340 likes | 1.28k Views
10. OLIGOPOL I MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA. dr. SVETISLAV POLOVINA. TRŽIŠNA MOĆ. Pod pojmom tržišne moći podrazumijeva se stupanj kontrole što ga na nekom tržištu ima jedno ili više poduzeća. POKAZATELJI TRŽIŠNE MOĆI. 1. Koeficijent koncentracije
E N D
10. OLIGOPOL I MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA dr. SVETISLAV POLOVINA
TRŽIŠNA MOĆ • Pod pojmom tržišne moći podrazumijeva se stupanj kontrole što ga na nekom tržištu ima jedno ili više poduzeća.
POKAZATELJI TRŽIŠNE MOĆI • 1. Koeficijent koncentracije • 2. Herfindahl-Hirschmanov indeks (HHI)
KOEFICIJENT KONCENTRACIJE • Koeficijent koncentracije pokazuje koliki je udio prvih 4 (top 4) odnosno prvih 8 (top 8) najkrupnijih poduzeća u ukupnoj ponudi neke grane. • Kod prirodnog monopola koeficijent koncentracije je 100 % • Kod savršene konkurencije koeficijent koncentracije je tim manji što je broj poduzeća veći.
HERFINDAHL-HIRSCHMANOV INDEKS • HHI je suma kvadrata tržišnih udjela pojedinačnih poduzeća. • HHI je složeniji ali i točniji pokazatelj tržišne moći od koeficijenta koncentracije • Maksimalna visina HHI-ja je 10 000 u slučaju prirodnog monopola (kvadrat od 100 je 10 000) • HHI je u slučaju savršene konkurencije to manji što je veći broj učesnika .
UPOZORENJE NA MJERE KONCENTRACIJE • Tradicionalno mjerenje tržišne moći sve je manje upotrebljivo što je privreda otvorenija prema međunarodnoj razmjeni. • Stvarna koncentracija je manja nego što podaci pokazuju jer tradicionalne mjere uključuju samo domaću proizvodnju a isključuju uvoz. • U onim granama koje su izložene međunarodnoj konkurenciji mjere koncentracije precjenjuju opseg tržišne moći
ODNOS IZMEĐU STUPNJA KONCENTRACIJE I PROFITNE STOPE • Empirijski podaci pokazuju da nema značajne korelacije između stupnja koncentracije i profitne stope. • Profitne stope u granama s visokim stupnjem koncentracije su nešto više nego u onim s nižim stupnjem. Međutim ove grane imaju značajno više R&D troškove kao i troškove EPP-a.
TAJNI OLIGOPOL • Tajni oligopol nastaje tajnim sporazumijevanjem članova oligopola koji kriomice od javnosti dogovaraju zajedničke cijene, proizvodne kvote, diobu tržišta i zajednički nastup prema drugim. • Cilj tajnog oligopola je izbjegavanje ratova cijena u kojem su svi gubitnici. • Bitna pretpostavka tajnog oligopola je postojanje kooperativnog strateškog međudjelovanja.
KARTELI • Tipičan primjer tajnog oligopola su karteli. • Kartel je organizacija neovisnih poduzeća koja proizvode slične proizvode i zajedno posluju da bi povećali cijene i ograničili količinu proizvoda. • Mogu nastati i prešutnim sporazumijevanjem.
CILJ TAJNOG OLIGOPOLA • Cilj tajnog oligopola je odrediti oligopolne cijene koje maksimiziraju profit članova oligopola. • Oligopol maksimizira profit izjednačavanjem graničnih prihoda s graničnim troškovima (MR = MC) • Rezultat oligopolnog dogovaranja je isti kao kod monopola – manje proizvoda uz više cijene u odnosu na savršenu konkurenciju
PREPREKE TAJNOM SPORAZUMIJEVANJU • 1. tajno sporazumijevanje je zakonom zabranjeno. • 2. nema garancije da će se partneri dosljedno držati dogovorenih cijena. • 3. pojava strane konkurencije koja ne prihvaća praksu dogovaranja
OPEC • Od svih kartela najpoznatiji je onaj koji okuplja zemlje izvoznice nafte – OPEC (Organisation of Petrol Exporting Countries). To su Alžir, Indonezija, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudi Arabija, UAE i Venezuela.
MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA • U monopolističkoj konkurenciji mnogo malih poduzeća prodaje diferencirane proizvode, a njihova krivulja potražnje je opadajuća. • Ulaz drugih poduzeća na tržište je olakšan pa je monopolistička konkurencija slična savršenoj. • Ravnoteža se ostvaruje kada se izjednače granični prihodi s graničnim troškovima (MR = MC)
GRAF MONOPOLISTIČKE KONKURENCIJE PRIJE ULASKA DRUGIH PODUZEĆA
POSLJEDICE ULASKA DRUGIH PODUZEĆA U PRIVREDNU GRANU (1) • Nova poduzeća ulaze u privrednu granu ako u njoj ostvaruju ekonomski profit • Ulazeći u granu nova poduzeća preuzimaju dio tržišta postojećim poduzećima pomičući krivulju njihove potražnje ulijevo.
POSLJEDICE ULASKA DRUGIH PODUZEĆA U PRIVREDNU GRANU (2) • Pomicanje krivulje potražnje ulijevo i smanjenje profita traje dotle dok krivulja potražnje ne postane tangentom prosječnog troška. • U točki tangencije poduzeće pokriva samo svoje troškove poslujući bez profita pa napušta privrednu granu. • Sudionik monopolističke konkurencije isto kao i monopolist proizvodi manje proizvoda nego u savršenoj konkurenciji dok su mu cijene i prosječni troškovi viši od graničnih troškova.
GRAF MONOPOLISTIČKE KONKURENCIJE NAKON ULASKA DRUGIH PODUZEĆA
SUPARNIŠTVO MEĐU NEKOLICINOM • Pored tajnog oligopola i monopolističke konkurencije suparništvo među nekolicinom javlja se kao treći vid nepotpune konkurencije, • Ono se javlja kada na tržištu postoji nekoliko subjekata koji u svojoj poslovnoj politici moraju voditi računa o reakcijama konkurencije. • Za takva poduzeća se kaže da su u strateškoj međuakciji . Njihovu poslovnu politiku proučava teorija igara
TEORIJA IGARA • Teorija igara analizira situaciju u koju su upleteni dva ili više igrača koji donose odluke s proturječnim ciljevima. • Njeni su tvorci J. von Neumann i O. Morgenstern a izložili su je u svom djelu Theory of Games and Economic Behavior”
RAZDVAJANJE VLASNIŠTVA OD NADZORA U VELIKIM KORPORACIJAMA • U suvremenim korporacijama jedno od osnovnih njihovih obilježja je razdvojenost funkcije vlasništva od funkcije nadzora i upravljanja što je posljedica raspršenosti vlasništva na veliki broj dioničara. • Suština tog obilježja svodi se na činjenicu da vlasnici korporacije (dioničari) nisu istovremeno i njeni upravljači. Njom upravlja stručni management koji tu funkciju obavlja na temelju svog znanja i sposobnosti ali ne i vlasništva.
SUKOB INTERESA IZMEĐU DIONIČARA I MANAGEMENTA • U pravilu nema sukoba interesa između vlasnika i rukovodstva korporacije što međutim ne znači da sukob nije moguć. • On se javlja u tri slučaja: a) kada management odredi prevelike plaće u odnosu na dividende dioničara, b) kod raspodjele dobiti kada management više daje u investicije a manje u dividende, c) kod izbjegavanja rizičnih poslova od strane managementa
ALTERNATIVNI CILJEVI • Primarni cilj korporacije je maksimalan profit. Međutim, njenim rastom taj cilj ne mora biti jedinim. I drugi alternativni ciljevi mogu biti motiv korporacije. • Jedan od mogućih alternativnih ciljeva je siguran i stabilan rast kao i poslovanjelišeno rizika • Nije slučajno engleski ekonomist Hicks rekao : “Najbolji od svih profita monopola je miran život”.
PUNA I OGRANIČENA RACIONALNOST • Uvjet maksimalizacije profita u nepotpunoj konkurenciji je MR = MC. Da bi se taj uvjet ispunio mora postojati potpuna informiranost o MR i MC, tj. puna racionalnost. • Vrlo često je potpuna informiranost veoma skupa pa se pribjegava formiranju cijena na temelju nepotpunih informacija i ograničene racionalnosti. • Tipičan primjer pojednostavljenog odlučivanja je određivanje cijena metodom trošak plusmarža
ODREĐIVANJE CIJENA METODOM TROŠAK PLUS MARŽA • Ovakvo određivanje cijena se vrši ne na temelju poređenja MR i MC već na dodavanju marže na prosječne troškove. • Ova praksa se primjenjuje u slučajevima kada poduzeće u svom proizvodnom programu ima mnoštvo proizvoda pa je izračunavanje MR i MC teško izvedivo.
SCHUMPETERIJANSKA HIPOTEZA • Klasična ekonomija je bila jedinstvena u osudi monopola koji su za njih bili negativna ekonomska pojava. • Iznimka je bio J.A.Schumpeter (1883-1950) koji je smatrao da monopoli imaju pozitivnu ulogu promičući tehnološke inovacije. • Po njegovom mišljenju razbijanje monopola na kratki rok obara cijene dok ih u dugom roku povećava uslijed smanjenja produktivnosti
POSLJEDICE MONOPOLSKE MOĆI • Posljedice monopolske moći su porast ekonomske neefikasnosti i gubitak dijela potrošačeva probitka uslijed porasta cijena i smanjenja kvalitete. • Također dolazi do transfera dijela dohotka potrošača u korist monopola. • Empirijska istraživanja su pokazala da je gubitak potrošačeva probitka manji od očekivanog.
ANTIMONOPOLISTIČKA POLITIKA • Borba protiv monopola pretpostavlja cijeli niz mjera. To su : • 1. zabrana određenih tržišnih struktura ili vrsta ponašanja • 2. ohrabrivanje konkurencije • 3. regulacija kojom se poduzeća usmjeravaju što trebaju činiti • 4. nacionalizacija • 5. kontrola cijena • 6. oporezivanje monopolskih profita