Portfolio teorija devi z n og kurs a

1. Portfolio teorija deviznog kursa Model uravnoteženog portfolija

2. Pristup uravnoteženog portfolija (neki ga nazivaju imovinskim pristupom) polazi od pretpostavke da do-maće i inostrane obveznice nisu savršeni supstituti, i da se devizni kurs formira u interakciji ponude i tražnje finansijske aktive u svakoj zemlji, pri čemu je novac samo jedan njen deo. • Da bismo pojednostavili ovaj model, poći ćemo od pretpostavke da preduzeća i domaćinstva žele da u svom posedu drže tri vrste finansijskih instrumenata: • domaći novac, • domaće obveznice i • inostrane obveznice. Razlog za držanje obveznica su kamatne stope, jer novac ne nosi kamatnu stopu. Takođe se pretpostavlja da domaćinstva nemaju interes da drže inostrani novac jer ga mogu obezbediti na promptnom deviznom tržištu.

3. Za razliku od novca, držanje obveznica nosi elemente rizika (rizik promene tržišne vrednosti obveznice, kao i rizik neplaćanja). Da bi se uspostavila ravnoteža između rizika i prinosa od različitih finansijskih instrumenata, domaćinstva i preduzeća raspoređuju svoju imovinu na ova tri instrumenta. Prikaz raspodele imovine može se formalizovati kao: • BL = M + DO + E x IO, (4.32) • gde BL označava bogatstvo domaćinstva i preduzeća, • M deo bogatstva koje domaćinstvo drži u vidu novca, • E predstavlja devizni kurs domaće valute definisan kod broj jedinica domaće valute za jedinicu inostrane valute (direktna kotacija), • dok IO predstavlja deo bogatstva koji se drži u obliku inostranih obveznica.

4. Model uravnoteženog portfolija pokazuje da se devizni kurs formirao kao rezultanta odnosa ponude i tražnje sva tri oblika finansijske aktive, koji su prikazani u jednačini (4.32). • Za razliku od monetarnog pristupa, portfolio teorija u objašnjenju formiranja deviznog ku-rsa podjednak značaj daje odnosima ponude i tražnje domaćih i inostranih obveznica na jednoj strani, i odnosu domaće ponude i tražnje novca na drugoj strani. • Što je veća kamata na obveznice, domaćinstva i preduzeća će držati sve manji deo svog bogatstva u obliku gotovog novca.

5. Preduzeća i domaćinstva se, prema jednačini (4.32) opredeljuju za dekompoziciju svog bogatstva na tri navedna oblika. • Videli smo da domaći novac ne donosi prinos, dok držanje domaćih i inostranih obveznica nosi kamatu. • Držanje inostranih obveznica, sem rizika pada tržišne cene instrumenta i neizvršenja plaćanja, nosi i dodatni rizik depresijacije inostrane valute, što može dovesti do kapitalnog gubitka u momentu pretvaranja sredstava u nacionalnu valutu. • Međutim, treba imati u vidu da kupovina inostranih obveznica omogućuje diverzifikaciju rizika. Zapravo, kombinacija domaćih i inostranih obveznica treba da omogući ostvarivanje većeg prosečnog prinosa i manjeg prosečnog rizika u odnosu na situaciju kada se boogatstvo drži isključivo u vidu do-maćih ili inostranih obveznica.

6. Prema portfolio teoriji, pad domaćih kamatnih stopa dovodi do depresijacije domaće valute, dok njihov porast uzrokuje apresijaciju domaće valute. • Operacije na otvoremnom tržištu, prema ovoj teoriji, utiču na domaću valutu tako što kupovina domaćih hartija od vrednosti dovodi do porasta novčane mase, odnosno do depresijacije domaće valute. • Monetarni pristup depresijaciju domaće valute dovodi u vezu sa promenama ponude i tražnje novca. • Za razliku od monetarnog pristupa, portfolio teorija depresijaciju valute povezuje sa promenama odnosa ponude i tražnje svakog instrumenta koji čini bogatstvo domaćinstava i preduzeća.

7. Prema jednačini (4.32) možemo videti da se bogatstvo pojedinaca i preduzeća raspoređuje na novac, domaće i inostrane obveznice. Tra-žnja za pojedinim oblicima finansijske aktive, zavisi od nivoa domaće i inostrane kamatne stope (R i R*), od očekivane promene deviznog kursa (očekivana apresijacija inostrane valute OA), premije na rizik (PR) usled držanja inostranih obveznica, nivoa realnog BDP-a, domaćeg nivoa cena i bogatstva rezidenata date zemlje.

8. Ranije smo videli (u okviru monetarnog pristupa), prema jednačini nepokrivenog kamatnog pariteta (4.31), da je R – R* = OA. • Takođe smo videli da je pozitivni kamatni diferencijal u korist dolara u odnosu na britansku funtu doprineo formiranju očekivanja da će britanska funta da apresira u odnosu na dolar u visini kamatnog diferencijala. • OA se može uključiti kao dodatna objašnjavajuća varijabla u strukturiranju portfolija investitora.

9. Rizik držanja inostrane obveznice nameće potrebu da se u jednačinu nepokrivenog kamatnog pariteta uključi i premija na ovaj rizik (PR), tako da se proširena jednačina nepokrivenog kamatnog pariteta može prikazati kao: • R – R* = OA - PR(4.33) • Jednačina (4.33) može se preurediti kao: • R = R* + OA – PR(4.34).

10. Na osnovu jednačine (4.34) može se zaključiti da je, u našem primeru, kamatna stopa u SAD jednaka kamatnoj stopi u Velikoj Britaniji uvećanoj za očekivanu apresijaciju britanske funte i umanjenoj za premiju za rizik držanja britanskih obveznica. • Ako je rizik držanja američkih obveznica veći od rizika držanja britanskih obveznica, premija ri-zika u jednačini (4.34) bi imala pozitivan predznak.