350 likes | 523 Views
OSVRT NA ZAKONSKU REGULATIVU U VODNOM GOSPODARSTVU. KORIŠTENJE VODNIH SNAGA ZA PROIZVODNJU ELEKTRIČNE ENERGIJE. Hrvatski sabor sjednica 15. srpnja 2008. STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA
E N D
OSVRT NA ZAKONSKU REGULATIVUU VODNOM GOSPODARSTVU KORIŠTENJE VODNIH SNAGA ZA PROIZVODNJU ELEKTRIČNE ENERGIJE
Hrvatski sabor sjednica 15. srpnja 2008. • STRATEGIJA • UPRAVLJANJA VODAMA • Prioritetni zadatak vodnog gospodarstva u tome jest izradba planskih dokumenta svih razina za upravljanje i gospodarenje vodama, uključujući i one koji proizlaze iz procesa približavanja Europskoj uniji. Kod toga se uvažavaju temeljni stavovi i politika razvoja Republike Hrvatske, te Ustavom i zakonima utvrđeno mjesto i uloga vode u društvu, iz kojih proizlazi: • vode su opće dobro koje ima osobitu zaštitu Republike Hrvatske i ne mogu biti ni u čijem vlasništvu; • vode su nezamjenjiv uvjet života i rada i iskorištavaju se uz zakonom utvrđene uvjete; • ukupno vodno bogatstvo kojim raspolaže Republika Hrvatska vrijedan je prirodni i razvojni resurs i njime treba racionalno i održivo gospodariti; • ukupne potrebe za vodom i uređenim vodnim režimom treba ravnomjerno i pravedno zadovoljavati na cijelome državnom teritoriju; • kriterije i prioritete u upravljanju vodama treba utvrditi na državnoj razini, polazeći od obveze cjelovite zaštite okoliša i ostvarivanja općeg, gospodarskog i održivog razvoja, u skladu s razvojnom politikom države. • Od vodnoga se gospodarstva traži odgovarajuća razina usluga u funkciji zdravlja i sigurnosti stanovništva, proizvodnje hrane i razvoja drugih gospodarskih djelatnosti, te zaštite ekosustava i vodnoga okoliša u cjelini. To podrazumijeva brigu za prostorni raspored i stanje količina i kakvoće voda i izgrađenost vodnoga sustava na način koji odgovara potrebama ukupnoga državnog prostora i svakoga vodnog i slivnog područja. Potrebno je uskladiti pojedinačne zahtjeve raznih korisnika (stanovništvo, gospodarstvo, okoliš) i pomiriti ih s mogućnostima prirodne, izgrađene i upravljačke komponente vodnog sustava.
3.4.2. Proizvodnja električne energije Hidroenergetski objekti i postrojenja, u pravilu, imaju višenamjenski karakter sa širim društvenim i vodnogospodarskim značenjem (zaštita od poplava, osiguranje vode za vodoopskrbu, proizvodnja električne energije, osiguranje vode za navodnjavanje, regulacija režima malih voda, šport i rekreacija i drugo). Prosječna godišnja proizvodnja energije iznosi oko 6,1 TWh. Rad pojedinih hidroelektrana u jadranskome slivu (HE Orlovac, HE Dubrovnik) izravno je vezan za prekogranične vode koje dotječu iz Bosne i Hercegovine. Za korištenje hidroenergetskim potencijalom izgrađeno je i 7 malih hidroelektrana (snage manje od 5 MW) u privatnome vlasništvu, čija je ukupna instalirana snaga oko 25 MW. Nakon izgradnje HE Dubrava i HE Đale godine 1989. nisu se u Hrvatskoj više gradile veće hidroelektrane. Na rijeci Dobri započela je izgradnja HE Lešće snage 42 MW. Izgrađena akumulacijska jezera imaju ukupni volumen od 954,7 milijuna m3, od čega je 17% na crnomorskome slivu i 83% na jadranskome slivu. Najpogodnije lokacije za proizvodnju hidroenergije u Hrvatskoj već su iskorištene, a preostale su uglavnom dolinske lokacije s mogućim većim utjecajem na okoliš, pa tako i na režim površinskih i podzemnih voda.
Energetika. Korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije osigurava trećinu od ukupne vlastite proizvodnje primarne energije. Raspoložive vodne snage i preostali hidropotencijal strateški su važni za državu jer riječ je o vlastitom i obnovljivom izvoru energije prihvatljivom za okoliš. Strategija energetike najavljuje porast interesa za izgradnju hidroelektrana, usporedo s porastom cijena fosilnih goriva. U pravilu, riječ je o višenamjenskim projektima, koji mogu biti značajni pokretač lokalnog i regionalnog razvoja. Interes vodnoga gospodarstva jest sudjelovanje u realizaciji takvih projekata, čime se osigurava učinkovitije korištenje raspoloživim vodnim resursima (višenamjenska rješenja) i osigurava održivost vodnog režima (osiguranje ekološki prihvatljivih protoka, oplemenjivanje malih voda i slično).
Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95. i 150/05.) Članak 3. Vode su opće dobro koje zbog svojih prirodnih svojstava ne mogu biti ni u čijem vlasništvu. Vode kao opće dobro imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske. 1. VODNE GRAĐEVINE Članak 8. Vodne građevine su građevine ili skupovi takvih građevina zajedno s pripadajućim uređajima koji čine tehničku odnosno tehnološku cjelinu, a služe za uređenje vodotoka i drugih voda, zaštitu od štetnog djelovanja voda, zahvaćanje voda radi njihova namjenskog korištenja i za zaštitu voda. Članak 9. Vodne građevine, s obzirom na njihovu namjenu, jesu: 3. vodne građevine za korištenje voda: c) za proizvodnju električne energije - akumulacije, dovodni i odvodni kanali i druge građevine pripadajuće ovim građevinama Vezano uz: PRAVILNIK O POSEBNIM UVJETIMA KOJE MORAJU ISPUNJAVATI PRAVNE OSOBE KOJE OBAVLJAJU POSLOVE OSOBITO ZNAČAJNE ZA UPRAVLJANJE VODAMA (NN 43/08) Članak 1. Ovim Pravilnikom propisuju se posebni uvjeti koje moraju ispunjavati pravne osobe za obavljanje poslova od osobitog značaja za upravljanje vodama iz članka 172. točke 1., 2., 3. i 4. Zakona o vodama, a osobito potrebna tehnička opremljenost, stručna osposobljenost zaposlenika, obveza kontinuiranog obavljanja poslova te poduzimanja posebnih mjera.
Članak 13. • Tehničko i gospodarsko održavanje, snošenje dijela troškova održavanja i usklađivanje korištenja višenamjenskih akumulacija i drugih vodnih građevina koje se, osim za zaštitu od štetnog djelovanja voda, koriste i za druge namjene (proizvodnja električne energije, navodnjavanje, rekreacija i sl.), ostvaruje se u skladu s ugovorom koji zaključuju Hrvatske vode i drugi ovlaštenici prava na tim građevinama uz suglasnost ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo. • 4. KORIŠTENJE VODA • Članak 24. • Korištenjem voda, prema ovom Zakonu, smatra se: • zahvaćanje, crpljenje i uporaba površinskih i podzemnih, mineralnih i termalnih voda za različite namjene (opskrba vodom za piće, sanitarne i tehnološke potrebe, navodnjavanje i dr.), • korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije i druge pogonske namjene, • korištenje voda za uzgoj riba, • korištenje voda za plovidbu, • korištenje voda za šport, kupanje, rekreaciju i druge slične namjene.
c) Korištenje vodnih snaga • Članak 49. • Pravo korištenja vodnih snaga za pogon uređaja koji se pokreću snagom vode, uključujući i uređaje za proizvodnju električne energije, stječe se na osnovi ugovora o koncesiji ili vodopravne dozvole. • Pri odlučivanju o dodjeli prava korištenja vodnih snaga polazi se od načela većeg javnog interesa (poboljšanje općeg standarda ljudi, zaštite okoliša, zaštite prirode, zaštite zdravlja i dr.) i racionalnijeg korištenja vodne snage. • Članak 50. • Mjerna jedinca za količinu vode iz članka 49. stavka ovoga Zakona jest prostorni metar (1 m3). • Mjerna jedinica za pokretačku snagu vode iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona jest 1 kW. • Članak 51. • Vodne građevine i uređaji za korištenje vodnih snaga moraju biti projektirani i izvedeni tako da: • omogućavaju vraćanje voda u vodotoke ili druga ležišta voda, • ne smanjuju postojeći opseg korištenja voda za vodoopskrbu, navodnjavanje i druge namjene ili ne sprečavaju korištenje voda za druge, u skladu s ovim Zakonom, planom utvrđene namjene, • ne smanjuju stupanj zaštite od štetnog djelovanja voda i ne otežavaju provođenje mjera takve zaštite, • ne pogoršavaju zdravstvene prilike i ne utječu negativno na stanje okoliša, • ne uzrokuju štete na šumama i drugoj flori i fauni ili imovini i na zakonu utemeljenim interesima drugih osoba, • ne otežavaju. pješački, cestovni i željeznički promet i plovidbu na unutarnjim plovnim putovima. • Članak 52. • U slučaju izgradnje akumulacija za korištenje vodnih snaga, mora se istodobno osigurati njihova višenamjenska uporaba, a osobito zaštita od poplave i drugih oblika štetnog djelovanja voda i osiguravanje vode za vodoopskrbu, navodnjavanje i druge namjene. • Višenamjenska uporaba akumulacija iz stavka 1. ovoga članka osigurava se sukladno ugovoru o koncesiji, vodopravnim uvjetima i lokacijskoj dozvoli. • Ugovorom koji zaključuju investitori građenja iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se obveza snošenja odgovarajućeg dijela troškova građenja i sudjelovanje u tehničkom i gospodarskom održavanju akumulacije i njenog okoliša nakon dovršenja građenja.
1. VODOPRAVNI UVJETI Članak 122. Vodopravnim uvjetima određuju se uvjeti kojima mora udovoljavati dokumentacija za građenje novih i za rekonstrukciju postojećih građevina, te za izvođenje regionalnih i detaljnih geoloških istraživanja i drugih radova koji se ne smatraju građenjem a koji mogu trajno, povremeno ili privremeno utjecati na promjene vodnog režima (u daljnjem tekstu: drugi zahvati u prostoru). Vodopravni uvjeti se izdaju prema članku 145.a stavku 1. ovoga Zakona za one oblike korištenja voda i vodnoga dobra za koje je prema ovom Zakonu potrebna koncesija. Vodopravni uvjeti nisu potrebni za građenje i rekonstrukciju stambenih i drugih građevina u kojima se voda koristi isključivo za piće i sanitarne potrebe - ako se te građevine priključuju u vodoopskrbni sustav (članak 34.) i sustav javne odvodnje otpadnih voda (članak 74.). Za izradu glavnoga projekta za zahvate iz stavka 1. ovoga članka prema izvodu iz detaljnoga plana uređenja, vodoprivredni uvjeti nisu potrebni. Propisom iz članka 121 . ovoga Zakona mogu se bliže odrediti slučajevi iz stavka 1. ovoga članka za koje nisu potrebni vodopravni uvjeti.
IV. KONCESIJE NA VODAMA I VODNOM DOBRU Članak 142. Koncesijom se stječe pravo korištenja voda i javnog vodnog dobra, odnosno pravo obavljanja gospodarskih i drugih djelatnosti na vodama i javnom vodnom dobru. Članak 143. Koncesija na vodama i javnom vodnom dobru potrebna je: 2. za korištenje vodne snage radi proizvodnje električne energije, 3. za korištenje vodne snage za pogon uređaja (osim proizvodnje električne energije),
Članak 144. Koncesija za namjene iz članka 143. stavka 1. točke 2., 5., 7., 8., 9. i 12. dodjeljuje se na temelju javnog natječaja. Koncesije za ostale namjene dodjeljuju se na temelju prikupljanja ponuda ili neposrednog zahtjeva, ako tijelo koje donosi odluku o koncesiji (članak 145.) ne odluči da se i u tim slučajevima za dodjelu koncesije provede javni natječaj. Neovisno o stavku 1. ovoga članka, koncesija za namjene iz tog stavka može se dodijeliti na temelju neposrednoga zahtjeva, ako je jedini mogući korisnik koncesije – vlasnik ili drugi zakoniti posjednik određene nekretnine. Koncesija se dodjeljuje na određeno vrijeme u skladu s propisom iz članka 155. ovoga Zakona. Za dodjelu koncesije za gradnju trajnih građevina i/ili ugradnju uređaja na javnom vodnom dobru moraju se ispuniti uvjeti utvrđeni dokumentima prostornog uređenja. Za dodjelu koncesija na području zaštićenom temeljem posebnoga zakona mora se ishoditi suglasnost ministarstva nadležnog za zaštitu toga područja.
Članak 145. • Odlukom o koncesiji određuju se osobito: predmet koncesije, predviđeni opseg korištenja voda, odnosno vodnog dobra, korisnici koncesije, namjene za koje se koncesija dodjeljuje, vrijeme trajanja koncesije, visina naknade ili osnova za određivanje visine naknade. • Odluka o dodjeli koncesije iz članka 143. ovoga Zakona donosi : • za postrojenje za proizvodnju električne energije snage 20 MW i više Hrvatski sabor, • za postrojenja za proizvodnju električne energije snage od 5 do 20 MW, za zahvaćanje voda za potrebe javne vodoopskrbe kapaciteta većeg od 100 l/sec, za crpljenje mineralnih i termalnih voda te za zahvaćanje pitke, mineralne i termalne vode radi prodaje (u izvornom ili prerađenom obliku, ili kao drugoga napitka) na tržištu u bocama i drugoj ambalaži - Vlada Republike Hrvatske
Članak 146. Na osnovi odluke o koncesiji zaključuje se ugovor o koncesiji. Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji obvezno se utvrđuju: bliže namjene za koje se dodjeljuje koncesija, posebni uvjeti kojima u toku korištenja koncesije mora udovoljavati korisnik koncesije, visina naknade za koncesiju, uvjeti i način plaćanja naknade, jamstva korisnika koncesije, druga prava i obveze korisnika i davatelja koncesije, način razrješenja odnosa u slučaju prestanka koncesije prije isteka roka na koji se koncesija dodjeljuje. Vodopravni uvjeti iz članka 145.a stavka 1. ovoga Zakona sastavni su dio ugovora o koncesiji. Nepostupanje po njima razlog je za jednostrani raskid ugovora o koncesiji prema korisniku koncesije. Ugovor o koncesiji za namjene iz članka 145. stavka 2. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona zaključuju ministarstvo nadležno za vodno gospodarstvo u ime Republike Hrvatske i korisnik koncesije. Ugovor o koncesiji za namjene iz članka 145. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona zaključuju tijelo ili pravna osoba koja upravlja lukom u ime Republike Hrvatske i korisnik koncesije. Članak 146.a Tijela odnosno osobe koje, u ime Republike Hrvatske, prema članku 146. ovoga Zakona sklapaju ugovor o koncesiji za korištenje voda i/ili javnoga vodnog dobra dužne su ugovor o koncesiji i odluku o dodjeli koncesije dostaviti Hrvatskim vodama u roku do 30 dana od dana sklapanja ugovora o koncesiji radi upisa u očevidnik koncesija iz članka 116. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 149. Ugovor o koncesiji prestaje važiti: 1. istekom vremena na koje je koncesija dodijeljena, 2. zbog smrti korisnika koncesija, ako se u skladu sa člankom 148. ovoga Zakona prava i obveze iz ugovora o koncesiji ne prenesu na određenog nasljednika, 3. ako je korisniku koncesije pravomoćnom odlukom suda ili nadležnog tijela uprave trajno zabranjeno obavljanje djelatnosti za koju je koncesija dodijeljena, 4. sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji. U slučaju spora o prestanku važenja ugovora o koncesiji iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka, odlučuje sud. U slučaju prestanka koncesije zbog isteka vremena za koje je koncesija dodijeljena (stavak 1. točka 1.) pravo vlasništva na nekretninama, uređajima i stvarima koje neposredno služe za ostvarivanje koncesije, prelazi na Republiku Hrvatsku, ako odlukom i ugovorom o koncesiji nije drukčije određeno. U slučaju prestanka koncesije iz razloga određenih u stavku 1. točke 2. i 3. ovoga članka korisnik koncesije dužan je uspostaviti prijašnje stanje, ako ugovorom o koncesiji nije drugačije ugovoreno, uz uvjet da time ne nastane šteta na vodnom dobru i da se ne pogoršava vodni režim. Ugovorom o koncesiji može se odrediti da se u slučaju prestanka koncesije iz razloga navedenih u stavku 1. točke 2., 3. i 4. ovoga članka prava i obveze iz koncesije mogu prenijeti na novog korisnika koncesije pod uvjetom da takav koncesijski odnos može trajati najduže do isteka vremena na koje je koncesija dodijeljena prvom korisniku koncesije.
Članak 150. Ugovor o koncesiji može se raskinuti prije isteka vremena na koje je koncesija dodijeljena: 1. ako korisnik koncesije nije u roku započeo, odnosno dovršio radove koje je trebao izvesti u skladu s ugovorom o koncesiji. 2. ako korisnik koncesije prestane kontinuirano obavljati djelatnost za koju je koncesija dodijeljena, a prava i obveze iz koncesije ne preuzme novi korisnik koncesije prema članku 149. stavku 4. ovoga Zakona, po isteku roka od šest mjeseci od dana kada je utvrđen prestanak obavljanja te djelatnosti. 3. ako korisnik koncesije samovoljno učini preinake na uređajima koje koristi pri ostvarivanju koncesije, ne održava građevine i uređaje ili samovoljno mijenja uvjete pod kojima je koncesija dodijeljena, radi čega nastaje opasnost od poremećaja u vodnom režimu ili može doći do povrede zakonitih prava drugih osoba na vodama i vodnom dobru, a u roku koji odredi nadležno tijelo ne uspostavi prijašnje stanje. Ako se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka ne postigne sporazum o raskidu ugovora o koncesiji, odlučuje sud. Na raskid ugovora o koncesiji zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 149. stavka 3. i 4. ovoga Zakona. Korisnik koncesije s kojim je raskinut ugovor o koncesiji zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka nema pravo na naknadu štete zbog raskida toga ugovora. Članak 151. Korisnik koncesije dužan je poduzeti mjere za zaštitu života i zdravlja ljudi, zaštite okoliša i imovine drugih osoba u slučaju opasnosti od poplava, erozija ili drugih oblika štetnog djelovanja voda koja može nastati zbog građevina i uređaja podignutih na vodama i vodnom dobru na osnovi koncesije. Članak 152. Ako u toku trajanja koncesije nastanu promjene u vodnom režimu zbog kojih je u javnom interesu potrebno ograničiti opseg koncesije ili tražiti prilagođavanje s novonastalim stanjem, korisnik koncesije dužan je učiniti radnje, odnosno mjere koje mu u vezi s tim naloži davatelj koncesije, ili od njega ovlaštena pravna osoba. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka korisnik koncesije ima pravo na naknadu stvarne štete.
Članak 153. Ugovoreni iznos naknade za koncesiju plaća se: 1. za koncesije iz članka 145. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona - u korist Državnog proračuna, 2. za koncesije iz članka 145. stavka 1. točke 3. i 4. - u korist proračuna županije, odnosno Grada Zagreba. Obračun i naplatu iznosa naknade za koncesiju obavljaju Hrvatske vode, prema postupku uređenom za obračun i naplatu naknade za korištenje voda sukladno zakonu kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva. Za obavljanje poslova iz stavka 2. ovoga članka Hrvatskim vodama pripada naknada od 5% od iznosa naplaćene koncesijske naknade. Članak 154. Stručne poslove u vezi s pripremom odluka o koncesiji i stručni nadzor nad ispunjavanjem obveza iz ugovora o koncesiji obavljaju Hrvatske vode.
Prijedlog novog Zakona o vodama na 1. čitanju u Saboru RH • g) Korištenje vodnih snaga • Članak 54. • Pravo korištenja vodnih snaga za pogon uređaja koji se pokreću snagom vode, uključujući i uređaje za proizvodnju električne energije, stječe se na osnovi ugovora o koncesiji. • lznimno od stavka 1. ovoga članka, pravo korištenja vodnih snaga za pogon uređaja koji se pokreću snagom vode, uključujući i uređaje za proizvodnju električne energije, u granicama osobnih potreba domaćinstva, stječe se na osnovi vodopravne dozvole. • Pri odlučivanju o davanju koncesije za korištenja vodnih snaga polazi se od načela većeg javnog interesa (poboljšanje općeg standarda ljudi, zaštita okoliša, zaštita prirode, zaštita zdravlja i drugo) i racionalnijeg korištenja vodnih snaga. • Članak 55. • Mjerna jedinica za količinu vode iz članka 54. stavka 1. ovog Zakona je prostorni metar (m3). • Mjerna jedinica za pokretačku snagu vode iz članka 54. stavka 1. ovog Zakona je kilovat (kW). • Članak 56. • Vodne građevine za korištenje vodnih snaga moraju biti projektirane i izvedene tako da: • omogućavaju vračanje voda u vodotoke i druge vode; • ne smanjuju postojeći opseg korištenja voda za vodoopskrbu, navodnjavanje i druge namjene ili ne sprječavaju korištenje voda za druge namjene u skladu s ovim Zakonom i planom utvrđene namjene; • ne smanjuju stupanj zaštite od štetnog djelovanja voda i ne otežavaju provedbu mjera takve zaštite; • ne pogoršavaju zdravstvene prilike i ne utječu negativno na stanje voda; • onemogućavaju onečišćenje površinskih i podzemnih voda, • ne uzrokuju štetu na vodnom okolišu, šumama, drugoj flori i fauni ili na imovini i na zakonu utemeljenim interesima drugih osoba; • ne otežavaju plovidbu na unutarnjim plovnim putovima. • Članak 57. • Akumulacije za korištenje vodnih snaga, projektiraju se i grade tako da se osigura njihovo korištenje i za zaštitu od štetnog djelovanja voda, a može se osigurati i za druge namjene (vodoopskrbu, navodnjavanje i dr.). • Višenamjenska uporaba akumulacija iz stavka 1. ovoga članka osigurava se sukladno ugovoru o koncesiji, vodopravnim uvjetima i lokacijskoj dozvoli. • Ugovorom koji zaključuju investitori građenja iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se obveza snošenja odgovarajućeg dijela troškova građenja i sudjelovanje u održavanju akumulacije i njenog okoliša nakon dovršenja građenja.
IV. KONCESIJE ZA KORIŠTENJE VODA I JAVNOG VODNOG DOBRA Članak 182. Koncesijom se stječe pravo korištenja voda odnosno pravo građenja na javnom vodnom dobru, u gospodarske svrhe. Članak 183. Koncesija za korištenje voda i javnog vodnog dobra potrebna je: za zahvaćanje voda za potrebe javne vodoopskrbe, za korištenje vodne snage radi proizvodnje električne energije, za korištenje vodne snage za pogon uređaja (osim proizvodnje električne energije), za zahvaćanje voda radi korištenja za tehnološke i slične potrebe, za crpljenje mineralnih i termalnih voda, za zahvaćanje voda za navodnjavanje, za korištenje kopnenih voda radi uzgoja riba, za gradnju trajnih građevina na javnom vodnom dobru, za vađenje pijeska i šljunka u slučaju iz članka 58. stavka 1. ovog Zakona, za korištenje voda za splavarenje, uključujući i korištenje voda za rafting, vožnju kanuima i drugim sličnim plovilima, za korištenje voda za postavljanje plutajućih ili plovećih objekata na vodama, za zahvaćanje pitke, mineralne i termalne vode radi prodaje (u prerađenom obliku ili kao drugoga napitka) na tržištu u bocama i drugoj ambalaži, i za zahvaćanje prirodne mineralne i prirodne izvorske vode radi prodaje na tržištu kao zapakiranom proizvodu.
Članak 187. • Pripremne radnje za davanje koncesije, pored uvjeta uređenih Zakonom o koncesijama, obuhvaćaju i izradu koncesijskih uvjeta od strane Hrvatskih voda (u daljnjem tekstu: koncesijski uvjeti). • Koncesijskim uvjetima određuju se radnje, rokovi, ograničenja i zabrane, koje mora ispunjavati koncesionar za korištenje voda i javnog vodnog dobra radi usklađenja s odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju njega. • Koncesijski uvjeti sastavni su dio dokumentacije za nadmetanje, odnosno dokumentacije za davanje koncesije iz članka 189. stavci 2. i 3. ovoga Zakona. • Pored koncesijskih uvjeta iz stavka 1. ovoga članka potrebno je: • za namjene iz članka 183. stavak 1. točke 7. ovoga Zakona - prethodno mišljenje ministarstva nadležnog za ribarstvo, • za namjene iz članka 183. stavak 1. točke 8., 9. i 10, ovoga Zakona kada se obavljaju na unutarnjim vodnim putovima - prethodno mišljenje Agencije za vodne putove, • za namjene iz članka 183. točke 10. ovoga Zakona - prethodno mišljenje ministarstva nadležnog za turizam, • za namjene iz članka 183. točke 11. ovoga Zakona - prethodno mišljenje upravnog tijela jedinice lokalne samouprave nadležnog za gospodarstvo • za namjene iz članka 183. točke 13. ovog Zakona - prethodno rješenje o priznavanju prirodne mineralne odnosno prirodne izvorske vode izdano od ministarstva nadležnog za poljoprivredu, prehrambenu industriju i sigurnost hrane sukladno posebnom propisu. • Ako se mišljenje ili rješenje iz stavka 4. ovoga članka ne izda ili zahtjev za njihovo izdavanje ne odbije u roku utvrđenom propisom iz članka 201. ovoga Zakona, smatra se da je izdano mišljenje kojim se zahtjev za davanje koncesije prihvaća. • Trošak izrade studije opravdanosti davanja koncesije podmiruje se iz naknade za otkup dokumentacije za nadmetanje. • Studiju opravdanosti davanja koncesije izrađuje davatelj koncesije osim u slučaju iz članka 189. stavak 4. ovoga Zakona kada istu izrađuje ponuditelj o svom trošku.
Članak 188. Ako ponuditelj zahtjevom zatraži koncesiju za namjenu iz članka 183. točke 8. ovoga Zakona i za namjenu iz bilo koje druge točke članka 183. ovoga Zakona, a koje su međusobno povezane, o tome će se odlučiti u jednom postupku i donijeti jedna odluka o davanju više koncesija. Odluku o tome donijet će ono tijelo koje odlučuje o značajnijoj koncesiji. Značajnijom se smatra ona koncesija prema redoslijedu navođenja u članku 183. ovoga Zakona. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka platit će se jedinstvena naknada za koncesiju.
Članak 189. Koncesija za namjene iz članka 183. točaka2., 3., 5., 6., 8., 9., 10, 11., 12. i 13. daje se na temelju javnog nadmetanja. Koncesija za ostale namjene iz članka 183. ovoga Zakona daje se na temelju prikupljanja ponuda ili neposrednog zahtjeva, ako tijelo koje donosi odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja ne odluči da se i u tim slučajevima za davanje koncesije provede javno nadmetanje. Postupak davanja koncesije koja se daje na temelju javnog nadmetanja započinje danom objave obavijesti o namjeri davanja koncesije u „Narodnim novinama". Neovisno o stavku 1. ovoga članka, koncesija za namjene iz tog stavka se može dati na temelju neposrednoga zahtjeva, ako je jedini mogući koncesionar - vlasnik ili drugi zakoniti posjednik određene nekretnine. Vrijeme na koje se koncesija daje određuje se u skladu s propisom iz članka 201. ovoga Zakona. Za davanje koncesije iz članka 183. ovoga Zakona moraju se ispuniti uvjeti utvrđeni dokumentima prostornog uređenja. Za davanje koncesija na području zaštićenom temeljem posebnoga zakona se mora ishoditi prethodno mišljenje ministarstva nadležnog za zaštitu toga područja.
Članak 190. Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja obvezno sadržava sastavnice propisane Zakonom o koncesijama. Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donosi davatelj koncesije za koncesije iz članka 183. ovoga Zakona i to : za postrojenje za proizvodnju električne energije snage 20 MW i više - Hrvatski sabor; za postrojenja za proizvodnju električne energije snage od 5 do 20 MW, za zahvaćanje voda za potrebe javne vodoopskrbe kapaciteta većeg od 100 1/sec, za crpljenje mineralnih i termalnih voda, za zahvaćanje pitke, mineralne i termalne vode radi prodaje (u prerađenom obliku ili kao drugoga napitka) na tržištu u bocama i drugoj ambalaži te za zahvaćanje prirodne mineralne i prirodne izvorske vode radi prodaje na tržištu kao zapakiranom proizvodu - Vlada Republike Hrvatske; za sve druge namjene iz članka 183. ovoga Zakona koje nisu obuhvaćene točkama 1, 2. i 4. ovog članka - Ministarstvo; za postavljanje plutajućih ili plovećih objekata na vodama radi obavljanja ugostiteljske ili druge tržišne djelatnosti u lučkom području - tijelo ili pravna osoba koja upravlja lučkim područjem. Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja je upravni akt. Postupak davanja koncesije završava konačnošću odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja ili konačnošću odluke o poništenju postupka davanja koncesije.
Članak 191. • Na osnovi odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja potpisuje se ugovor o koncesiji. • Ugovorom o koncesiji, u skladu s odlukom iz stavka 1. ovog članka obvezno se utvrđuju: • bliže namjene za koje se daje koncesija, • posebni uvjeti kojima u toku korištenja koncesije mora udovoljavati koncesionar (koncesijski uvjeti), • naknada za koncesiju, • uvjeti i način plaćanja naknade za koncesiju, • Jamstva koncesionara, • druga prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara, • način razrješenja odnosa u slučaju prestanka koncesije prije isteka roka na koji se koncesijadaje • potrebna jamstva ili instrumenti naplate naknade za koncesiju te naknade moguće štete nastale zbog neispunjenja ugovora o koncesiji, • da davatelj može jednostrano raskinuti ugovor o koncesiji ukoliko koncesionar nije platio naknadu za koncesiju više od dva puta uzastopno ili općenito neuredno plaća naknadu za koncesiju. • Koncesijski uvjeti iz članka 187. ovoga Zakona sastavni su dio ugovora o koncesiji. • Nepostupanje po koncesijskim uvjetima iz stavka 3. ovog članka razlog je za jednostrani raskid ugovora o koncesiji. • Ugovor o koncesiji za namjene iz članka 190. stavka 2. točaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona potpisuje Ministarstvo, u ime Republike Hrvatske i koncesionar. • Ugovor o koncesiji za namjene iz članka 190. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona potpisuje koncesionar i tijelo ili pravna osoba koja upravlja lučkim područjem, u ime Republike Hrvatske. • Davatelj koncesije dužan je obavijestiti nadležno državno odvjetništvo o postupcima nepoštivanja ugovornih odredbi koncesionara te dostaviti ministarstvu nadležnom za financije izvješće o poduzetim radnjama. • Davatelj koncesije je dužan u slučaju nepodmirenja dugovanja proizašlih na temelju ugovora o koncesiji poduzeti sve mjere nadzora i prisilne naplate te druge pravne radnje određene ugovorom o koncesiji.
Članak 199. • Ugovoreni iznos naknade za koncesiju plaća se: • 1. za koncesije iz članka 190. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona - u korist Državnog proračuna, • za koncesije iz članka 190. stavka 2. točke 2. ovoga Zakona i to za postrojenja za proizvodnju električne energije snage od 5 do 20 MW i zahvaćanje pitke, vode radi prodaje (u prerađenom obliku ili kao drugoga napitka) na tržištu u bocama i drugoj ambalaži te za zahvaćanje prirodne izvorske vode radi prodaje na tržištu kao zapakiranom proizvodu - u korist Državnog proračuna, • za koncesije iz članka 190. stavka 2. točke 2. ovoga Zakona i to za zahvaćanje voda za potrebe javne vodoopskrbe kapaciteta većeg od 100 1/sec, za crpljenje mineralnih i termalnih voda, za zahvaćanje mineralne i termalne vode radi prodaje (u prerađenom obliku ili kao drugoga napitka) na tržištu u bocama i drugoj ambalaži te za zahvaćanje prirodne mineralne radi prodaje na tržištu kao zapakiranom proizvodu - sukladno zakonu kojim se uređuje financiranje jedinica lokalne samouprave, • za koncesije iz članka 190. stavka 2. točke 3. i 4. - u korist proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave. • Obračun i naplatu iznosa naknade za koncesiju obavljaju Hrvatske vode na temelju sklopljenog ugovora između Ministarstva i Hrvatskih voda. • Naknada za koncesiju obračunava se i naplaćuje prema postupku obračuna i naplate naknade za korištenje voda sukladno zakonu kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.
UREDBA O UVJETIMA I POSTUPKU ZA DODJELU KONCESIJA NA VODAMA I JAVNOM VODNOM DOBRU • (NN br. 99/1996, 11/98) • 2. VRIJEME NA KOJE SE KONCESIJA DODJELJUJE • Članak 6. • Najdulje vrijeme na koje se koncesija može dodijeliti, iznosi: • 5. za korištenje vodnih snaga • za pogone za proizvodnju električne energije iznad 20 MW do 99 godina, • za pogone za proizvodnju električne energije iznad 5 do 20 MW _ do 60 godina, • za pogone za proizvodnju električne energije do 5 MW _ do 30 godina, • za ostale pogonske namjene _ do 40 godina;
3. OSNOVE ZA ODREĐIVANJE VISINE NAKNADE ZA KONCESIJE • Članak 9. • Naknada za koncesiju sastoji se od: • godišnje naknade koju plaćaju svi korisnici voda i javnog vodnog dobra svake godine tijekom trajanja koncesijskog odnosa i • jednokratne naknade koju plaćaju novi korisnici voda i javnog vodnog dobra, a od dosadašnjih korisnika voda i javnog vodnog dobra iz čl. 209. Zakona o vodama korisnici koji zahvaćaju mineralnu vodu radi prodaje na tržištu ili priređuju druge napitke ili za druge namjene. • Članak 10. • Visina godišnje naknade za koncesije iznosi: • za korištenje vodne snage za proizvodnju električne energije _ plaća se godišnja naknada u iznosu od 1% ostvarene prosječne cijene proizvedene električne energije na pragu elektrane u svakoj godini korištenja, • za korištenje vodne snage za pogon uređaja (osim uređaja za proizvodnju električne energije) plaća se godišnja naknada u visini od 1% od prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti za koju se vodna snaga koristi, • Kada se za namjene iz stavka 1. točke 1. do 6. ovoga članka osim korištenja vode koristi i javno vodno dobro, korisnik koncesije plaća i godišnju naknadu za korištenje toga dobra u visini od 2% od prosječne cijene građevinskog zemljišta na području grada ili općine u kojoj je to javno vodno dobro, a prema površini javnog vodnog dobra koje koristi. • Ako se nakon prestanka koncesijskog odnosa koncesija za iste namjene dodjeljuje novom korisniku zajedno s građevinama i uređajima na kojima je vlasništvo prešlo u Republiku Hrvatsku, novi korisnik koncesije dužan je platiti i odgovarajuću naknadu za postojeće građevine i uređaje što mu se daju na korištenje, a prema procjeni tijela koje koncesiju dodjeljuje. Ova se naknada plaća jednokratno ili u više godišnjih obroka. Ova se naknada ne plaća ako je koncesija ponovo dodijeljena istom korisniku.
Članak 11. Iznos jednokratne naknade za koncesiju određuje se: 5 a) za korištenje vodne snage za proizvodnju električne energije iznad 5 MW i za pogon drugih uređaja _ jednokratna naknada ne može biti manja od deseterostrukog iznosa godišnje naknade prema procjeni ostvarenja u prvoj godini korištenja, b) za korištenje vodne snage za proizvodnju električne energije do 5 MW _ jednokratna godišnja naknada ne može biti manja od peterostrukog iznosa godišnje U slučaju dodjele koncesije na temelju javnog natječaja, iznosi naknade iz prethodnog stavka uzimaju se kao početni iznosi.
Članak 14. • Korisnik koncesije dužan je neovisno o obvezi plaćanja naknade za koncesiju prema odredbama članka 9. do 13. ove Uredbe, naknaditi vrijednost radova potrebnih radi otklanjanja pogoršanja uvjeta života i rada građana, pogoršanja vodnog režima i stanja okoliša i drugih mogućih negativnih posljedica što bi mogle nastati zahvatom potrebnim za ostvarivanje koncesije odnosno povećanim opsegom korištenja voda. • Korisnik koncesije može se obvezati da će sam neposredno financirati ili obaviti radove i druge činidbe iz stavka 1. ovog članka. • Obveze iz stavka 1. i 2. ovog članka utvrđuju se odlukom o koncesiji odnosno ugovorom o koncesiji na temelju stručne procjene što je osigurava Državna uprava za vode za koncesije o čijoj dodjeli odlučuju tijela Republike Hrvatske, a županijsko poglavarstvo za koncesije o kojima odlučuje to tijelo. • Članak 15. • Korisnik koncesije što se dodjeljuje na temelju neposredne pogodbe dužan je prethodno izvesti potrebne istražne radove ili obvezati se za snošenje troškova njihova izvođenja. • Ako se koncesija dodjeljuje na temelju javnog natječaja ili na temelju prikupljanja ponuda troškove prethodnih istražnih radova što ih je podmirio davatelj koncesije, snosi korisnik koncesije na način i u visini određenoj ugovorom o koncesiji. • Članak 16. • Iznose naknada (članak 9. ove Uredbe) korisnik koncesije dužan je platiti i to: • godišnju naknadu: u četiri ravnomjerna obroka s dospijećem pojedinačnog obroka posljednjeg dana svakog tromjesečja, • jednokratnu naknadu danom potpisa ugovora o koncesiji. • Iznimno od stavka 1. ovog članka odlukom o dodjeli koncesije mogu se uglaviti i drugi rokovi za plaćanje koncesijske naknade.
PRAVILNIK O OBRAČUNU I PLAĆANJU NAKNADE ZA KORIŠTENJE VODA • NN br 97/07 • I. OPĆE ODREDBEČlanak 1. • Ovim se Pravilnikom pobliže propisuje način obračuna i naplate naknade za korištenje voda (u daljnjem tekstu: naknada), pojedinačno utvrđivanje iznosa naknade, način i rokovi plaćanja, obveza vođenja očevidnika naknade, te provođenje nadzora nad obračunom i plaćanjem naknade. • Članak 2. • Naknadu plaćaju pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: obveznici) koje: • koriste vodnu snagu za proizvodnju električne energije, • koriste vodnu snagu za pogon ostalih postrojenja,
II. NAČIN ODREĐIVANJA NAKNADE Članak 3. (6) Naknada koju plaćaju obveznici iz članka 2. točke 8. ovog Pravilnika određuje se prema izrazu: N = N1×E u kojem je: N = ukupni iznos naknade, N1 = visina naknade za korištenje voda prema točki III. Odluke, E = količina proizvedene električne energije u kWh u obračunskom razdoblju na pragu svih hidroelektrana pojedinog obveznika. (7) Naknada koju plaćaju obveznici iz članka 2. točke 9. ovog Pravilnika određuje se prema izrazu: N = N2×S u kojem je: N = ukupni iznos naknade N2 = visina naknade za korištenje voda prema točki IV. Odluke, S = ukupna snaga postrojenja u kW.
Članak 5. (2) Količina proizvedene električne energije za obveznike iz članka 2. točke 8. ovog Pravilnika utvrđuje se prema ukupnoj evidentiranoj proizvodnji električne energije na pragu svih hidroelektrana pojedinog obveznika. (3) Snaga postrojenja za obveznike iz članka 2. točke 9. ovog Pravilnika utvrđuje se prema ukupnoj instaliranoj snazi postrojenja. Članak 7. Obveznici iz članka 2. točke 8. ovog Pravilnika dužni su voditi podatke o količini proizvodnje električne energije na pragu svih svojih hidroelektrana i ostvarenoj ponderiranoj cijeni električne energije. Obveznici iz članka 2. točke 9. ovog Pravilnika dužni su voditi podatke o instaliranoj snazi postrojenja. Podatke iz stavka 1. ovog članka obveznici iz članka 2. točke 8. ovoga Pravilnika dužni su dostavljati Hrvatskim vodama jednom mjesečno za prethodni mjesec i jednom godišnje do 31. ožujka za prethodnu godinu. Podatke iz stavka 2. ovog članka obveznici iz članka 2. točke 9. ovoga Pravilnika dužni su dostavljati Hrvatskim vodama jednom godišnje do 31. siječnja za prethodnu godinu. Članak 8. Ukoliko obveznici ne omoguće uvid iz članka 6. stavka 3. ovog Pravilnika ili ne dostavljaju podatke ili ne dostavljaju podatke u rokovima propisanim ovim Pravilnikom i drugim propisima vodnog gospodarstva ili dostavljaju očito netočne podatke, Hrvatske vode će naknadu obračunati na temelju podataka nadzora ili najviše dopuštenih količina iz ugovora o koncesiji i/ili vodopravnog akta, a za obveznike iz članka 2. točke 8. ovog Pravilnika i na temelju financijske dokumentacije.
Članak 13. • Obveznici iz članka 2. točke 8. ovog Pravilnika samostalno obračunavaju i plaćaju naknadu za obračunsko razdoblje od: • kalendarskog mjeseca, prema privremenom obračunu i • kalendarske godine, prema konačnom obračunu. • Obveznici privremeno obračunavaju naknadu iz stavka 1. ovog članka na temelju ostvarene ponderirane cijene električne energije u prethodnoj godini i ukupne količine proizvedene električne energije u tijeku prethodnog mjeseca, a plaćaju je do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. • Obveznici konačno obračunavaju naknadu iz stavka 1. ovog članka na temelju ostvarene ponderirane cijene električne energije u prethodnoj godini i ukupne količine proizvedene električne energije u obračunskoj godini, a tako obračunatu naknadu, umanjenu za iznos uplaćene naknade iz stavka 2. ovog članka, plaćaju do 15. travnja tekuće godine za prethodnu godinu. • Ukoliko obveznik ne postupi po odredbama stavka 3. ovog članka, Hrvatske vode će do 30. lipnja tekuće godine donijeti rješenje iz članka 10. ovog Pravilnika za prethodnu godinu na način propisan u članku 8. ovog Pravilnika.
Članak 14. • Naknada se plaća u roku od 15 dana od primitka rješenja iz članka 10. ovog Pravilnika, osim gdje je ovim Pravilnikom drugačije propisano. • Naknada se uplaćuje na posebni uplatni račun Hrvatskih voda propisan naredbom ministra financija. • Članak 15. • Plaćanja razlike, odnosno povrat preplaćenog iznosa naknade, po konačnom obračunu za obveznike iz članka 2. točke 8. ovog Pravilnika Hrvatske vode obavljaju u roku 15 dana nakon uredno podnesenog zahtjeva obveznika. • Zahtjev za povrat preplaćenog iznosa iz prethodnog stavka, obveznik postavlja u roku od 15 dana nakon primitka, odnosno nakon podnošenja konačnog obračuna. • Ukoliko obveznik ne postavi zahtjev iz prethodnog stavka, iznos preplaćene naknade Hrvatske vode uračunavaju u iznos naknade prvog sljedećeg obračunskog razdoblja.
ODLUKU O VISINI NAKNADE ZA KORIŠTENJE VODA NN br 97/07 III. Visina naknade za korištenje voda koja se plaća za korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije iznosi 7,5 % od cijene jednog kilovat sata (1 kWh) ostvarene prosječne cijene električne energije proizvedene na pragu svih hidroelektrana pojedinog obveznika. IV. Visina naknade za korištenje voda koja se plaća za korištenje vodne snage za pogon postrojenja, osim postrojenja za proizvodnju električne energije, iznosi 2,00 kune godišnje za jedan kilovat (kW) ukupne instalirane snage postrojenja.
ZAHVALJUJEM NA POZORNOSTI ZORAN PAVLOVIĆ, dipl.ing.građ.