ANTIMONOPOLSKA POLITIKA

1. ANTIMONOPOLSKA POLITIKA Melita jagić Petra Međimurec Ana mićković Ana novokmet

2. Antimonopolska politika podrazumijeva širok skup mjera koje imaju utjecaja na tržišno natjecanje. Bilo da se provodi američkim, europskim ili zakonima drugih zemalja, antimonopolska politika predstavlja važan instrument kojim se odražava javna politika mnogih zemalja prema poslovanju. • Kao skup instrumenata čiji je cilj unapređenje tržišne konkurentnosti, antimonopolska politika često dolazi u sukob s regulatornim politikama, što uključuje: • razne oblike kontrole cijena i proizvodnje, • zakone o anti-dumpingu, • ograničenje pristupa tržištu i • protekcionističke industrijske politike.

3. Primarnim normativnim ciljem antimonopolske politike većina smatra ekonomsku efikasnost i zato je važno uzeti u obzir ekonomičnost industrijske organizacije. • Analize razvitka antimonopolske politike dijelom su povijesne, a pozitivne studije evolucije antimonopolskih zakona nerijetko se oslanjaju na modele racionalnog izbora politike provođenja spomenutih zakona. • Ekonomska analiza prihvaća se kao teorijska osnova za oblikovanje antimonopolske politike. • Antimonopolska politika bila je podložna brojnim promjenama tijekom 20. stoljeća, a mijenjala se sukladno s promjenama stavova ekonomista o tržištu i sporazumima među tvrtkama.

4. ANTIMONOPOLSKI ZAKONI U SAD-u • U Sjedinjenim Američkim Državama antimonopolska politika specificirana je zakonom, a provodi ju Ministarstvo pravosuđa. • Zakone provode: • Antitrust Division (Ministarstvo pravosuđa), • Federal Trade Commission (FTC) i • Državni tužitelji svake od 50 saveznih država. • Nadalje, postoji čitav niz mogućnosti privatnog provođenja antimonopolskih zakona, što igra značajnu ulogu u SAD-u.

5. Shermanov akt • Antimonopolska politika u SAD-u prvi put je stupila na snagu krajem 19. stoljeća. To je potaknula značajna konsolidacija industrije nakon Građanskog rata. • Pojavili su se veliki industrijski karteli (nafta, šećer, čelik, pamuk i željeznice) čiji je rast i nasrtljivo ponašanje ojačalo potporu uvođenju zakona za ograničenje njihove moći. • Prvi antimonopolski zakon u SAD-u uveden je 1890. i zove se SHERMANOV AKT.

6. Paragraf 1 zabranjuje stvaranje kartela koji ograničavaju trgovinu među saveznim državama i/ili SAD-a s ostatkom svijeta. Paragrafi Shermanovog akta predstavljaju središnja i ključna načela suvremene antimonopolske politike diljem svijeta – ponašanje koje ograničava trgovinu i ponašanje koje stvara ili održava monopol imenuje se antikonkurentnim. Paragraf 2 nalaže da je monopoliziranje, pokušaj monopoliziranja ili udruživanje s drugima u svrhu monopoliziranja bilo kojeg dijela trgovine među saveznim državama ili SAD-a s drugim zemljama nezakonito.

7. Claytonov akt • Početkom 20. stoljeća postalo je očito da Shermanov akt neadekvatno adresira spajanje poduzeća koja vjerojatno stvaraju neprihvatljivo visoku koncentraciju tržišne moći. • 1914. američki Kongres prihvaća Claytonov akt koji specidicira različite oblike ponašanja štetnog konkurentnosti. Ponašanje koje rezultira smanjenjem konkurencije ili stvara monopol u bilo kojem aspektu trgovine proglašeno je nelegalnim. • Paragraf 7 je osnovni statut za upravljanje aktivnostima u procesu spajanja poduzeća unutar kojeg se uspostavlja ugrožava li povećana tržišna koncentracija postojeću i/ili potencijalnu konkurenciju.

8. Paragraf 2 1936. nadopunjen je dijelom Robinson-Patmanovog akta koji zabranjuje cjenovnu diskriminaciju među kupcima robe iste vrste i kvalitete, osim kad su razlike u cijenama troškovno opravdane ili je niža cijena potrebna kako bi se konkuriralo na tržištu. Paragraf 3 zabranjuje sporazume u kojima se proizvod prodaje samo pod uvjetom da kupac ne distribuira suparničku robu. Akt ne zabranjuje sve takve sporazume – samo one koji smanjuju konkurenciju unutar određene trgovinske grane.

9. FTC akt • SAD je jedna od rijetkih zemalja koja posjeduje 2 nadležna tijela za provođenje antimonopolskih zakona. To su FederalTradeCommission i Department ofJustice (AntitrustDivision). • Paragraf 5 FTC akta omogućuje obračunavanje s “ne-fer” tržišnim natjecanjem koje se može primjenjivati u sferi zaštite potrošača, ali i spajanja poduzeća. • FTC posjeduje ovlasti provođenja Claytonovog i Robinson-Patmanovog akta. • Iako su agencije međusobno neovisne, aktivnosti provođenja zakona su konzistentni. • FTC je odgovoran za pitanje zaštite potrošača, a AntitrustDivision za kršenje Paragrafa 1 Shermanovog akta.

10. CILJEVI ANTIMONOPOLSKE POLITIKE • Usprkos značajnim ekonomskim promjenama tijekom 20. stoljeća, antimonopolski zakoni su, posljedično svojoj nedorečenosti i fleksibilnosti, nastavili biti primjenjivi. To je dovelo do ekstenzivnog proučavanja povijesti zakonodavstva i nastajanja debate o namjerama Kongresa, osobito po pitanju Shermanovog akta. • Debata o ciljevima antimonopolskih zakona traje i danas. Vrši se procjena spajanja poduzeća sa stajališta potrošačkog i javnog blagostanja jer kriterij nije propisan unutar Claytonovog akta.

11. ANTIMONOPOLSKA POLITIKA KROZ POVIJEST • Antimonopolska politika fokusira se na zaštitu konkurentskih tržišta i zato je potrebno definirati druge nestandardne organizacijske oblike kao potencijalno anti-konkurentne. • Važno je uočiti da Shermanov akt ne zabranjuje sva ograničenja trgovini – samo ona nerazumna. Razlika između razmnih i nerazumnih ograničenja i danas je predmetom debate. • Također je važno uočiti razliku između per se anlize (u kojoj se ilegalnost ponašanja ocijenjuje bez dublje analize) i rule of reason analize (u kojoj se važe pro- i anti-konkurentsko ponašanje).

12. Po svojoj prirodi, per se pravilo pobija pretpostavku ilegalnosti jednom kad se skupe prikladne činjenice. Prednost per se pravila su jasni signali i minimalni troškovi provođenja. Ponošanje poduzeća u različitim tržišnim sustavima stvara izuzetke koji iziskuju dublju analizu. Primjer primjene rule of reason pravila je cjenovna diskriminacija – označena kao iskaz monopolske moći i prema tome upitna. Robinson-Patman akt pretpostavlja da uz ograničenja ulasku na tržište, cjenovna diskriminacija predstavlja odstupanje od ideala savršene konkurencije, te ima monopolsku svrhu i efekt.

13. U počecima provođenja antimonopolske politike zanemarivala se potencijalna efikasnost cjenovne diskriminacije i drugog „restriktivnog ponašanja” koje može dovesti do poticanja investicija, bolje alokacije oskudnih resursa i ekonomiziranja transakcijskih točkova. Početkom 21. stoljeća, argumenti efikasnosti postali su značajni u evaluaciji Robinson-Patmanovog akta. Nema sumnje da je provođenje antimonopolske politike teško, čak i uz danas dostupne sofisticiranije alate industrijske organizacije. Shermanov akt ne pruža jasne smjernice u identifikaciji ilegalnog ponašanja.

14. I u Claytonovom i u Shermanovom aktu, Kongres je odlučio NE nabrojati točno određene tipove ponašanja koji narušavaju antimonopolske zakone. Umjesto toga, Kongres je odlučio navesti opće principe (kao što su pokušaj monopoliziranja, ugovori ili kombinacije koji ograničavaju trgovinu) bez obrazloženja što se od toga točno označava kao ilegalno ponašanje. Ostavljeno je sudstvu na volju da ustanovi koje od tih ponašanja narušava konkurentnost, a koje ne. • Agencije za provođenje antimonopolske politike i sudovi nastavljaju debatirati o najprikladnijoj vrsti analize u određenom tržišnom kontekstu i kad je u pitanju određeno ponašanje.

15. I sudovi i agencije smatraju prikladnim provoditi quick-look analizu, koja je opširnija od per seanalize, ali kraća od potpune rule of reasonanalize. • Per se pravila primjenjuju se na horizontalna ograničenja, uključujući dva ili više poduzeća koja posluju u istoj poslovnoj grani. Quick-look i rule of reason anlize prevladavaju u slučaju vertikalnih ograničenja (koja uključuju dvije ili više povezanih poslovnih grana; npr. proizvođač i distributer). • Quick-look i rule of reason anliza oslanjaju se na niz osnovnih principa. Prvi i najbitniji je princip tržišne moći. • Analiza obično započinje procjenom tržišnog udjela poduzeća koje je optuženo za anti-konkurentsko ponašanje.

16. Tržišna koncentracija često se smatra nužnim, ali ne i dovoljnim uvjetom za posjedovanje tržišne moći, pošto lakoća ulaska na tržište, te zamjenjivost ponude i potražnje mogu ograničiti podizanje cijena od strane poduzeća čak i u slučaju visoke tržišne koncentracije. Iako su sudovi odavno uočili važnost tržišne moći u ocjeni monopolskog ponašanja, standardi pri donošenju presuda i sklonost primjeni sofisticiranih ekonomskih analiza mijenjali su se kroz vrijeme. Ekonomisti su počeli cijeniti važnost efikasnosti koju podrazumijeva ugovoreno ponašanje.

17. 1950-te, 1960-te, 1970-te • Tijekom 1950-ih i 1960-ih normativna analiza antimonopolske politike bila je pod utjecajem Joe Bainovog rada o ograničenjima ulaska na tržište, industrijskoj strukturi i oligopolima. • Bainova relativno intervencionistička filozofija temeljila se na stavu da ekonomije obujma nisu važne na mnogim tržištima, da su ograničenja ulaska na tržište obično visoka i podložna manipulaciji od strane dominantnih poduzeća, te da je monopolističko određivanje cijena relativno prevladavajuće.

18. Antimonopolska politika kritički je pristupala spajanjima poduzeća i akvizicijama. U nedostatsku teorijske podloge o različitim odnosima poslovnih subjekata, nije iznenađujuće da je i Vrhovni sud često podržavao vladine argumente bez ozbiljnije procjene ostalih aspekata. Ekonomije obujma mogu poslužiti kao ilustrativni primjer. Prema Bainovom stajalištu, ekonomije obujma predstavljale su potencijalno ograničenje ulasku na tržište, a njihove prednosti su se zanemarivale. Primjerice, Vrhovni sud je naglasio: „moguće ekonomije ne mogu se koristiti kao obrana za ilegalnost”.

19. U 1950-ima i 1960-ima stav o ekskluzivnoj razmjeni kao pro-kompetitivnom ponašanju nije dolazio u obzir. • Nemogućnost prepoznavanja prednosti diskriminatornog ugovorenog ponašanja od strane nositelja politike pokazuje se u ranom provođenju Robinson-Patmanovog akta. Tijekom 1960-ih akt se rigorozno provodio. Legitimni razlozi za cjenovnu diskriminaciju bili su malobrojni (npr. ekonomije obujma u proizvodnji i distribuciji). • Od sredine 1960-ih dogodio se značajan pomak. Strah da bi akt mogao obeshrabriti prokompetitivnu cjenovnu diskriminaciju doveo je do manje agresivne reakcije FTC-a. • 1960-te i 1970-te čine period značajne empirijske analize monopolističkog ponašanja, što su motivirala strukturna razmatranja.

20. Literatura o korelaciji između profitne stope i industrijske strukture inicijalno je pokazala slabu pozitivnu vezu, nalažući da je visoka tržišna koncentracija vjerojatno izvor monoplskog ponašanja. No, ta je interpretacija osporena. • Ako ponašanje, koje je opisano kao ograničenje ulasku na tržište, također ima legitimnu svrhu, što se može zaključiti čak i ako postoji pozitivna veza između profitabilnosti i koncentracije? • Danas se rane empirijske studije promatra kritički, s obzirom na činjenicu da su unutar njih izostavljene varijable koje obuhvaćaju istraživanje i razvoj, marketing i ekonomije obujma. • Važno je uočiti da opažena pozitivna korelacija odražava i tržišnu moć i efikasnost, a pritom ravnoteža varira od slučaja do slučaja.

21. Utjecaj Čikaške škole • Pretpostavke u 1950-ima i 1960-ima podvrgnute su žustri kritikama tijekom 1970-ih, što je djelomično bila posljedica utjecaja Čikaške škole koju karakterizira sljedeće: • vjerovanje da je alokativna efikasnost povezana s ekonomijom obujma što je od presudne važnosti • vjerovanje da su većinom tržišta konkurentska, čak i kad postoji mali broj poduzeća; shodno tome, čak i kad je smanjena cjenovna konkurencija, ostali ne-cjenovni oblici konkurencije popunit će prazninu

22. stav da monopoli ne opstaju zauvijek; shodno tome, visoko profiti monopolističkog poduzeća privući će ostale da uđu na tržište što će u većini slučajeva smijeniti monopolistu ili u najmanju ruku umanjiti njegovu dominaciju • stav da većina ogreničenja ulaska na tržište, osim možda onih nametnutih od strane vlade, nisu ni približno toliko važna koliko se prije smatralo • vjerovanje da monopolistička poduzeća nemaju poticaja ojačati svoju monopolističku moć na vertikalno povezanim tržištima • stav da većina poslovnih organizacija maksimizira profit; oni koji to ne učine ne opstaju • vjerovanje da je, čak i kad tržišta generiraju anti-konkurentski ishod, intervencija vlade (koja je sama po sebi nesavršena) prikladna samo kada poboljšava ekonomsku efikasnost

23. Razdoblje kasnih 1960-ih i 1970-ih ne samo da je obilježeno utjecajem Čikaške škole, već i povećanom ulogom ekonomista u agencijama za provođenje antimonopolskih zakona. Posljedično utjecaju Čikaške škole, ugovoreno ponašanje (koje se prije smatralo anti-konkurentskim i bez valjane svrhe) često se označava kao ekonomski efikasno. Iako DOJ-FTC smjernice za spajanje poduzeća ne specificiraju tradeoff analizu efikasnosti i efekata konkurentnosti, uzimanje ekonomskih pogodnosti spajanja poduzeća u obzir danas je standardna procedura.

24. Post-Čikaška škola: analiza strateškog ekonomskog ponašanja • U 1970-ima i nastavljajući se kroz 1990-te novi alati industrijske organizacije, osobito oni u kojima se koristi teorija igara, postali su nadmoćni. Ovi alati omogućuju ekonomistima uvid u načine strateškog ponašanja uhodanih podauzeća u odnosu na svoje postojeće i potencijalne rivale. • Razlika između kredibilnih i nekredibilnih prijetnji, koja je bila odsutna u ranoj literaturi o ograničenjima ulasku na tržište, postala je važna u ocjeni sposobnosti uhodanih poduzeća da isključe konkurente i posljedice takvog ponašanja na ekonosko blagostanje. • Uz analizu ponašanja poduzeća teorijom igara na nesavršenim tržištima počele su se koristiti suvremene empirijske metode. Te novije metode omogućuju točnije mjerenje tržiššne moći i generalno indiciraju da je tržišna moć relativno česta čak i na tržištima bez dominantnih poduzeća.

25. Pristup javnog izbora • U novije vrijeme, uravnotežen normativni pristup antimonopolskoj politici podrazumijeva prikaz širokog skupa efikasnosti u odnosu na razne organizacijske oblike i ugovoreno ponašanje, a također i mogućnosti za anti-konkurentsko strateško ponašanje na tržištu sa ili bez dominantih poduzeća. Pozitivan (deskriptivan) pristup fokusira se na odnos između tržišne strukture i politika interesnih grupa na koje utječe ta struktura. • Interes konkurenata razlikuje se od javnog interesa – efikasnost povezana s praksom isključivanja s tržišta je sa stajališta konkurenata štetna, pa stoga konkurenti ne razlikuju efikasno od neefikasnog ponašanja. S druge strane, konkurenti često raspolažu prvi s najviše informacija, te su prije potrošača svjesni socijalno štetnih efekata prakse isključivanja s tržišta.

26. VISOKA TEHNOLOGIJA I DINAMIČNE MREŽNE INDUSTRIJE • U drugoj polovici 20. stoljeća, rapidne tehnološke promjene utjecale su na prirodu tržišnog natjecanja na brojnim tržištima na načine koji bi vjerojatno iznenadili reformatore antimonopolske politike kasnog 19. stoljeća. • fokus ranih debata bile su ekonomije obujma – jesu li beneficije ekonomije obujma u proizvodnji nadjačale pripadno povećanje tržišne moći? • U mnogim visokotehnološkim industrijama danas, potražnja, a ne ponuda, je često izvor značajnih potrošačkih beneficija i tržišne moći.

27. Do ekonomija obujma na strani potražnje dolazi u industrijama poput računalne i telekomunikacijske zbog prisutnosti mrežnih učinaka, gdje je potražnja za proizvodom svakog pojedinca pozitivno povezana s korištenjem dotičnog proizvoda od strane ostalih pojedinaca. • Mrežni učinci odnose se na telekomunikacijske mreže (gdje potrošači cijene veliku mrežu korisnika s kojima mogu komunicirati, kompatibilne telefonske sustave i fax uređaje), i odnose se na virtualne mreže ili hardware-software mreže (gdje nije potrebna nikakva komunikacija među korisnicima). U industrijama u kojima su mrežni učinci značajni, javljaju se brojna pitanja koja osporavaju tradicionalne poglede na antimonopolsku politiku.

28. Jer mrežne industrije često karakteriziraju veliki opadajući troškovi i niski marginalni troškovi, postoji znatna vjerojatnost da će uspješno poduzeće postati domainantno na tržištu i zadržati taj položaj dugo vremena. • Iako ne postoji jamstvo da će doći do pojave jedinstvenog standarda u mrežnim industrijama, nerijetko je slučaj da će korisnici gravitirati ka korištenju kompatibilnih proizvoda. • Ova kombinacija ekonomskih faktora čini mogućim za poduzeća da prisvoje cjenove i necjenovne politike koje isključuju konkurente i efikasno podižu cijene značajno iznad razine na kojoj bi bile na konkurentnijem tržištu. • Rastuća važnoost dinamičnih mrežnih industrija tema je brojnih debata.

29. Pošto će inovacije danas značajno utjecati na kvalitetu i cijene budućih proizvoda, potencijalne dobrobiti provođenja antimonopolske politike su velike. • Ova perspektiva očito je motivirala odluku DOJ-a i 20 saveznih država da tuže Microsoft za niz prekršaja 1998 (US vs. Microsoft 1998). • S druge strane, pošto je put inovacija poprilično nesiguran i tehnologija se neprestano mijenja, ograničenja ulasku na tržište koja se čine velikima danas mogla bi iščeznuti sutra, a potencijalni troškovi provedbe zakona također su veliki. • Prijetnja potencijalnog ulaska inovativnih poduzeća bila je značajan dio Microsoftove obrane u DOJ slučaju.

30. POSTAVLJANJE STANDARDA • Dominantna poduzeća su sklona prisvajanju strategija koje podržavaju jedinstveni standard kojim sprječavaju kompatibilnost svog proizvoda sa suparničkim. • Kad proizvod dominantnog poduzeća postane industrijski standard, za poduzeća koja razvijaju alternativne standarde može biti teško efikasno se natjecati. • Alternativno, podezaća mogu sklopiti tajni sporazum kako bi odredila proces postavljanja standarda (cijena).

31. Takve tajne sporazume teško je otkriti pošto poduzeća često imaju pro-kompetitivne razloge za suradnju u utrci razvitka novih tehnologija. Poduzeća često posjeduju imovinu i vještine koje čine tajne sporazume efikasnim alatom u razvijanju tržišnog standarda. • Kao opće pravilo, može se očekivati da će dovoljna konkurencija postojati i razviti novi proizvod ili tržišni standard kad god postoji dovoljno nezavisnih entiteta koji se mogu natjecati u stvaranju novog proizvoda ili standarda. • Navedeno pravilo u skladu je s pravom i zaključcima objavljenim od strane američkih antimonopolskih autoriteta.

32. DOJ-FTC Antitrus Guidelines for the Licensing of the Intellectual Property navode da će spajanja poduzeća ili ostali dogovori među stvarnim i potencijalnim konkurentima malo vjerojatno imati nepovoljan učinak na konkurentnost istraživanja i razvoja ukoliko više od 4 entita imaju sposobnost i poticaj ulagati u slične R&D aktivnosti. Slično, DOJ-FTC Merger Guidelines (1984, 1992) navodi da spajanje potencijalnih konkurenata neće doovesti do monopoliziranja ako postoji još nekoliko potencijalnih slično situiranih poduzeća koja mogu ući na tržište.

33. Patenti Prema zakonu SAD-a do kršenja zakona o patentima dolazi kada je optuženi proizveo ili pokušao prodati tuđi izum ili njegov ekvivalent. Do indirektnog kršenja zakona dolazi u slučaju kada netko svjesno i aktivno potiče druge na kršenje zakona, stoga je odgovoran za to kršenje. Vrste indirektnog kršenja zakona uključuju ‘’doprinosno’’ i ‘’inducirano’’ kršenje. Prema Aktu o patentima iz 1790. trajanje patenata ne prelazi 14 godina. 1836. zakon je promijenjen tako da se prvotno 14-godišnje trajanje patenta produžuje za dodatnih 7 u pojedinim okolnostima. Do dodatne promijene zakona došlo je 1861. kada se ukida 7-godišnje produljenje te je uvedeno 17-godišnje trajanje patenta. Potpisivanjem Uruguay Round Agreements Act-a 1994. trajanje patenta promijenjeno je na 20 godina. Zakone o patentima provodi The United States Patent and Trademark Office.

34. Povlašteni položaj poduzeća • Povlašteni položaj poduzeća (leveraging) pojavljuje se kad poduzeće koristi svoju prednost iz poslovanja na jednom tržištu kako bi pridobilo prednost na jednom ili više povezanih drugih tržišta. • Povlašteni položaj dominantnih poduzeća u mrežnim industrijama može se javiti iz više razloga koji mogu biti pro- ili anti-kompetitivni, ovisno o okolnostima. Izazov antimonopolske politike je uočiti razliku. • U jednu ruku, povlašteni položaj može se smatrati oblikom vertikalne integracije u kojoj poduzeće može unaprijediti svoj distribucijski sustav, ekonomizirati na informacijama, i/ili povisiti kvalitetu svojih proizvoda.

35. Povlašteni položaj, s druge stane, može biti anti-kompetitivan ako služi kao mehanizam kojim dominantno poduzeće može povisiti suparničke troškove natjecanja na tržištu. • Povlašteni položaj može biti popraćen nizom postupaka od kojih svaki može biti anti- , pro-kompetitivni ili kombinacija navedenog. • Primjerice, u slučaju vezanih proizvoda, poduzeće uvjetuje kupovinu (ili licenciranje) jednog proizvoda – vezanog proizvoda – kupnjom (ili licenciranjem) drugog – proizvoda za koji je prvi vezan. Poduzeće se može odlučiti za vezanje proizvoda iz pro-kompetitivnih razloga koji mogu uključivati smanjenje troškova i kvalitete kontrole.

36. MEĐUNARODNA ANTIMONOPOLSKA POLITIKA • Uslijed pojave globalnog tržišta postavljaju se značajna pitanja vezana uz antimonopolsku politiku. • S jedne strane, slobodna trgovina i otvaranje tržišta umanjuju vjerojatnost značajnog smanjenja konkurencije spajanjem poduzeća. Stvaraju se veće mogućnosti generiranja efikasnosti spajanjem i suradnjom poduzeća. • S druge strane, međunarodni sporazumi fiksiranja cijena otežavaju provođenje antimonoposlkih politika u SAD-u i drugim zemljama jer se zahtijeva suradnja stranih vlada i međunarodnih organizacija. • 1990-tih javio se značajan porast osuda zbog urota međunardnog fiksiranja cijenja. 1998. DOJ je naplatio više od 1 milijarde USD kazni.

37. Internacionalizacija antimonopolske politike povlači za sobom brojne poteškoće u pravnom i provedbenom smislu. Shermanov akt primjenjiv je na svo ponašanje unutar granica SAD-a, no krucijalni dokazi o krivnji pojedinaca ili poduzeća mogu biti locirani izvan SAD-a. Kao rezultat navedenog, nužna je suradnja SAD-a sa stranim auteritetima.

38. SLUČAJEVI Board of Trade of the City of Chicago vs. USA, 246 US 231 (1918) (see Sect. 3) USA vs. Arnold, Schwinn & Co., 388 US 365 (1907) (see Sect. 3.1) Standard Oil Co. vs. United States, 221 US 1 (1911) (see Sect. 3) USA vs. Von's Grocery Co., 384 US 270, 301 (1966) (see Sect. 3.1) Federal Trade Commission vs. Procter & Gamble Co, Inc., 386 US 568, 574 (1967) (see Sect. 3.1) GTE Syl.ania, Inc. Continental TV, Inc., 433 US 36, 45 (1977) (see Sect. 3.2) Illinois Brick Co. vs. Illinois, 431 US 720, 97 St. Ct. 2061 (1977) (see Sect. 3.4) Illinois Brick Co. vs. Illinois, 431 US 720, 97 St. Ct. 2061 (1977) (see Sect. 3.4) Brooke Group Ltd. vs. Brown & Williamson Tobacco Corp., 509 US 209, 113 S. Ct. 2578 (1993) (see Sect 3.4) USA vs. Microsoft, Civil Action, 98-1232 (1998) (see Sect. 4) California Dental Association vs.FTC,119 S.Ct. 1604 (1999) (see Sect. 3)

39. Antimonopolska politika Europska unija

40. CILJEVI ANTIMONOPOLSKE POLITIKE U EU Učinkovito tržišno natjecanje stvara kontinuirani poticaj za inovacije kako bi se smanjile cijene ili povećala učinkovitost i kvaliteta Jedan od ciljeva Rimskog ugovora je “osiguravanje da konkurencija na zajedničkom tržištu nije iskrivljena” Antimonopolska regulacija zajedničkih tržišta je jedna od najznačajnijih uloga Europske komisije

41. DG Comp. Opća uprava za natjecanja (Directorate General Competition – DG Comp) Nadnacionalna institucija koja ima moć nad poduzećima u državama članicama i stranim poduzećima koja posluju unutar Europske unije

42. Empirijska podloga Proučavamo razvoj i nadležnost Europske komisije u pitanjima antimonopolske politike i spajanja od pregovora “Messina” (1955-1957.) prije Rimskog ugovora do promjena u nedavnoj prošlosti. 2. Analiziramo odluke DG Comp-a na dva najistaknutija slučaja spajanja poduzeća

43. Povećanje vlasti Europske komisije DG Comp je tijekom vremena stekao značajna prava i moći Pravo da istražuje skoro svako poduzeće koje djeluje na području EU Ako poduzeće krši neko od pravila Europske komisije, DG Comp je opunomoćen da provede promjene u strukturi ili djelatnostima poduzeća.

45. Kada DG Comp intervenira? Nedostatak poduzeća-sudionika na tržištu u zemljama članicama Ako se poduzeća ili ostale grupacije osjećaju ugroženima zbog monopolističkog ponašanja dominantnog natjecatelja Ako bi spajanje poduzeća utjecalo na trenutno stanje u pogledu konkurentnosti Kada se poduzeća država članica EU pobune jer država smatra da ima veće ovlasti od Komisije

46. Kakav bi DG Comp trebao biti? Neovisan Ne podliježe utjecaju država članica Očekivanje da DG Comp pristupa problemima na formalan način u skladu sa pravilima i zakonima Pažljivo pristupanje promjenama zakona

47. Razvoj antimonopolske politike u Europi Pregovori “Messina” 1955-1957. Rimski ugovor, 1957.: Europska komisija će intervenirati protiv bilo kakve zlouporabe položaja dominantnih poduzeća, uključujući špekulaciju ponudom i dumpingom cijena s ciljem bankrota drugih poduzeća

49. Slučaj Phillip Morris 1981. Phillip Morris investira 350 mil. $ i time stječe veliki udio u Rothmansu (proizvođač cigareta) – potencijalno spajanje u budućnosti, kojim bi imali više od 30% udjela na tržištu Tri najveća konkurenta: British-American Tobacco (BAT), R.J. Reynolds (RJR) i Reemtsmazatražili istragu od DG Comp

50. Slučaj Phillip Morris - odluka DG Comp upućuje na manje propuste u dogovoru PM-Rothmans, ali u konačnici odobrava spajanje BAT i RJR podižu tužbu protiv Komisije na Europskom sudu pravde, ali i tamo je njihova žalba odbijena