Pravna regulativa u zaštiti mora i morskog okoliša

1. Pravna regulativa u zaštiti mora i morskog okoliša Predavanje 15

2. Pravna regulativa u zaštiti mora i morskog okoliša • 1972 osnovana je organizacija UNEP (Unated Nations Environmental Program) sa sjedištem u Najrobiju • 1972 održana je prva međunarodna Konvencija o zaštiti okoliša (Stockholm) • 1992 održana je UN Konferencija o okolišu i razvoju (UN Conference on Environment and Development – UNCED) u Riju

3. Pravna regulativa u zaštiti mora i morskog okoliša • Konvencije o zaštiti mora donosi: Međunarodna pomorska organizacija (International Marine Organization IMO) - Odbor za zaštitu morskog okoliša (Marine Environment Protection Committee MEPC)

4. Podjela pravnih propisa: • Prema izvorima (međunarodni i domicilni) • Prema naravi (opći i specijalizirani) • Prema ishodištu onečišćenja (s ishodištem na kopnu, brodovima, s nepomičnih uređaja za istraživanje dna i podmorja, u atmosferi, s potopljenih objekata, te djelatnostima na morskom dnu i podmorju) • Podjela prema namjeni (propisi o sprječavanju onečišćenja, o suzbijanju i ograničenju onečišćenja i propisi represivne naravi)

6. Republika Hrvatska:a) Unutrašnje morske vodeb) Teritorijalno morec) Epikontinentski pojas

7. Popis međunarodnih konvencija koje sadrže propise o zaštiti morskog okoliša • Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja mora uljem i prerađevinama OILPOL(London, 1954) • Međunarodna konvencija o otvorenom moru (Geneve, 1958) • Međunarodna konvencija o epikontinentskom pojasu (Geneve, 1958) • Međunarodna konvencija o odgovornosti korisnika nuklearnih brodova (Bruxelles, 1962) • Međunarodna konvencija o odgovornosti prema trećima na polju nuklearne energije (Paris, 1962) • Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearne štete (Beč, 1963)

8. Međunarodna konvencija o intervenciji na otvorenom moru u slučaju nezgode koja prouzrokuje onečišćenje uljem (Bruxelles, 1969) – pravo obalne države da poduzme mjere zaštite na otvorenom moru • Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu prouzročenu naftnim (ugljikovodici) onečišćenjem (Bruxelles, 1969) – Civil Liability Convention CLC. Za štetu nastalu onečišćenjem s broda odgovoran je vlasnik broda (osim ako ne dokaže da je nastala šteta posljedica npr. rata, neprijateljstva, pobune, prirodne pojave ili da je nastala od strane treće osobe) – ako šteta nije prouzročena njegovom osobnom krivnjom, ima pravo ograničiti svoju odgovornost. • Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za pomorski prijevoz nuklearnih tvari (Bruxelles, 1971)

9. Konvencija o utemeljenju međunarodne fundacije za naknadu štete prouzročene uljnim onečišćenjem (Bruxelles, 1971) - nadopuna CLC konvencije - svrha je oštećenim stranama omogućiti potpunu materijalnu naknadu te vlasnike tankera rasteretiti velike novčane odgovornosti na način da i trgovci uljima sudjeluju u snošenju novčanih posljedica onečišćenja. Fundacija djeluje na načelu uzajamnog osiguranja odgovornosti. • Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja mora izbacivanjem (potapanjem) otpadaka i drugih tvari (London, 1972) – tvari na crnom ili sivom popisu - službe za izdavanje posebnih i općih dozvola za potapanje otpadaka – Protokolom iz 1996 zabranjeno je bacanje bilo kakvih otpadaka s brodova osim onih koji se nalazu u Prilogu.

10. Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja mora s brodova MARPOL (London, 1973 i Protokol iz 1978) Prilog I. zabranjuje ispuštanje ulja u posebnim područjima. Izvan tih područja dopušta se ispuštanje neškodljive količine ulja u slučajevima kad: • brod nije unutar posebnog područja, • mu je pozicija na više od 50M od najbliže obale/otoka, • brod nastavlja plovidbu, • trenutačna brzina ispuštanja ne prelazi 60 l/M, • ukupna količina ispusta ne prelazi 1/15000 dio (za nove tankere 1/30000 dio) količine ukrcanog određenog tereta i tanker ima ugrađen sustav za upravljanje i nadzor ispuštanja ulja (cargo monitoring).

11. Prilog II. sadrži odredbe o rukovanju i nadzoru opasnih tvari u tekućem stanju (četiri skupine A, B, C i D). Određuje se obveza ispuštanja ostataka opasnih tvari samo u prihvatna postrojenja. Ispuštanje se s broda ne dozvoljava unutar 12 M od obale i u vodu do 25m dubine. PrilogIII. odnosi se na opasne tvari u pakiranim oblicima. PrilogIV. stupa na snagu kad ga prihvati 15 država, s 50% ukupne svjetske bruto tonaže. Brodovima se ne dozvoljava ispuštanje sanitarnih i fekalnih voda unutar 4M od kopna, osim ako imaju uređaj za obradu (neutralizaciju) ispusta. Na daljinama od 4 do 12M, otpadne se vode prije ispuštanja moraju obraditi i dezinficirati.

12. PrilogV.određuju se najmanje daljine od kopna na kojima se dozvoljava izbacivanje s broda određenih vrsta otpadaka (smeće). Vrlo važna je odredba o potpunoj zabrani odlaganja plastičnih tvari u more. PrilogVI. govori o sprječavanju zagađenja zraka s brodova. Protokol MARPOL-a iz 1978 traži odvojene balastne tankove na svim novim tankerima. Protokol traži da odvojeni balastni tankovi svojim položajem fizički zaštićuju tankove tereta. Druga je novina, da se tankovi tereta ne peru vodom, već sirovom naftom. 1967. Tanker Torrey Canyon nasukao se dok je ulazio u engleski Kanal i prolio čitav teret od 120 000 sirove nafte – potaknulo je IMO na donošenje nove Konvencije koja je proširila OILPOL – ne samo na zagađenje naftom u dnevnim operacijama, već i pravnim i tehničkim propisima u slučaju sudara i udara brodova

13. Amandmani MARPOL 73/78 Amandmani iz 1990 - novi sustav izdavanja i pregleda svjedodžba. Taj sustav na najpovoljniji način usklađuje zahtjeve MARPOL-a 73/78 sa zahtjevima Međunarodne konvencije o teretnim linijama (1966) i Međunarodne konvencije o sigurnosti života na moru (SOLAS 1974). Amandmani iz 1992 - tankeri veći od 5000 GT moraju imati dvostruka dna i bočne tankove po cijeloj visini boka. Sve načine u projektiranju mora odobriti MEPC, prema IMO uputama. Smanjena je i količina ulja koja se smije ispustiti u more nakon obavljanja rutinskih operacija. Amandmani iz 1994 - predviđaju komisijske preglede brodova radi provjeravanja sposobnosti posada u djelovanju za mogućeg onečišćenja mora. Amandmani iz 1996. odnosi se na prijavljivanje incidenata u kojima postoji opasnost izlijevanja štetnih tvari.

14. Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru SOLAS (London, 1974) - organizacija djelovanja u incidentnim situacijama samostalno ili u suradnji s drugim subjektima (državama). Od brodova se zahtijeva posjedovanje razrađenog i uvježbanog plana o djelovanju u slučajevima ispuštanja onečišćenja ili intervencije na drugim objektima.

15. Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađenja (Barcelona, 1976) • Protokol o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora zbog potapanja otpadaka i drugih tvari s brodova i zrakoplova (Barcelona, 1976) • Protokol o suradnji u borbi protiv onečišćenja Sredozemnog mora uljima i drugim štetnim tvarima u slučaju nezgode (Barcelona, 1976) • Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja s kopna (Atena, 1980) • Protokol o posebno zaštićenim područjima Sredozemnog mora (Geneva, 1982)

16. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (Montego bay, 1982) - povelja o zaštiti i očuvanju morskog okoliša - najcjelovitiji sustav pravnih norma o sprječavanju, smanjenju i nadziranju onečišćenja mora, morskog dna i obale (s kopna, brodova, iz zraka...) - ne primjenjuju se na ratne brodove i brodove i zrakoplove koji koriste se u službene državne svrhe. a) Onečišćenja prouzročena djelatnostima u podmorjumeđunarodnih voda - pravila, propisi i postupci radi sprječavanja, smanjenja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša, koje prouzročile su djelatnosti u podmorju međunarodnih voda, poklanjajući osobitu pozornost zaštiti od štetnih posljedica bušenja, jaružanja, iskapanja, uklanjanje otpada, postavljanje cjevovoda i drugih podmorskih ugradnja za različite djelatnosti u podmorju.

17. b) Onečišćenja s brodova • Obalne države propisuju posebne uvjete za uplovljenje stranih brodova u unutarnje morske vode. • Također mogu donositi i nacionalne zakone radi suzbijanja onečišćenja u teritorijalnome moru, uključujući i brodove koji imaju pravo neškodljivog prolaska, ali ti zakoni moraju biti u skladu s međunarodnim propisima, i propisima Konvencije. • Država zastave obvezna je provoditi i ostvarivati međunarodne antipolucijske standarde, te nacionalne propise koje se donijelo u skladu s Konvencijom, na svim brodovima koji plove pod njezinom zastavom. Također je država zastave obvezna zabraniti plovidbu svojim brodovima ako ne udovoljavaju zahtjevima međunarodnih standarda. Ako je brod, za koji postoji sumnja da je prekršio antipolucijske mjere, dragovoljno uplovio u luku, država luke može početi istragu o ispuštanju štetnih tvari s broda i izvan granica obalnog mora i gospodarskog pojasa države luke.

18. Međunarodna konvencija o spašavanju (London, 1989) • tradicijski postulat no cure – no pay (ne dobiva se nagrada ako je akcija spašavanja prošla bez rezultata) odvraćao je spašavatelje od akcije spašavanja broda ako prijeti rizik neuspjeha • u Konvenciji se odredio pojam štete okolišu zbog zagađenja, požara, eksplozije i slične nezgode - priznanje štete obalnim državama odnosi se na priobalje, unutarnje morske vode, teritorijalno more i gospodarski pojas

19. posebna naknada može zahtijevati od vlasnika broda u opasnosti i mora biti u visini troškova koje je imao spašavatelj – minimum koji će pripasti spašavatelju čak i ako zbog spleta okolnosti nije uspio spasiti imovinsku vrijednost, niti umanjiti štetu za okoliš • ako je spašavatelj svojim operacijama stvarno spriječio ili umanjio ekološku štetu, posebna naknada može dodatno povisiti se čak i do 100% od troškova koje je imao • Konvencija se ne odnosi na učvršćene ili plutajuće platforme ili pokretne pučinske uređaje i opremu za bušenje, jer drži se da su same posade najbolje izvježbane i specijalizirane za postupanja u kriznim situacijama

20. Međunarodna konvencija o spremnosti, djelovanju i suradnji u slučajevima onečišćenja uljima (London, 1990). Svaki brod dužan je imati brodski plan za djelovanje u slučaju onečišćenja uljem, a dok je u luci pod pravnom nadležnošću druge države podvrgava se nadzoru ovlaštenih služba te države. Zapovjednici brodova ili druge ovlaštene osobe, prema Konvenciji dužni su odmah izvijestiti o svakom događaju onečišćenja, odnosno izljeva ili prisutnosti ulja, najbližu obalnu državu. • Međunarodna konvencija o odgovornosti i naknadi štete u svezi s prijevozom opasnih i štetnih tvari morem - HNS konvencija (London, 1996) - Protokol o spremnosti, djelovanju i suradnji u slučajevima zagađenja opasnim i štetnim tvarima (Protocol HNS, 2000).

21. Međunarodna konvencija o kontroli štetnih protivobraštajnih sustava na brodovima, (The International Convention on the Control of Harmful Anti-fouling Systems on Ships – AFS Convention)donešena je 2001, a stupila na snagu 2008 20. Međunarodna konvencija za nadzor i postupanje brodskim vodenim balastom i sedimentom (the first International Convention for the Control and Management of Ships Ballast Water and Sediments - Ballast Water Convention) – (London, 2004)

22. Zaštita voda (mora) u Republici Hrvatskoj Kako ukupni gospodarski i društveni troškovi zbog onečišćenih voda mogu biti iznimno veliki (zdravlje ljudi, gubici u prirodnom bogatstvima, itd.), ulaganja u zaštitu okoliša ovise o ekološkoj svijesti i ukupnom domaćem proizvodu pojedine zemlje. Mjere upravljanja okolišem: • Političko-pravne mjere • Prostorno-planske mjere • Znanstveno-tehnološke mjere • Institucionalne mjere

23. Političko-pravne mjere - potrebno je odrediti temeljna načela, ciljeve i strategiju zaštite voda (mora) u okviru temeljne strategije zaštite okoliša. Nužno je definirati i nadzor nad provedbom mjere. • Prostorno-planske mjere - osiguranje sredstava za izradu objekata zaštite voda (mora), za poboljšanje stanja te za različite znanstvene i tehnološke aktivnosti i postupke. • Znanstveno-tehnološke mjere - otkrivanje složenih ekoloških međuzavisnosti i procesa te primjenu složenih i učinkovitih tehnoloških postupaka za sprječavanje onečišćenja i čišćenje onečišćenih voda (mora). • Institucionalne mjere - osigura takav oblik državnih institucija i organizacija koje će moći surađivati s međunarodnim organizacijama i koje će moći djelotvorno provoditi i nadzirati cijeli sustav upravljanja i zaštite voda (mora).

24. Zaštita voda od onečišćenja u RH- zakonski propisi i uredbe • Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94; 128/99) • Zakonu o zaštiti prirode • Zakon o vodama (NN 107/95) • Pomorski zakonik (NN17/94; 74/94; 43/96) • Zakon o morskim lukama (NN 108/95; 19/96) • Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i u drugim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora RH, te granicama plovidbe brodova i brodica izvan luke (NN 91/94) • Uredba o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke (NN 22/95) • Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN 97/93) • Pravilnik o načinu prijevoza opasnih tvari u pomorskom prometu i prometu u nutarnjim plovnim putovima (NN 53/91)

25. Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i drugog tereta u lukama, te načinu sprječavanja širenja isteklih ulja u lukama (NN 108/95) • Zakon o odgovornosti za nuklearne štete (NN 53/91) • Pravilnik o pomorskom peljarenju (NN 17/95) • Pravilnik o obavljanju inspekcijskog nadzora sigurnosti plovidbe (NN 34/97) • Plan intervencija za iznenadnog onečišćenja mora u RH (NN 8/97) • Zakon o financiranju vodnog gospodarstva • Zakon o gradnji (NN 175/03) • Zakon o rudarstvu (190/03)

26. Zakon o vodama je temeljni zakon koji uređuje gospodarenje i zaštitu površinskih i podzemnih voda na kopnu, ali i mora. Odredbe ovoga Zakona odnose se na: - površinske i podzemne kopnene vode uključujući ušća rijeka koje se ulijevaju u more i kanala spojenih s morem, - mineralne i termalne vode, osim mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe što se uređuje Zakonom o rudarstvu, - nalazišta vode za piće u teritorijalnom moru, - vode mora u pogledu zaštite od onečišćenja s kopna i otoka.

27. Pitanja za ponavljanje • Navedite ime organizacije koja se bavi zaštitom mora. • Što su to konvencije, a što protokoli? • Kategorizirajte pravne propise. • Navedite tri konvencije koje sadrže propise o zaštiti mora! • Koju važnu promjenu u načelu spašavanja donosi Konvencija o spašavanju (London, 1989) • Kada je dozvoljeno ispuštanje ulja s brodova prema Prilogu I. MARPOL 73/78? • Gdje se prema MARPOLu dozvoljeno odlaganje opasnih tvari? • Da li je prema MARPOLu dozvoljeno bacanje plastike u more? • Na kojoj udaljenosti od obale i na kojoj dubini je dozvoljeno ispuštanje s brodova prema MARPOLu? • Uz koji uvjet je dozvoljeno ispuštanje sanitarnih voda prema MARPOLu?

28. Što sadržava protokol MARPOLu iz 1978? • Opišite svojim riječima što donose amandmani MARPOLa? • Koje dokumente prema SOLASu moraju imati brodovi, a vezano je uz zaštitu mora od zagađenja? • Na koje se brodove ne odnosi Konvencija o pravu mora? • Navedite prava obalnih država u donošenju propisa o zaštiti mora prema Konvenciji o pravu mora; u unutarnjim vodama i teritorijalnom moru? Kako one mogu postupiti u slučaju da postoji opravdana sumnja da je brod prekršio propise? Kakve su obaveze države zastave? • O čemu ovisi visina ulaganja u zaštitu okoliša? • Klasificirajte mjere za upravljanje kvalitete voda. Opišite zadatke svake kategorije predviđenih mjera. • Navedite pravne propise koji sadržavaju propise o zaštiti voda u RH? • Što se smatra korištenjem voda prema Zakonu o vodama RH?