Grupno odlučivanje

2. Grupno odlučivanje • Grupa raspolaže sa mnogo više resursa • Ključna komponenta u funkcioniranju organizacije

3. Najpopularnijioblici grupnog odlučivanja • Konsenzus • Kompromis • Glas većine • Odluka vođe • Arbitraža

4. Konsenzus • Traži se jedinstveno integrativno rješenje • Provodi se u 5 faza: • DEFINIRANJE PROBLEMA • SPECIFICIRANJE KRITERIJA • GENERIRANJE ALTERNATIVA • EVALUACIJA ALTERNATIVA • USVAJANJE I IMPLEMENTACIJA

5. Problemi u izgrađivanju konsenzusa • Problemi smanjuju šanse da grupa iskoristi svoje resurse i superiornost u odnosu na individualno odlučivanje • Grupa odmah pristupa rješavanju problema u obliku u kojem ga prezentira predsjedavajući • Faze generiranja i evaluacije alternativa se spajaju • Usredotočenost na rješenje • Opasnost od pojave brzog konsenzusa • Kvazikonsenzus

6. Pomoćna tehnike za izgrađivanje konsenzusa • BRAINSTORMING • razgraničava fazu generiranja ideja od faze njihove evaluacije • 2 faze: • Iznošenje što većeg broja mogućih rješenja • evaluiraju se iznesene ideje, razrađuju se, klasificiraju po originalnosti, ali i upotrebljivosti

7. Nominalna grupna tehnika • Svi članovi grupe nezavisno jedni od drugih razmatraju problem i svoje ideje prilažu u pismenoj formi • Nakon prikupljenih prijedloga svaki član obrazlaže svoje rješenje

8. Delfi tehnika odlučivanja • Članovi su međusobno odvojeni i komuniciraju isključivo pismeno ili e-mailom • Delfi tehnika donošenja odluka se sprovodi na sljedeći način: • 1. Prijedlog za donošenje rješenja autor daje u pismenom obliku. • 2. Prijedlog se u pismenom obliku dostavlja svim članovima grupe. • 3. Primjedbe, prijedlozi i sugestije se sumiraju • 4. Poboljšani prijedlog se ponovo šalje članovima grupe koji mogu dati nove primjedbe. • 5. Točke 3. i 4. ponavljaju se dok se ne postigne koncenzus unutar grupe.

9. GLASANJE • demokratski i efikasan oblik donošenja odluka • ne garantira uvijek racionalan izbor • odluke na nivou društva ili velikih grupa • preporuča se pribjegavanje drugim oblicima grupnog odlučivanja

10. Pravila glasanja • Rješenju za koje se smatra da je najbolje daje se prvo mjesto, drugo mjesto daje se slijedećem najboljem rješenju... • Metode glasanja su: • Metoda glasanja većinom • Metoda glasanja većinom sa eliminacijom • Metoda Borde • Metoda komparacije sparivanjem

11. Metode glasanja • Metoda glasanja većinom - rješenje problema koje ima najviše prvih mjesta prilikom glasanja pobjeđuje • Metoda glasanja većinom sa eliminacijom - varijacija metode glasanja većinom, s tim da se ova metoda odvija u rundama, odnosno u više ''krugova'‘ • Rešenje sa najmanjim brojem prvih mjesta otpada, i zatim se ide u sljedeći krug glasanja • Na kraju pobjeđuje rješenje koje dobije veći broj glasova.

12. Metode glasanja • Metoda Borde - Svako rješenje dobije 1 bod za svaki put kad ima najmanji broj glasova, 2 boda kada ima predzadnje mjesto po broju glasova itd., sve do N broja bodova koje dobije za svako prvo mjesto • Rješenje sa najvećim brojem bodova pobjeđuje • Metoda komparacije sparivanjem - svaka ideja se uspoređuje pojedinačno sa svim ostalim idejama • Svaka ideja dobije 1 bod za pojedinačnu pobjedu nad drugom idejom i pola boda za neriješeno • Ona ideja sa najvećim brojem bodova pobjeđuje.

13. TEORIJA JAVNOG IZBORA • Glasači i političari zajedno u okviru izbornog sustava sudjeluju u procesu donošenja važnih javnih odluka • Pretpostavke da se političari ponašaju tako da povećaju izglede za svoj reizbor • Od presudne je važnosti i vrsta političkog okvira unutar kojeg se javne odluke donose • Odlučivanje jednoglasjem ili konsenzusom • Većinski izborni sustav - zemlje ga koriste kako ne bi bile blokirane u donošenju odluka

14. Teorija društvenog izbora • KENNETH ARROW - 1971.g. dobio Nobelovu nagradu • Knjiga “Društveni izbor i individualne vrijednosti” (“Social Choice and Individual Values”) • Teorija društvenog izbora kaže da svaki pojedinac ima pravo poredati svoje preferencije kako želi

15. Individualne rang-liste a b c ... i ... n 1 2 n 3 1 2 3 7 1 2 3 5 1 4 7 4 n 2 n 4 . . . . . . . . . . n 7 3 5 6 Grupna rang-lista 1 2 n 5 . . 3 Teorija društvenog izbora

16. Uvjeti teorije društvenog izbora • Neograničena domena – omogućava članovima da na temelju vlastitih kriterija ocijene sve alternative i to onda iznesu u obliku individualnih rang-lista • => Svi članovi imaju slobodu izražavanja

17. Uvjeti teorije društvenog izbora • Paretov princip – ako svi pojedinci preferiraju x u odnosu na y i društvo mora preferirati x u odnosu na y. • => Naziva se i uvjet jednoglasnosti

18. Uvjeti teorije društvenog izbora • Nezavisnost od irelevantnih alternativa – preferencija bilo kojih dviju opcija zavisi samo od njihova položaja na rang-listama, a ne od poredaka ostalih opcija • ima dvostruki sadržaj: • ako je zadovoljen, grupni izbor možemo provesti mehanizmom glasanja (ako isključimo jednu od opcija sa rang liste ona mora ostati nepromijenjena i tako redom) • drugi način je da je odnos između x i y određen samo njihovim mjestima na rang listi, ali ne jačinom preferencije prema jednoj od njih (onemogućuje se da manjina nadjača većinu)

19. Uvjeti teorije društvenog izbora • Nepostojanje diktatora – ne postoji onaj pojedinac čija bi preferencija automatizmom postala preferencija grupe • => Odluke diktatora su u pravilu jednostavnije i ekonomičnije od onih koje donosi grupa

20. Uzroci loših grupnih odluka Dvije glave pametnije od jedne? • Specifični fenomeni koji ugrožavaju kvalitetno grupno odlučivanje: • GRUPNO RAZMIŠLJANJE • PARADOKS ABILENE • POLARIZACIJA GRUPE • PODRŠKA POGREŠNOM RJEŠENJU • NEREALNO VISOKI CILJEVI

21. Grupno mišljenje (eng. groupthink) • Irving Janis, 1972. • Zatvorene, uspješne grupe, stresna okolina • Duboka lojalnost članova grupi • Potiskivanje vlastitih moralnih sudova koji su u suprotnosti s grupnim normama • Rezultat: iracionalne ili nemoralne odluke

22. simptomi: • Iluzija neranjivosti • Ignoriranje upozorenja iz okoline • Uvjerenost u visoke moralne kvalitete grupe • Savjeti “sa strane” smatraju zlonamjernim, glupim ili neuvjerljivim • Članovi ne iznose argumente protiv formiranog grupnog stava da ih se ne bi smatralo nelojalnima • Samocenzura – potiskivanje sumnje u konsenzus • Sprječavanje informacija koje bi mogle ugroziti zadovoljstvo grupe • Općeprihvaćena iluzija jednoglasnosti

23. manifestacija grupnog razmišljanja: • Površno prikupljanje informacija • Favoriziranje informacija u korist odluke • Nesagledavanje svih inačica • Nesposobnost da se inicijalno odbačene inačice ponovo analiziraju • Nesvjesnost rizika izabrane inačice • Precjenjivanje nepogrešivosti svog suda • Ne planiraju se akcije u slučaju nepredviđenih odluka

24. Abilene paradoks • Jerry Harvey, 1974. Želja članova da izbjegnu konflikt nadjačava želju da se dođe do najboljeg rješenja • Prihvaćanje prvog ponuđenog rješenja • Intimno priznavanje manjkavosti, ali uvjerenje da se svi ostali slažu • Neutralno komentiranje prijedloga ili nastojanje pronalaska afirmativnih argumenata • Nema otvorenog neslaganja, dojam jednoglasno prihvaćenog prijedloga

26. Razlike između grupnog razmišljanja i Abilene paradoksa • Svjesnost članova grupe o pogrešnom izboru • Abilene paradoks stvara individualno nezadovoljstvo zbog neizjašnjavanja, dok GT stvara zadovoljstvo (lošom) odlukom • GT stvara optimizam i lojalnost organizaciji, AP konflikt • AP stvara individualni osjećaj krivnje zbog promašaja, u slučaju GT-a kriva je grupa

27. Polarizacija grupe • James Stoner, 1961. i Moscovici i Zavalloni, 1969. (polarizacija) • Grupa će biti više sklona riziku nego što su članovi individualno (risky shift) • ako su članovi individualno neskloni riziku, grupa će biti još više suzdržana

28. Objašnjenja fenomena: • Interakcija unutar grupe • Lideri su skloniji riziku, a vrlo su sugestivni i uspijevaju nametnuti svoje mišljenje ostalima • Utjecaj grupe na pojedinca • Zbog prihvaćenog mišljenja da su ambiciozniji ljudi skloniji riziku, podržavanjem rizičnijih odluka pojedinci se žele prikazati u boljem svjetlu i zauzeti željeno mjesto u grupi • Difuzija odgovornosti • ako je grupa donositelj odluke, smanjuje se osjećaj individualne odgovornosti

29. Podrška pogrešnom rješenju • Greška i kod individualnog odlučivanja • Zbog problema javnog priznavanja pogreške, ostaje se pri odluci, čak i kad informacije jasno govore da je treba napustiti • Pronalaženje opravdanja za slabe rezultate • Sunk – cost effect

30. Nerealno visoki ciljevi • Situacija kad grupa postavlja previsoke ciljeve, iako ni prethodne, koji su bili niži, nije uspjela realizirati • Uvjerenje da je grupa naučila iz iskustva više nego što je to objektivno slučaj • Uvjerenje kako nije sramota ne ostvariti viši cilj postavljen s idejom da kompenzira prethodni neuspjeh • Promjena strukture grupe u međuvremenu