabije osobe koje provodi pojedinac ili skupina ljudi koji su jači od nje.»

3. Zlostavljanje je: oblik negativnog ponašanja koje: • Traje duže vrijeme • Ponavlja se • Usmjereno je na istu osobu • Namjerno svjesno negativno ponašanje (s namjerom da se povrijedi drugoga) • Prisutan je nesrazmjer moći

4. Zlostavljanje nije... • jednokratni incident koji se neće ponoviti • prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum • nenamjerno nanošenje boli • prijateljsko zadirkivanje • nasilno rješavanje sukoba između prijatelja iste moći

5. OBLICI NASILJA I ZLOSTAVLJANJA: • fizičko– udaranje, guranje, nanošenje boli, fizičko sputavanje • verbalno – nazivanje pogrdnim imenima, ruganje, omalovažavanje, vrijeđanje, dobacivanje • psihološko – prijeteći pogledi, grimase, ismijavanje, uhođenje, iznuđivanje novca, ucjenjivanje • socijalno – izbjegavanje, ogovaranje, izoliranje, širenje laži i glasina

6. Pojava postoji od uvijek, ali je posljednjih 20-tak godina uzela maha u svijetu, a posljednjih 10-tak i u nas • Prva sustavna istraživanja provodi dr.sci. Dan Olweus u Norveškoj (1983.), a zatim i u drugim skandinavskim zemljama • U Hrvatskoj prvi progovara o ovoj pojavi tim u Dječjoj bolnici u Zagrebu predvođen dr.sci. Gordanom Buljan Flander (Poliklinika za zaštitu djece i mladih) • 2002. godine K. Elez, psiholog, provodi istraživanje u 2 osnovne škole u Zagrebu

7. Rezultati istraživanja u skandinavskim zemljama • psihički zlostavljaju podjednako djevojčice i dječaci • fizički zlostavljaju bitno više dječaci od djevojčica • stariji učenici zlostavljaju mlađe i slabije • zlostavljanje raste s uzrastom • 65-85% djece iznosi da nastavnici nisu reagirali na zlostavljanje

8. 35-55% zlostavljanih razgovaralo je s roditeljima o zlostavljanju • prisutnost odraslih bitno smanjuje zlostavljačko ponašanje • i nasilnici i žrtve imaju nešto niže ocjene od prosjeka • razlike ili posebnosti u izgledu ne utječu na zlostavljanje • ne utječe niti veličina mjesta, škole, razreda

9. Sažetak rezultata istraživanja u Hrvatskoj • Prosječno je 10,4% učenika bilo izloženo nekom obliku zlostavljanja, dok je 22,3% doživjelo neki oblik nasilja jedan do dva puta u zadnjih nekoliko mjeseci • Najčešći oblici nasilja: • a) nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i zadirkivanje na bolan način, • b) pogrdna imena i komentari vezani za porijeklo, • c) laganje i širenje lažnih glasina te pokušaj odvraćanja ostalih od učenika, • d) nazivanje pogrdnim imenima i geste sa seksualnim značenjem, • e) zanemarivanje i isključivanje iz društva

10. Mjesto nasilja • hodnici i stepeništa, • razred kad nema nastavnika, • put u školu, • školsko dvorište • POSTOJE RAZLIKE PO SPOLU • TREND RASTA BROJA ŽRTAVA SUKLADNO DOBI

11. Promatrači • Svega 22% učenika pokušava zaustaviti nasilje često i gotovo uvijek, tj. 78% to nikada ne čini ili čini samo sporadično • većina djece promatrača ne reagira na nasilje • razlozi: strah nepovjerenje u odrasle izostanak negativnog potkrepljenja nasilnog ponašanja ravnodušnost / nedostatak empatije • U grupi zlostavljanih učenika, 21% učenika je ipak nekom reklo što im se događa u školi, dok 9% to nije reklo nikome

12. Rezultati pokazuju da je 8% djevojčica i 15% dječaka činilo nasilje • U ukupnom rezultatu za školsku populaciju 12% djece prepoznaje sebe kao one koji čine nasilje

13. Razlike prema spolu DJEČACI • više su izloženi nasilju • općenito, više sudjeluju u zlostavljanju • češće se služe tjelesnim nasiljem • češće su izloženi nasilju pojedinca DJEVOJČICE • među djevojčicama su uobičajenesuptilnije metode nasilja (ogovaranje, ignoriranje, širenje glasina i sl.) • nasilje se među djevojčicama zbog toga teže otkriva • češće su izložene nasilju grupe

14. UZROCI • OBITELJ: • emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju bez topline i empatije • popustljivi roditelji, ne postavljaju granice • roditelji toleriraju agresivno ponašanje • roditelji tjelesno kažnjavaju • INDIVIDUALNE OSOBINE • djeca snažnog temperamenta • ŠKOLA

15. UZROCI • UTJECAJ GRUPE: -slabi kočnice, smanjuje osobnu odgovornost -nudi modele ponašanja, pa i nasilničkog • UTJECAJ MEDIJA: -nasilje u medijima (filmovima) potiče agresivno ponašanje, smanjuje suosjećajnost • -društveno-ekonomski uvjeti obitelji (visina prihoda, razina obrazovanosti roditelja, standard stanovanja...) ne utječe na to tko će biti nasilnik / žrtva

16. KARAKTERISTIKE ZLOSTAVLJAČA • agresivan (i prema nastavnicima i roditeljima) • impulzivan • želja za vladanjem, moći • dječaci fizički jači • manjak empatije • neprijateljstvo prema okolini • potreba za korišću (materijalnom) • pozitivno mišljenje o sebi • prosječno ili malo ispodprosječno omiljeni - do 24 godine života je 60% nasilnika bilo osuđeno za prekršajna ili krivična djela

17. KARAKTERISTIKE ŽRTVE • plašljiva i nesigurna • oprezna, osjetljiva, tiha • reagira plačem i povlačenjem • ima manjak samopoštovanja • nema prijatelja • prezaštićivana od roditelja • nije agresivna (osim rijetkih) • dječaci fizički slabiji - do 23. godine se ove osobine normaliziraju, osim povećane potištenosti i manjka samopoštovanja

18. Moguće posljedice zlostavljanja (Sharp i Thompson): • Slabljenje samopoštovanja žrtve 20% žrtava izostaje iz škole da bi izbjegla maltretiranje • 29% ima problema s koncentracijom • 22% osjeća simptome fizičke bolesti • 20% ima problema sa spavanjem • žrtva pokuša ili počini samoubojstvo

19. VAŽNE STRATEGIJE ZA ZAUSTAVLJANJE ZLOSTAVLJANJA • osiguravanje prikladne supervizije djece • kreiranje razrednih / školskih pravila • osiguravanje djelotvornih posljedica za zlostavljače • suradnja nastavnika, roditelja, stručnjaka, • osiguravanje mogućnosti razvijanja dobrih interpersonalnih vještina za svu djecu • stvaranje suportivnog i uključujućeg društvenog konteksta u kojem se NASILNIČKO PONAŠANJE NE TOLERIRA

20. I JOŠ... • Točno utvrditi što se dogodilo • Zajedno s ostalim učenicima pomoći žrtvi • Pokušati promijeniti ponašanje nasilnika, dati mu potporu ako uvidi problem i prihvati odgovornost • Razgovarati odvojeno s nasilnikom i žrtvom • Objasniti nasilniku koje ponašanje je prihvatljivo, a koje nije. • Razvijati prikladna ponašanja u razredu • Ohrabrivati prijavljivanje zastrašivanja • Primijetiti osamljene i tužne učenike i otkriti razlog tome • Ne prihvaćati nepoželjno ponašanje kao dio šale i odrastanja

21. Na nama je, odraslima, da prepoznamo ovaj ozbiljan problem i da ne dopustimo da nasilje živi na školskih hodnicima i ostavlja posljedice na razvoj djece.

22. Ako prepoznamo, zustavimo i spriječimo nasilje te pružimo djeci pomoć, šaljemo im jasnu poruku da nam je njihova dobrobit važna i da žive u društvu koje ne tolerira nasilje.

23. Literatura • Buljan Flander, G. (2004). Nasilje među djecom. Zagreb. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba. • Rigby, K. (2006). Zlostavljanje u školama i što možemo učiniti?.Zagreb:Mosta d.o.o. • http://www.unicef.hr