FORMIRANJE VRIJEDNOSTI ZALIHA NA OSNOVI TROŠKA ZALIHA

1. FORMIRANJE VRIJEDNOSTI ZALIHA NAOSNOVI TROŠKA ZALIHA Prema MRS 2 zalihe se evidentiraju prema trošku nabave ili neto vrijednosti koja se može realizirati, ovisno koja je niža. Osnovni postupak mjerenja zaliha temelji se na formiranju zaliha prema trošku zaliha. Naknadno se zalihe mogu otpisati do neto vrijednosti, ako je ona niža.

2. Trošak zaliha obuhvaća: sve troškove kupnje troškove konverzije i druge troškove koji su nastali u dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje u određenim uvjetima mogu uključiti i: troškove posudbe te određene neproizvodne opće troškove ili troškove oblikovanja proizvoda za posebne kupce

3. Troškovi kupnje obuhvaćaju: kupovnu cijenu uvozne carine druge poreze troškove prijevoza, troškove montaže i druge troškove koji se mogu izravno pripisati nabavi gotovih roba, materijala i usluga Trgovački popust, rabati i slične stavke oduzimaju se kod određivanja troškova kupnje.

4. Troškovi konverzije zaliha – troškovi transformacije materije u gotov proizvod, obuhvaćaju: troškovi direktnog rada i fiksne i varijabilne opće troškove proizvodnje (troškove proizvodne režije) Drugi troškovi u procesu dovođenja zaliha: troškovi naknadnog transporta troškovi dozrijevanja proizvoda ili robe, troškovi pakiranja i prepakiranja i sl. Troškovi posudbe u zalihama, ako: se radi o dugačkom razdoblju proizvodnje, a ne u masovnoj proizvodnji su nepromjenjivi (uobičajeni i odnose se na točno određeni projekt)

5. Određeni troškovi opće režije – ako se točno zna na koji se projekt ili proizvod odnose i ne u masovnoj proizvodnji. Problemi u određivanju troškova zaliha, zbog neujednačenosti u tome što sve ulazi u povijesni trošak. Problem pokušava riješiti MRS 2 uvođenjem primjera troškova koji se isključuju iz troškova zaliha: neuobičajen iznos otpadnog materijala, rada ili drugih proizvodnih troškova, troškovi skladištenja, osim ako su ti troškovi neophodni u proizvodnom postupku prije dalje faze proizvodnje, administrativni opći troškovi koji ne doprinose dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje i troškovi prodaje.

6. FORMIRANJE VRIJEDNOSTI ZALIHA PO TROŠKUZALIHA U DJELATNOSTI TRGOVINE Određivanje troška zaliha robe: troškovi kupnje (kupovna cijena, uvozne carine i drugi porezi, troškovi prijevoza i dr. troškovi koji se izravno mogu pripisati nabavi robe) troškovi koji su nastali u dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje, kao: troškovi ukrcaja, iskrcaja, troškovi kontrole količine i kvalitete robe i sl. U trošak kupnje ne uključuju se: trgovački popusti, rabati i sl. (oni se oduzimaju od troškova kupnje), PDV plaćen dobavljaču prilikom nabave robe ne ulazi u troškove kupnje. troškovi skladištenja robe i troškovi prodaje, kao i administrativni troškovi nabave robe.

7. Knjiženje zaduženja robe po trošku zaliha Zalihe robe vode se u: financijskom knjigovodstvu (po vrijednosti i zbirno), robnom knjigovodstvu (po vrijednosti i po količini pojedinačno), skladišnoj evidenciji (po količini za svaku vrstu zaliha), kao i drugim pomoćnim evidencijama: KIF i KUF s evidencijama pretporeza i obveze za PDV, obračuni poreza, kalkulacija zaduženja robe i prijamni list itd. VELEPRODAJA – zaduženje po nabavnoj ili prodajnoj vrijednosti (s razlikom u cijeni) MALOPRODAJA – zaduženje po prodajnoj cijeni (s razlikom u cijeni i s uračunanim PDV. To ne utječe na bilančnu vrijednost robe koja odgovara trošku zaliha.

8. Vrijednost robe uknjižene po prodajnoj cijeni obvezno se ispravlja u bilanci pomoću korektivnih konta 668 i 664. Obračun nabavne vrijednosti robe i njegovo knjiženje temelji se na: ulaznim računima dobavljača i internim obračunima i temeljnicama Za svako zaduženje robe izrađuje se kalkulacija i prijemni list (odvojeno ili jedinstveni dokument) radi: utvrđivanja ukalkulirane trgovačke marže u veleprodaji u maloprodaji još i ukalkuliranog PDV

9. Raspored ovisnih troškova nabave u okviruobračuna nabave Osnovica za raspored: vrijednost robe volumen težina robe Vrijednost robe: kad volumen i težina robe ne utječu značajno na visinu ovisnih troškova (TV, telefoni, telefaksi, hladnjaci, radioaparati, strojevi za pranje suđa i sl.) Volumen robe: kad je volumen dominantan uzrok visine ovisnih troškova (prijevoz brodom željeza, pamuka npr.) Težina robe: kad je težina dominantan uzrok visine ovisnih troškova (željezo i kartonska ambalaža istodobno u kamionu) (primjer uvezene robe)

10. Uključivanje vlastitih ovisnih troškova nabaveu troškove zaliha robe vlastiti ovisni troškovi (npr. Prijevoz robe vlastitim sredstvima) ukoliko su uobičajeni ulaze u trošak nabave ono uvijek mora biti opravdano fakturama ili internim obračunom i rasporedom, ali stvarno nastalih troškova Pravilo za uključivanje: ne smiju biti veći od onih troškova koji su stvarno nastali ni veći od uobičajenih za konkretnu vrstu troška (ukoliko prelaze knjiže se kao troškovi razdoblja)

11. Ako su vlastiti troškovi značajne stavke,postoje dvije mogućnosti: jednostavni prijenos odgovarajućih iznosa stvarno nastalih ovisnih troškova korištenjem konta 490 i donosom tih troškova na skupinu 65 ili knjiženje kalkulativnih iznosa vlastitih zavisnih troškova na skupinu 65 uz uporabu konta 291 – obračunani troškovi kupnje robe – najčešće

12. Najčešći primjenjivani postupak knjiženja – za iznos tih troškova priznati prihod (ako takav postupak ne utječe bitno na osnovni rezultat u financijskim izvještajima – beznačajne stavke) Nedostatak: nerealno povećanje prihoda – nerealne veličine u financijskim izvještajima (primjer najčešće primjenjivanog postupka knjiženja – za iznos vlastitih ovisnih troškova priznati prihod)

13. Uključivanje troškova dovođenja zaliha na sadašnjulokaciju i u sadašnje stanje nakon faze nabave robe Trošak zaliha može se naknadno povećati ako se pojave dodatni troškovi dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. Dovođenje zaliha na sadašnju lokaciju – troškovi dovođenja robe do prodajnog mjesta Troškovi nastali sa svrhom dostave robe kupcu i sa svrhom samog čina prodaje – troškovi prodaje (ne mogu se uključiti u trošak zaliha

14. Zaduženje robe na zalihe u sustavu rabata Rabat – razlika u cijeni koju odobrava proizvođač ili trgovac veleprodaje. U sustavu rabata proizvođač određuje konačnu cijenu, a trgovcu odobrava rabat u postotku od prodajne cijene Rabat se oduzima kod određivanja troškova kupnje (primjer zaduženja robe na zalihe veleprodaje i maloprodaje u sustavu rabata)

15. Roba u tranzitu kao specifična vrsta zaliha Prodaja robe u tranzitu – ako se prodaje roba bez skladištenja, tj. Izravno se od dobavljača prevozi i isporučuje kupcu O uvjetima prodaje ovisit će: knjiženje prodaje robe u tranzitu i realna mogućnost pojave zaliha robe u tranzitu u bilanci na kraju godine

16. Uvjeti prodaje određuju se ugovorom kao: Franko skladište kupca – rizik i vlasnička korist prelazi s prodavatelja na kupca u trenutku isporuke robe u skladištu kupca. Sve troškove prijevoza i prijevoznog rizika kao troškove prodaje snosi prodavatelj. Franko skladište prodavatelja – rizik i vlasnička korist prelaze na kupca u trenutku isporuke robe u skladištu prodavatelja. Sve troškove prijevoza i prijevoznog rizika kao troškova prodaje snosi kupac koji će robu dalje prodati u tranzitu. Ako je ugovorom predviđeno FSK i još franko krajnjeg kupca (dakle za robu u tranzitu), onda se zalihe praktično ne pojavljuju, nego se troškovi kupnje mogu knjižiti izravno na rashode istodobno s priznavanjem prihoda.

17. Ako je ugovorom predviđeno FSP, pojava zaliha u bilanci na kraju godine je moguće, ako je roba 31.12. upravo na putu do krajnjeg kupca. Dakle, roba koja se 31.12. nađe u tranzitu računa se kao zaliha kod kupca (koji prodaje robu u tranzitu), iako te zalihe neće biti u njegovom skladištu. Što se tiče knjiženja pod uvjetima FSP, troškove transporta ne treba uključiti u troškove nabave, jer su došli u funkciju prodaje robe, te se terete na troškove. (primjer za franko skladište krajnjeg kupca i za franko skladište prodavatelja)