600 likes | 803 Views
2. CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA. TROŠKOVI KRATKOTRAJNE I DUGOTRAJNE IMOVINE. CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA. CILJEVI:
E N D
2. CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA TROŠKOVI KRATKOTRAJNE I DUGOTRAJNE IMOVINE
CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA CILJEVI: - zašto je potreban sustav upravljačkog računovodstva, računovodstveno praćenje troškova, kao i sustav predeterminiranih (unaprijed određenih) troškova PODRUČJA: - Računovodstveno praćenje: • TROŠKOVA KRATKOTRAJNE IMOVINE /metode obračuna troškova zaliha sirovina i materijala/ 2. TROŠKOVA DUGOTRAJNE IMOVINE /metode obračuna amortizacije/
CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA Pojmovi: 1.TROŠKOVI su vrijednosno izraženi utrošci resursa koji su nastali s ciljem i svrhom poslovanja, a radi preoblikovanja u korisni učinak/proizvod, uslugu/ , a to je materijal, sirovina, rad - za interno izvješćivanje 2. RASHODI predstavljaju sva ulaganja u poslovni proces, neovisno o stvaranju učinaka /rashodi poslovanja, financiranja, izvanredni rashodi/ - za eksterne fin.izvještaje – RN dobiti i gubitka 3. IZDATAK – svaka isplata novca, bez obzira na karakter i namjenu, izlazak novca iz poslovnog sustava /otplata zajma, plaćanje računa, isplata plaća/ - za interne i eksterne fin.izvj. RN novčanog tijeka
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA 1. prema vremenu nastanka - povijesni - budući ili planirani 2. prema raspodjeli na nositelje - direktni - indirektni 3. prema ponašanju na promjene razine aktivnosti - fiksni - varijabilni - mješoviti 4. prema značajnosti za donošenje poslovnih odluka - relevantni - irelevantni
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA Sustav troškovnog i upravljačkog računovodstva Sustav troškovnog i upravljačkog računovodstva povijesni unaprijed utvrđeni
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA 1. TROŠKOVI PREMA VREMENU NASTANKA POVIJESNI TROŠKOVI • troškovi nastali u prošlom obračunskom razdoblju • odraz aktivnosti i poslovnih odluka koje je menadžment donio • mjeri se razina ostvarenja i uspješnost menadžmenta • na konceptu ovih troškova temelji se inicijalno vrednovanje imovine u računovodstvu BUDUĆI ILI PLANIRANI TROŠKOVI • troškovi za koje se očekuje da će nastati u budućem obračunskom razdoblju i sastavni su dio ukupnog poslovnog plana posl. subjekta • poslovni plan sadrži: plan utroška direktnog mat.,direktnog rada, općih tr.proizvodnje, prodaje, adm.troškova, tr.prodanih proizvoda • aktivnosti koje će poduzeti, odluke koje će donijeti, ciljevi koje žele ostvariti - /ostvarenje cilja – kriterij za ocjenu uspješnosti menadžmenta
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA UNAPRIJED UTVRĐENI DIO TROŠKOVNOG SUSTAVA - upravljačko računovodstvo teži obimnom korištenju unaprijed utvrđenih sustava, kao što su sustav budžetske kontrole i sustav obračuna po standardnim troškovima, jer menadžment mora znati odrediti što će njegova odluka značiti u smislu budućih troškova, prihoda… - posebna vrsta budućih troškova jesu standardni troškovi . Oni su relevantni za obračun troškova, sastavljanje poslovnog plana i kriterij ocjene uspješnosti menadžmenta. TROŠKOVE PROIZVODA ILI USLUGE čine pojedini elementi troškova: - troškovi materijala - troškovi rada - opći troškovi
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA 2. TROŠKOVI OBZIROM NA MOGUĆNOST RASPODJELE NA NOSITELJE - direktni (izravni) - indirektni (neizravni) DIREKTNI TROŠKOVI – troškovi koji se mogu izravno pratiti, pridružiti odnosno dovesti u vezu s učincima koji su ih uzrokovali ( sastavni dio proizvoda ili usluge, tipični su tr.direktnog rada i direktog materijala). INDIREKTNI TROŠKOVI – troškovi koji se ne mogu izravno pratiti po nositeljima, ali imaju oznaku vrste troška i mjesta troška. Ne prate se izravno po radnim nalozima, već se na njih alociraju pomoću računovodstvenih metoda alokacije. Obuhvaćaju opće troškove proizvodnje (mat.za čišćenje..) i neproizvodne troškove (troškove prodaje i administracije).
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA 3. TROŠKOVI PREMA PONAŠANJU NA PROMJENU RAZINE AKTIVNOSTI u kratkom roku(opsega proizvodnje, stupnja zaposlenosti i iskoristivosti kapaciteta) FIKSNI TROŠKOVI – tr. koji se u masi ne mijenjaju s promjenom razine aktivnosti, stalni su i nastaju neovisno o stupnju iskoristivosti kapaciteta, plaćaju se bez obzira na razinu aktivnosti (tipični su amortizacija, osiguranje, tr.administracije i uprave). Povećanjem proizvodnje, jedinični fiksni troškovi opadaju. VARIJABILNI TROŠKOVI – troškovi koji se mijenjaju ovisno o promjeni razine aktivnosti, rastu i padaju usporedo s rastom i padom aktivnosti (trošak električne energije za strojeve) MJEŠOVITI TROŠKOVI – najčešći u praksi Trošak može istodobno sadržavati fiksnu i varijabilnu komponentu, pa u tom slučaju govorimo o poluvarijabilnim, semivarijabilnim, mješovitim troškovima, (npr.fiksna najamnina opreme uvećana za varijabilni dio obračunat u skladu s korištenjem opreme)
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČ 4. PREMA ZNAČAJNOSTI ZA DONOŠENJE POSLOVNIH ODLUKA - relevantni - irelavantni Poslovna odluka predstavlja izbor između različitih alternativa orjentiranih prema ostvarenju cilja. Menadžment treba računovodstvenu informaciju /točnu, pravovremenu, istinitu/ u svrhu poslovnog odlučivanja. RELEVANTNI TROŠKOVI /diferencijalni/ jesu dio informacija koje služe kao podloga za odlučivanje. Kako je sama odluka buduća aktivnost, tako su i relevantni tr. budući tr.povezani s odlučivanjem. IRELEVANTNI TROŠKOVI jesu tr.koji se ne uzimaju u obzir pri donošenju poslovnih odluka, ne koriste se kao informacijska podloga za odlučivanje, isključuju se iz analize troškova.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE 1. NATALOŽENI TROŠKOVI (povijesni troškovi) – troškovi koji su nastali prije nego se o razmatranom projektu razmišljalo, npr. trošak stroja koji je nabavljen prije nego što se o projektu razmišljalo, a koji će se koristiti za projekt – trošak je irelevantan.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE Primjer: (nataloženi troškovi) Nabavna vrijednost stroja 100.000 Sadašnja vrijednost stroja 20.000 Vrijednost stroja na kraju proizvodnog procesa 5.000 _______________________________ Relevantni trošak 15.000
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE 2.FIKSNI (STALNI) TROŠKOVI su troškovi koji nastaju bez obzira na to da li se projekt pokreće ili ne (najamnina prostorija) i ti su troškovi irelevantni. Ako treba unajmiti dodatne prostorije-trošak je relevantni.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE 3.TROŠKOVI RADA Plaće koje se isplaćuju bez obzira da li se projekt pokreće – irelevantne su. Plaće koje se isplaćuju kao rezultat sudjelovanja u projektu – relevantne su.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE 4.ZALIHE MATERIJALA koje se moraju nabaviti za projekt, predstavljaju RELEVANTNE troškove.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE Razvrstaj relevantne troškove na temelju slijedećih podataka: Materijal za projekt se sastoji iz: 1. Materijal A vrijednosti 100.000 kn- na zalihi, ne može se koristiti, pa bi trošak rashodovanja bio 6.000 kn 2. Materijal B vrijednosti 30.000 kn, mogao bi se prodati za 25.000 kn 3. Materijal C vrijednosti 50.000 kn, mora se nabaviti za novi projekt.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE Odluka: - Materijal A 100.000 kn je irelevantan trošak. Ako se projekt pokrene – 6.000 kn postaje relevantan prihod.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE - Materijal B – vrijednost 30.000 je irelevantna, no 25.000 kn je relevantan trošak, jer bi se materijal mogao prodati, a tako će se uložiti u projekt. - Materijal C- posebno se nabavlja za projekt i to je relevantan (inkrementalan) trošak.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE 5.IZGUBLJENI PRIHOD OD PRODAJE Ako se zbog sudjelovanja na projektu, ne ostvari prodaja ostalih proizvoda, troškovi/prihodi bit će: - izgubljeni prihod od prodaje - cijena koštanja izgubljene prodaje -------------------------------------------------- = izgubljeni bruto dobitak
TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE Prilikom procjenjivanja novčanih tijekova, kao i ocjenjivanja projekta treba koristiti kao podlogu: - relevantne (inkrementalne) troškove, odnosno one koji proizlaze kao direktan rezultat sudjelovanja na projektu.
VREDNOVANJE MATERIJALA Menadžment mora osigurati sustav kontrole zaliha materijala unutar poduzeća i sustav vrednovanja zaliha iz dva razloga: - izračuna troškova proizvoda - izračuna vrijednosti zaliha
METODE OBRAČUNA TROŠKOVA ZALIHA Utroškom sirovina i materijala, rezervnih dijelova, ambalaže, sitnog inventara u proizvodnom procesu, cjelokupni iznos troškova nabave evidentira se kao trošak koji se kasnije uključuje u troškove proizvoda ili u troškove razdoblja. Na visinu iznosa troška zalihe, utječe i primjena određene metode obračuna troškova zaliha. Potreba primjene metode javlja se zbog nabave po različitim cijenama.
METODE OBRAČUNA TROŠKOVA ZALIHA METODE OBRAČUNA TROŠKOVA SIROVINA I MATERIJALA koje se najčešće primjenjuju u praksi: • METODA PROSJEČNIH CIJENA • FIFO Alternativne metode jesu: • LIFO, HIFO (najviša ulazna – prva izlazna), NIFO (next in-first out ili slijedeća ulazna cijena – prva izlazna) i metoda stalnih ili planskih cijena (planski tr.na temelju stvarnih tr.nabave).
ZALIHE MATERIJALA CILJEVI: 1.koristiti metode vrednovanja materijala (koji se koristi za proizvodnju) - FIFO (prva ulazna, prva izlazna) - LIFO ( zadnja ulazna, prva izlazna) - metoda prosječne ponderirane cijene
ZALIHE MATERIJALA 2.razumjeti kako one utječu na troškove proizvoda i vrijednost zaliha 3.zapamtiti koje vrste informacija sektor upravljačkog računovodstva može proizvesti da bi podržavao efektivno upravljanje i kontrolu materijala
ZALIHE MATERIJALA 4.razumjeti potrebu uključivanja menadžmenta u ostala područja, poput osiguranja potrebnih zaliha materijala, nabavka neposredno prije proizvodnje, reduciranje raznolikosti, iznenadnu kontrolu zaliha… KRAJNJI CILJ – postati stručnjakom za procjenjivanje vrijednosti zalihe.
ZALIHE MATERIJALA 01.03.-zaliha 300komx10kn = 3000 kn 10.03.-nabava 500komx12kn = 6000 kn 12.03. izlaz 200kom u proizvodnju 18.03. izlaz 300kom u proizvodnju
ZALIHE MATERIJALA FIFO metoda (prva ulazna,prva izlazna) 01.03.zaliha 300komx10kn = 3000 kn 10.03.ulaz 500komx12kn = 6000 kn --------------------------------------------------------- Stanje zaliha 800kom = 9000 kn 12.03. izlaz 200komx10kn - 2000 kn --------------------------------------------------------- zaliha 600kom = 7000 kn 18.03. izlaz 300kom(100x10) - 1000 kn (200x12) - 2400 kn ----------------------------------------------------------- zaliha 300 kom (12) = 3600 kn
ZALIHE MATERIJALA Rekapitulacija (FIFO metoda) Početne zalihe 300 kom(x10) 3000 kn Ulaz – novi 500 kom(x12) 6000 kn ---------------------------------------------------- Stanje 800 kom 9000 kn Izdano - 500 kom - 5400 kn ---------------------------------------------------- Vrijednost 300 kom (x12) = 3600 kn
ZALIHE MATERIJALA LIFO metoda (zadnja ulazna,prva izlazna) 01.03. zaliha 300 kom x 10kn = 3000 kn 10.03. ulaz 500 kom x 12kn = 6000 kn ----------------------------------------------------------- Ukupno 800 kom = 9000 kn 12.03. izlaz 200 kom x 12 kn - 2400 kn ----------------------------------------------------------- Stanje 600 kom = 6600 kn 18.03. izlaz 300 kom x 12 kn - 3600 kn ---------------------------------------------------- Stanje 300 kom = 3000 kn
ZALIHE MATERIJALA LIFO metoda: -u vrijeme porasta cijena, uključuje više cijene u proizvod, pa je realnija, ali će vrijednost zaliha biti podcijenjena.
ZALIHE MATERIJALA PONDERIRANA PROSJEČNA CIJENA = početni saldo + vrijed.novih zaliha = ---------------------------------------------------- ukupna količina jedinica na zalihi - svi utrošci se računaju po prosječnoj cijeni
ZALIHE MATERIJALA PONDERIRANA PROSJEČNA CIJENA 01.03. zaliha 300 kom x 10 kn = 3000 kn 10.03. ulaz 500 kom x 12 kn = 6000 kn ---------------------------------------------------------- Ukupno 800 kom = 9000 kn (11,25kn/kom) 12.03. izlaz 200 kom x 11,25 kn - 2250 kn ------------------------------------------------------------ Stanje 600 kom = 6750 kn 18.03. izlaz 300 kom x 11,25 kn - 3375 kn ------------------------------------------------------ Stanje 300 kom = 3375 kn
ZALIHE MATERIJALA MENADŽERSKA RAZMIŠLJANJA: - s izuzetkom FIFO metode, ovo nisu metode fizičkog korištenja materijala, već metode vrednovanja materijala izdanog u proizvodnju i utvrđivanja vrijednosti stanja na zalihama.
ZALIHE MATERIJALA VREDNOVANJE ZALIHA Troš.proizv. S* zaliha FIFO 5400 kn 3600 kn LIFO 6000 kn 3000 kn Pond.prosj.c. 5625 kn 3375 kn
UPRAVLJANJE MATERIJALOM Zalihe – sirovina, goriva, proizvodnje u tijeku, te gotovih proizvoda predstavljaju vezani kapital. Stvarni troškovi materijala = = trošak nabave+trošak kapitala za nabavu sirovina + trošak skladištenja.
UPRAVLJANJE MATERIJALOM Menadžeri bi trebali znati iskoristiti stručnost službe upravljačkog računovodstva, koji bi ih trebali opskrbiti slijedećim informacijama: - informacije o maximumu, minimumu i narudžbama po vrstama zaliha, kako bi se mogle kontrolirati u skladu sa novim narudžbama, sezonama…
UPRAVLJANJE MATERIJALOM -analiza zaliha koje se sporo okreću i nekurentnih zaliha -analiza korištenja materijala, prema proizvodima, odjelima … -informacije o zalihama kojih ima više od potrebe
UPRAVLJANJE MATERIJALOM - “Parreto” analiza zaliha ( Vilfred Parreto – uočio je da 20% populacije posjeduje 80% bogatstva) pomoću ove tehnike određujemo redoslijed aktivnosti koje mogu donijeti najveću korist tj. * 20% aktivnosti rezultira sa 80% prednosti, * 80% problema (troškova) proizlazi iz 20% faktora (uzroka) – npr.80% vrijednosti zaliha čini 20% količina zaliha
UPRAVLJANJE MATERIJALOM - obračun troškova zapošljavanja na ugovor - usporediti troškove nabave, odnosno proizvodnje pojedinih komponenti zaliha - obračun po standardnim troškovima (predeterminirani ciljni trošak) – analiza odstupanja (u cijeni i količini)
UPRAVLJANJE MATERIJALOM • budžet (plan izražen u novcu) i njegova usporedba sa ostvarenim rezultatima • analizirati odstupanja ostvarenja od plana
UPRAVLJANJE MATERIJALOM Osim toga, menadžeri moraju aktivno raditi: -na reduciranju vrijednosti i količine držanja materijala na zalihama -na osiguranju potrebnog materijala neposredno prije proizvodnje -na reduciranju raznolikosti
UPRAVLJANJE MATERIJALOM - na iznenadnoj kontroli zaliha – zaposliti osobe s autoritetom radi suzbijanja pronevjere i otuđenja - na sustavu kodiranja i klasifikacije - na promatranju okruženja unutar kojeg djeluje poduzeće /socijalnog, političkog, ekonomskog, tehnološkog/
TROŠKOVI DUGOTRAJNE IMOVINE Osnovno računovodstveno načelo – načelo povijesnog troška, nalaže da se sva imovina u računovodstvu vrednuje po povjesnom trošku odnosno trošku nabave. Trošak nabave dugotrajne imovine obuhvaća sve troškove koji su nastali prilikom nabave te imovine kao što su - fakturna vrijednost - troškovi prijevoza i montaže - troškovi testiranja, osiguranja u prijevozu... Svi ti troškovi se kapitaliziraju i iskazuju kao dugotrajna imovina u bilanci poslovnog subjekta. Ovi troškovi nabave kapitalizirani kao dugotrajna imovina, prenose se na troškove kroz obračun amortizacije.
TROŠKOVI DUGOTRAJNE IMOVINE AMORTIZACIJA METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE • VREMENSKA METODA – polazi od vijeka uporabe - proporcionalna (linearna) metoda - degresivna metoda - progresivna metoda 2. FUNKCIONALNA METODA – polazi od iskorištenja sredstava ili količine učinaka
TROŠKOVI DUGOTRAJNE IMOVINE 1. 1. vremenska -proporcionalna (linearna) metoda amortizcije Značajke: Amortizacijska stopa i godišnji amortizacijski iznosi isti su tijekom cijelog procijenjenog vijeka upotrebe sredstava. Trošak AM utvrđuje se na slijedeći način: 100 % AM = ----------------------- vijek upotrebe Godišnji iznos AM = osnovica za AM x % AM
TROŠKOVI DUGOTRAJNE IMOVINE Primjer obračuna Am po propocionalnoj metodi: Nabavljena je oprema čiji je ukupan trošak nabave 600.000 kn, a procijenjeni vijek upotrebe opreme je 5 godina. 100 % AM = ------------ = 20% 5 Gpdišnji iznos AM = 600.000 x 20 % = 120.000 Oprema će biti amortizirana u 5 godina, godišnjim otpisom od 120.000 kn i na kraju pete godine, knjigovodstvena vrijednost opreme biti će – vrijednost 0.
TROŠKOVI DUGOTRAJNE IMOVINE proporcionalna metoda AM _____________________________________________________ godine osnovica AM AM stopa God iznos AM Neamort.iznos (trošak nabave) % (knjig. vrijed.) _____________________________________________________ • 600.000 20 120.000 480.000 • 600.000 20 120.000 360.000 • 600.000 20 120.000 240.000 • 600.000 20 120.000 120.000 • 600.000 20 120.000 0 ______________________________________________________ Ukupno 600.000
TROŠKOVI DUGOTRAJNE IMOVINE 1.2. Vremenska - Degresivna metoda amortizacije je takav oblik vremenske metode amortizacije kod koje je iznos amortizacije u prvim godinama vijeka upotrebe viši, da bi se postupno tijekom vijeka upotrebe smanjivao. U prvoj godini vijeka upotrebe iznos AM je najviši, a u zadnjoj godini najniži. Izračunava se na slijedeći način: osnovica za amortizaciju Iznos (degresije) smanjenja = ------------------------------- n(n+1) -------------------- 2 n – broj godina vijeka upotrebe
TROŠKOVI DUGOTRAJNE IMOVINE Degresivna metoda AM – isti slučaj 600.000 600.000 1.200.000 Iznos degresije = ------------ = 2----------- = --------------- = 40.000 5(5+1) 5(5+1) 30 ---------- 2 Iznos AM za prvu godinu vijeka upotrebe dobit će se tako da se iznos degresije pomnoži sa zadnjom godinom vijeka upotrebe, a to je peta godina. Iznos AM u prvoj godini je 40.000 x 5 = 200.000, u drugoj god. 40 t x 4=160.000, u trećoj g.40 t x3=120.000, u četvrtoj 40t x 2=80.000 i u petoj 40t x 1=40.000