Predavanja za srednju školu Br.2.

1. Predavanja za srednju školu Br.2. Povijest i budućnost psihijatrije Mr.sc. Elvira Koić, dr.med OB Virovitica predavanja za srednju školu

2. U razvoju psihijatrije razlikujemo nekoliko etapa Postupak s duševnim bolesnikom u svom je razvoju pratio razvoj društva i psihijatrije kao medicinske znanosti. MAGIČNO ORGANSKO PSIHOLOŠKO br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

3. Stari vijek Tada su kao bolnice i utočišta djelovali Asklepijevi hramovi (Aesculapius 124-60 g.p.n.e. = Eskulap rimski bog bolesnika i liječnika). - materijalističko shvaćanje u medicini, - njegov štap ovijen zmijom - simbol medicine, - preporuča psihoterapijski pristup: blagi postupak, glazbu, putovanja, razgovor i radnu terapiju. • Galen iz Pergama (129-199 g. n.e.) • duševno poremećeni su bolesni, a ne opsjednuti, • razlikovao je tri oblika insanie (ludila). • Aretej Kapadocijski liječi depresivne puštanjem • krvi. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

4. Etapa (stari vijek) Tijekom antike, u staroj Grčkoj Apolon je smatran bogom zdravlja i svih umijeća. Na ulazu u Delfe pisalo je "Spoznaj sam sebe", a osnovno načelo zdravog življenja bilo je "ničeg previše". Hipokrat (460-377g.p.n.e.) uveo je načelo "zdrav duh u zdravom tijelu" i "media via=zlatna sredina", a opisao je i melankoliju. • duševne bolesti su uzrokovane prirodnim činiteljima, • u mozgu je sjedište duševnih zbivanja i pometnji, • začetnik je prve klasifikacije duševnih bolesti (paranoja, melankolija i manija) • sumanut čovjek zapravo bolestan čovjek, • zdrava okolinaje preduvjet zdravlja čovjeka, • preporuča obloge, masažu, puštanje krvi, purgative, opijum. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

5. Krv - Sangvinični: povjerljiv, optimističan Flegma - Flegmatični: spor, ravnodušan Crna žuč - Melankolični: tužan Žuta žuč - Kolerični: iritabilan Humoralnateorija karaktera Hipokratova klasifikacija duševnih bolesti: Epilepsy Mania Melancholia Paranoia Hysteria br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

6. MRAČNI SREDNJI VIJEK Društvo ima negativan stav prema takvim bolesnicima. Smješta ih u dobro čuvane ustanove, ograničava im se kretanje, grubo se odvajaju od uobičajene okoline i obitelji ako su opasni, a ako nisu prepuštani su sami sebi. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

7. Paracelsus (1494-1541) ustaje protiv nehumanog ponašanja prema duševnim bolesnicima. 2. Etapa (srednji vijek) je obilježena praksom zaštite društva od duševnih bolesnika. To je počelo još u srednjem vijeku, kada su osnivani i leprozoriji u XIV stoljeću, a potom u 17.st. i skloništa za umno neizlječive, kakvo je bilo npr. bolnica La Salpetriere u Parizu iz 1670.g. Drži ih se u okovima, pričvršćene uza zid. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

8. Tako su postajali lutalicama, prosjacima, seoskim ludama, beskućnicima. Pacijenti su lišeni ljudskog dostojanstva. Zdravstveno osoblje je imalo ulogu čuvati ih i ograničavati njihovu slobodu. Nije postojalo medicinsko osoblje u psihijatrijskim ustanovama. Vjerovalo se u demonizam, egzorcizam i druge magijsko-religiozne postupke u liječenju ali i u čudotvorna izlječenja, tako je npr. od XIII st. bilo poznato flamansko mjesto Gheel, u kom je djelovala Sv. Dimfna koja je postala zaštitnica psihičkih bolesnika. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

9. 3. Etapa (novi vijek) Phillipe Pinel (1745-1826) tvorac humanističke psihijatrijske revolucije (1793. Bicetreu) obilježena je nastojanjem da se zaštiti i sam bolesnik, kojem se humanije pristupa. Postepeno se formira i liječnički stalež. Uvode se neki oblici zaštite duševnih bolesnika. Ta faza naziva se prvom psihijatrijskom revolucijom, a počinje u doba francuske revolucije djelovanjem psihijatra Pinela, koji je doslovno oslobodio duševne bolesnike iz lanaca, 1793.g. Mada i dalje postoji zanimanje «čuvara ludih», oni ipak brinu i o prehrani, zdravlju i osnovnoj higijeni pacijenata. Medicinsko osoblje tog vremena educira se upoznavanjem opisa kliničkih slika pojedinih duševnih bolesti. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

10. U 19.st. postepeno raste zanimanje za duševno zdravlje i poremećaje, koji se različito tumače. Postepeno se razvija psihijatrija kao djelatnost. Prve bolnice. Azili za duševne bolesnike. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

11. POVIJEST PSIHIJATRIJE – novi vijek Moritz Romberg ( 1795-1873)- autor prvog prikaza živčanih bolesti Guilliaume Douchenn de Boulogne (1806-1875)- prvi je opisao mnoge neurološke bolesti, uveo elektroterapiju živčanih bolesti Jean Martin Charcot (1825-1893)- istraživanja o histeriji Griesinger (1817-1868)– duševne bolesti su bolesti mozga. Westphal (1833-1890), Meynert (1835-1882) i Wenicke (1848-1905), istražuju neuropatološke osnove duševnih poremećaja Emil Kraepelin ( 1856-1926)- prva moderna klasifikacija duševnih bolesti (1901.), osobito je proučio shizofreniju i manično-depresivnu psihozu Bleuler uvodi pojam shizofrenije Morel (1809-1873) i Cesare Lombroso (1836-1909)- studije o geniju ludilu i zločinu, smatraju da su duševne bolesti degenerativniprocesi • Franz Mesmer (1734-1815) naučava o hipnozi, okultizmu i animalnom magnetizmu • Franz Joseph Gall (1758-1828) osniva frenologiju • Samuel Hahmemann (175-1843) osnivač homeopatije • psihoanaliza – Sigmund Freud (1856-1936.), Alfred Adler ( 1870-1937.), Karl Gustav Jung ( 1875-1961.) br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

12. Elektrokonvulzivna terapija i psihokirurgija br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

13. 4. Etapa razvija se početkom 20.stoljeća, pod utjecajem Sigmunda Freuda, (1856-1939), koji uz svoje učitelje i sljedbenike nastoji proučiti mehanizam nastajanja duševnih poremećaja, kako neurološki, tako i dinamski, promatranjem razvoja. Ova faza se naziva drugom psihijatrijskom revolucijom. Tada se javljaju i različite druge metode liječenja, npr. Wagner von Jauregg –liječenje progresivne paralize malarijom, Klaesi – liječenje snom; Sakel- liječenje inzulinskim šokovima, Meduna-liječenje kardiazolskim šokovima; Cerletti i Bini –liječenje elektrošokovima; Freire Egas Moniz i Antonio Caetano de Abreu– 1935. pokušava operativno liječenje, frontalna lobotomija, kao začetak psihokirurgije. Ernest Kretschmer pokušava sastaviti tipološku klasifikaciju. "Građa tijela i karakter" Cliford Beers 1908. osniva u SAD Ligu za mentalno zdravlje. tvorac mentalne higijene (knjiga: Duša koja je našla samu sebe) br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

14. Korsakow (1833-1900) - duševne bolesti su zapravo tjelesne bolesti kod kojih je obolio živčani sustav. Proučava demencije. • Karl Jaspers - "Opća psihopatologija“ • Adolf Meyer (1866-1950)- tvorac psiho-biološkog koncepta u psihijatriji • Behterev (1857-1927) i Pavlov (1849-1936) – predstavnici refleksološke škole. Ivan Petrovič Pavlov ( 1849-1936), fiziologija - uvjetni refleksi • neurofiziološka istraživanja • patofiziologija • rad na proučavanju funkcije endokrinih žlijezda • izolacija pojedinih vitamina Classical conditioning br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

15. klorpromazin (Largactil) .- prvi antipsihotik 1952. - Pierre Deniker, Henri Laborit i Jean Delay Imipramin - pronalazi Robert Khun 1957. klordiazepoksid – prvi benzodiazepin (1957) Tada počinje i povijest psihofarmakologije 1903.g. otkrićem barbiturata. Tretman dubokim snom POVIJEST PSIHIJATRIJE – 20.st.-III psihijatrijska revolucija Prije 19.st. • Laksativi • Opijati • Purgativi (hellebore) • fenitoin sintetiziran 1940.g • LSDsintetiziran 1943.g. • Litijotkriven1949.g. (soli se uvode 1971.) Bromidi Sredinom 1800.g. kao opći sedativ (Bromide sleep) Morfin Solanacea i belladonna alkaloidi (hiosciamin, hioscin, scopolamin, atropin) Kloral hidrat (1832.) Apomorfin br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

16. 1952.g. Maxwell Jones uvodi načelo Terapijske zajednice, osnivaju se dnevne i vikend bolnice, razvija se psihijatrija u zajednici. 1946.g.Joshua Bierer (1091-1984) uvodi u Londonu Dnevnu bolnicu Uspostavljaju klasifikacije duševnih bolesti i dijagnostički kriteriji ...otkrivaju se brojni novi psihofarmaci...i psihoterapijske metode liječenja duševnih bolesnika. 5. Etapa se naziva četvrtom psihijatrijskom revolucijom. Karakterizira je pojava socijalne psihijatrije, koja uviđa društveni aspekt duševnih bolesti, tj. međusobnu svezu i faktore sredine koji djeluju kao uzročnici bolesti. Na prvom je mjestu postupak prema bolesniku, liječenje i njega duševnog bolesnika s jednim ciljem da se on što brže vrati u normalnu okolinu. Rehabilitacija i pozitivna terapijska atmosfera su važni oblici zaštite duševnog bolesnika. Javljaju se subspecijalizacije u psihijatriji. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

17. Počeci stvaranja psihijatrijskog identiteta 1802.g. u Zadru je osnovana komisija koja je imala zadatak da za zadarsko područje izradi pravilnik o radu bolnica i hospitalizaciji rnentalnih bolesnika. 1804.g. u Zagrebu je otvorena nova bolnica u čijem se dvorištu nalazio odjel za mentalne bolesnike. 1835.g. otvorena riječka bolnica s psihijatrijskim odjelom 1879.g. otvoren Zavod za umobolne - Stenjevec 1885.g. otvorena bolnica za duševne bolesnike u Šibeniku Prvi liječnici sa završenom specijalizacijom iz psihijatrije: dr. Aurel Zlatarević i dr. Karlo Forenbacher. Razdoblje od osnutka Neuro-psihijatrijske klinike Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu do početka diferencijacije u neuro-psihijatriji 1918.g. Sveučilišnim zakonom određeno je da se na Medicinskom fakultetu u Zagrebu mora predavati hrvatskim jezikom, a prihvaćen je i nastavni plan Medicinskog fakulteta u Beču u sklopu kojeg je propisano da se na V. godini slušaju neuropatologija i psihijatrija, 1921.g. osnovana Neuro-psihijatrijska klinika Medicinskog fakulteta- prvi predstojnik prof.dr.Mihailo Lapinskij. Psihijatrija u Hrvatskoj 1. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

18. Razdoblje diferencijacije do osamostaljenja psihijatrije kao samostalne medicinske discipline Nakon Drugog svjetskog rata razvija se proces diferencijacije neuro-psihijatrije na psihijatriju i neurologiju. Otvaranje novih psihijatrijskih bolnica : Popovača 1934.g., Ugljan 1954.g., Rab, Jankomir, 1958.g. Osnivanje Medicinskog fakulteta u Rijeci 1955.g. s Neuro-psihijatrijskom klinikom. Istaknuti rad na području biologijske psihijatrije prof.dr.Radoslav Lopašić, prof.dr. Nikola Peršić- socijalna psihijatrija, prof.dr. Vladimir Hudolin -alkoholizam i druge ovisnosti, prof.dr.Stjepan Betlheim- psihoterapija. Razdoblje osamostaljenja psihijatrije. 1971.g. osnivanje Psihijatrijske klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu i uspostavljanje psihijatrije kao samostalnog predmeta u dodiplomskoj nastavi. 1975.g., izdvajanje psihijatrije kao samostalne specijalizacije Otvaranje poslijediplomskih studija iz područja psihijatrije, te osnivanje specijaliziranih psihijatrijskih časopisa, 1992. 1992.g. utemeljeno Hrvatsko psihijatrijsko društvo čiji je prvi predsjednik prof.dr.Vasko Muačević Psihijatrija u Hrvatskoj 2. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

19. BUDUĆNOSTPSIHIJATRIJE Mr.sc. Elvira Koić, dr.med.

20. Sigmud Freud – psihoanaliza, metapsihologija biopsihosocijalna paradigma transformira psihijatriju u pokret za mentalno zdravlje u zajednici litij, antihistaminici, antidepresivi, antipsihotici terapijski milje deinstitucionalizacija kognitivna i bihevioralna psihoterapija teorija sistema i kibernetika koncept selfa otkrića biologijske psihijatrije genetski ižinjering znanost o mozgu tijekom 20. stoljeća br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

21. u posljednjim desetljećima u kliničkoj je uporabi više potentnih i specifičnih medikamenata npr. Anafranil-clomipramin, SSRI (za OKP, distimije i depresivne poremećaje), clozapin (za negativne simptome shizofrenije) inkorporacija u psihijatriju medikamenata koji se tradicionalno primjenjuju u drugim disciplinama (npr. valproat, carbamazepin potreba za odobrenjem uporabe nekih farmaka (npr. psihostimulansa) polifarmacija, polipragmazija razvoj novih psihofarmaka npr. specifičnih za subtipove receptora u određenim moždanim regijama molekularna biologija npr. tehnike za označavanje receptora ubrzava razvoj farmakologije transplantacija moždanih elemenata uključujući psihoaktivne genetičke fragmente u odraslim stanicama inovacije kod puta medikamenata koji se raspodjeljuju u dijelovima mozga psihofarmakologija br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

22. kliničari će birati rang intervencije na nov način U području dijagnostike može se očekivati otkriće bioloških markera bolesti ili markera predviđanja terapijskog odgovora. biološki markeri kao put za predikciju labilnosti za bolest, monitoring uspješnosti tretmana i za izbor specifične intervencije Brain imaging tehnike premjestit će se u rutinsku kliničku praksu kao indikatori za praćenje terapijskog procesa. kemijski i elektrofiziološki testovi, (ontološki lapsometar Walkera Percya) subkategorije dijagnoza –kontinuirana proliferacija dijagnostičkih kategorija traži pomoć kompjutera nove osi psihijatrijskih dijagnoza i nove grupe sindroma povratak dijagnostičkoj tradiciji po Hipokratu – opis kompleksnih stanja individualnih pacijenata, ali sa psihofarmakološke perspektive a ne psihoterapijske pozornost anamnestičkim detaljima dijagnostika Genetski profil mogao bi se također koristiti za predviđanje uspješnosti pojedinih terapijskih intervencija. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

23. uspješnost tretmana mnogih psihijatrijskih poremećaja, mijenja definiciju zdravlja i bolesti tretman subsindromalnih stanja etička pitanja kozmetička psihofarmakologija (primjena psihofarmaka za promjenu normalnog) utjecaj na raspoloženja i socijalno funkcioniranje zdravih ljudi razlikovanje uporabe i zlouporabe psihofarmaka tretman br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

24. psihoterapija • psihoterapija se mijenja od duge u kratku i od individualno-psihološke u grupnu. • Preferiraju se kognitivne i bihevioralne tehnike • interpersonalnaistraživanja Geralda Klermanai dialectical-behavioral therapija • konceptualna i klinička integracija psihoterapijskih i psihofarmakoloških istraživanja • kvantificirati monitoring br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

25. profilaktička medikacija u definiranim stanjima (npr. prevencija postpartalne psihoze) patologija i prevencija psihičke traume, stresnih stanja Nova etička pitanje: je li prevencija uvijek humana ili može dovesti i do dehumanizacije (npr. proces žalovanja) prevencija Napredak u genetici otvorio je velike mogućnosti u preveniranju mentalnih poremećaja; nastavak profiliranja sve savršenijih psihofarmaka; napredak kompjutorizacije i molekularne biologije (karakteriziranje receptora) – razvoj bioloških intervencija - transplantacija dijelova ili čestica mozga, uvođenje psihoaktivnih genskih fragmenata u odrasle stanice i inovacije u putovima medikacije (izravno u bolesne dijelove mozga). Najkontroveznija će vjerojatno biti profilaktička primjena antidepresiva i antipsihotika u depresiji i shizofreniji. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

26. progres psihofarmakologije, bazična i klinička istraživanja uzroke mentalnih bolesti istražuju se u disciplinama kao što su genetika, infektivne bolesti, endokrinologija, imunologija odnos spola i psihofarmakologije utjecaj spola, rase, etničke pripadnosti u optimizaciji psihijatrijske skrbi kompjuterski asistirane konzultacije algoritmi postupanja trendovi Razvoj neuroznanosti može dovesti i do značajnih promjena u edukaciji psihijatara, novih subspecijalizacija, ali i do izdvajanja nekih do sada ekskluzivno psihijatrijskih bolesti iz psihijatrije i podvođenja pod druge specijalnosti. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu

27. TEMELJNA NAČELA ZDRAVSTVENE REFORME Prof. P.Filaković, Predavanja za studente medicine Poštovati ljudska prava duševno poremećenih osoba; deinstitucionalizacija u psihijatriji; nacionalna politika zaštite duševnog zdravlja. • Službe za zaštitu mentalnog zdravlja moraju biti postavljene unutar društvene zajednice; 2.Osnovni pristup mora biti psihosocijalna rehabilitacija uz psihofarmakološki tretman; 3. Strategija mentalnog zdravlja neizbježno podrazumijeva uključivanje pacijenta i njegove obitelji. 4. Primarna zdravstvena zaštita je najvažnija komponenta sustava zaštite mentalnog zdravlja. br.2 Predavanja za srednju medicinsku školu