OSNOVE EKONOMIJE

1. OSNOVE EKONOMIJE Dr. Svetislav Polovina

2. EKONOMIJA VS EKONOMIKA • “Ekonomija” i “ekonomika” nisu identični pojmovi. Ekonomija je širi a ekonomika uži pojam.

3. “EKONOMIJA” • Termin “ekonomija” potječe od grčkih riječi “oikos” (kuća, domaćinstvo) i “nomos” (zakon, pravilo o upravljanju). Iz tih riječi nastala je starogrčka riječ “oikonomos” što bi u slobodnom prijevodu značilo skup pravila i vještina upravljanja domaćinstvom. • Suprotno “oikonomji” postojala je hrematistika koja je označavala vještinu trgovanja i bogaćenja

4. “POLITIČKA EKONOMIJA” • Termin je izveden iz riječi “oikos”, “nomos” i “polis” (grad) . Kako su u staroj Grčkoj gradovi bili političke organizacije i tvorili samostalne države to je politička ekonomija označavala skup pravila o ekonomskoj aktivnosti u nekoj državi. • U tom značenju se politička ekonomija prvi puta pojavljuje 1615. u knjizi “Rasprava o političkoj ekonomiji” francuskog merkantiliste Antoina Montchretiena. • Kao posebna disciplina počela se predavati na europskim sveučilištima u 18.stoljeću • ONA PORED ZAKONA MATERIJALNE PROIZVODNJE PROUČAVA I DRUŠTVENE ODNOSE

5. DEFINICIJA EKONOMIJE KAO ZNANOSTI • Ekonomija je područje društvene znanosti koja proučava 1. proizvodnju i ponudu, 2. raspodjelu, 3. razmjenu, 4. razmjenu i potrošnju materijalnih dobara i usluga u 5. određenom vremenu, 6. prostoru i 7. društvu. • NE BRKATI JU S POLITIČKOM EKONOMIJOM I EKONOMIKOM

6. EKONOMIJA KAO VJEŠTINA • Ekonomija je također vještina pomoću koje gospodarski subjekti - pojedinci, kućanstva, poduzeća ili država proizvode, pribavljaju i troše materijalna dobra i usluge. • Promatra se ekonomija kao znanost tada je riječ teorijskoj ekonomiji, a kada se promatra kao vještina tada je riječ o primjenjenoj ekonomiji.

7. POZITIVNA EKONOMIJA • Pozitivna ekonomija istražuje funkcionalne i kauzalne odnose između ekonomskih varijabli bez vrijednosnih sudova o njima. Ona proučava ekonomske pojave onakvima kakve one jesu. • Primjer: Nezaposlenost u Hrvatskoj je 2003. iznosila preko 17 % radne snage”

8. NORMATIVNA EKONOMIJA • Normativna ekonomija sadrži prosudbe o ekonomskoj stvarnosti ocjenjujući ih s određenih etičkih pozicija. Ona govori kakvim bi ekonomske pojave trebale biti. • Primjer: “Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj je ekonomski i politički neprihvatljiva pa politika zapošljavanja mora biti jedan od prioriteta ekonomske politike”

9. EKONOMIKA • Ekonomika proučava kako ljudi alociraju i koriste rijetke resurse u svrhu proizvodnje dobara kojima zadovoljavaju svoje potrebe • Iz definicije ekonomike izvode se dva glavna zaključka : 1. dobra su rijetka, 2. društvo svoja dobra mora efikasno koristiti • Rijetkost i efikasnost su temelji ekonomike

10. PODJELA EKONOMIKE • Ekonomika se dijeli na mikroekonomiku i na makroekonomiku

11. MIKROEKONOMIKA • Mikroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje mikroekonomskih subjekata – pojedinaca, kućanstava, poduzeća i privrednih grana. • Osnivač mikroekonomike je Adam Smith (1723 – 1790) koji je 1776. objavio “Bogatstvo naroda”, svojevrsnu ekonomsku Bibliju u kojoj je objasnio funkcioniranje tržišne ekonomije.

12. MAKROEKONOMIKA • Makroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje privrede kao cjeline. • Osnivač makroekonomike je John Maynard Keynes (1883 – 1946) koji je 1936. objavio djelo “Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca” gdje su dani temelji makroekonomike. • Za razliku od mikroekonomike koja se zasniva na djelovanju tržišta makroekonomika se zasniva na državnoj regulativi privrede.

13. JEDINSTVO MIKRO I MAKROEKONOMIKE • Mikroekonomika i makroekonomika nisu međusobno razdvojene ekonomske discpline. One se međusobno nadopunjavaju jer se djelovanje mikroekonomskih subjekata događa u makroekonomskom okruženju. • Mikroekonomika pretpostavlja makroekonomiku kao i obrnuto

14. RIJETKOST • Rijetkost je stanje u kojem postoji nesrazmjer između želja i potreba s jedne strane i mogućnosti njihovog zadovoljenja s druge. • Dobra koja su rijetka nazivaju se ekonomskim dobrima. Dobra kojih ima u izobilju nazivaju se neekonomskim ili slobodnim dobrima. • Ekonomska dobra imaju cijenu za razliku od slobodnih dobara koja su besplatna • Ekonomika proučava samo ekonomska dobra

15. RIJETKOST VS SIROMAŠTVO • Ne smiju se brkati rijetkost i siromaštvo. I bogati mogu željeti više no što imaju. • Isto tako i mala količina nečeg ne znači da je ono rijetko. Dobro mora biti i željeno

16. IZBOR • Rijetkost prisiljava ljude da čine izbor. Kada je dobro rijetko ljudi moraju činiti izbor između korisnog i manje korisnog.Oni se suočavaju s trade-offom: da li zadovoljiti više jednu potrebu odnosno zadovoljiti manje drugu potrebu

17. OPORTUNITETNI TROŠKOVI • Izabravši jednu od dvaju mogućnosti žrtvovali smo onu propuštenu. Vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge naziva se oportunitetnim troškom.

18. PRIMJER OPŠORTUNITETNOG TROŠKA (1) • Troškovi studija u USA 1993. su iznosili 12000 $ godišnje uključujući izdatke na školarinu, knjige i putovanje. U ovaj iznos nisu uključeni oportunitetni troškovi jer je student radeću na poslovima SSS umjesto studiranja mogao zaraditi 16000 $. Propuštena zarada od 16000 $ je oportunitetni trošak studiranja. • Stvarni troškovi studija jedne godine iznose ne 12 već 28 tisuća $ ako se uključe i oportunitetni troškovi.

19. PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (2) • Problem: Vlasnik tvrtke treba zaposliti nekoliko menadžera. Pretpostavimo da svaski menadžer ima vremena za samo jedan zadatak. Vrijednost zadatka A je 100000$, zadatka B 75000 $ i zadatka C 50000 $. Vlasnik tvrtke zapošljava dvojicu menadžera na poslovima A i B. Koliki je oportunitetni trošak zadatka B ? • Odgovor: Radeći posao B menadžer je žrtvovao posao C čija je vrijednost 50000 $. Toliki su i oportunitetni troškovi posla B.

20. TEMELJNA PITANJA EKONOMSKE ORGANIZACIJE • Tko, što i koliko proizvoditi ? • Kako proizvoditi ? • Za koga proizvoditi ? • Gdje proizvoditi? • Kada proizvoditi ? • Iz kojih motiva proizvoditi? • Kakav je pravni, ekonomski i politički sustav ? • Koliki su troškovi proizvodnje, prodajna cijena i profit ?

21. NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (1) • problem ekonomiziranja i optimalizacije proizvodnje unutar danih tehnoloških i institucionalnih okvira • problem uspostavljanja parcijalne i opće ravnoteže • problem izbora kriterija raspodjele • problem izbora ciljeva ekonomskog razvoja i sredstava njihovog ostvarivanja • problem upravljanja ekonomskim sustavom

22. NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (2) • problem izbora temeljne proizvodne jedinice i oblika ekonomske organizacije društva • problem objašnjenja vrijednosti i cijena pojedinih dobara i usluga • problem nesklada između oskudnosti resursa i ljudskih potreba • problem alokacije rijetkih resursa

23. NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (3) • Problemi odnosa između realnog i monetarnog sektora ekonomije • problem ekonomskih odnosa između pojedinih država • problem povećanja proizvodnje, zaposlenosti i životnog standarda • problem odnosa tržišta i državne regulacije • problem odnosa širih društvenih vrednota prema ekonomskim vrednotama

24. EKONOMSKI SUSTAVI • TRŽIŠNI • NAREDBODAVNI • MJEŠOVITI

25. TRŽIŠNI SUSTAV • Sustav temeljen na privatnom vlasništvu i privatnom poduzetništvu • Sustav u kojem pojedinci slobodno donose odluke što će proizvoditi ili kupovati • Sustav slobodne oscilacije cijena u kojem se dobiva i gubi • Sustav zasnovan na načelu “laissez faire” (lese fer)

26. NAREDBODAVNI SUSTAV • Država donosi sve važnije odluke o proizvodnji i potrošnji • Sustav zasnovan na državnom vlasništvu, državnom poduzetništvu, centralizaciji odlučivanja, subordinaciji i planiranju.

27. MJEŠOVITI SUSTAV • Svaki od prethodnih privrednih sustava ima svoje nedostatke pa se kombiniranjem obaju sustava nastoji stvoriti optimalni sustav koji bi u sebi uključivao pozitivne elemente i jednog i drugog • Mješoviti sustav je takav sustav u kojem djeluje tržišni mehanizam unutar institucionalnog okvira kojeg određuje država • Mješoviti sustav privređivanja je dominantan sustav privređivanja danas u svijetu jer čisti modeli privređivanja bilo tržišni bilo naredbodavni ne postoje ni u jednoj zemlji.

28. FAKTORI PROIZVODNJE • Da bi se moglo proizvoditi moraju prethodno postojati pretpostavke proizvodnje. One se nazivaju faktorima proizvodnje ili inputima. Inputi se koriste za proizvodnju outputa. • Faktori proizvodnje su : • a) rad • b) kapital • c) zemlja

29. GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (1) • Budući su proizvodni faktori ograničeni društvo se suočava sa svojom granicom proizvodnih mogućnosti (PPF). • PPF predstavlja maksimalnu kombinaciju dobara koju privreda nekog društva može proizvesti s postojećim proizvodnim kapacitetima • Kada je privreda na PPF tada ona efikasno alocira svoje resurse što znači da je povećanje proizvodnje jednog dobra moguće na uštrb drugog dobra

30. GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (2) • Kada se privreda nalazi na PPF suočava se s dvojbom : kojeg proizvoda proizvesti više a kojeg manje • Navedenu dvojbu pokazuje slijedeća tablica

31. GRAF PPF

32. POGREŠKE EKONOMSKOG ZAKLJUČIVANJA • nesposobnost da se ostale varijable drže nepromijenjenim – greška ceteris paribus • post hoc pogreška • greška poopćavanja - greška pars pro toto • greška subjektivnosti