Download
1 / 24
500 likes | 1.42k Views
POVJESNI DOKAZI POKRŠTENJA HRVATA. VIŠESLAVOVA KRSTIONICA. Višeslavova krstionica naziv je kamene krstionice na kojoj se spominje knez Višeslav, a jedan je od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture iz ranog srednjeg vijeka.
E N D
Višeslavova krstionica naziv je kamene krstionice na kojoj se spominje knez Višeslav, a jedan je od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture iz ranog srednjeg vijeka.
Višeslavova krstionica kameni je spomenik iz vremena pokrštavanja Hrvata. • Latinski natpis s najznačajnijeg hrvatskog kulturnog spomenika iz ranog srednjeg vijeka glasi ovako :
+ HEC FONS NEMPE SVMIT INFIRFOS VT REDDAT ILLVMINATOS HICEXPIANT SCELERA SVA QVOD DE PRIMO SVIMPSERVNT PARENTE VT EFFICIANTV R XPISTICOLE SALVBRITER CONFITENDO TRINVM PER HENNE HOC IOHANNES PRESBITER SVB TEMPORE VVISSAS CLAVO DVCI OPVS BENE COMPOSVIT DEVOTE IN HONORE VIDELICET SANCTI IOHANNIS BAPTISTE VT INTERCEDAT PRO EO CLIENTVLOQVE SVO
Odnosno prevedeno na hrvatski: • „Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast Sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika.“
Po Višeslavovu nalogu mramornu krstionicu izradio je svećenik Ivan, na prijelazu s osmog na deveto stoljeće.Višeslavova krstionica je pronađena 1746. godine uz župnu crkvu u Ninu.
Najpoznatija hrvatska nekropola, crkva sv. Spasa, smjestila se uz izvor rijeke Cetine. Ova crkva najstarije je hrvatsko svetište, od mnogih prozvano „prasvetište“. Ona svjedoči o obitavanju Hrvata na ovim prostorima još od 9.stoljeća.
Humačka ploča (XI. ili XII.stoljeće) spada među najstarije spomenike pismenosti u Bosni i Hercegovini, a pisana je na hrvatskom jeziku, starohrvatskom ćirilicom s uporabom pet slova na glagoljici.
Ploča je je duga 68 cm, široka 59 cm, a debela 15cm. Njena težina je 124 kg. Natpis ima 80 slova u 25 riječi. Vjeruje se da potječe iz 10. stoljeća. Natpis na ploči je uklesan spiralno u tri reda u obliku čeverokuta, kako bi se mogao čitati prilikom obilaska oko oltara.
Natpis je nejasan, a na današnjem jeziku glasi (upitnici su stavljeni na mjesta gdje su slova nejasna i ta imena nisu jasna ni danas):
U IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA. OVO JE CRKVA ARKANĐELA MIHAILA, A ZIDAO JU JE KRESIMIR(?), SIN BRETOV(?), ŽUPI (?)RUC I NJEGOVA ŽENA PAVICA(?).
Bašćanska ploča je vjerojatno najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti.
Bašćanska ploča nacionalni je spomenik kulture hrvatskog naroda. Predstavlja glagoljski natpis, ispravu isklesanu u 13 redaka teksta koja govori o donaciji hrvatskog kralja Zvonimira (1075-1089) crkvi sv. Lucije u Jurandvoru, gdje je i Bašćanska ploča i pronađena umetnuta u crkveni pločnik.Ploča je pronađena 1851. godine, zahvaljujući bašćanskom kleriku Petru Dorčiću.
Tekst Bašćanske ploče kako ga tumači Vjekoslav Štefanić glasi: • 1100. U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji. i svjedok mi župan Desimir Krbave Mratinac u Luci, Pribina poslanik u Vinodolu i Jakov na otoku. i tko to poreče, neka ga prokune Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija amen. A tko ovdje živi, neka moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit sazidah ovu crkvu sa svojom braćom devetoricom u doba kneza Kuzme koji je vladao svojom krajinom. A bijaše to u vrijeme Mikula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.
Valunska ploča je dvojezični (starohrvatski i latinski) i dvografijski natpis (glagoljica i latinica) s nadgrobne ploče pronađen na groblju u Valunu na Cresu.
Crkvica Sv. Križa u Ninu ubraja se među najpoznatije spomenike starohrvatske baštine. Njezina je tlocrtna osnova u obliku križa s kupolom nad središnjim dijelom. Nasuprot ulazu iznad kojeg se nalazi zvonik, na poprečne krakove križa naslanjaju se tri apside. Srednja apsida kao takva se doživljava samo iz unutrašnjeg prostora, dok je izvana njen zaobljeni oblik utopljen u zidnu masu.
