LIČNOST ili OSOBNOST

1. LIČNOST ili OSOBNOST doc. dr. sc. Andrea Russo

2. Ličnost ili osobnost • od lat. Persona – označavala je masku koju su glumci nosili u starogrčoj drami • Jedna od najčešćih definicija: • Ličnost je skup organiziranih, razmjerno trajnih psiholoških osobina i mehanizama unutar pojedinca i koji utječu na njegove interakcije s okolinom i prilagodbu na okolinu. (Larsen i Buss, 2005)

3. Cattell: Ličnost je ono što dozvoljava predviđanjenečega što će neka osoba učiniti u danoj situaciji…Ličnost se odnosi na cjelokupno ponašanje pojedinca kako javno tako i ono ispod kože.

4. Eysenck: Ličnost je više ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizičke konstitucije neke osobe koja određuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini. Hilgard:Ličnost je ukupan zbroj obilježja pojedinca i načina ponašanja koji po svojoj organizaciji ili obrascu opisuju jedinstveni način prilagođavanja tog pojedinca njegovoj okolini.

5. TEORIJE LIČNOSTI Psihoanaliza • Freud – Tumačenje snova (1900.), Psihopatologija svakodnevnog života (1904.) • Koristio: hipnozu, slobodne asocijacije, analizu snova • 3 sustava ličnosti: id, ego, superego

6. ID EGO SUPEREGO Osnovna obilježja urođeni instinkti rezervoar psih. energije; ne poznaje zakone, ne priznaje pravila uzbuđuje pojedinca podiže razinu napetosti djeluje kod voljnih aktivnosti; sjedište intelektualnih funkcija i intelekta; racionalan sažeti utjecaj kulture, civilizacije i roditelja; izvor samokontrole moralni čuvar Uloga kontrolira zahtjeve ida usklađuje id i okolinu inhibira id i usmjerava osobu prema idealnomcilju Funkcioni-ranje princip ugode princip realnosti zaštita od ranjavanja impulzivan je i iracionalan

7. Faze razvoja ličnosti po Freudu • oralna faza (1. godina) • analna faza (2-3 godina) • falusna faza (4-6 godina) • faza latencije (7 – pubertet) • genitalna faza (od puberteta do smrti)

8. Bihevioristička teorija • čovjek se nalazi pod utjecajem okoline koja od njega može stvoriti bilo što • pojedinac je rezultat učenja • čovjek po prirodi nije ni dobar ni loš

9. EYSENCKOVA FAKTORSKA TEORIJA LIČNOSTI • Teorija ličnosti Hansa Eysencka zasniva se na empirijskim, objektivnim istraživanjima na osnovu faktorske analize, eksperimentalnim istraživanjima i analizi fiziološke zasnovanosti psihičkih procesa. • Zadaci koje je postavio u svojoj teoriji ličnosti sastoje se u utvrđivanju faktora ličnosti (osnovnih dimenzija) koji determiniraju različite i složene oblike manifestnog ponašanja; zatim, eksperimentalno provjeravanje utjecaja identificiranih osnovnih faktora na ponašanje ličnostii, najzad, objašnjavanje fiziološke osnove faktora ličnosti.

10. Značaj Eysenckovih istraživanja je i u tome što je faktorsku analizu kombinirao s kliničkom metodom i primijenio na područje ličnosti u kome su do tada bili skoro nepoznati kvantitativna tehnika i mjerenje. • U istraživanju strukture ličnosti pomoću faktorske analize Eysenck polazi od nekoliko karakteristika ljudskog ponašanja: • U ljudskom ponašanju vladaju određene zakonitosti. • Postupci u ponašanju su hijerarhijski organizirani i kreću se od specifičnih reakcija prema općim postupcima. Za predviđanje ljudskog ponašanja veći značaj imaju uopćeniji nego specifični oblici ponašanja. • Razina općenitosti postupaka u ponašanju najbolje se može utvrditi faktorskom analizom empirijskih podataka koji se prikupljaju na velikom broju ispitanika. Cilj analize je da se utvrde opće, zajedničke karakteristike ličnosti.

11. Eysenckova definicija ličnosti glasi: „Ličnost je ukupni zbir aktualnih i potencijalnih načina ponašanja organizma koji su određeni nasljeđem i sredinom; ona nastaje i razvija se funkcionalnom interakcijom između četiri glavne oblasti u koje su organizirani svi načini (obrasci) ponašanja: kognitivna oblast (inteligencija), konativna (karakter), afektivna (temperament) i somatska oblast (konstitucija)". Ova definicija ukazuje na tri bitna aspekta koji su značajni u Eysenckovom shvaćanju ličnosti. Ti aspekti su: • za upoznavanje ličnosti potrebno je da se koriste vanjske, manifestne reakcije i oblici ponašanja; • isticanje interakcijskog odnosa navedena četiri područja ličnosti, što ima sličnosti sa cjelovitošću; • ukazuje se na konstitucionalni (nasljedni) čimbenik u formiranju strukture ličnosti.

12. Ličnost je strukturirana na četiri hijerarhijske razine s obzirom na općenitost oblika ponašanja. • Prva, najniža razina organizacije ličnosti, predstavljaju specifični, pojedinačni akti ili reakcije koji su različiti u različitim konkretnim situacijama. • Druga razina u strukturi ličnosti čine uobičajene reakcije ili postupci. Ove reakcije su općenitijeg karaktera od specifičnih akata i pokazuju tendenciju da se češće javljaju iste reakcije u sličnim situacijama. Ova razina može se nazvati razinom navika.

13. Treća razina organizacije ličnosti predstavljaju crte ili osobine ličnosti. Crte su ustaljena organizacija uobičajenih reakcija ili navika koja se relativno dosljedno očituje u mnogim različitim životnim situacijama. One su općenitijeg karaktera nego što su uobičajene reakcije (navike). • Četvrta, najviša razina organizacije ličnosti koji je i najopćenitiji Eysenck naziva tipovima ličnosti. Tip ličnosti čini skup međusobno povezanih crta ili osobina ličnosti. Takva povezanost je trajnog karaktera i dosljedno se manifestira u različitim situacijama. • Po mišljenju Eysencka, za deskripciju, objašnjenje i predviđanje ponašanja ličnosti najveću vrijednost imaju tipovi ili osnovne dimenzije ličnosti, dok crte služe za utvrđivanje tih dimenzija. Zbog toga se Eysenck u istraživanjima usmjerava prvenstveno na tipove ličnosti.

14. Faktorskom analizom Eysenck je utvrdio da postoje tri osnovne dimenzije ličnosti: • introverzija-ekstraverzija (IE), • neuroticizam (N) • psihoticizam (P) • U procesu razvoja ličnosti Eysenck više nego drugi suvremeni autori naglašava značaj genetičke osnove ličnosti. • Pod genetičkom osnovom on podrazumijeva anatomsku strukturu i funkcionalnost nervnog sistema, kako centralnog tako i vegetativnog. • Ako je neke osobine ličnosti teže promijeniti vanjskim utjecajima, jer u njihovom razvoju dominira genetska predispozicija, onda je razumno da se utjecaji usmjere na one osobine koje se razvijaju pretežno vanjskim faktorima.

15. Razvoj ličnosti po Eysencku rezultat je interakcije genetičkih predispozicija, čiju osnovu čini struktura i funkcionalnost nervnog sistema i vanjske sredine u kojoj se ličnost razvija. • Budući da nervni sistemi različitih organizama posjeduju različita svojstva s obzirom na ekscitaciju i inhibiciju, različite osobe mogu uspostavljati različite odnose sa potpuno istom životnom sredinom. • Na taj način ista objektivna sredina učestvuje u stvaranju razlika među ljudima u pogledu svih dimenzija i osobina ličnosti.

16. S obzirom na različitu genetsku osnovu introvertnih i ekstravertnih osoba, socijalizacija kao najvažniji put razvoja ličnosti biće različito uspješna; ekstravertirana predispozicija ličnosti češće će se sukobljavati sa postojećim normama nego što je slučaj s introvertiranom dispozicijom ličnosti. • Treba istaći da Eysenck ne prenaglašava genetsku uvjetovanost ličnosti u odnosu na faktore sredine, jer i sam tvrdi da od okoline zavisi hoće li se ekstravertirana dispozicija postati i takav tip ličnosti. • Autokratski način obrazovanja i podizanja djece je pogodnija metoda socijalizacije za ekstravertirane tipove ličnosti, nego za introvertirane osobe.

17. PSIHOLOGIJA LIČNOSTI - ABRAHAM MASLOW ZA RAZUMIJEVANJE PONAŠANJA VELIKU VAŽNOST IMA POZNAVANJE CILJEVA KOJIMA ČOVJEK TEŽI (Abraham Maslow) Teorija ličnosti Abrahama Maslowaspada u one teorije koje imaju humanističku orijentaciju u psihologiji. Humanistička psihologija se pojavila kao protest prema dotad vladajućim psihološkim teorijskim smjerovima - psihoanalitičkim učenjima i biheviorističkom pravcu. • Kao što je poznato, psihoanalitički koncept čovjeka podrazumijevao je biološki determinizam, po kome je ljudsko ponašanje uzrokovano urođenim nagonima i instinktima i nesvjesnim impulsima. Instinkti su destruktivni, pa je i čovjek u svojoj suštini mračan i zao.

18. Druga, bihevioristička, orijentacija usmjerena je na proučavanje zakonitosti utjecaja vanjskih podražaja na reagiranje i ponašanje čovjeka. Ovdje se determiniranost ljudskog ponašanja nalazi u vanjskoj sredini. Čovjek po svojoj prirodi nije ni dobar ni zao, nego onakav kakvom ga učine utjecaji sredine. • Humanistička psihologija negira psihoanalizu i biološki determinizam, ističući da se čovjek bitno razlikuje od svih vrsta životinjskog svijeta. Čovjek posjeduje svoju specifičnu prirodu, čije zakonitosti ne važe za ostale životinjske vrste. • S obzirom na osnovni pojam koji razmatra, Maslowljeva teorija ličnosti može se nazvatiteorija aktualizacije ličnosti. • On ističe da su psihoanalitički pokušaji objašnjenja čovjeka bezuspješni i pesimistički, jer su bili usmjereni na poremećenu osobu, pa je pažnja bila okupirana strahom, agresijom, sukobima, a malo pažnje je posvećeno kreativnosti, zadovoljenju potreba i pozitivnim emocijama.

19. Zbog toga se Maslow opredjeljuje za objašnjavanje ljudske prirode preko aktualizacije normalne i stvaralačke ličnosti. • U vezi s tim ističe: „Ljudski život nikad neće biti protumačen ako se u obzir ne uzmu njegove najviše težnje. Rast, samoaktualizacija, težnja za zdravljem, traganje za identitetom i samostalnošću, težnja za savršenstvom (i druge težnje 'na gore') moraju se sada bez sumnje prihvatiti kao proširena i možda univerzalna potreba. • Proces samoaktualizacije i ponašanja čovjeka treba se analizirati na temelju podataka koji se prikupljaju na zdravim i normalnim subjektima koji su po svojoj prirodi ili dobri ili indiferentni, a ne zli. • Hoće li osoba postati destruktivna, zavisi od toga u kojem stupnju su osigurani uvjeti za nesmetanu samoaktualizaciju, za slobodan prirodni razvoj potencijala ljudske ličnosti. Ako ne postoje takvi uvjeti, ljudi postaju agresivni, jer su osujećeni u svojoj aktualizaciji.

20. Za razumijevanje ponašanja ličnosti od velike je važnosti poznavanje ciljeva kojima svaki pojedinac teži. • Po mišljenju Maslowa, zadovoljenje željenih ciljeva izaziva u čovjeku osjećanje zadovoljstva. To zadovoljstvo nikada nije potpuno, niti ima trajan karakter da bi se moglo reći da određena osoba više ne posjeduje želju. Naprotiv, ostvarenje želja jedne vrste „umnožava" nove potrebe i ciljeve tako da čovjek uvijek nešto želi i nečemu stremi. • Po mišljenju Maslowa, procesi ostvarenja ciljeva odvijaju se prema određenim zakonitostima upravo zbog toga što su različite potrebe različito važne za pojedinca.

21. Najvažnija zakonitost u zadovoljavanju potreba sadržana je u hijerarhijskoj organizaciji, po principu prioriteta u redoslijedu zadovoljavanja. • Hijerarhijska organizacija potrebaostvaruje se na pet razina. Prioritet u zadovoljavanju imaju potrebe koje se nalaze na nižoj razini hijerarhijske ljestvice. • Osnovni uvjet kod zadovoljenja potrebe s više razine jeste da prethodno budu zadovoljene u potpunosti ili djelomično potrebe nižeg reda. Hijerarhijska organizacija potreba, po Maslovu, izgleda ovako: • fiziološke potrebe, • potrebe za sigurnošću, • potrebe za pripadanjem i ljubavlju, • potreba za poštovanjem od strane drugih i • potrebe za samoaktualizacijom.

22. Cjelovit i potpun razvoj ličnost dostiže ako čovjek uspijeva zadovoljiti potrebe za samoaktualizacijom, koje predstavljaju prirodne, urođene ljudske potrebe da ostvari svoje unutrašnje mogućnosti, da bude ono što jeste, odnosno ono što bi mogao biti. • lako su ove potrebe urođene svim ljudima, samo neznatan broj može postići potpunu samoaktualizaciju. • Mnoštvo predrasuda i stereotipnih stavova javlja se kao prepreka u realizaciji potencijala. U nekim društvima nisu povoljni uvjeti zadovoljenja fizioloških potreba, a još manje potreba za sigurnošću. • Zbog toga, po mišljenju Maslowa, treba mijenjati društvene sisteme u pravcu stvaranja povoljnih uvjeta za slobodno i efikasno ostvarenje ljudskih mogućnosti.

23. Jedno od istraživanja izvršio je sam Maslow te je izdvojio 15 osobina karakteristične za samoaktualiziranu osobu: • uspješnost opažanja stvarnosti i predviđanja budućnosti, • prihvaćanje sebe i drugih ljudi, • prirodnost i jednostavnost, • orijentiranost na fundamentalne probleme života, • potreba za povlačenjem u „svoj svijet", • nezavisnost od kulture i sredine u kojoj živi, • sposobnost zapažanja novog u već doživljenom, • sposobnost za „vrhunske doživljaje", kao što su oni kod nekog velikog naučnog otkrića, • potreba za pomaganjem drugim ljudima, • intenzivne i trajne veze sa užim brojem sličnih osoba, • demokratičnost, • posjedovanje čvrstih etičkih standarda, • kreativnost, • distanciranost od konvencionalne kulture.

24. U ovom istraživanju prisutne su određene metodološke greške, u prvom redu pristran uzorak aktualiziranih osoba. • Izbor uzorka ispitanika izvršen je, u stvari, prema Maslowljevom sistemu vrijednosti, a ne prema nekom univerzalnom kriteriju. • Uostalom, zašto ne bi mogao biti samoaktualiziran i jedan ulični čistač obuće isto onako kao i kemičar-nobelovac! • U pogledu hijerarhijske organizacije potreba, postoje empirijski podaci koji potvrđuju da prioritet u zadovoljavanju imaju fiziološki motivi i motivi za sigurnošću (motivi nedostatka) u odnosu na motive iznad razine sigurnosti (motivi razvoja). Takve dokaze pružili su McGregor (1960.) i Porter (1961.).

25. PSIHOLOGIJA LIČNOSTI – RAYMOND B. CATTEL PSIHOLOŠKA ZNANOST ZAHTJEVA PRECIZNOST MJERENJA, VALJANOST OBJAŠNJAVANJA PONAŠANJA I POUZDANOST PREDVIĐANJA (Raymond B. Cattell) • Cattell čvrsto vjeruje da psihološka znanost mora počivati na preciznim opisima i mjerenjima. • Iako psihičke pojave izgledaju nepristupačne mjerenju, Cattell tvrdi da sve što postoji, postoji u nekoj količini i može se mjeriti. On je uvjeren da će čovjek moći predvidjeti ponašanje svakog pojedinca s istom preciznošću kojom se to čini u astronomiji i drugim prirodnim naukama. • U analizi ličnosti tehnika faktorske analize je „ključ za sve probleme" i predstavlja „jedno od najboljih oruđa koje je čovjek ikada pronašao".

26. Istraživanja se vrše u prirodnim uvjetima tako što se procesi i pojave odvijaju prirodnim tijekom, a istraživač promatra i registrira podatke na osnovu kojih, uz pomoć matematičko-statističkih tehnika, otkriva zakonitosti koje vladaju među određenim faktorima i procesima. • Najčešće korišten matematičko-statistički postupak u ovakvim istraživanjima ličnosti je faktorska analiza. • Postupak se sastoji u tome da se na osnovu interkorelacija velikog broja manifestnih varijabli (primjerice, odgovora u testovima) utvrdi manji broj zajedničkih (latentnih) faktora na osnovu kojih se može objasniti veći broj vanjskih oblika ponašanja. Za faktorsku analizu Cattell koristi tri vrste podataka: • L-podaci iz osobnog života (ocjene drugih, dokumenta), • Q-podaci koje ispitanik daje sam o sebi (upitnici, inventari) i • T-podaci testiranja ponašanja o konkretnoj situaciji. • Polazeći od toga da se čovjek u različitim situacijama ponaša na sličan način, Cattell zaključuje da ponašanje nije uzrokovano situacijama, nego određenim stabilnim osobinama ličnosti.

27. Izvorne crte ličnosti određuju razne manifesne oblike ponašanja, pa je ispravno da se takve varijable koriste u predviđanju budućeg ponašanja. • Po Cattelu, crte se mogu formirati pod utjecajem genetskih faktora, okolišnih faktora, ili istovremenim djelovanjem obje vrste čimbenika. • Ako su crte nastale pretežnim djelovanjem nasljednih čimbenika, onda su to konstitucionalne osobine; kada su dominantni utjecaji sredine, Cattel govori o sredinom formiranim osobinama. • U ponašanju ličnosti očituju se tri vrste postojanih osobina i situacijske (povremene) osobine. Postojane osobine su dinamične crte ličnosti, sposobnosti i crte temperamenta. U situacijske osobine svrstavaju se stanja, raspoloženja i navike.

28. Cattell strukturu ličnosti prikazuje kao hijerarhijski organizirani sistem u kome prvu razinu predstavljaju primarni faktori (razina crta), drugu razinu čine faktori drugog reda (razina tipa) i treću razinu predstavljaju faktori trećeg reda. • Faktori drugog reda, koji su utvrđeni faktorskom analizom primarnih faktora, na osnovu L-podataka, jesu: • If Eksvija - invija (ekstrovertiranost - introvertiranost), • llf Prilagođenost - anksioznost (neuroticizam), • lllf Opreznost - suptilna emocionalnost, • IVf Nezavisnost - podčinjenost. • Budući da su se ovi faktori drugog reda nalazili u izvjesnim značajnim korelacijama, Pavlik i Cattell su izdvojili tri faktora trećeg reda: A, B, C koji su vrlo slični Freudovim pojmovima id, ego i superego. Faktori trećeg reda su: • A - egocentrični temperament, nezrelost; • B - svjesno prihvaćanje vanjskih normi ponašanja i • C - naglašena samosvijest, savjesnost.

29. Cattellove izvorne crte nemaju motivacijski karakter i zato Cattell posebno razmatra strukturu motivacije. Prema njemu, dinamičke komponente ličnosti su ergovi, stavovi i sentimenti. • Ergovi predstavljaju urođene biološke nagone. „Erg je jedna urođena psihofizička dispozicija koja omogućava onome koji je posjeduje da više obraća pažnju na jedne objekte nego na druge, da doživljava u odnosu na njih specifične emocije i da otpočne aktivnost u kojoj je uspješniji nego u nekoj drugoj". • Stavovi predstavljaju vanjske dinamičke karakteristike ličnosti koje su determinirane ergovima, dok su sentimenti različite strukture stavova. Sentimenti se izgrađuju učenjem i djelovanjem okolišnih faktora. Zbog takvog svog porekla broj sentimenata nije ograničen. • Pored stabilnih strukturnih i dinamičkih crta, na ponašanje ličnosti mogu da utiču i situacijska stanja, kao što su raspoloženja i uloge, koje treba uzeti u obzir prilikom objašnjavanja i predviđanja ponašanja. • U pogledu razvoja ličnosti Cattellov polazni stav je da se ličnost formira kroz interakcijski odnos nasljeđa i okolišnih faktora, pri čemu napušta alternativna stajališta o isključivoj determiniranosti ponašanja osobinama ličnosti ili situacijskim čimbenicima.

30. U proučavanju razvoja ličnosti Cattell posebnu pažnju obraća na dva područja problema. Prva sfera interesa jesu međusobni odnosi nasljeđa i sredine, a druga je razvoj strukture ličnosti. • U vezi sa interakcijskim djelovanjem nasljeđa i sredine, eksperimentalna istraživanja Cattella i drugih pokazala su da u međusobnom odnosu ovih činilaca postoje određene zakonitosti. • Prva zakonitost se ogleda u tome da je utjecaj sredine na razvoj osobina ličnosti znatno veći u ranijem razdoblju života, nego u kasnijem životnom dobu. • Druga zakonitost se ogleda u diskontinuiranom, skokovitom razvoju u oblasti kognitivnih sposobnosti i emocionalnog učenja. • Treća zakonitost jeste prinuda na biosocijalni prošek. Naime, utvrđeno je da su korelacije nasljednih i okolišnih varijabli negativne, što znači da socijalna sredina različito utiče na individualno različite genetičke potencijale, nastojeći da sve pojedince približi nekom društvenom standardu. • Tako, na primjer, veći pritisak školska sredina vrši na pojedince koji su intelektualno inferiorniji, agresivniji, dominantniji da bi većim radom postali obrazovno efikasniji, manje agresivni i potčinljiviji.

31. Najzad, kao opća pravilnost utvrđeno je da okolišni faktori imaju veći utjecaj u izgrađivanju specifičnih obrazaca ponašanja, nego na opće osobine. • Kada je, primjerice riječ o seksualnom motivu shvaćenom kao opća seksualna potreba, onda je njegova nasljedna komponenta dominantna, ali konkretni oblici očitovanja i zadovoljavanja ovog motiva su pretežno, ako ne isključivo, određeni okolišnim čimbenicima. • Cattell ističe da je za razvoj ličnosti značajno učenje koje se odvija u razdoblju do sedme godina života. • Kognitivni i emocionalni razvoj ličnosti ostvaruje se na osnovu klasičnog uvjetovanja i instrumentalnim učenjem, ali poseban značaj Cattell pridaje tzv. integracijskom učenju. • Ono predstavlja „učenje hijerarhije ili kombinacije odgovora koji će pružiti najveće zadovoljenje ličnosti kao cjelini, a ne samo jednom pojedinačnom nagonu".

33. Kolerik jake emocije, lako se naljuti, snažno manifestira svoju ljutnju

34. Sangvinik brzo reagira , ali emocije nisu izrazito jake i ne traju dugo, nestabilna raspoloženja

35. Flegmatik ravnodušnost prema svemu, slabe i spore reakcije

36. Melankolik reagiraju rijetko, reakcije rijetke spore ali kad reagira jako reagira

37. PETFAKTORSKI MODEL LIČNOSTI ILI VELIKIH PET (BIG FIVE)- PAUL COSTA/ ROBERT MCCRAE

38. svaka od dimenzija sastoji se od šest osobina nižeg reda • 30 osobina i pet dimenzija ličnosti mjeri se upitnikom • do sada preveden i provjeren u pedesetak zemalja, uključujući i Hrvatsku

39. Osobine ličnosti nižeg reda

40. HVALA!