610 likes | 1.73k Views
5 . MENADŽERI. POJAM MENADŽERA POSAO MENADŽERA VRSTE MENADŽERA LIČNE OSOBINE MENADŽERA ZNANJE I VJEŠTINE MENADŽERA MENADŽER I RACIONALNO KORIŠTENJE VREMENA NAGRAĐIVANJE MENADŽERA. 5.1. Pojam menadžera.
E N D
POJAM MENADŽERA POSAO MENADŽERA VRSTE MENADŽERA LIČNE OSOBINE MENADŽERA ZNANJE I VJEŠTINE MENADŽERA MENADŽER I RACIONALNO KORIŠTENJE VREMENA NAGRAĐIVANJE MENADŽERA
5.1. Pojam menadžera U osnovi, pojam menadžera označava ličnost koja vrši menadžersku funkciju (posao ili zadatak) u određenoj organizaciji. Ova, u praksi veoma prisutna definicija menadžera, odnosi se: na posebne stručnjake (profesionalce) koje vlasnici kapitala, odnosno kompanije, angažuju sa zadatkom da, u skladu sa definisanim ovlašćenjima i odgovornostima, obavljaju menadžerske funkcije (poslove, zadatke) i na vlasnike preduzeća kada oni, kao pojedinci ili članovi menadžerskog tima, obavljaju (u skladu sa relevantnim ovlašćenjima i odgovornostima) menadžerske funkcije (odnosno poslove i zadatke) i za obavljanje tog zadataka (funkcije) dobijaju odgovarajuću naknadu.
Menadžeri su osobe: koje posjeduju menadžerska znanja i vještine (što ih verifikuje odnosno kvalifikuje kao – potencijalne ili stvarne – nosioce menadžmenta), koje su zadužene i ovlašćene da obavljaju menadžerske poslove (funkcije odnosno zadatke) u datim organizacijama (profitnog ili neprofitnog karaktera) i koje su odgovorne za rad i rezultate poslovanja organizacije (u cjelini ili njenog dijela) u kojoj (odnosno u kojem) obavljaju menadžerske funkcije.
Prilikom planiranja menadžeri prognoziraju, prave planove i predviđaju događaje u budućnosti. Pri organizovanju menadžeri obezbjeđuju organizacionu strukturu i osoblje koje će obavljati odgovarajuće poslove. Vođenje je posao kojim se neka aktivnost započinje. Kontrola predstavlja funkciju kojom se stvarna uspješnost poslovanja mjeri s planiranom i prema potrebi sprovodi korektivna aktivnost.
U okviru interpersonalnih uloga menadžeri kontaktiraju sa unutrašnjim i spoljnim okruženjem kako bi na kompetentan i atraktivan način reprezentovali organizaciju. U tom smislu oni motivišu, potiču i ohrabruju zaposlene, potpisuju dokumente, učestvuju na ceremonijalnim i socijalnim skupovima. Vrlo značajne su i informacione uloge menadžera. On je važan centar u informacionom sistemu preko koga u organizaciju stižu mnoge važne informacije. Takođe, on je i prenosnik i distributer informacija unutar same organizacije, ali i informacija o organizaciji prema vanjskom svijetu. Donošenje odluka je u samoj suštini menadžerskog posla. Procesom odlučivanja on oblikuje i inicira promjene, rješava nerutinske probleme, upravlja konfliktima i poremećajima, te pregovara s vanjskim faktorima o problemima iz domena organizacije.
5.3. Vrste menadžera Kod skoro svake organizacije moguća su tri osnovna hijerarhijska nivoa menadžmenta slika 30.: top ili vrhunski menadžment, srednji nivo menadžmenta i niži nivo menadžmenta ili menadžment prve linije
Koliko različiti nivoi menadžmenta troše vremena u obavljanju funkcija, odnosno faza menadžmenta najbolje se vidi na sledećoj slici.
Horizontala podjela menadžera vezana je za prirodu odgovornosti. Sa ovog aspekta razlikujemo tri tipa menadžera: 1. funkcionalni, 2. generalni i 3. projektni.
Funkcionalni menadžeri su odgovorni za rad onih dijelova organizacije koji obavljaju određene poslovne funkcije kao što su: marketing, proizvodnja, finansije i sl.To su specijaIizovana područja organizacije kojima odgovara funkcionalni tip organizovanja i takav stil upravljanja koji implementira visok nivo decentralizacije i ustanovljava menadžere za centre odgovornosti. Generalni menadžeri su odgovorni i nadležni za cjelokupnu organizaciju. Projektni menadžeri koordiniraju rad zaposlenih iz više poslovnih funkcija i organizacionih dijelova. Oni su nadležni za ostvarenje određenih poduhvata i specifičnih zadataka u okviru datih projekata. Ovaj tip menadžera pojavljuje se samo kod organizacija koje imaju projektni princip upravljanja i organizovanja, kao što su istraživačko - razvojni centri, instituti i sl.
5.4. Lične osobine menadžera • Robert Kac (Robert Katz) je, sada već davne, 1974. godine promovisao sledeće stavove: . • da uspješni menadžeri treba da posjeduju sljedeća znanja odnosno sposobnosti: • tehnička, koja omogućavaju uspješno upravljanje stvarima i procesima • socijalna (međuljudska), koja omogućavaju uspješno upravljanje kadrovima odnosno osobljem i • konceptualna, koja omogućavaju uspješno upravljanje organizacijom u cjelini odnosno njenim dijelovima i • da relativni značaj (učešće) napred navedenih znanja varira u zavisnosti od nivoa menadžmenta. Ovu tvrdnju Katz je argumentovao i, istovremeno, prikazao u prigodnoj grafičkoj formi.
OSOBINE USPJEŠNIH MENADŽERA Od menadžera se prevashodno traži, prije svega, da budu pozitivne ličnosti - da trebaju imati pozitivan stav prema životu, odnosno prema ljudima i stvarima. Kroz pozitivnu energiju oni treba da privlače, kako zaposlene, tako i druge ljude, što je preduslov efikasnijeg rada i ostvarenja ciljeva organizacije. Ne kaže se u narodu badava “lijepa riječ i gvozdena vrata otvara”. Vrijedni i pametni u smislu da svojim radom i intelektualnim sposobnostima predstavljaju uzor za druge. Menadžeri moraju dugo da rade i da obraćaju pažnju na više različitih poslova istovremeno, što nekad zahtijeva i visok stepen inteligencije. Poštenje je u tijesnoj vezi sa osobinom pravičnosti, jer menadžeri stiču autoritet kod saradnika kada se pravično odnose prema njima.
Energični, ambiciozni, i komunikativni Sposobnost uspješnog komuniciranja je jedan od vrlo bitnih zahtijeva menadžerskog posla. Kako je menadžerski posao vrlo složen i izuzetno težak od menadžera se zahtijeva dosat truda, hrabrosti i energičnosti. Kreativnost i fleksibilnost podrazumijevaju, posjedovanje kreativne energije i sposobnosti menadžera da ponudi uvijek nešto novo, kao i neoophodnost brzog prilagođavanja novonastalim situacijama u okruzenju. Najkraće rečeno, najvažnije lične osobine koje menadžeri treba da posjeduju su: samostalnost, samopouzdanje, komunikativnost, upornost, stlrpljivost, sposobnost brzog djelovanja, ambicija i sl.
Za obavljanje menadžerskog posla nepoželjne osobine njihove ličnosti su: agresivnost i egocentričnost – koje se ispoljavaju kroz potenciranje vlastitog interesa i zainteresovanosti samo za sebe, a malo razumijevanje za prava i želje drugih, pa je takvo ponašanje kontraproduktivno, jer demotiviše i blokira saradnike depresivnost - menadžer koji je depresivan i bez oduševljenja djeluje demoralizirajuće na saradnike, autoritarnost - koja obično prati samovoljan (tiranski) odnos prema podređenima i nekritičko prihvatanje i povlađivanje autoriteta u hijerarhiji iznad njega,
konformnost (poltronstvo) nekritički odnos prema vladajućem mišljenju i djelovanju sredine. Takvi menadžeri misle da je nabolja solucija što manje raditi, ne donositi odluke, ne izjašnjavati se, izbjegavati borbu mišljenja, izbjegavati sve vrste konflikata, odnosno ne raditi ništa što stvara mogućnost kritike i napada, što sve vodi ka apatiji, pasivnosti i nezainteresovanosti onih oko njih, otsutnost samopouzdanja i sigurnosti predstavlja nesposobnost menadžera da sam donese odluku bez velikog broja provjera, argumenata i informacija, što u stvari predstavlja odgađanje odluke i paraliza aktivnosti, nekompetentnost predstavlja nosigurnost i nesposobnost menadžera da obave svoj posao, tako da su takvi menadžeri redovno pokretači neprilika i poremećaja i međusobnih svađa uz geslo “podijeli pa vladaj”.
5.5. Znanja i vještine menadžera Za obavljanje menadžerskog posla potrebno je posjedovati određena znanja i vještine. Najpoznatiju podjelu neophodnih znanja i vještina za uspješan menadžment dao je Robert Katz (1955. god). Prema njegovoj nezaobilaznoj analizi postoje tri grupe znanja i vještina koje su, relevantne za obavljanje menadžerskog posla i koje menadžeri moraju da razvijaju: tehnička ili stručna znanja i vještine, socijalna znanja ili vještine u ophođenju s ljudima, konceptualna znanja i vještine ili strategijska znanja.
Tehnička ili stručna znanja i vještine podrazumijevaju poznavanje specifičnih znanja određenog područja, odnosno profesije. To su znanja i vještine koje se odnose na dobro poznavanje posla i tehničko - stručnih postupaka, odnosno primjenu određenih modela, metoda, tehnika i postupaka za rješavanje problema u određenom području rada. Ova znanja su usmjerena na rad sa “stvarima”, procesima i objektima, odnosno na tehnologiju proizvodnje, marketinga, finansija i sl. Tehničke vještine se uglavnom stiču kroz formalno obrazovanje u školama sa tehničkim usmjerenjem, a i kasnijom praktičnom obukom i iskustvom. Menadžment mora da poznaje tehničke karakteristike funkcionisanja svoje organizacije.
Socijalna znanja ili vještine u ophođenju s ljudima koje proizilaze iz prirode menadžerskog posla odnose se na sposobnost menadžmenta da uspješno komunicira, motiviše, usmjerava i vodi pojedince i grupe ka ostvarivanju ukupne uspješnosti. Socijalne vještine se prvenstveno odnose na rad s ljudima. Budući da menadžment stvari obavlja preko drugih neophodno je da sarađuje, pomaže i podstiče svoje saradnike kako·bi nagrađivanjem ili kažnjavanjem, razvili određeno povjerenje i entuzijazam. Iz potrebe da manadžment stvara atmosferu bliskih odnosa i povjerenja sa saradnicima, on mora posjedovati određena znanja iz oblasti psihologije i sociologije.
Konceptualna ili strategijska znanja i vještine uključuju sposobnost sagledavanja preduzeća kao cjeline. Ta znanja uključuju sposobnost stvaranja vizije budućnosti. Socijalne, odnosno ljudske vještine je najteže naučiti. Ova znanja se odnose na sagledavanje odnosa i povezanosti organizacije i njene uže i šire okoline, na identifikovanje šansi i prilika, ali i prijetnji, te utvrđivanje pravaca razvoja i osnovnih izvora konkurentske prednosti. Konceptualne vještine je najteže objasniti. Menadžer mora da analitički i strateški razrmišlja, razvija viziju, rješava kompleksne probleme itd. Mnoge od ovih sposobnosti se stiču studiranjem na relevantnim fakultetima, ali vremenom se mogu naučiti i steći iskustvom.
Shodno vrstama donesenih odluka nalazi se i nivo odgovornosti, ali i nagrađivanje pojedinih nivoa menadžmenta. Najveću odgovornost će imati vrhovni menadžment, a najmanju niži menadžment. U tom nivou će se kretati i nagrađivanje menadžera. Danas je u svijetu prihvaćena činjenica da je znanje osnovni proizvodni faktor. Ilustrativan je primjer, njemačkih banaka koje, da bi pratiie razvoj nekog preduzeća, ne interesuju toliko proizvodne hale i mašine, već proizvodni programi, strategija poslovanja, razvijen menadžment i organizacija samog posla.
U uslovima prelaska na tržišne uslove privređivanja neminovno se javlja potreba za raspolaganjem većim stručnim znanjem. Radnici koji, obavljaju najodgovornije funkcije u privrednim subjektima moraju biti svestrano osposobljeni. Bez stručnog znanja nije moguće obavljati posao bilo koje vrste, pa samim tim ni rukovodeći. Sa stručnim znanjem pokazuje pojedinac u kojoj mjeri uspješno obavlja svoj posao, odnosno vlada svojom strukom. Neophodna znanja iz međuljudskih odnosa, takođe trebaju posjedovati menadžeri kako bi znali komunicirati sa saradnicima. U onoj mjeri u kojoj svaki menadžer zna komunicirati sa svojim saradnicima zavisi njihova motivacija, a time i visina radnog morala.
U uslovima konkurencije ona preduzeća koja imaju bolji menadžment, naravno bolje će proći. Jak menadžment doprinosi efikasnom poslovanju preduzeća i profesionalizaciji rada. Znači, potrebno je razvijati inovacione potencijale i znanje svih vrsta. Isto tako, potrebno je i da okolina bude takva da motiviše i prisiljava pojedince da postižu veće i bolje rezultate od postojećih. Zbog svega toga treba “da se budući menadžer bitno razlikuje od današnjeg. Današnji je usmjeren prvenstveno ka ciljevima. Sve više postaje važna i fizička kondicija, stručno znanje, siguran nastup i sposobnost motivisanja. Naglašene su vrline kao što su: pripadnost, preciznost i privrženost redu.
Manje važni su: dobre preporuke rodbinske veze izbor studija i inostrana isustva. Kod menadžera budućnosti naglašeni su znanje i osobine, kao što su opšte obrazovanje, sposobnost komuniciranja, motivacija i siguran nastup, znanje stranih jezika, potrebna fizička kondicija, socijalna svijest, kreativnost, harizma i elastičnost - sposobnost prilagođavanja. Novi tip menadžera trebalo bi da ima lične osobine, sposobnost i znanja, jače naglašene nego do sada. Najveće razlike su znanje stranih jezika, sposobnosti prilagođavanja, komuniciranja, kooperacije, ličnom stvaralaštvu, originalnosti, socijalnoj svijesti, sposobnosti motivacije i sigurnom nastupu.”
5.6. Menadžeri i racionalno korištenje vremena Menadžeri trebaju znati upravliati svojim vremenom, a to se može postići: pripremom posla koji se mora završiti, pravljenjem liste zadataka ili grupa zadataka, određivanjem prioritetnih zadataka unutar grupe, delegiranjem poslova drugima, raditi istovremno samo jedan posao, racionalno komunicirati sa saradnicima.
Najčešći atak na radno vrijeme menadžera čine česta i dugotrajna sIužbena putovanja, pretjerani telefonski razgovori, nepredvidivi sastanci, ćaskanje (pričanje) u kancelariji, “slučajni” posjeti u kancelariji. Menadžer dio svog vremena, takođe izgubi i u obavljanju poslova za druge. Menadžer radije sam riješi problem, nego što ga objasni radniku
Neodlučni menadžer troši više vremena, nego što mu je potrebno. On teško donosi odluke o tome šta, kako i kada treba uraditi, a i u neprekidnoj je trci za traženjem dodatnih podataka o nekom problemu koji treba riješiti. Tzv. menadžer “pričalica” u svojim prekomjernim kontaktima i praznim razgovorima gubi potrebno vrijeme. Kad se pojavi takav u poslovnim razgovorima treba ga prekinuti ili naći neki opravdan razlog da se razgovori prekinu pod izgovorom da je vrijeme za neophodan sastanak ili važan telefonski razgovor.
Postoje i menadžeri nametljivog tipa. On svojim radnicima ne dopušta da obavljaju svoj posao nego stalno dolazi sa nekakvim primjedbama i umjesto da posao ubrzaju oni ga na taj način samo usporavaju. Ponekad takve rukovodioce treba uljudno zamoliti da vas ostave na miru i da svoje radno vrijeme koriste na racionalniji način . Menadžer koji sve radi sam, umjesto da se obrati pravom stručnjaku za neki teži problem, takođe troši dosta vremena dok taj isti problem riješi, umjesto da okretanjem telefonskog broja riješi ga za minut vremena.
Menadžer se može riješiti nepoželjnih posjetilaca na jedan od sljedećih načina: zatvaranjem vrata svoje kanceIarije jer su zatvorena vrata znak da vas puste na miru da radite, ako vaša kancelarija ima staklene pregrade, prekrijte te pregrade platnom da se ne vidi šta radite, jer u protivnom uvijek će neko imati potrebu da navrati do vas, raskošna kancelarija s mnogo fotelja, koje su uz to bogate i udobne, biće privlačna za mnoge da -skoknu- do vas zato ih se nastojte osloboditi ili barem da ne budu pretjerano udobne, ukoliko u kancelariji imate aparat za čaj ili kafu, to će stalno izazivati mnoge da navrate do vas, stoga se nastojte što prije osloboditi tih aparata.
I sam menadžer vlastitim ponašanjem može doprinijeti da mu nepoželjni posjetioci ne oduzimaju vrijeme i to: ako ne želite da vas ometaju u radu, svakog koji ulazi u vašu kancelariju dočekajte na nogama, tako i ostanite jer je to najbolji znak, istina ne i kulturan (uljudan) da nemate puno vremena za razgovore, ako vam neko nenajavljeno ulazi u kancelariju i pita vas imate Ii par minuta vremena, najbolje ćete uraditi ako kažete da ste zauzeti, da vam je žao i da nemate vremena,
ako već morate voditi razgovor s osobom koja nema mjeru za vrijeme, onda vi morate kontrolisati dužinu odgovora saradnika, odnosno sagovornika tako da pitanja formulišete gdje su mogući odgovori sa da ili ne, ako je vaš sagovornik -neuništiv'- u tom smislu da ne možete ni nazrijeti kraj razgovora pokušajte, mada to nije u skladu sa lijepim ponašanjem, pospremati stol, torbu ili slično, što će biti uvjerljiv znak sagovorniku da zaista više nemate vremena za taj razgovor, ako ste iscrpili sva druga raspoloživa sredstva i mogućnosti poslužite se nekom dobronamjernom dosjetkom kako biste se oslobodili napornog sagovornika.
5.7. Nagrađivanje menadžera Glavni menadžeri velikih korporacija imaju vrlo velika ovlašćenja i privilegije, možda čak veće i od ministara zbog toga što imaju veći uticaj na rad i život radnika, od državnih funkcionera. Menadžeri vrhunskog kvaliteta i stila često imaju poseban status i položaj jer upravo oni su taj točak zamajac koji pokreće kompaniju i oni ostvaruju dobit kompanije svojim efikasnim poslovanjem tako da neposredno utiču na visinu kako svoje plate, tako i plata svih zaposlenih. Samim tim su vodeći menadžeri i dobro plaćeni.
Plate vrhunskih menadžera u Velikoj Britaniji slične su platama američkih menadžera. Njihova primanja višestruko prevazilaze primanja službenika Vlade i državne administracije. Poslovni ljudi su visoko cijenjeni, jer je položaj u državnoj administraciji preduslov da se postane menadžer u nekoj kompaniji. Plate menadžera u Velikoj Britaniji su u rasponu od 50 -100 hiljada funti godišnje, što zavisi od uspješnosti poslovanja kompanije na čijem se čelu nalaze menadžeri.
Ilustrativan je primjer plaćanja menadžera u Japanu. Prema nekirn istraživanjima “Tojota” svoje vrhunske menadžere plaća oko 250.000 američkih dolara godišnje, što predstavlja više od šest prosječnih plata zaposlenih u ovom velikom sistemu. Plate menadžera u Njemačkoj, Francuskoj i drugim visoko razvijenim zemljama su po, pravilu, nekoliko puta veće od plata drugih radnika. Vrhunski menadžeri se tretiraju kao zvijezde prvog reda. Nije mali broj onih koji su značajni za spašavanje, odnosno “izvlačenj” iz ekonomskih, finansijskih i drugih teškoća. Uspješan menadžer je za firmu isto što i uspješan sportista za nogometni ili košarkaški klub.
Ne osvrći se na to odakle ideš, nego gledaj kuda ideš. Od dva pametna čovjeka, pametniji je onaj koji je fizički razvijeniji. Lietraturneija gazeta Nema nikakvih dilema: heroji i pojedinci biće kompanije koje uživaju u promjenama, umjesto da ih se plaše. Tom Peters Na patnji se ubrzano sazrijeva. Ivo Andrić Imaš li pamet, idi za pameću; nemaš li pamet, idi za poslovicom. Ruska poslovica
Otvori oči a ne usta. Turska poslovica Ljudi se mnogo više trude da steknu bogatstvo nego duhovno obrazovanje, mada je sasvim sigurno da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo. Šopenhauer Žali onoga koji nikoga ne voli, ali čuvaj se onog koji voli svakog. Jevrejska poslovica Što je vrsta sporta plemenitija, to ima mnogo manje publike. Boš