HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 13 -201 4 )

1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2013-2014) 8. Ambijentalni zvuk 10. XII. 2013.

2. ZVUK KAO IDENTIFIKATOR AMBIJENTA I AMBIJENTALNE SITUACIJE • Ambijentalni zvuk – zvuk koji ima izvor u ambijentu i karakterizira ga Samo po zvuku može se, uglavnom, razlikovati (Fargo– ch. 7; ch. 12; 13) : • Tip ambijenta: • eksterijer od interijera • vrsta ambijenta (ulica, periferni krajolik, učionica ili kakva javna prostorija s ljudima… • veličina ambijenta (mali ili veliki) – osobito interijera • blizina izvora zvuka ili udaljenost (promatračko-slušalački položaj u ambijentu) • Pojam točke slušanja – mjesto u ambijentu s kojeg slušamo prizorne zvukove (vezan tipično uz točku promatranja, zvučna dimenzija promatračke smještenosti, ali može biti i odvojen, disociran, od točke gledanja) • Istovjetnost (prizornog) zvuka indicira istovjetnost ambijenta, bez obzira na moguću promjenu vidnog polja – zato je jakim indikatorom montažnog kontinuiteta – a različitost ambijentalnog zvuka

3. ZVUČNA (TEMPORALNA) OBILJEŽJA AMBIJENTA • Neke ambijente karakterizira i određen raspon tipičnih zvukova • Gradski ambijent – šum prometa; seoski – glasanje životinja, zvuk zvona, morski – šum mora… (Amelie – ch. 4...) • Mnoge ambijente u različitom razdoblju karakteriziraju različiti tipični zvukovi – različita “zvučna slika” (ukupna kombinacija svih zvukova) • u različito doba dana (različita u rano jutro, različita u ‘jeku’ dana (vrhuncima prometa u gradu, npr.), različita noću • u različitom godišnjem dobu (lišće ne šušti u svim godišnjim dobima, niti je u svima jednaka tišina kakva je u krajoliku pod snijegom… • pod različitim metereološkim prilikama (pod kišom; pod vjetrom; pod bljuzgom; pod vjetrom…) (Amelie, - ch. 4...) • U interijeru – različit raspon zvučnosti (tišina i izdiferencirani zvukovi / ukupan žagor i brojni šumovi “bučnog” interijera) (Amelie, ch. 4, ch. 5...) • No ambijentalni zvuk je jedan od najjačih indikatora prigodnog prepoznavanja istovjetnosti ambijenta • Utvrđivanja jesmo li još uvijek kontinuirano promatrački prisutni u ambijentu ili više nismo, nego se nalazimo u posve drugom vremenu promatranja. • Nagla promjena ambijentalnog zvuka jakaje indikacija promjene ambijenta, ili razdoblja promatranja (ch. 5...) • Konstantnost ambijentalnog zvuka jaka indikacija da smo još uvijek u istom ambijentu i u istom vremenu njegova promatranja

4. GLOBALNE VRSTE ZVUKOVA • šumovi(eng. noise, soundeffects) • Zvukovi koji ne proizlaze iz djelatne, razrađene artikulacije, nego bivaju proizvedeni zvukotvornim zbivanjem • Tipično vrlo dobro razlikujemo artikulacijske zvukove (koje je neko svrhovito modulirao – glasanje, govor, glazba) – od neartikulacijskih zvukova - šumova • glasanje/ govor (eng. voice, dialogue, narration, voice over) • Artikulirano, prvenstveno komunikacijsko, glasanje životinja i ljudi • glazba, muzika(eng.music) • Suvisle i izrazito pravilne zvukovne strukture umjetno proizvedene (artikulirane osobitim instrumentima, ili prilagodbama) tipično bez prigodne komunikacijske svrhe

5. DVA TIPA ZVUKA RAZLIČITA STATUSA • PRIMJER: Amelie, J.-P. Jeunet (ch. 5; ch. 6.) • prizorni zvukovi(eng. diegetic sounds) • oni koji imaju izvor u promatranu prizoru • neprizorni zvukovi(eng. nondiegetic sounds) • oni koji nemaju izvor u promatranu prizoru, ne pripadaju mu • shvaćaju se kao ‘umjetno nadodani’ • Status zvuka može se mijenjati od kadra do kadra (prizorni može postat neprizorni, a neprizorni – prizorni) – tzv. prevlačenjem zvuka s kadra jednog prizora na novu scenu, tj. na posve novi, zvučno drugačiji prizor

6. RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE PRIZORNOG ZVUKA – IDENTITET ZVUKA, SINKRONOST • 1. Zvuk doživljavamo kao osobinu pojave koja ga proizvodi (Amelie, ch.4) • zvuk dio identiteta pojave – pojavu-zbivanje uz vizualno identificiranje raspoznajemo i pomoću zvuka • zvukotvorne promjene – ono promjene (zbivanja, kretanja, postupaka...) koje u prizoru koje proizvode čujni zvuk • 2. Prizorni zvuk je sinkronsa zvukotvornim promjenama u prizoru – uzrokovan njima • Npr, podudaranje izgovora sa zvukom izgovora (engl. lip-sync); podudaranje udarca cipelom o pod sa zvukom koraka, bljeska s praskom... • asinkronost- nepodudaranje čujnih zvukovnih promjenama sa zvuku odgovarajućim zvukotvornim promjenama u vidnom polju(npr. Zvuk kasni ili rani u odnosu na svoj izvor

7. RASPOZNAVALAČKE ZNAČAJKE PRIZORNOG ZVUKA - PERSPEKTIVNOST • zvučna perspektiva; eng. sound perspective, acoustic perspective) – indikacija udaljenosti izvora zvuka od slušatelja (mikrofona) • Jačina, glasnoća, zvukaovisi o udaljenosti izvora zvuka od točke promatranja • Javlja se pomiješan s drugim zvukovima – u sklopu ukupne zvučneslike(ambijentalnizvuk) • Bliži i jači zvuk maskira(pokriva, odstranjuje) dalji zvuk, odnosno druge zvukove • Odvojeno snimanje glavnog zvuka od snimanja bučne pozadine (“žamorenje”, “žamoranti”) • Što je izvor zvuka udaljeniji u zatvorenom (dijelom ili posve) prostoru to je više refleksnihzvukova(rezonanci) što prate izravnizvukizvora • Refleksnizvuk – valovi što se odbijaju od okolnih površina i koji kasne za izravnim zvukom, a razlikuju se i po zvučnim svojstvima • Što je veći zatvoreni prostor koji okružuje izvor zvuka to je više refleksnih zvukova, to ima više onih jače odloženih

8. DOPUNSKA LITERATURA: Paulus, Irena, 2011, Teorija filmske glazbe – kroz teoriju filmskog zvuka (poglavlje “3. Podjela filmskog zvuka”), Zagreb: Hrvatski filmski savez Turković, Hrvoje, 1996, “Zvuk na filmu – sistematizacija pojmovlja”, Hrvatski filmski ljetopis, 5/1996. (http://bib.irb.hr/datoteka/240836.ZVUKFILM.DOC) Turković, Hrvoje, 2007. “Kompenzacijska teorija funkcije filmske glazbe”, Književna smotra, 39/2007, 143 (1), (http://bib.irb.hr/datoteka/297492.TURKOVIC_Kompenzacijska_teorija_popratne_filmske_glazbe.doc) Turković, Hrvoje, 2007, „Mit neprimjetnosti filmske glazbe“, Hrvatski filmski ljetopis, 50/2007, Zagreb: Hrvatski filmski savez, str. 3-15 (http://bib.irb.hr/datoteka/301909.TURKOVIC_Mit_neprimjetnosti.doc)