OŠTEĆENJE VIDA

1. OŠTEĆENJE VIDA

2. UVOD • Osobe oštećena vida možemo promatrati kao i one bez teškoća u razvoju sa svim karakteristikama doživljavanja i ponašanja koje karakteriziraju ljude općenito. • Takve osobe, osim općih, posjeduju i niz specifičnih razvojnih karakteristika koje se reflektiraju na njihovo doživljavanje i ponašanje.

3. Oštećenje vida • Ona stanja vida koja djeci, mladima i odraslim osobama u njihovom praktičnom životu i svakodnevnom radu predstavljaju određene veće ili manje poteškoće i probleme, te im je potreban odgovarajući poseban tretman • Različita su po etiologiji, vrsti i stupnju oštećenja, pa se i različito reflektiraju na razvoj, život i rad

4. Definicija i klasifikacija • Oštećenja vida dijele se na sljepoću i slabovidnost. A) Pod sljepoćom se podrazumijeva: 1. potpuni gubitak vida i osjeta svjetla (amauroza) ili potpuni gubitak vida uz posjedovanje osjeta svijetla 2. vidna sposobnost na boljem oku uz korištenje korekcijskog stakla, koja je manja od 10%, ali uz suženje vidnog polja na 20 stupnjeva ili manje (praktična sljepoća) 3. vidna sposobnost na boljem oku s korekcijskim staklom i do 25 % kad se radi o centralnom vidu i suženju vidnog polja na 20 stupnjeva ili manje

5. B) Pod slabovidnošću se podrazumijeva: 1. vidna sposobnost na boljem oku s korekcijskim staklom na 10% do 40% normalne oštrine vida 2. vidna sposobnost na boljem oku s korekcijskim staklom koja je i veća od 40%, ali se predviđa i pogoršanje vida 3. vidna sposobnost na boljem oku s korekcijskim staklom koja je i manja od 10% do najmanje 5% normalne oštrine vida kad se pokazuje uspješno služenje takvim vidom

6. Didaktička sredstva i pomagala za slijepu i teže slabovidnu djecu • Koriste se gotovo sva didaktička sredstva koja se koriste i u radu s djecom koja vide, ali neka ne na isti način i u istu svrhu • Predmeti iz svakodnevnog života i prirode • Predmete koje nije moguće približiti putem opipa moguće je pokazati pomoću makete, reljefno izraženog crteža, opisivanjem i sl. • Umjesto zemljopisnih karata i običnog globusa koriste se i reljefne karte i reljefno izražen globus • Odgovarajuće tablice za pisanje i računanje • Odgovarajuća šila za ručno pisanje Brailleovog pisma

7. Oprema radne prostorije za slabovidnu djecu Prilagođena školska klupa koja omogućava pravilan položaj pri čitanju i pisanju i pravilno osvjetljenje, mora imati: • Mogućnost regulirnja nagiba radne povšine • Mogućnost reguliranja visine sjedišta i nagiba naslona • Mogućnost pomicanja radne površine klupe naprijed i natrag • Važna je boja školske ploče (tamno-zelena, sivo-zelena) i da je dobro osvjetljena

8. Optakon – aparat za čitanje običnog pisma • Za geometrijsko crtanje poseban pribor (posebno ravnalo, trokuti i metar s reljefnim obilježjima) • Za orjentaciju u prostoru odgovarajući štap • Pisaći stroj za Brailleovo pismo

9. Korekcijska tehnička pomagala za slabovidne • Ručne ili posebne lupe koje se instaliraju na školskim klupama • Fiksne lupe pogodnije za čitanje jer zahvaćaju veće površine • Teleskopske naočale pogodnije za gledanje na daljinu (kazalište, kino), ali zahtjevaju dulji trening • Posebni udžbenici s uvećanim tiskom • Naočale – najrasprostranjenije sredstvo • Djeca s albinizmom koriste kontaktna tamna stakla na rožnici s centralnim otvorom pupile • Periskopske naočale – za čitanje u ležećem položaju (npr. iz zdravstvenih razloga)

10. Kognitivni razvoj • Kod slijepo rođenog djeteta pojmovi se grade na temelju drugih osjetilnih modaliteta, ali kako oni imaju ograničenja u ranijim godinama zaostaju za djecom normalna vida • Kognitivni razvoj zavisi o mnogim čimbenicima i zbog toga su vrlo velike individualne razlike kod djece oštećena vida • Mali ostatak vida može obogatiti perceptivne podatke koji su važni za kognitivni razvoj, te je stoga važno vježbati i koristiti preostali vid

11. Govor • Slijepa djeca ovisna su o verbalnim opisima predmeta i događaja jer tako postižu spoznaje o svijetu • Glas i govor se podjednako razvijaju kod djece s oštećenjem vida i djece normalnog vida • Govor ima znatno bolju funkciju u slijepe djece

12. Socijalizacija • Socijalizacija je proces učenja kojim jedinka stječe socijalno relevantne oblike ponašanja i formira se kao ličnost sa svojim specifičnim obilježjima • Neuspješna socijalizacija kod djece oštećena vida može rezultirati poremećajima u ponašanju odnosno odstupanjem od normalnog socijalnog razvoja • U prvim godinama života takva djeca imaju ograničenja u uspostavljanju kontakta s okolinom

13. Posljedice oštećenja vida u području razvoja • Oštećenje vida pogađa pojedina područja razvoja nejednoliko, u nekom hijerarhijskom slijedu: Senzoričko - perceptivno razvojno područje - u ovom području razvoja dolazi do svojevrsna prestrukturiranja u smislu da pojedina senzoričko – perceptivna područja ili elementi biopsihosocijalne strukture osobe oštećena vida dobivaju istaknutiju odnosno dominantniju ulogu, a pojedina gube značenje (npr. vid kod slijepe osobe). - sluh igra presudnu ulogu kako u pocesu usvajanja informacija o okolnom svijetu, tako i u pogledu procesa učenja i kretanja u prostoru i u sklopu toga razvoj sposobnosti percepcije zapreke.

14. Kognitivno područje razvoja - na ovom području u osoba oštećena vida, posebno u slijepih postoje određene teškoće koje se očituju u području mišljenja, osobito u apstraktnom mišljenju. - postoje određene teškoće i zaostajanja slijepih kao grupe u intelektualnom razvoju, pa istraživanja pokazuju da postoji značajan postotak onih s ispodprosječnim intelektualnim funkcioniranjem odnosno mentalnom retardacijom. - istraživanja ukazuju da zbog veće upućenosti na pamćenje slijepa djeca postižu bolje rezultate od djece normalna vida. -nalazi domaćih autora ukazuju na slabiju sposobnost pamćenja sljepe djece.

15. Područje razvoja motorike • To je područje zahvaćeno ne toliko uslijed samog oštećenja vida kao takvog nego više zbog nemogućnosti vježbanja i vizualne imitacije pokreta i radnji osoba iz okoline. • Zbog toga će kod te djece biti otežano učenje radnji kao što su (oblačenje, hranjenje, zakapčanje dugmadi) • Nedostatak vida znatno utječe na motoriku • Djeca s ostacima vida (ali kvalificirana kao slijepa), imaju sasvim drugačiji razvoj motorike od potpuno slijepe djece ili one s percepcijom svijetla

16. Procesom edukacijske rehabilitacije teškoće se nastoje ublažiti ili posve eliminirati, a izvođenje motoričkih radnji koje zahtjeva svakidašnji život maksimalno unaprijediti u skladu s mogućnostima dotičnih osoba • Obzirom na mogućnost vježbanja motorike kod slijepe djece postoje ograničenja: 1. za slijepu djecu okolina ima mnogo manju stimulativnu vrijednost nego za djecu normalnog vida 2. u slijepe djece ne postoji mogućnost vidne imitacije pokreta 3. u slijepe djece ne postoji vizuomotorička koordinacija

17. Područje komunikacije i interakcije s okolinom • Osobe oštećena vida relativno su zakinute u odnosu na ostale osobe bez teškoća u području komunikacije i interakcije sa okolinom, prije svega zbog smanjene mogućnosti kretanja i uslijed toga smanjene mogućnosti ostvarivanja socijalnih kontakata kako s ljudima sličnima sebi, tako i šire s ljudima iz okruženja bez teškoća u razvoju • Osobama oštećena vida proces komunikacije otežavaju i teškoće čitanja i pisanja. Ta je populacija vezana i orjentirana na korištenje Brailleova pisma za slijepe.

18. Opća populacija ljudi bez teškoća u razvoju uglavnom ne vlada tim sredstvima komunikacije, što može biti uzrokom velikih teškoća u ostvarivanju kontakata sa okolinom. • Takve osobe mogu imati teškoće čitanja štampe i knjiga, dakle u procesu primanja informacija u oklini i od nje. • Edukacijska rehabilitacija bavi se pronalaženjem kompenzacijskih mehanizama te primjenom adekvatnih postupaka kako bi se narušena ravnoteža obnovila. • U tom cjelokupnom procesu i u pristupu tim osobama veoma je važno da im s prilazi kao i ostalim ljudima, jer nema razloga da ih se po bilo čemu izdvaja ili dijeli.

19. Školovanje djece oštećna vida • Odgoj i obrazovanje djece s oštećenjima vida, a bez drugih utjecajnih teškoća u razvoju, u redovnim osnovnim školama - pravo je djeteta zagarantirano važećim Zakonom o osnovnom školstvu i pravilnicima vezanima uz Zakon. U pedagoškom smislu, slijepim se učenikom smatra onaj koji ne može čitati tisak ispod veličine J8, što odgovara veličini fonta Times New Roman 20 na osobnom računalu.

20. Učenik koji ne može pročitati veličinu tiska manju od rečene, bez obzira na to što o preostaloj vidnoj oštrini kažu liječnički nalazi, kao osnovno pismo treba koristiti Brailleovo pismo i smatra se pedagoški slijepim učenikom.  

21. Snalaženje u školi • Za razliku od upisivanja slabovidnog djeteta u školu, upisivanje slijepog djeteta u prvi razred redovne osnovne škole praćeno je nizom problema, odbijanja, strahova i predrasuda.Budući da na kraju ipak «pobijedi» djetetovo, zakonom zagarantirano, pravo na školovanje u uvjetima potpune edukacijske integracije, i uvijek se nađe škola koja je voljna upisati slijepo dijete, u radu s tim učenikom treba paziti na sljedeće:-U pravilu se, prije provođenja upisnog postupka, pa čak i prije predbilježbi za školu, zna da će slijepo dijete biti upisano.

22. Dobro je da se budući učitelj toga djeteta, prije svega, raspita koji udžbenici na brajici postoje, i da izabere te udžbenike za prvi razred čime će olakšati rad sebi i djetetu. • Nekoliko dana prije početka nastave, učitelj može pozvati dijete i roditelja u školu da bi budući učenik u miru upoznao školsku zgradu, učionicu, svoje mjesto, sanitarni čvor te da bi ih mogao i sam pronaći kada počne nastava.- Prostorije u školi, a u prvom razredu se to odnosi samo na one koje učenik koristi, treba označiti na brajici, budući da će slijepi učenik prije polaska u prvi razred već znati brajicu. To je sastavni dio specifične pripreme za školu bez koje učenik u toj nastavnoj godini ne bi trebao biti upisan.

23. Slijepi učenik u školi treba imati pisaći stroj za Brailleovo pismo, a kasnije i geometrijski pribor za slijepe te sve ostalo što mu je potrebno za praćenje nastavnog procesa. - Iako učitelji pripremaju nastavni materijal na Brailleovom pismu, često će roditelj biti prepisivač i imati bolje ideje pa zato s njim treba uspostaviti kvalitetnu suradnju. - Ako se razgovara o sadržaju slike, slijepom učeniku treba ponuditi konkretni materijal prikazan na slici, ili za njega pripremiti taktilnu sliku.

24. - U početku školovanja, slijepom djetetu često neće biti jasno što se događa u razredu. ako mu nitko o tome ne govori. Npr., ako učitelj nešto piše na ploči, treba glasno govoriti o čemu se radi. Iako učitelj za slijepog učenika ima poseban materijal za prepisivanje, a dijete će čuti što se događa, ono neće znati događa li se u razredu nešto važno ako mu se ne kaže, • Slijepom se učeniku uvijek treba obraćati njegovim imenom, a u razgovoru s njime treba izbaciti izraze poput «ovdje», «tamo» itd: Umjesto toga treba koristiti «ispred tebe», «iza tebe» itd.- Na satovima tjelesne kulture slijepi učenik može biti model pomoću kojeg učitelj pokazuje vježbu. Na taj će način i drugi učenici i on sam naučiti pokret.

25. Raditi što rade i druga djeca • U prvom razredu treba inzistirati na tome da dijete radi sve ono što rade i druga djeca, uključujući i jednostavne grafomotoričke vježbe vođenjem djetetove ruke ili u šabloni. Prvo, time će djetetu biti jasno što drugi rade, a i dobra je predvježba za učenje pisanja crnog tiska, što će učenik kasnije u životu svakako morati svladati. U starijim razredima to ne treba raditi, ali u prvom razredu u pravilu dijete želi raditi sve što rade i druga djeca, pri čemu nije bitan rezultat nego proces rada.

26. Kada planira nastavu, učitelj se treba zapitati koji su sadržaji slijepom učeniku poznati, budući da ipak živi u uvjetima senzorne deprivacije, da ne bi došlo do situacija u kojima dijete ne razumije o čemu se govori. Npr., ako učitelj temelji čitav nastavni sat na promatranju ponašanja kukaca na stablu izvan učionice, na tom satu postupke sa slijepim djetetom valja individualizirati, jer su mu izgled, let i ponašanje kukca, pa čak i visina stabla, nedostupni s obzirom na njegova osjetila.Budući da u integraciji slijepog djeteta u uvjete potpune edukacijske integracije sudjeluju i njegovi suučenici u razredu, dobro je podučiti ostalu djecu kako prilagoditi njihove igre slijepom prijatelju.

27. Neke su od mogućnosti: dodavanje zvučnom loptom umjesto onom koja ne proizvodi zvuk, pljeskanje rukama dok trče da bi slijepo dijete moglo znati gdje su (uz obveznu napomenu da izbjegavaju prepreke ako je zadatak slijepog djeteta da ih lovi), vješanje zvončića na uže za preskakanje da bi slijepo dijete moglo svladati tu vještinu, crtanje u pijesku, kao i sve igre u pijesku i sl. Mnoge dobre ideje doći će od same djece, a time će i jedan od glavnih ciljeva integracije - uključivanje u sve aktivnosti zajednice s obzirom na kronološku dob pojedinca - biti postignut.

28. Za privikavanje djece bez teškoća na prihvaćanje vršnjaka s teškoćama u razvoju, nikada nije prerano i ne izaziva duboku emocionalnu traumu, koliko god neki odrasli inzistirali na takvim tvrdnjama. Rano privikavanje na prihvaćanje različitosti dobra je priprema za školovanje, ne samo u budućnosti, nego upravo u sadašnjosti. A sadašnjost i budućnost školovanja donose upravo integraciju i inkluziju djece s teškoćama u razvoju, pa time i djece s oštećenjem vida.