120 likes | 344 Views
XIV NOVAC I MONETARNA POLITIKA. 1. Ponuda i tražnja novca. Tri najvažnija instrumenta pomoću kojih centralna banka može uticati na ponudu novca su: a) utvrđivanje obaveznih rezervi banaka; b) politika eskontne (diskontne stope) i c) operacije na otvorenom tržištu.
E N D
1. Ponuda i tražnja novca • Tri najvažnija instrumenta pomoću kojih centralna banka može uticati na ponudu novca su: a) utvrđivanje obaveznih rezervi banaka; b) politika eskontne (diskontne stope) i c) operacije na otvorenom tržištu. • U osnovi tražnje za novcem nalazi se: 1. Transakcioni motiv, odnosno želja ljudi da imaju dovoljno novca za svakodnevne transakcije, tj. za kupovinu najrazličitijih roba i usluga. 2. Motiv predostrožnosti, tj. potreba ljudi da drže deo svoje imovine u visoko likvidnom obliku u slučaju nepredviđenih događaja.
2. Značaj monetarne komponente u oblikovanju realnih ekonomskih tokova • Uticaj monetarne politike na oblikovanje realnih ekonomskih tokova ogleda se u njenom potencijalnom delovanju na način upotrebe pojedinih razvojnih faktora
Klasična ekonomska misao • a) Klasična ekonomska misao je u potpunosti prenebregavala mogući značaj novca u oblikovanju realnih ekonomskih tokova. Novac po klasičarima je neutralni faktor u odnosu na realne makroveličine, odnosno on je isključivo sredstvo razmene. • Mv = PT, pri čemu je M količina novca u opticaju, v brzina opticaja novca, P nivo cena i T obim novčanih transakcija po stalnim cenama • Privreda je rastavljena na dva sektora - realni sektor koji determiniše proizvodnju, zaposlenost i sve realne veličine i u kojoj novac ima samo prolaznu ulogu; i monetarni sektor koji određuje sve nominalne veličine i opšti nivo cena.
Kejnsijanska teorija • b) Uticaj monetarnog faktora na kretanje realnog GNP kejnsijanska teorija je svodila na tumačenja uticaja varijacija kamatnih stopa na investicije i zaposlenost.
Monetarizam c) Pravac u ekonomskoj teoriji koji akcentira značaj promene količine novca u opticaju kao osnovne determinante veličine proizvodnje i nivoa cena poznat je kao monetarizam. Odbacivši u potpunosti Kejnsovu funkciju agregatne potrošnje i miltiplikator investicija kao centralnu determinantu razvojne dinamike privrede, Fridman je lansirao tezu po kojoj realna količina novca ima daleko najznačajnije mesto u određivanju privredne konjunkture. Po mišljenju monetarista, realnu kamatnu stopu određuju realni faktori, produktivnost i sklonost štednji.
3. Osnovni transmisioni mehanizmi monetarne politike • Kanali putem kojih se promene određenih monetarnih varijabli prenose na realne ekonomske veličine u monetarnoj ekonomiji se označavaju kao transmisioni mehanizmi. • Dve su međutim, varijable daleko najvažnije prilikom analize uticaja monetarne komponente na realne privredne tokove. Prva se odnosi na visinu kamatnih stopa, a druga na količinu novca u opticaju. • Visina kamatne stope kao instrument monetarne politike i makroekonomske politike razvoja ima značenje u zemljama razvijenog tržišta novca. • Regulisanje količine novca u opticaju može biti globalno i selektivno
4. Efikasnost monetarne politike • Najveća efikasnost monetarne politike postiže se u situaciji kada privredu karakteriše visok nivo zaposlenosti i visoke kamatne stope. • Monetarna politika ima nisku efikasnost u situaciji kada privredna aktivnost ispoljava znake saturacije i malaksalosti i kada u makroekonomiji egzistiraju relativno niske kamatne stope.
Neefikasnost monetarne politike razvoja u uslovima depresije
5 .Stimulisanje investicija instrumentima monetarne politike (crowding in efect) • 6. Uticaj monetarne politike na rast proizvodnje u maloj otvorenoj zemlji • 7. Uticaj monetarne politike na rast proizvodnje u velikoj otvorenoj zemlji