360 likes | 700 Views
Metodologija socijalne psihologije. Metodologija: Kako socijalni psiholozi provode istraživanja. Socijalna psihologija oslanja se na tri vrste metoda kako bi pružila empirijske odgovore na pitanja o socijalnom ponašanju: Metoda opažanja Korelacijski pristup Eksperimentalni pristup.
E N D
Metodologija: Kako socijalni psiholozi provode istraživanja • Socijalna psihologija oslanja se na tri vrste metoda kako bi pružila empirijske odgovore na pitanja o socijalnom ponašanju: • Metoda opažanja • Korelacijski pristup • Eksperimentalni pristup
I. Postavljanje hipoteza i teorija • Inspiracija iz teorija i ranijih istraživanja Znanost je kumulativna te istraživači često izvode hipoteze iz teorija i ranijih istraživanja.
I. Postavljanje hipoteza i teorija • Hipoteze temeljene na osobnim opažanjima Osobno iskustvo, svakodnevni događaji, napisi u medijima i popularna literatura mogu biti izvor hipoteza koje će se provjeravati.
II. Metoda opažanja Metoda opažanja odnosi se na sustavno opažanje i mjerenje ponašanja. • na sustavni način opažamo procese i na odgovarajući, unaprijed pripremljeni način bilježimo -> naglasak je na pripremljenosti i sustavnosti
II. Metoda opažanja • Opažanje sa sudjelovanjem Oblik sustavnog opažanja u kojem je istraživač u interakciji s ljudima koje opaža, ali nastoji ni na koji način ne mijenjati situaciju.
II. Metoda opažanja • Analiza arhivske građe Oblik metode opažanja u kojoj istraživač proučava prikupljene dokumente u nekoj kulturi (npr. dnevnike, romane, časopise i novine, fotografije, filmove, reklame).
II. Metoda opažanja • Etnografija Vrsta metode opažanja koju koriste kulturalni antropolozi i socijalni psiholozi kako bi razumjeli grupu ili kulturu. Kombinira se opažanje, intervjuiranje i analiza dokumentacije, kako bi se dobila što je moguće cjelovitija slika o određenom društvu, grupi, organizaciji, okolini ili situaciji.
II. Metoda opažanja • Ograničenja metode opažanja Određene vrste ponašanja je teško opažati jer se javljaju rijetko ili samo u privatnosti. Ograničena je na određenu grupu ljudi, na određenu sredinu i na određeni oblik aktivnosti. Opisuje obrasce ponašanja, ali ne dovodi do razumijevanja odnosa među varijablama ili uzroka ponašanja.
III. Korelacijski pristup • Korelacijski pristup je postupak sustavnog mjerenja dviju ili više varijabli i određivanja odnosa među njima (tj. u kojoj mjeri se na temelju jedne varijable može predvidjeti druga).
III. Korelacijski pristup • Korelacijski pristup se često koristi u anketama, kao i podacima iz opažanja. • Anketa se koristi kada varijablu koja nas zanima nije lako opažati.
III. Korelacijski pristup • Anketa Istraživanje u kojem se reprezentativni uzorak ljudi ispituje (često anonimno) o njihovim stavovima i ponašanju. • Valjanost rezultata ankete ovisi o primjeni na uzorcima koji su reprezentativni za istraživanu populaciju. • Slučajan izbor može osigurati da je uzorak reprezentativan.
III. Korelacijski pristup • Anketa Problemi s rezultatima anketa • Pogreške u uzorkovanju • Odgovori na pitanja u anketi često mogu biti pod utjecajem načina na koje je pitanje oblikovano ili redoslijeda pitanja.
III. Korelacijski pristup • Korelacija nije uzročno-posljedična veza Korelacijski pristup pokazuje samo jesu li dvije varijable povezane, a ne i zašto su povezane, odnosno koja je uzrok, a koja posljedica.
III. Korelacijski pristup • Korelacija nije uzročno-posljedična veza X KORELACIJA Y Obrazovanje Zarada Odgojni stil Djetetove osobine Samopoštovanje Postignuće
III. Korelacijski pristup • Korelacija nije uzročno-posljedična veza MOGUĆA OBJAŠNJENJA X Y X Y X Y Z
III. Korelacijski pristup • Korelacija nije uzročno-posljedična veza Uzročno-posljedična veza može se dokazati samo eksperimentalnom metodom, koja sustavno kontrolira događaje i manipulira njima.
IV. Eksperimentalni pristup • Zavisne i nezavisne varijable Nezavisna varijablaje varijabla kojom istraživač manipulira. To je varijabla za koju se pretpostavlja da uzrokuje promjenu u drugoj varijabli. Zavisna varijabla je varijabla koju istraživač mjeri kako bi vidio ovise li promjene o razini nezavisne varijable.
IV. Eksperimentalni pristup • Uspostavljanje unutarnje valjanosti u eksperimentima Unutarnja valjanost odnosi se na stupanj u kojem smo sigurni da ništa osim nezavisne varijable nije moglo utjecati na zavisnu varijablu.
IV. Eksperimentalni pristup • Uspostavljanje unutarnje valjanosti u eksperimentima Unutarnja valjanost se postiže kontroliranjem svih relevantnih varijabli i slučajnim rasporedom u situacije.
IV. Eksperimentalni pristup • Uspostavljanje unutarnje valjanosti u eksperimentima Čak i kad postoji slučajni raspored, prisutna je mala vjerojatnost da su različite karakteristike ljudi neravnomjerno raspodijeljene u različite situacije. Kako bi se zaštitili od pogrešnog tumačenja rezultata, znanstvenici računaju razinu značajnosti (p-vrijednost)da su se njihovi rezultati javili slučajno.
VARIJABLE U EKSPERIMENTU NEZAVISNA VARIJABLA NV Hipoteza ZAVISNA VARIJABLA ZV Slučajan raspored sudionika u skupine/situacije UNUTARNJA VALJANOST Kontrola svih ostalih faktora koji mogu djelovati na ZV osim NV IV. Eksperimentalni pristup
IV. Eksperimentalni pristup • Uspostavljanje vanjske valjanosti u eksperimentima Vanjska valjanostje stupanj u kojem je rezultate istraživanja moguće generalizirati na druge situacije i druge ljude.
IV. Eksperimentalni pristup • Uspostavljanje vanjske valjanosti u eksperimentima Životni realizamje stupanj u kojem je neki eksperiment sličan situacijama u stvarnom životu. Psihološki realizamje stupanj u kojem su psihološki procesi izazvani u eksperimentu slični procesima u stvarnom životu.
IV. Eksperimentalni pristup • Uspostavljanje vanjske valjanosti u eksperimentima Mogućnost generalizacije na druge situacije Mogućnost generalizacije na druge ljude Replikacija Meta-analiza Međukulturalna istraživanja
VANJSKA VALJANOST Mogućnost generalizacije Na druge situacije Na druge ljude REALIZAM EKSPERIMENTA Životni realizam Psihološki realizam laboratorijski ili terenski eksperiment REPLIKACIJE META-ANALIZE IV. Eksperimentalni pristup
IV. Eksperimentalni pristup • Osnovna dilema socijalnih psihologa Prilikom odlučivanja hoće li provesti terenske ili laboratorijske eksperimente, socijalni psiholozi moraju birati između unutarnje i vanjske valjanosti - između dovoljno kontrole nad situacijom da osiguraju da irelevantne varijable ne utječu na rezultate i osiguravanja da se rezultati mogu generalizirati na svakodnevni život.
IV. Eksperimentalni pristup • Osnovna dilema socijalnih psihologa Način razrješenja ove dileme je provođenje i laboratorijskih i terenskih eksperimenata koji istražuju istu pojavu.
V. Etička pitanja u socijalnoj psihologiji • Socijalni psiholozi suočavaju se s konfliktom između želje da njihovi eksperimenti budu realistični i želje da izbjegnu izazivanje nepotrebnog stresa i nelagode kod sudionika. Dilema je manje problematična kad istraživači mogu dobiti pristanak obaviještenih sudionika.
V. Etička pitanja u socijalnoj psihologiji • Kako bi se postigao psihološki realizam u eksperimentu, ponekad je potrebno koristiti obmanu sudionika, tj. zavaravanje sudionika lažnim objašnjenjem o svrsi istraživanja. U takvom slučaju je nužno na kraju istraživanja okupiti sudionike i ponuditi im objašnjenje s razuvjeravanjem.
VI. Temeljna nasuprot primijenjenim istraživanjima • Temeljna istraživanjapokušavaju pronaći najbolji odgovor na pitanje zašto se ljudi ponašaju onako kako se ponašaju, a provode se zbog čiste intelektualne znatiželje. • Primijenjena istraživanja pokušavaju riješiti određeni socijalni problem.