Što čini školski program prevencije nasilja dobrim – evaluacije i iskustva Jasenka Pregrad Zagreb, Hrvatska

1. Što čini školski program prevencije nasilja dobrim – evaluacije i iskustva Jasenka Pregrad Zagreb, Hrvatska

2. Nasilno ponašanje U svim ustanovama gdje su djeca postoji i nasilje i zlostavljanje – oduvijek. Normalni dio odrastanja ili dječja (nespretna) igra? Djeca ne znaju bolje, jer tek uče socijalne vještine i prve korake u međuljudskim odnosima –zato ih treba poučavati i odgajati. UNICEF

3. Nasilje i zlostavljanje Engl. bullying = zlostavljanje Razlika – nasilje je nadređeni pojam Vrste nasilja u dječjoj dobi nadmetanje – uspostavljanje socijalne hijerarhije nezrelost u stjecanju životnih i socijalnih vještina agresija (posljedica traumatskih iskustava, nezrela obrana/kontrola) nasilno rješavanje sukoba (vršnjačko) zlostavljanje Uzroci nasilnog ponašanja su mnogobrojni i nećemo na ovom mjestu detaljnije ulaziti u njih. Nijedno od ovih ponašanja nije poželjno i svako traži posebnu vrstu podrške djeci kako bi razvila zrelije oblike ponašanja.

4. Vršnjačko zlostavljanje Oblik agresivnog ponašanja(jednog djeteta ili grupe) Namjerno i svjesno i smišljeno(povrjeđuju, zastrašuju, ponižavaju, izoliraju) Traje duže vrijeme i događa se često (2-3 puta mjesečno i češće) Usmjereno jena isto dijete Djeca koja zlostavljaju to čine bez ikakvog stvarnog razloga, osim jer vide da je drugo dijete laka meta. Nesrazmjer snaga(onaj koji zlostavlja je jači, agresivniji, hrabriji i samopouzdaniji od onog koji trpi) Teži uspostavi odnosa NADMOĆ : BESPOMOĆNOST Vidljivo uživanje u nadmoći onog koji zlostavlja i osjećaj poniženosti onog koji trpi

5. Škola, nasilje i zlostavljanje Reagiramo na svako nasilje kako bismo prevenirali zlostavljanje Zlostavljanje je posebno razvojno opasno (za djecu sklonu zlostavljanju i trpljenju zlostavljanja) Zašto u školama kad se sklonost nasilnom ponašanju u pravilu razvija u obitelji? Zadaća škole je odgajati – školskim odgojem društvo sudjeluje u odgajanju svoje djece Zašto osvještavanjem, stjecanjem vještina i obnovom vrijednosti a ne kaznama? Zadaća škole nije pokazati prstom na nedopušteno ponašanje i kazniti ga nego razvijati poželjna i prihvatljiva ponašanja (bez obzira na uzrok nasilničkog ponašanja).

6. Školski programi prevencije nasilja Evaluacije i meta-analize

7. 10-ak različitih stručnjakana više od 400 stranica govore o... • Rigby, K. (2000). Bullying in Schools: Guidelines for Efficient Respons. Proffesional Reading Guide for Educational Administrators, Vol 21, 1. • Rigby, K. (2002). A Meta-evaluation of Methods and Approaches to Reducing Bullying in Pre-schools and in Early Primary Schools. Commonwealth Attorney General’s Department, Canberra. • Smith, P. K., Brain, P. (2000). Bullying in Schools: Lessons from Two Decades of Research. Aggressive Behaviour, 26, 1-9. • Smith, J. D., Schneider, B. H., Smith, P. K., Ananiadion, K. (2004). The Effectiveness of Whole School Antibullying Programs: A Synthesis of Evaluation Research. School Psychology Review, Vol 33, 4, 547-560. • Olweus, D., Limber, S. P. (2010). The Olweus Bullying Prevention Program: Implmentation and Evaluation over Two Decades. In: Jimerson, S. R., Swearer, S. M., Espelage, D. L. (2010). Handbook of Bullying in Schools: An International Perspective, Routledge, New York. • Jimerson, S. R., Swearer, S. M., Espelage, D. L. (2010). Handbook of Bullying in Schools: An International Perspective. Routledge, New York.

8. 11 elemenata koji čine razliku!u školskim preventivnim programima

9. UČINKOVITO - NEUČINKOVITO

10. UČINKOVITO - NEUČINKOVITO

11. UČINKOVITO - NEUČINKOVITO

12. UČINKOVITO - NEUČINKOVITO

13. Svjetska iskustva nas uče: Ovim se problemom bave sve razvijene zemlje svijeta u posljednja dva desetljeća. Potvrđeno je da se sustavnim radom u školama može u velikoj mjeri smanjiti nasilničko ponašanje (norveški primjer). Problem ima tendenciju rasti ako se njime ne bavimo na učinkovit način. “Odgovor cijele škole”- najviše pozitivnih evaluacija. - svi = učitelji, učenici, zaposlenici u školi, roditelji, lokalna zajednica - zajedničke vrijednosti – reagiramo u njihovu obranu (a ne protiv onih koji su nasilni i u zaštitu onih koji trpe) - ne reagirati = suglasiti se s nasiljem (bilo koji pojedinac, naročito odrasli)

14. "Najvažniji faktor o kojem ovisi uspjeh programa je stupanj u kojem škole preuzimaju program protiv zlostavljanja kao svoj, svejedno u kojem obliku, i trude se da ga provode uspješno i ustrajno.“ (Smith, 2004)

15. Iskustva UNICEF-ovog programa u Hrvatskoj Javna kampanja “Stop nasilju među djecom” podizanje svijesti društva i uključivanje zajednice (odgovor cijelog društva + odgovor cijele škole) Školski program prevencije vršnjačkog zlostavljanja “Za sigurno i poticajno okruženje u školama” • osmislio domaći tim stručnjaka • primijenjen u različitim zemljama jugoistočne Evrope s modifikacijama • prati svjetska iskustva o učinkovitosti programa • temelji se na pristupu – ODGOVOR CIJELE ŠKOLE

16. Podsjetnik na javnu kampanju

17. TV i radio spot

18. Mentori – važan sastojak programa od ukupno 90 educiranih mentora trenutno angažirano 60 UNICEF

19. Osnovna uporišta našeg programa • Odgovor cijele škole • Osvještavanje i stjecanje znanja i vještina (učitelji i učenici i roditelji – edukacija učitelja, satovi razrednog odjela, roditeljski sastanci) • Vrijednosti, pravila, posljedice • Obnova vrijednosti i posljedice (umjesto kazne) • Školski protokol o postupanju u situacijama nasilja • Suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom

20. 7 koraka do sigurne škole - ključni elementi: • odgovornost i zalaganje odraslih u školi • participacija djece • uključenost roditelja i lokalne zajednice • stvaranje “zaštitne mreže” Više znanja I vještina Vrijednosti pravila posljedice Dosljednost Zaštitna mreža Vršnjačka podrška Suradnja s roditeljima i zajednicom Jasna podjela zadaća u školi

21. NEZAVISNA EVALUACIJA PROJEKTAInstitut za društvena istraživanja u Zagrebu i Agencija Puls, 2005. Ispitivanje javnog mijenja: • 92% ispitanika upoznato s akcijom “Stop nasilju među djecom” • 43% ispitanika je sudjelovalo na neki način U usporedbi s inicijalnim stanjem u školama: • postignute mjerljive promjene – odrasli reagiraju • učenici više primjećuju i prijavljuju nasilje, manje se boje • smanjenje zlostavljanja u školi

22. Osobna procjena kompetentnosti učitelja

23. Rezultati istraživanja nakon 3 godine (2008.)(N= 4.939 učenika, 1.205 učitelja i 1.931 roditelja iz 39 škola iz cijele Hrvatske) Djeca trpe manje nasilja! Djeca čine manje nasilja! Učitelji reagiraju na pojavu nasilja! (procjena učenika) UNICEF

26. Projekt u brojkama 280 škola 157škola bez nasilja 145.000 učenika iz 105 mjesta educirano 12.500 učitelja 4.000 vršnjaka pomagača 3.000 priručnika za učitelje 2. dopunjeno izdanje 140.000 priručnika za roditelje Novo izdanje 7.400.000 kn 1.000.000 € Prikupljeno (građani 59%) 78 škola obnovilo status

28. Mreža škola bez nasilja • 7. 11. 2007. osnovana Mreža škola bez nasilja • Usvojena je Deklaracija o zaustavljanju vršnjačkog nasilja i dječja deklaracija “Škola za nas”; 117 škola se uključilo u Mrežu škola bez nasilja • Dogovoreni su regionalni susreti sudionika Mreže i jedan veliki godišnji skup svih škola u Mreži • Utvrđeni i usvojeni Kriteriji kvalitete i održivosti, (obaveze škola i UNICEF-a)

29. Mreža škola bez nasilja

30. Logo Mreže škola bez nasilja

31. Od 2007. do danas (nastavak) • Pripremljena i postavljena web stranica Mreže škola bez nasilja http://skolebeznasilja.unicef.hr UNICEF

32. Dodatak programu – 2008. UNICEF

33. Potreba za održivošću Rezultati programa nisu trajni ako se ne ulažu kontinuirani i specifični napori u održavanju uspostavljenih vrijednosti. Stručnjaci stvaraju program. Tko je nadležan za provođenje programa i brigu o održivosti kvalitete?

34. Isti povod – dva različita pristupa Norveški model: Zgroženi događajem – pozvali stručnjake Olweus Bullying Prevention Program • Stručna institucija – educira mentore, unapređuje program • Škole same financiraju edukaciju, konzultacije i praćenje provedbe programa • Održavanje kvalitete preventivnog rada (edukacije, evaluacije) Australski model: Australian Government Department of Education, Employment and Workplace relations – meta –evaluacija postojećih programa National Center Against Bullying - Svaka pokrajina ima svoje propise – sve imaju način prevencije nasilja (Safe schools regulations)

35. (Ne samo naše) muke (izazovi) • Neki učitelji i dijelovi školskog ustroja su također nasilni • Prijateljstvo (pedagoški romantizam) • Nasilje : poštovanje, uvažavanje, osobni integritet • Zlostavljanje : ravnopravnost, dostojanstvo • Teškoće u razlikovanju prevencije vršnjačkog zlostavljanja i drugih korisnih programa razvoja socijalnih vještina, vrijednosti i sl. (medijacija, nenasilno rješavanje sukoba, “Korak po korak”, razni programi) – izgubi se fokus na nasilju

36. (Ne samo naše) muke (izazovi) - nastavak • Učitelji – na putu od poslušnosti do odgovornosti - kazna, autoritet, tko je kriv; teškoće u primjeni obnavljanja vrijednosti • VPP – teškoće u poticanju participacije djece - kućni red i odnos prema učiteljima • Stav prema roditeljima i odnos s njima • Dobrovoljnost škole (svih zaposlenih) • Nasilje izaziva nasilje (odmazda) – društveni problem

37. (I naše) ali i opće pitanje - dilema Učinkovit program = puno posla i vrlo precizno odrađenog (vrijeme, energija, sredstva) • Odgoj košta Pojednostavljivanje programa (pojedine dionice samo) = manje učinkovit program Prosječna učinkovitost programa 15% smanjenja nasilja Najuspješniji programi 50% Gdje je točka dobrog omjera? Je li jedina mjera učinkovitosti smanjenje nasilja – ponašanje ili i razvoj vrijednosti i svjetonazora?