Hrvoje Turković Struktura filmske precepcije, 2008

1. Hrvoje TurkovićStruktura filmske precepcije, 2008 6. Ponašanje oka i pozornost 16. travnja 2014.

2. Oko

3. Osjetilo vida – mrežnica (retina)Štapića – oko 125 milijuna Čunjića – oko 6,5 milijuna

4. Funkcije i osobine štapića i čunjića • čunjići (eng. cones) • osjetljivi samo na jače svjetlo • aktivni pri danjem svjetlu ili jačem umjetnom svjetlu; u sumraku i u mraku neaktivni • osjetljivi na valne dužine – boja (na spektralni raspon između 300-750 nm) • gusto ‘pakirani’ u žutoj pjegi (fovei) prorjeđuju se prema periferiji vida • daju tamo oštar vid (visoke razlučnosti – opažanje sitnih detalja) • štapići (eng. rods) • osjetljiviji na svjetlo, na slab intenzitet • aktivni su kod prigušena svjetla, specijalizirani za 'noćni vid‘ • ‘slijepi’ za boje (ne registriraju boje – reagiraju na uski frekvencijski pojas oko 510 nm) • slabe razlučnosti (grubi obrisi i silhuete) • pretežu na periferiji mrežnice

5. Koloristička specijalizacija čunjića I štapići i čunjići imaju pigmente – tvar koja apsorbira samo neke valne dužine, tj. osjetljiva je na određene boje Tri vrste čunjića prema apsorptivnim svojstvima njihovih pigmenata: • (a) čunjići posebno osjetljivi za valove oko 430 nm – tj. najviše na ljubičastu • (b) čunjići posebno osjetljivi za valove oko 530 nm – tj. najviše na plavo-zeleni raspon • (c) čunjići posebno osjetljivi za valove oko 560 nm – tj. najviše na žuto-zeleni raspon TO ZNAČI DA tzv. “TRIKOLORNA TEORIJA” BOJE IMA NEUROLOŠKIH TEMELJA

6. Problem konstantnosti boje: zašto vidimo iste boje pod različitim osvjetljenjem, i onda kad imaju različitu reflektiranu valnu dužinu, ili ih A i B jesu istovjetne sive (ista valna dužina) Gornja “smeđa” i donja “žuta” iste su boje (iste valne dužine)

7. Poredbena priroda percepcije boje (i svjetloće) • Semir Zeki, 2009, Splendors and Miseries of the Brain: • “Najvažnija crta bojnog sustava je njegova sposobnost da pripiše konstantnu (istu) boju površini usprkos širokog raspona fluktuacija u sastavu valnih dužina (energija) svjetla koje se reflektira s te površine.”(str. 28)... A to mozak čini pomoću – usporedbe i generalizacije na temelju usporedbe:. • Boju se može točno opisati kao rezultat usporedbe – tj. utvrđivanja omjera - količine svjetla različite valne dužine što je odbijena (a) od površine i (b) od okolice te površine.” (str. 29). • Bojne omjere (razmjerne valne frekvencije svjetla reflektiranog s površine) može se poremetiti uporabom obojenog svjetla ili obojenih filtera. • http://braingames.nationalgeographic.com/episode/1/ • Prema Zekiju perceptivne obrade boje prethode obradama oblika, orijentacije, pokreta – boja je najranije percipirana i to neovisno o ovim ostalim crtama

8. Fovealni i periferni vid • Kako se iz karakterizacija štapića i čunjića vidjelo, oni nisu pojednako raspoređeni po mrežnici; • Čunjići su skoncentrirani (prevladavaju) u fovei (središnjoj jamici), a prema periferiji se prorijeđuju. • Štapića nema u fovei a prevladavaju na perifieriji. • Te prevlasti temeljem su dva različita tipa “vida” (vizualne percepcije) • Fovealnog vida – onog kojeg imamo na temelju onoga što pada u foveu, jamicu • Ne samo da vidimo boje nego vidimo izrazito “razlučno”- oštro, do visokih detalja – informacija svakog čunjića se obrađuje • Perifernog vida – onog kojeg imamo na temelju onog što pada na periferiju. • Ne samo da se prema periferiji vide sve slabije, pa i nikako boje, nego se vidi nejasno, neoštro – ne obrađuje se informacija svakog štapića nego skupina štapića, tim više tako kako se ide prema rubu vidnog polja

9. Fovea Fovea – središnja jamica Gustoća čunjića u fovei – lijevo u slijepih za boje, desno normalni raspored

10. Fovealni vid • Iako i štapići i čunjići jesu sukladno važni (jedni za danje snalaženje, drugi za tamu i noć) , a periferni vid je također važan (za osjećanje okružujućeg prostora, i mogućih izazova u njemu – veoma važan sportašima i za brzo kretanje prostorom) – glavne vizualno-perceptivne obrade se odvijaju na temelju fovealnog vida Zašto? • Prema neurologinji Margaret Livingstone (Vision and Art, 2002) • „Naše oči su optimizirane više za oštrinu nego za osjetljivost na svjetlo, jer smo mi danja bića.” (Livingstone) Problem: • Oštro područje u vidnom polju oka (ono koje pada u žutu pjegu) određeno je vidnim kutem od 1.5 – 20 - što pokriva područje nokta palca na ispurženoj ruci

11. Fovealni vid i oštrina prizora • Međutim, usprkos krajnje minimalnog područja oštrine u vidnom polju (minimalnog područja prizora koji se vidi oštro pri pogledu na njega) mi imamo dojam da nam je cijeli promatrani prizor jednako oštar u svakom svojem dijelu i u svakom trenutku KAKO TO? • Zato, jer naše oko munjevitim skokovitim pretragama (tzv. sakadskimpokretima)dovodi u foveu bilo što što nam je važno (ili potencijalno važno) vidjeti – pa nam se zato cijeli prizor čini jednako oštrim – jer sve važno trenutno vidimo oštro. • ‘foveizacija’ – automatsko skokovito dovođenje dijelova okoline u područje žute pjege • Periferija mrežnice je važna jer se na njoj određuju ‘ciljevi’ za foveizaciju • periferija vida kontrolira kontekst, okolinu središnjeg opažanja – žarišne pažnje, središnje pozornosti • Osobito je osjetljiva za globalne pomake u vidnom polju • cilj se za očni skok (predpozorno) određuje čak i prije no što se pokrene oko, daleko prije no što ‘zaželimo’ pogledati nešto s ruba vida. • Pod uvjetima standardnog snalaženja u okolini naše oko neprekidno skokovito pretražuje okolinu (brzim pokretima oka, sakadama)

12. Skokovite pretrage – podaci o njima • Skokoviti pokreti su balistički – munjevito prebacivanje uz nešto duže zadržavanje – fiksaciju - na dosegnutoj točki (točki fiksacije) • Jedan skok uzima 150-200 ms (milisekunda) za planiranje i izvršenje • Sam skok traje oko 30 ms • Fiksacijsko zadržavanje na nekoj točki promjenjivo je • Prosječno oko 300 ms • Dulje, jer mozak treba obraditi to što se fiksiralo • Oko obavi oko 36.000 skokova (‘foveizacija’) u satu • kod odraslog čovjeka - sporije u djeteta • Iako smo svjesni namjernih pokreta oka, sakadičkih nismo svjesni, niti primjećujemo da nam prizor skače po mrežnici

13. Primjeri skokovitih pretraga slika

14. Dodatni primjeri

15. Sprava za utvrđivanje foveizacije

16. Kako s filmom? • Važe li pretrage kojima gledamo statične slike i za filmsku sliku – za gledanje pokretnog zbivanja u kadru i na prijelazu s kadra na kadar? • Prate li se likovi unutar kadra glatkim pokretima (smooth pursuit eye movements) ili skokovitim (sakadičkim – saccades) • Glatki pokreti očiju (bez skakanja) pri praćenju nečijeg kontinuiranog kretanja (npr. prsta pred očima) • Skokoviti, sakadički – pri razgledavanju prizor • I praćenje zbivanja i kontinuiranih montažnih prijelaza (rez po pokretu) jest skokovit. • http://www.dvice.com/archives/2011/02/using_eye_track.php • http://www.davidbordwell.net/blog/2011/02/14/watching-you-watch-there-will-be-blood/

17. Problem sakadske međufaze • Pri brzini skoka cijeli bi se prizor morao ‘razmazati’ po mrežnici – efekt ‘filaža’, ‘brišuće panorame’ • Do toga ne dolazi je se taj dio potiskuje (‘sakadska supresija’) – tijekom skoka praktički smo slijepi • Jedno teorijsko objašnjenje: fiksacijski sadržaji ‘maskiraju’ međunadražaje, one između dvaju fiksacija • Time se može protumačiti i činjenica da kontinuirane montažne prelaze često ne percipiramo (Murch) • Mozak ih teži tretirati kao i ‘balističke skokove’ oka i potisnuti (‘maskirati’) sam skok • To, možda, objašnjava slijepilo za promjene do kojeg dolazi pri kontinuiranoj montaži