ODGOVORNOST LIJEČNIKA

1. ODGOVORNOST LIJEČNIKA

2. Ovisno o težini i vrsti povreda pravila pod kojima se obavlja zdravstvena djelatnost, odgovornost može biti: • moralno-etička • stegovna • kaznena • građanskopravna

3. Moralno-etička i stegovna odgovornost pretpostavlja povredu kodeksa medicinske etike i deontologije i u svezi sa tom povre-dom može se voditi i stegovni postupak protiv liječnika koji vodi Hrvatska liječnička komora (stegovna odgovornost)

4. Kaznena odgovornost • Kazneni zakon Republike Hrvatske predviđa kao kaznena djela • nesavjesno liječenje (čl. 240 KZ) • samovoljno liječenje (čl. 241 KZ) • nedozvoljeno presađivanje dijelova ljudskog tijela (čl. 242 KZ) • nepružanje medicinske pomoći (čl. 244 KZ)

5. NESAVJESNO LIJEČENJE BOLESNIKA (članak 240 KZ) • Doktor medicine ili doktor stomatologije koji obavljajući svoju djelatnost ne primijeni mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke ili primijeni očito nepodobno sredstvo ili način liječenja ili uopće nesavjesno postupa pa zbog toga prouzroči pogoršanje bolesti ili narušenje zdravlja neke osobe kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine (ranije novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine) • Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se zdravstveni djelatnik koji obavljajući svoju djelatnost ne primijeni mjere za zaštitu bolesnika ili ne postupa prema pravilima svoje struke ili obavlja zdravstvenu djelatnost u prostoru za koji nema propisano odobrenje za rad ili uopće nesavjesno postupa pa zbog toga prouzroči pogoršanje bolesti ili narušenje zdravlja neke osobe • Doktor medicine, doktor stomatologije ili zdravstveni djelatnik koji kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počini iz nehaja kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine

6. Kazneno djelo nesavjesnog liječenja bolesnika sastoji se od dvije komponente: 1.) liječnikovo djelovanje odnosno nedjelovanje i 2.) štetne posljedice koje nastaju za bolesnika

7. Prvu komponentu toga kaznenog djela čini: • primjena očito neprikladnog sredstva ili očito neprikladnog načina liječenja • neprimjenjivanje odgovarajućih higijenskih mjera • uopće nesavjesno postupanje

8. Drugu komponentu čine: • pogoršanje bolesti • narušenje zdravstvenog stanja

9. NEPRUŽANJE MEDICINSKE POMOĆI (članak 243 KZ) Doktor medicine, doktor stomatologije ili drugi zdravstveni djelatnik koji ne pruži neodgodivu medicinsku pomoć bolesniku ili osobi kojoj je takva pomoć potrebna zbog izravne opasnosti za njezin život, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine

10. SAMOVOLJNO LIJEČENJE (članak 241 KZ) 1.) Tko drugoga medicinski neopravdano liječi ili liječi bez njegova pristanka kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine 2.) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se doktor medicine ili doktor stomatologije koji poduzme opravdani kirurški zahvat ili drugi medicinski zahvat na tijelu drugoga bez njegova izričitog i valjanog pisanog pristanka.

11. 3) Doktor medicine ili doktor stomatologije koji poduzme kirurški ili drugi medicinski zahvat koji nije medicinski opravdan na tijelu drugoga bez njegova izričitog i valjanoga pisanog pristanka kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina 4) Nema kaznenog djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka kad je zakonom propisano prisilno liječenje ili je liječenje, kirurški ili drugi medicinski zahvat poduzet prema osobi koja nije pri svijesti ili je nesposobna za rasuđivanje, a nije dostupan član uže obitelji ili zakonski zastupnik, a odgodom liječenja ili zahvata bio bi ugrožen njezin život ili bi došlo do znatnog pogoršanja njenog zdravlja.

12. NEDOZVOLJENO PRESAĐIVANJE LJUDSKOG TIJELA (članak 242 KZ) • Tko medicinski neopravdano uzme radi presađivanja dio ljudskog tijela s pristankom živog davatelja ili tko medicinski neopravdano presadi dio ljudskog tijela s pristankom primatelja kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine • Kaznom iz stavka 1 ovoga članka kaznit će se tko medicinski neopravdano uzme radi presađivanja dio ljudskog tijela bez pristanka živog davatelja ili tko medicinski opravdano presadi dio ljudskog tijela bez pristanka primatelja • Tko medicinski neopravdano uzme radi presađivanja dio ljudskog tijela bez pristanka živog davatelja ili tko medicinski neopravdano presadi dio ljudskog tijela bez pristanka primatelja kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina

13. Kaznom iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se tko radi presađivanja uzme dio tijela umrle osobe prije nego što je smrt na propisani način utvrđena. 5. Tko radi presađivanja uzme dio tijela umrle osobe iako zna da se ta osoba za života tome izričito protivila ili tko uzme radi presađivanja dio tijela umrle maloljetne ili duševno bolesne osobe bez izričitog pisanog pristanka njenog zakonskog zastupnika, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine

14. 6. Tko za nagradu ili radi zarade dade dio svojega tijela ili dio tijela druge žive ili umrle osobe radi presađivanja ili u tome posreduje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine 7. Ako doktor medicine ili doktor stomatologije počini kazneno djelo iz stavka 1.,2. i 4. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, a ako počini kazneno djelo iz stavka 3 ovoga članka kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.

15. Građanskopravna (odštetna) odgovornost liječnika Odgovornost za štetu je takav obvezni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti tj. naknaditi štetu prouzrokovanu drugoj strani, a ova druga je ovlaštena zahtijevati takvu naknadu.

16. Pretpostavke odgovornosti za štetu Da bi nastala obveza popravljanja nastale štete moraju se kumulativno ispuniti slijedeće pretpostavke: • Subjekti odnosa odgovornosti za štetu • Štetna radnja • Šteta • Uzročna veza • Protupravnost

17. Subjekti odgovornosti za štetu Subjekti odgovornosti za štetu su štetnik (onaj tko je štetu počinio) i s druge strane oštećenik (onaj tko je štetu pretrpio). Štetnik može biti: a) zdravstvena ustanova odnosno njezin vlasnik –moguća je i paralelna odgovornost zdravstvene ustanove te liječnika koji je zaposlen u njoj, ali samo za slučaj da je štetu počinio namjerno b) zdravstveni djelatnik privatne prakse - odgovara i za svoje uposlenike, te pomoćnike

18. Oštećenik može biti: a) pacijent osobno ili b) članovi njegove uže obitelji (bračni drug, djeca, roditelji), te braća i sestre ili izvanbračni drug ako su s njim bili u trajnijoj zajednici života – ali samo u slučaju ako je pacijent umro

19. Štetna radnja • povreda pravila zdravstvene struke (liječnička greška) • povreda prava na tjelesni integritet (liječenje bez pristanka pacijenta) • povreda obveze pružanja hitne medicinske pomoći • povreda obveze sklapanja ugovora o zdravstvenoj usluzi

20. Povreda pravila zdravstvene struke (liječnička greška) Pojam liječnička greška potječe iz medicine, a ne iz prava. Stvorio ga je patolog Rudolf Virchow u drugoj polovini 19. stoljeća pod nazivom stručna greška liječnika i definirao kao «Kršenje općepriznatih pravila umijeća liječenja zbog pomanjkanja dužne pažnje ili opreza» Naše odštetno pravo, kao uostalom i strana zakonodavstva, ne poznaju pojam liječnička greška ili njemu sličan pojam. Naziv liječnička greška sam po sebi upućuje na grešku koju čini liječnik u svom zanimanju. S gledišta Zakona o zdravstvenoj zaštiti liječniku grešku čini liječnik koji pri pružanju zdravstvene zaštite ne postupi prema pravilima zdravstvene struke i njezinim moralnim i etičkim načelima. Dakle, ako postoje općepriznata pravila medicinske znanosti i struke liječnik je dužan primjenjivati ih. Pri izboru dijagnostičkih i terapijskih metoda dužan je postupati sukladno znanstvenim saznanjima i stručno dokazanim metodama. Ako je u dvojbi, dužan je držati se načela sigurnog puta. Grešku bi učinio jedino ako bi izabrao metodu koja u medicini nije priznata.

21. Krivnja Krivnja zdravstvenog radnika jedna je od ključnih pretpostavki odgovornosti. Dvije su vrste krivnje: 1. namjera 2. nepažnja a) obična nepažnja (culpa levis) b) krajnja nepažnja (culpa lata)

22. Klasifikacijaiprimjeri Greške u dijagnozi – u slučaju pada krvnog tlaka nakon operacije nije se provjerilo nije li uzrok unutarnje krvarenje; usprkos žutoj boji novorođenčeta nije se neslaganje rezus-faktora roditelja uzelo mogućim razlogom; usprkos jasnim simptomima apsendicitisa propuštena je sonografija; pogrešno interpretirana rendgenska snimka kod bronhijalnog karcinoma; zbog dijagnoze raka umjesto dobroćudnog tumora, pacijentu odstranjeno dva metra crijeva; dijete progutalo metalni predmet, liječnik to nije dijagnosticirao; dijete umrlo; dijete rođeno s dislociranim kukovima, dijagnoza nije postavljena od strane opstetričara i pedijatra, nastupila trajna invalidnost; pacijent obolio od raka, liječnik to nije dijagnosticirao, rak se proširio, pacijent umro

23. Greške u terapiji – zamjena pacijenata; zamjena parnih dijelova tijela; ostavljanje stranih predmeta u tijelu pacijenta nakon obavljene operacije; davanje injekcije bez prethodne dezinfekcije ruku; nepružanje potrebne terapije zbog odsustva liječnika bez osiguranja zamjene; prepisivanje pogrešnog lijeka ili previsoke doze lijekova; prekomjerno zračenje; nedostatnost terapije zbog nemara i stvaranje ovisnosti; davanje narkotika u arteriju umjesto venu; pristupanje terapiji bez dovoljno stručnosti i tehničke opremljenosti ili fizičke kondicije (umor, iscrpljenost, ovisnost); nepravodobno upućivanje u bolnicu pri nastupu opasnih komplikacija genezu kojih liječnik ne poznaje; stupanje psihoterapeuta u privatni kontakt emocionalnog karaktera s pacijenticom za vrijeme terapije (povreda pravila o apstenenciji; vađenje zuba umnjaka pomoću poluge bez prethodnog olabavljenja zuba; zbog kašnjenja opstetričara dvadeset minuta porođaj su obavile bolničarke, ali pedijatar je pozvan tek nakon nekoliko sati, premda je novorođenče imalo teškoće s disanjem – posljedica; oštećenje mozga i potreba doživotne njege; pacijent sa suženjem aorte podvrgnut operaciji, zbog nefunkcioniranja aparata za izvantjelesnu cirkulacije (umjetno srce i pluća), došlo do oštećenja živaca i paraplegije

24. Povreda prava na tjelesni integritet(liječenje bez pristanka pacijenta) Slučajevi u kojima pristanak nije potreban: • u slučaju neodgodive intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje osobe ili izazvalo trajna oštećenja nije obvezno tražiti suglasnost, ako bi zbog njezina pribavljanja od članova njegove obitelji, bližih srodnika ili skrbnika proteklo vrijeme zbog kojega bi život osobe bio ugrožen, a on u tom trenutku nije sposoban donijeti takvu odluku (čl. 21 toč. 5 ZZZ) • pristanak nije potreban u slučaju neodgodivog kirurškog zahvata ili druge medicinske intervencije ako osoba nije pri svijesti ili nije sposobna za rasuđivanje (čl.21 toč. 11 ZZZ) • u slučaju osoba s mentalnim poremećajem pod uvjetima predviđenim Konvencijom o ljudskim pravima i biomedicini (čl. 7 ) • u slučaju izricanja sigurnosne mjere obvezatnog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti (čl. 75 i 76 KZ)

25. Šteta Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

26. Uzročna veza Još jedna pretpostavka odgovornosti za štetu mora se kumulativno ispuniti s prethodno navedenim pretpostavkama, a to je utvrđenje uzročne veze između štetne radnje odnosno propusta (liječničke greške i ostalih) i nastale štete. Uzročnu vezu utvrđuje sud na osnovi mišljenja medicinskih vještaka, sudske prakse i pravnih teorija. Teret dokaza o uzročnoj vezi leži na pacijentu. On mora dokazati da njegovo pogoršano stanje zdravlja nije posljedica prirodnog, sudbinskog tijeka bolesti, nego liječničke greške. Zbog nesigurne etiologije nekih bolesti, različitog i ponekad nepredvidljivog reagiranja pacijenta na određene metode liječenja i lijekova te zbog stalnih i relativno brzih promjena u stanju medicinske znanosti, uzročnu je vezu u nekim slučajevima vrlo teško, gotovo i nemoguće utvrditi.

27. Protupravnost Štetna radnja je protupravna ako je njom povrijeđeno neko pravilo objektivnog prava ( ako je povrijeđeno pravilo neke struke, morala, običaja, zakona i slično) U konkretnom slučaju ako smo utvrdili da postoji tzv. liječnička greška.

28. Subjektivna i/ili objektivna odgovornost Od posebne je važnosti hoće li se na štete u zdravstvu primijeniti pravila subjektivne ili pravila objektivne odgovornosti, tj. hoće li se dakle pored povrede pravila zdravstvene struke zahtijevati i krivnja liječnika. Drugim riječima, hoće li se zahtijevati pored protupravnosti u objektivnom smislu i krivnja kao subjektivni element protupravnosti. Ako se krivnja zahtijeva važno je znati je li oštećenik dužan dokazati je ili se ona predmnijeva (presumira) na strani liječnika. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi u svijetu prevladava gledište da su za štete u medicini najprikladnija pravila subjektivne odgovornosti i to one njezine varijante kod koje oštećenik dokazuje krivnju liječnika. Smatra se da zahtjev krivnje kao pretpostavka odgovornosti ovdje ima pravnoetičku nadmoć naspram objektivne odgovornosti i da najbolje osigurava slobodu stručnog djelovanja liječnika, budući da mu jamči da neće odgovarati za pogoršanje zdravlja pacijenta odnosno za neuspjeh liječenja, ako postupa pažljivo i u skladu sa pravilima struke. U prilog primjene subjektivne odgovornosti iznose se i drugi razlozi. Tako se ističe da liječenje nije opasna djelatnost jer da je bolest izvor opasnosti odnosno da se pacijent već nalazi u opasnosti a liječnik pokušava pomoći, da prema tome pacijent treba snositi rizik eventualnog neuspjeha medicinske intervencije; da bi primjena pravila objektivne odgovornosti i strah od odgovornosti motivirao liječnike na pribjegavanje metodama defenzivne medicine i slično. Kritika izbora subjektivne odgovornosti kod koje se mora dokazati krivnja liječnika naglašava da se njome znatno otežava položaj pacijenta, jer on kao nestručnjak mora dokazati da je liječnik prekršio pravila medicinske struke, štoviše da je on to učinio svojom krivnjom kao i da postoji uzročna veza između liječnikove pogreške i štete koju trpi. Da stvar bude još nepovoljnija za njega, upućen je na liječnike vještake čija nepristranost zbog staleške solidarnosti može u nekim slučajevima biti vrlo upitna. Hrvatsko odštetno pravo prihvatilo je i za izvanugovornu i za ugovornu odgovornost sustav subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja štetnika predmnijeva. S time da se teret dokaza prebacuje na štetnika jer on odgovara za štetu koju nanese drugome, ako ne dokaže da je ista nastala bez njegove krivnje. Razumije se na taj se način položaj oštećenika znatno olakšava.

29. Isključenje odgovornosti Jedan od razloga isključenja odgovornosti je tzv. nesretni slučaj ili «sudbinski tijek bolesti» U biti je riječ o slučaju i slučajnim štetama na području odgovornosti za štetu u medicini. Općenito se slučajem naziva događaj koji se ne može nikome pripisati u krivnju. U medicini se njime označava odsutnost liječničke greške i uzročne veze. Postoji onda kad se štetna posljedica nije mogla savladati usprkos tome što je liječnik postupao s potrebnom pažnjom. Sudska praksa kaže: «Nesretni slučaj postoji samo onda kad do nesreće dođe zbog okolnosti koje se nikako ne mogu pripisati u krivnju. Ne smatra se takvim nesretnim slučajem propust liječnika operatera koji je za vrijeme operacije carskog reza zbog nedovoljne pažnje kod šivanja operiranog dijela materice zahvatio jednim šavom i vijugu tankog crijeva…» Postoje ponekad određene slučajnosti, posebno nepovoljan stjecaj okolnosti, osobitosti bolesnikova organizma i slično koje se prema postojećem stanju medicinske znanosti nisu mogle predvidjeti – npr. alergijska reakcija na određeni lijek, smrt zbog narkoze dane prema zahtjevima anesteziologije i slično. Liječnik se ne može osloboditi građanskopravne odgovornosti navodom da je loše obrazovan, da nema dovoljno iskustva ili da nije mogao pratiti napredak u svojoj struci.