HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 13 -201 4 )

1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2013-2014) 15. Identifikacija prizora i točka promatranja 11. III. 2014.

2. OBJEDINJENO PREPOZNAVANJE PRIZORA • Tema dosadašnjih predavanja bili su – uvjetiprepoznavanja prizora preko montažnog prijelaza, tj. po čemu prepoznajemo: • da je nakon rezaambijent isti ili različit, • da su likovi isti ili različiti, • da je zbivanje isto ili različito • odnosno, daje ukupni prizor – isti ili različit • Iako smo promatrali identifikaciju svakog vida prizora samostalno – očito je da svako od njih prepoznajemo – uz pomoć ostalih vidova • PRIMJER: Sjever-sjeverozapad (https://www.youtube.com/watch?v=97zYEaJqy_s) • Prepoznavanje kompatibilnosti različitih dijelova ambijenta olakšava (a) ponavljanje istog lika ili likova u oba kadra (prepoznatljivi lik služi kao “ambijentalni orijentir”), i (b) identitet zbivanja (strukturna povezanost, kauzalni kontinuitet zbivanja). • Prepoznavanje istovjetnosti likova od kadra do kadra olakšava (a) njihova podudarna pozicija u prepoznatljivo istom ambijentu, (b) prepoznavanje da su nositeljima iste radnje • Prepoznavanje istovjetnosti zbivanja od kadra do kadra olakšava prepoznavanje (a) da su mu nositeljima ili sudionicima isti likovi, (b) da se odvijaju u istom ambijentu na prostorno vezanom području

3. PRIZOR I TOČKA PROMATRANJA – RAZMJERNA NEOVISNOST • Proučavali smo to uglavnom se ne obazirući na to s kojih se točki promatranja prati(ili prekida pratiti) prizor preko montažnog prijelaza • Razlog je tome bio što se prizor mora moći prepoznavati kao isti pod različitim vizurama - bilo u životu, ili od kadra do kadra, preko montažnih prijelaza • Ta pojam prizora – kako smo to na početku predavanja odredili – jest određen kao dio svijeta koji je dostupan razgledavanju – razgledavanju s različitih točki promatranja, i s prebacivanjem promatranja s jednog dijela prizora na drugi • Prizor je istodobno “okvir” smještaja točke promatranja (točka promatranja se nalazi “u njemu”) kao što je i djelomična “meta” promatranja (s točke promatranja promatra se određen dio prizora – ono što se dovede u vidno polje) • Podrazumijeva se da je prepoznavanje prizora i prizornih sastavnica razmjerno neovisno od točki promatranja • I u životu i u filmu mi i moramo i možemo prepoznavati likove, ambijente, stvari, zbivanja s različitih i pomičnih vizura

4. “FILMSKA SLOBODA” ZAUZIMANJA TOČKE PROMATRANJA U ODNOSU NA PRIZOR • Kako točka promatranja u kadru nije vezana uz tjelesno ograničenje gledatelja, to film načelno može prema prizorima i njegovim sastavnicamagledatelju pružiti bilo koju optički moguću vizuru, točku promatranja • Film nam može omogućiti optičku poziciju koja nam u predočenom prizoru ili uopće u životu i nije očno-tjelesno dostupna (pr. pozicija zida u Sjever-sjeverozapad, ch. 19; “leteća vizura” u Sin City, ch. 2) • Ljudsko-tjelesno neograničena pokretljivost točke promatranja odmah se, po izumu filma, shvatilo kao glavnu atrakciju i atrakcijski temelj filma Zašto je to moguće u filmu? • Zato jer je optička pozicija koju nam nudi film perspektivno zadana, ponuđena filmskom slikom i nije uvjetovana našom stvarnim tjelesnim položajem (onim u kinu). • Točka promatranja koju nudi slika je ‘otkvačena’ (disocirana) od tjelesne ukotvljenosti točke promatranja gledatelja filma • Bez obzira gdje se nalaze u kinu i kako se miču - gledatelji gledaju prizor u kadru sa one točke promatranja koja je zadana slikom prizora • Stvar je samo tehničko-optičkih mogućnosti snimanja kakve će se sve vizure moći zauzeti i ponuditi kinogledatelju

5. ZNAČI LI TO DA SU SVE TOČKE PROMATRANJA RAVNOPRAVNE, JEDNAKOVRIJEDNE? Ne znači! • Iako prizor i njegove sastavnice moramo – na montažnom prijelazu – prepoznavati s različitih točki promatranja, s različitih vizura • nisu sve vizure jednako povoljne za prepoznavanje prizora - ambijenata, likova i zbivanja • niti su jednako vrijedne sa stajališta uspostave određenog željenog promatračkog, doživljajnog odnosa Drugim riječima: • Nad izborom točki promatranja postoje neka funkcionalna ograničenja • U narednih nekoliko predavanja pozabavit ćemo se s nekim tipičnim ograničenjima ili funkcionalnim uvjetima izbora točki promatranja – unutar kadra, ali i po montažnom prijelazu

6. TIPIČNE FUNKCIJE IZBORA TOČKE PROMATRANJA • 1. različite točke promatranja pružaju različite raspoznavalačke(obavijesne) pogodnosti u odnosu na prizor i tematizirane prizorne sastojke – raspoznavanje nije jednako lako niti jednako informativno s različitih točki promatranja • 2. različite točke promatranja različito raspoređuju našu pažnju prema prizornim pojavama • 3. različite točke promatranja ukazuju na različit prizorni položaj promatrača prizora (gledatelja) te podrazumijevaju i različit sudionički odnos gledatelja prema prizorima, ali i orijentiraju u pogledu promatračkog položaja u prizoru • 4. izbor točke promatranja utječe i na artikulaciju našeg dugoročnijeg interesa u odnosu na prizore i u odnosu na ukupno filmsko izlaganje • PRIMJER: Sjever-sjeverozapad, A. Hitchcock, 1948.

7. POLAZNO (DEFAULTNO) PROMATRAČKO NAČELO • TEMELJNO INTUITIVNO NAČELO KOJE RAVNA IZBOROM TOČKE PROMATRANJA (by default): • načelo najpogodnije točke promatranja • Prema tom načelu – ako su okolnosti standardne - podrazumijeva se izbor one točke promatranja: • (1) s koje najbolje – najbrže i najtočnije - raspoznajemo ukupan prizor, odnosno ono u prizoru što nam je od prigodne važnosti • (2) s koje možemo dobiti najviše relevantnih informacija o onome što nam je korisno za kontekstualno (izlagački, dramaturški) prikladno razumijevanje prizora

8. STANDARDIZACIJA IZBORA TOČKI PROMATRANJA • Svaki od ovih funkcionalnih ograničenja (odnosno: svrha) izbora točke promatranja pridonosi standardizaciji točki promatranja– tj. ustaljivanju onog smještaja točke promatranja s kojeg se najbolje ispunjavaju navedene funkcije, ili barem ona funkcija koja je (ili bi trebala biti) u danom trenutkuprivilegirana • Tri temeljna kriterija standardizacije: • (a) Opće-psihološki standard – kanonska vizura • (b) Opće-snalazilački standard – normalna vizura • (c) Prigodno-kontekstualni standard (situacijski standard) – akcijska vizura .

9. 1. KANONSKA VIZURA • Kako smo prije utvrdili: • iako je prepoznatljivost prizora i prizornih sastojaka neovisna od izbora točki promatranja, to nije posve tako (‘razmjerno’ je neovisna) • Prizori i likovi s nekih se točki promatranja lakše prepoznaju nego s drugih • Primjerice: s leđa je teže prepoznati poznatog čovjeka nego s lica; • PRIMJER: Ozloglašena, Hitchcock (scena tuluma i potiljka C.Granta) • lakše ćemo prepoznati čovjeka ako ga gledamo ravno u njegovoj visini, nego ako ga gledamo s krajnjeg gornjeg ili krajnjeg donjeg rakursa • Tzv. kanonska vizuraza prepoznavanje: • ona s koje najlakše, najbrže prepoznajemo prizor, odnosno trenutno najvažniju prizornu pojavu • S koje pribiremo najviše važnih informacija za razumijevanje prizora, predmeta • ‘Kanonski raspon’ vizura – raspon točki promatranja s kojih dostatno lako prepoznajemo dani prizor ili sastojak prizora

10. Kanonska vizura na različite predmete

11. Vrijeme potrebno za identifikaciju konja u različitim vizurama

12. NEKANONSKA ORIJENTACIJA • naopačke

13. KANONSKA ORIJENTACIJA • uspravno

14. 2. KULTURNO I SNALAZILAČKI STANDARDNO PROMATRANJE – “NORMALNA VIZURA” • U čovjekovu snalaženju životnim situacijama, postoji biološki (evolucijski) naslijeđen i uvjetovan standard najboljeg promatračkog položaja • Čovjek se oduvijek temeljno kreće po tlu, u uspravnom položaju • promatra svijet najčešće s uspravnog položaja, s visine glave gdje su mu oči - iz te se vizure najbolje spoznajno snalazi u prizoru • Tipično opažajno zahvaća svijet u tzv. srednjem mjerilu: dobro se opažajno snalazi u okolnim prizorima iprizorni sastojcima) – ne hvata stvari koje su presitne (mikrosvijet), niti se u njima dobro snalazi, niti one koje su pregoleme (cijelu planetu, svemirske razmjere), niti se u njima ne snalazi dobro • Iz toga se izvodiopći vizurni standard, koji je i kulturno konvencionaliziran – tzv. normalna vizura (visina očiju čovjeka koji stoji na tlu) • Standardna je (“normalna”): • Ravna vizura na osobu koja stoji na tlu prizora • Blagi gornji rakurs na osobu koja sjedi, a jači gornji rakurs na predmet na podu • Blagi donji rakurs na čovjeka na nekoj uzvisini, a jaki donji rakurs na stvari koje se nalaze puno više od čovjekove visine

15. 3. PRIGODNO-KONTEKSTUALNI STANDARD • a) Prigodnim interesom uvjetovan standard: Ovisno o tome što je od interesa u danome trenutku - bira se točka promatranja s koje se to najbolje vidi • b) Kontekstualno uvjetovan standard – akcijska razina – točka promatranja raspoređuje se po onoj razini na kojoj se odigrava središnja akcija, na kojoj su smješteni ključni akteri • Takav se izbor drži kontekstualno motiviran • Razgovorni standard (razgovorni odnos): standardno je višeg sugovornika promatrati s blago donjeg rakursa a nižeg sugovornika s blago gornjeg rakursa (po razini razgovornog odnosa) (Sjever-sjeverozapad, raniji primjer,ch. 19) • Promatrački standard: lice koje promatra i predmet koji lice promatra daje se one razine koja povezuje pogled i promatrano. • PRIMJERI u Sjever-sjeverozapad (ch 36; 14 • Kontekstualno su motivirane i one vizure koje se pripisuju pojedinom promatraču, njegovoj “točki promatranja”.