370 likes | 902 Views
OPĆA PSIHOLOGIJA UVOD. PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST PSIHOLOGIJA = ZNANOST O DUŠI ( psyche' = (UM), duh, duša / mind, soul, spirit; logos = riječ, govor, zakon / discourse, study) PSYCHE = u grčkoj mitologiju ljudska duša, personificirani duševni i duhovni život čovjeka.
E N D
PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST • PSIHOLOGIJA = ZNANOST O DUŠI • (psyche' = (UM), duh, duša / mind, soul, spirit; • logos = riječ, govor, zakon / discourse, study) • PSYCHE = u grčkoj mitologiju ljudska duša, personificirani duševni i duhovni život čovjeka. • St. Grci su razlikovali tjelesnu i životnu snagu (TIMOS) koja je smrtna i dušu (PSYCHE) koja je besmrtna. Shvaćanje je bilo da nakon patnje i lutanja duša je izbavljena milošću Jupitera. Taj čin je kasnije shvaćen kao moralno čišćenje duše kroz trpljenje i patnju. (U religiji to je prisutno kroz iskupljenje) • Predznanstveno razdoblje psihologije je u sklopu filozofija • GNOSEOLOGIJA disciplina filozofije koja promišlja pitanje mogućnosti ljudske spoznaje • Aristotel "Logika“ = ukazuje na zakonitosti asocijacija (po sličnosti, dodiru i suprotnosti) • Descartes ‘cogito ergo sum’ =) pitanje METODE • Znanstveni razdoblje psihologije • W. Wundt (1879) – psihologijski laboratorij u Leipzingu
ŠTO JE ZNANOST? Znanosti se razlikuju po 1. PREDMETU i 2. METODOLOGIJI istraživanja. ZNANOST = st. gr. EPISTEME / lat. SCIENTIA / eng. SCIENCE / njem. WISSENSCHAFT. 4 kriterija koji moraju biti zadovoljeni: 1) mora imati DEFINICIJUobjekta ili fenomena proučavanja. 2) mora sadržati TEORIJSKE KONSTRUKTE i TESTIRANJE HIPOTEZA. => Teorije se mogu svesti na određene opservirane fenomene koji predstavljaju stavove koji se mogu testirati kroz odnos između dvije i više varijabli. To su pretpostavke o onome što bi se moglo dogoditi pod određenim uvjetima (to su HIPOTEZE). One se testiraju a ne cijele teorije. 3) činjenice ne mogu biti stvorene na osnovu racionalnog argumentiranja, već kroz EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE. 4) Znanost treba otkrivati OPĆE ZAKONE koji u slučaju psihologije se odnose na ponašanje ili mentalne procese, koji mogu biti primjenjivi na svaku individuu.
PREDMET KONSTRUKCIJU TEORIJA ZNANOST mora uključivati OTKRIVANJE općih zakona i principa TESTIRANJE HIPOTEZA KORIŠTENJE EMPIRISJKE METODE 1.EKSPERIMENT laboratorijski u prirodi 2.OPSERVACIJA u prirodni kontrolirana s ispitanicima 3. TEST standardizirani/objektivan projektivan 4. UPITNICI 5. STUDIJE SLUĆAJEVA
POVIJESNE PRETPOSTAVKE RAZVOJA PSIHOLOGIJE KAO ZNANOSTI • Pitanje filozofskog utjecaja na razvoj psihologije kao znanosti. ==> R.D.Boss ukazuje na dva filozofska utjecaja EMPIRIZAM i POZITIVIZAM. • 1) EMPIRIZAM u XVII st. (J.Lock, D.Hume i Berkley) • Izvor "istinite" spoznaje svijeta je kroz SENZORNO ISKUSTVO, koje imamo kroz naša osjetila. Mi zaključujemo na osnovu senzornih činjenica. • Riječ "EMPIRICAL" (EMPIRIJSKI / through the sense) je često shvaćeno kao sinonim za "SCIENTIFIC" => što ukazuje da u središtu istraživanja je OPSERVACIJA i MJERENJE svijeta i SKUPLJANJE PODATAKA. • Nasuprot stjecanja znanja kroz perceptivno iskustvo RACIONALISTI i NATIVISTIsmatraju da znanje svijeta je urođeno i naslijeđeno. • Iako jeW.Wundt kao predstavnik STUKTURALIZMAbio zaokupljen empirizmom BIHEVIORISTI su utjelovili empirizam u psihologiju. => Lockov koncept "TABULAE RASE" je doveden do krajnosti u dijelu biheviorističke teorije o učenju.
Empirizam je u psihologiju dobavio TEORIJU (tabula rasa kao definicija uma) i METODOLOGIJU (centralna uloga opservacije i mjerenja). • Dva biheviorizam FILOZOFSKI i METODOLOŠKI. • FILOZOFSKI BIHEVIORIZAM = u najekstremnijoj formi je kod J.Watsona koji odbacuje um (mind) kroz stav da mišljenje nije ništa drugo nego vokalne i sub-vokalne reakcije. • Skinner je ukazao da mentalni koncept je irelevantan u pokušaju predviđanja ljudskog ponašanja. • METODOLOŠKI BIHEVIORIZAM = U naglasku na opservaciji, kolekciji i mjerenju podataka.
2. POZITIVIZAM = August Comte (1842) • POZITIVIZAM je bio pod utjecajem prirodnih znanosti XVII, XVIII, XIX st. • Nastojao je da apliciraju METODE i PRINCIPE prirodnih znanosti na područje ljudskog ponašanja, institucija i pol. organizacija. (August Comte "otac sociologije"). • Ukazuje se na dva bitna utjecaja koji su ukazali na utjecaj pozitivizma na psihologiju: • publikacija Darwina ORIGIN OF SPECIES koja je ukazala na teoriju evolucije što je omogućilo psihologiji da se poveže s biologijom (ČOVJEK KAO ORGANIZAM). • W. Wundt 1879 - psihologijski laboratorij => kreirao proceduru za eksperimentalni laboratorij. • 1902 formiran "BEČKI KRUG" ("WIENNA CIRCLE") = grupa filozofa (A.J.Ayer), matemAatičara i znanstvenika u pokušaju da odbace sve stavove koji nisu javno verificirani i empirijski testirani (protiv metafizičkih stavova). • LOGIČKI POZITIVIZAM je bio glavni pokretač ranog BIHEVIORIZMA u odbacivanja INTROSPEKCIJE i privatnog, subjektivnog iskustva. (Put od "podataka" do "objektivnih“činjenica) • MATERIJALIZAM (FIZIKALIZAM) = su zastupali stav da valjani prijedlog je onaj koji se može prevesti u jezik fizike. • REDUKCIONIZAM = pokušaj da se sve iskustvo svede na fiziologiju i biokemiju.
PSIHOLOGIJSKE TEORIJE ŠTO JE PSIHOLOGIJA? Pitanje DEFINICIJA PSIHOLOGIJE To se manifestira kroz različite stavove o tome ŠTO JE LJUDSKO BIĆE PO SVOJ PRIRODI što dalje definira (1) ŠTO se istražuje i (2) KAKO se to istražuje. PREDMET koji definira samu znanost: (1) psihički/mentalni proces (2) fiziološki procesi (3) manifestacije-ponašanje
"PSIHOLOGIJA istražuje ono što nazivamo unutarnjim doživljajem - tj. osjete i osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet proučavanja prirodnih znanosti". (W.Wundt, 1892) "PSIHOLOGIJA je znanost o mentalnom životu, i to o njegovim fenomenima i njegovim uvjetima. Fenomeni su osjećaji, želje, kognicija, rezoniranje, odlučivanje i drugo.."(W.James,1890) "PSIHOLOGIJA je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog proučavanja uzima ljudsko ponašanje". (J.Watson,1919) "PSIHOLOGIJA je znanstveno proučavanje ponašanja živih bića u njihovom doticaju s vanjskim svijetom" (K. Koffka,1925) PSIHOLOGIJA je znanost koja proučava PSIHIČKE PROCESE (subjektivne fenomene, doživljaje), ORGANSKO-FIZIOLOŠKE UVJETE njihovog nastanka i načinenjihovog OBJEKTIVNOG OČITOVANJA (reakcije i oblici ponašanja). U razvoju psihologije značajni pravci: STRUKTURALIZAM => BIHEVIORIZAM => GEŠTALTIZAM => PSIHOANALIZA
STRUKTURALIZAM • (W. Wundt, E.B.Titchener) • "PSIHOLOGIJA istražuje ono što nazivamo unutarnjim doživljajem - tj. osjete i osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet proučavanja prirodnih znanosti".(W.Wundt, 1892) • * karakteristike: (1) elementi psihe i • (2) introspekcijski eksperiment. • 1879. W. WUNDT U Leipzingu osnovao prvi psihologijski laboratorij. • Njegovi sljedbenici posebno E.B.Titchener (1867-1927) nastoje pronaći "elemente strukture svijesti" (osjete, predodžbe i jednostavne emocije).Razvoj STRUKTURALIZMA (po uzoru na kemiju) => Psihički procesi se mogu svesti ma elementarne osjete, osjećaje, misli, predodžbe. • W. WUNDT, E.B.TITCHENER - introspektivni eksperiment=predstavlja pokušaj da se ljudska psiha raščlani na elemente koji se mogu ispitivati u psihologijskim laboratorijima. • PSIHOFIZIKA(G.T.Fechner, E.H.Weber krajem XIX st) istražuje odnos inteziteta podražaja i inteziteta osjeta /doživljaja/)
REFLEKSOLOŠKA ili BIHEVIORISTIČKA PSIHOLOGIJA • (BIHEVIORIZAM) • (I.Pavlov, J.Watson, E.L.Thorndike) • ‘Psihologija je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog proučavanja uzima ljudsko ponašanje’. (J.Watson, 1919) • (J.Watson:”Psihologija kako je vidi biheviorist”1913;”Behavior” 1914) • karakteristike: • U metodologiji istraživanja (eksperiment). • Predemet istraživanja je ponašanje(nasuprot mentalnim/kognitivim procesima i iskustvima) • Centralna pozicija teorije učenjai analiza ponašanja. • Proučava se odnos P ==> R kao FUNKCIONALNA ANALIZA PONAŠANJA, što omogućava predviđanje i kontrolu ali nei njegovo objašnjenje i razumijevanje. • 4. Razvoj biheviorterapije /Behaviortherapy/ kao psihoterapijskog pristupa
S obzirom na METODU ISTRAŽIVANJA bihevioristi odbacuju introspekciju (samoopažanje) kao metodu s obrazloženjem da je njeno istraživanje koje je zasnovano na individualnim doživljajima subjektivno i utoliko ne može objektivna metoda istraživanja. • uvode eksperimentalnu metodu s ciljem da se organizam podvrgne pojedinim podražajima i onda se promatra i mjeri njegova reakcija. • P => ∆ => R • P => R (isključeni medijacijski procesi) • Skinner je neprijatelj TEORIJA u psihologiji. => po njemu ČINJENICE mogu biti bez TEORIJE. Drugi njegov stav je da objektivno opažanje direktivno i bez predrasuda. • 2.) PONAŠANJE (BEHAVIOUR) predstavlja PREDMETISTRAŽIVANJA • odbacuje se DOŽIVLJAJNI ASPEKT, jer nije dostupan "objektivnom" promatranju. (naglasak na METODOLOŠKOJ ČISTOĆI) • E. L. THORNDIKE (1900) je istraživao fenomene učenja zasnovane na uvjetovanju. U tim istraživanja proučavala se veze između podražaja i reakcija. • Suprotnost METODOLOŠKOM BEHIVORIZMUje psihoanalitička i humanistička psihologa.
3) RAZVOJ TEORIJE učenja B.F.Skiner (1904-1990) prikazana razlika: BIHEVIORISTIČKI PRISTUPI (UVJETOVANJE) A) KLASIČNO UVJETOVANJE (I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958) B) INSTRUMENTALNO ili OPERATIVNO UVJETOVANJE (B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike 1874-1949) C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C.L.Hull 1884-1952/ E.Tolman 1886-1959)
A) KLASIČNO UVJETOVANJE(I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958) • I. Pavlov = klasično uvjetovanje (neuvjetovani i uvjetovani refleksi) • Teorijski stav je da ljudska aktivnost se može svesti na reflekse koji uvjetovanjem se integriraju (procesom generalizacije) u više oblike ponašanja. • GENERALIZACIJA predstavlja proces putem kojeg se više P (podražaja) povezuje uz jednu R (reakciju) bez daljnjeg vanjskog potkrepljenja. • B) INSTRUMENTALNO ili OPERATIVNO UVJETOVANJE • (B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike 1874-1949) • Thorndike ukazuje na ZAKON EFEKTA = koji ukazuje da je veća vjerojatnost pojave nekog ponašanja ako ga prate pozitivne posljedice, i suprotno ako ga prate negativni efekti)
Skiner je definirao OPERATIVO UVJETOVANJE kao proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za organizam. • Uvodi pojam POTKREPLJENJA (Neki je događaj potkrepljenje ukoliko mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora) • mogu biti POZITIVNI i NEGATIVNI POTKREPLJIVAČI. • mogu biti pristupi ZADAVANJA i UKLANJANJA. • POTKREPLJENJE = redukcija nagona (npr. smanjena potreba za hranom) ili svaka posljedica aktivnosti. Ona učvršćuje neku aktivnosti, odnosno povećava vjerojatnost da će se neko ponašanje ponovno javiti (pozitivno) ili inhibirati (negativno) • POTKREPLJIVAČI: PRIMARNI (hrana, voda,..) i • SEKUNDARNI (novac, pohvala, ocjena.) • C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C.L.Hull A1884-1952/ E.Tolman 1886-1959) • Odnosi na potvrdu medijacijskih procesa • operativno uvjetovanje je shvaćeno kao motivacijski aspekt procesa učenja.
4. Razvoj biheviorterapije /Behaviortherapy/ kao psihoterapijskog pristupa • J.WATSON-BIHEVIORIZAM ukazao na SVEMOĆ ODGOJA • Pod utjecajem EMPIRIZMA /Lock "tabula rasa"/ naglasak je naprimarnoj ulozi ODGOJA odnosno OKOLINE na individualni razvoj. • Simptomi predstavljaju uvjetovane "loše" odgovore. • simptomi (razne vrste strahova) se stječu uvjetovanjem. • Na području LIČNOSTI => EYSENCKova teorija ličnosti (utjecaj kondicioniranja) INTROVERTNOST – EKSTROVERTNOST • BIHEVIOR TERAPIJA => DESENZIBILIZACIJA (razuvjetovanje)
GEŠTALT PSIHOLOGIJE (M. Wertheimer, K. Koffka) (gestalt = njem. lik, oblik) Nastala početkom XX st. u Njemačkoj (Max Wertheimer, Kurt Koffka) kao reakcija na raščlanjivanje ljudske psihe (STRUKTURALIZAM). KURT KOFFKA (1925) "Psihologija je znanstveno proučavanje ponašanja živih stvorenja u njihovom doticaju s vanjskim svijetom" DOPRINOSI: 1. Holizam 2. Učenja uvidom 3. Dinamika psihološko polja
1. HOLIZAM (TO OLON = st.gr. cjelina) • Nastao kao reakcija na STRUKTURALIZAM (WUNDT, TITCHENER) koji je putem introspektivnih eksperimenata pokušavao ljudsku psihu raščlaniti na elemente. • Psihologijski proces treba shvatiti u njegovoj cjelovitosti. • Naglasak je na CJELOVITOSTI DOŽIVLJAJA=> Cjeline su date primarno i jedino su realne, dok pokušaji da se cjeline rastave na elemente je neopravdano. • Psiha kao svojstvo je cjelina koja se ne može reducirati na njene elemente (dokaz su PERCEPTIVNE ILUZIJE). • Naglasak je na ORGANIZACIJI elemenata psihičkog života ukazali da integriranjem elementa u cjelinu se dobivaju novi osobine i funkcija koje ne pripadaju i ne mogu se svesti na te elemente. • Bavi se proučavanjem problemom PERCEPTIVNE ORGANIZACIJE. • istražuje se promjena u odnosu FIGURE i POZADINE.
2. U TEORIJI UČENJAukazuju na važnu ulogu UVIDA koji predstavlja promjenu u psihološkom polju (promjenu u odnosu FIGURE i POZADINE). • Ova teorija objašnjava učenja u problemskim situacijama (zadacima) iomogućuje razumijevanje stvaralačkog čina. • za razliku od učenja po metodi POKUŠAJ - POGREŠKA (biheviorizam) => u rješenju nekog zadatka dolaze iznenadno promjenom odnosa unutar pojedinih struktura informacija (informacijskih cjelina). • 3. K. LEWIN "psihologija psihološkog polja". • Značajno na području ličnosti i posebno u razumijevanju motivacijskih procesa. • GESTALT PSIHOTERAPIJA naglasak na doživljajnoj sferi i mogućnosti integracije pojedinih aspekata osobnosti u cjelinu doživljaja sebe. • ’kognicija znači znanje’ => spoznaju svijeta dobivamo na osnovu mentalnih/kognitivnih procesa. • KOGNITIVNA PSIHOLOGIJA => područje "uma" (mind) može biti istraživano indirektno putem opservirajućeg ponašanja.
PSIHOANALIZA S. FREUD (1856-1939) / PSIHOANALIZA: - tehnika liječenja - teorija ličnosti - metoda proučavanja psihičkih fenomena • NOVI PRISTPI U RAZUMIJEVANJU PSIHIČKIH FENOMENA: • Postoje nesvjesni psihički procesi (TOPIČKI PRISTUP) • Svako ponašanje je krajnje motivirano i ima značenje (DINAMSKI PRISTUP) • Sukob je sadržan u svakom ponašanju i postoje mentalne strukture (obrane) za upravljanjem tim sukobima (STRUKTURALNI PRISTUP) • U osnovi ponašanja su kvantitativni činioci (EKONOMSKI PRISTUP) • Prošlost je prisutna u sadašnjosti (GENETIČKI PRISTUP) • Ponašanje čovjekovog organizma nije samoodređujuće, već na njega utječe odnos s vanjskim svijetom (ADAPTIVNI PRISTUP)
TOPIČKI PRISTUP • Ukazuje na POSTOJANJE NESVJESNIH PSIHIČKIH PROCESA • Ovaj pristup izražen u TOPIČKOJ TEORIJI LIČNOSTI (1900 "Tumačenje snova", 1895 "Studije o histeriji") • TOPIČKA TEORIJA LIČNOSTI (TOPOS=mjesto) • DINAMSKA (DUBINSKA) PSIHOLOGIJE ILI PSIHOLOGIJA NESVJESNOG • PREDMET psihoanalitičke psihologije je područje nesvjesnog, koje se istražuje putem tehnike slobodnih asocijacija, analizom snova i drugih manifestacija nesvjesnog. • POJAM NESVJESNOG / KATARTIČKA HIPNOZA (Charcot) => PSIHOANALIZA • manifestacije nesvjesnog (snovi, omaške i simptomi) • igra je također manifestacije nesvjesnog (M. Klein) • nastanak simptoma: • (psihička trauma ==> potiskivanje ==> vraćanje potisnutog) • I. teorija anksioznosti (posljedica potiskivanja seksualnog nagona)
DINAMSKIPRISTUP • ukazuje da SVAKO INDIVIDUALNO PONAŠANJE IMA SVOJE UNUTARNJE OREĐENJE I ZNAČENJE (PSIHIČKI DETERMINIZAM) • ukazuje se na KONCEPT NESVJESNIH SNAGA i SUKOBA. • KONCEPTI NAGONA (seksualni i agresivni nagoni / nagoni života i smrti). • TEORIJA NAGONA (‘Tri eseja o teoriji seksualnosti’, 1905; ‘S onu stranu principa zadovoljstva’, 1920.) • Pitanje HOMEOSTAZE (organizam ukazuje tendenciju da uspostavi predhodno postojeću ravnotežu, što predstavlja osnovu motivacijskog djelovanja) • NAGONI funkcioniraju po principu zadovoljstva (redukcije tenzije nakon zadovoljenja homeostaze) nasuprot EGU koji funkcionira po principu realiteta. • => Važno je značenje integracije nagonskih aspekata u psihičku strukturu. Ukazao na određene razvijenosti.
STRUKTURALNI PRISTUP • ukazuje na POSTOAJNJE SUKOBA UNUTAR INDIVIDUE KOJI ODREĐUJU SVAKO NJENO PONAŠANJE. • STRUKTURNA TEORIJA LIČNOSTI (“Ego i Id”, 1923.) • Koncepti:ega, ida i superega • neurotski konflikt (između ida i ega) =) INTRAPSIHIČKI KONFLIKT • EKONOMSKI PRISTUP • ukazuje na POSTOJANJE KVANTITATIVNIH ČINIOCA U ODREĐENJU INDIVIDUALNOG PONAŠANJA • NAGONI funkcioniraju po principu zadovoljstva (redukcije tenzije nakon zadovoljenja homeostaze) nasuprot EGU koji funkcionira po principu realiteta. • =) određuje razliku u genezi psihoza – neuroza • =) REZULATAT je određen mehanizma obrane • Koncepti PRIMARNIH i SEKUNDARNIH MISAONIH PROCESA
GENETSKI PRISTUP • ukazuje da AKTUALNE KARAKTERISTIKE INDIVIDUE SU ODREĐENE SPECIFIČNOSTIMA ISKUSTVA NJENOG RANIJEG RAZVOJA • Ovaj pristup izražen u TEORIJI PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA (‘Tri eseja o teoriji seksualnosti’, 1905;) • S. Freud uvodi pojam DJEČJE SEKSUALNOSTI koji je suprotan pojmu ODRASLA GENITALNA SEKSUALNOST • Naglasak na ranim iskustvima tijekom djetetova psihoseksualnog razvoja koja su prepoznata kroz proučavanje psihopatologije. • Prva psihoterapije djeteta "Mali Hans" 1905.g. • U genitalnoj fazi (pubertet – mladenaštvo) dolazi do REKAPITULACIJE ranijeg razvoja (E.Jones) • Značajni pojmovi: FIKSACIJA i REGRESIJA
ADAPTIVNIPRISTUP • ukazuje da USPJEŠNOST PSIHIČKOG RAZVOJA INDIVIDUE JE ODREĐENA ODGOVOROM NEPOSREDNE SREDINE NA NJEGOVE RAZVOJE POTREBE • Hartmannaje ukazao na spremnost organizama na “prosječno očekivanu okolinu” • naglasak je na primarnoj autonomiji ego funkcija.
FIZIOLOŠKE OSNOVE PSIHIČKIH FENOMENA • U ORGANIIZMU razlikujemo: • 1) RECEPTORE • 2) EFEKTORE • 3) NERVNI SUSTAV • RECEPTORI: • - EKSTEROCEPTORI = na površini tijela • * daju informacije za formiranje doživljaja: vidnih, slušnih, okusnih, • dodirnih, boli, topline i hladnoće • -PROPRIOCEPTORI = u mišićima, tetivama i zglobovima te unutarnjem uhu • * daju informacije o aktivnosti mišića (KINSTETSKI OSJETI) • -INTEROCEPTORI = u unutarnjim organizma • * daju informacije o događanju u organizmu (ORGANSKI ili CENESTETSKI • OSJETI)
2) EFEKTORI - MIŠIĆI a) skeletni (poprečnoprugasti) b) unutarnjih organa (glatki) c) srčani (posebna vrsta poprečnoprugastih) - ŽLIJEZDE a) EGZOKRINE (znojnice, slinovnice..) b) ENDOKRINE (osmostski tlak) HIPOFIZA (PITUITARNA ŽLIJEZDA) TIROIDNA (ŠTITNA ŽLIJEZDA) ADRENALANE (NADBUBREŽNE) ŽLIJEZDE PANKREAS (GUŠTERAĆA) SPOLNE ŽLIJEZDE (GONADE) 3.) ŽIVČANI SUSTAV Aktivnost mozga: A 1) PODRAŽLJIVOST (iritabilnost ili ekscitabilnost) 2) PROVODLJIVOST (prenošenje impulsa) 3) INTEGRACIJA 4) PAMĆENJA (RENTENCIJA) formiraju se ENGRAMI ili MENTALNE SLIKE. Sadrži: CNS (centralni nervni sustav) i VNS (vegetativni nervni sustav)
CNS: 1) CEREBRUM (VELIKI MOZAK) 2) CEREBELLUM (MALI MOZAK) 3) TRUNCUS CEREBRI (MOŽDANO DEBLO) 4) MEDULLA SPINALIS (LEĐNA MOŽDINA)
VNS određuje aktivnost važnih život funkcija. • Jezgre se nalaze u bazi mozgu i leđnoj moždini koje u kontaktu s CNS posebno putem HIPOTALAMUSA. • Utječe na rad unutarnjih organa. • SIMPATIČKI i PARASIMPATIČKI SUSTAV. • SIMPATIČKI SUSTAV = putem izlučivanja ADRENALINA utječe na povećanje aktivnosti organizma (povisuje krvni tlak, rad srca, širenje zjenica). • PARASIMPATIČKI SUSTAV = putem ACETILKOLINA određuje aktivnost kad je organizam u stanju mirovanja (usporava rad srca, snižava krvni tlak, povećava rad žlijezda slinovnica).
ŽIVČANA STANICA (NEURON) Živčana stanica sastoji se od: 1. staničnog tijela (1/100 do 1/10 mm) sa staničnom jezgrom. 2. stanične membrane 3. kratkih staničnih produžetaka (DENDRITA)
4. dužih staničnih produžetaka (AKSONI) koji mogu biti do 1 m. • na kraju u TELEDENDRON s završnim čvorićima putem kojih su u kontaktu s drugim neuronom. • (KOLATERALNI AKSON) ili KOLATERALE - omogućava kontakte s većim brojem drugih stanica. • imaju MIJELINSKU OVOJNICU (MIJELINIZACIJA završava ovisno o dijelu živčanog sustava: * senzorni putovi 4-5 mj. • * motorni putovi vezani uz voljnu motoriku 2. godine • * asocijativna vlaka kasnije. • 5. sinapse = mjesto prelaženja uzbuđenja s jednog neurona na drugi. • dva spoja a) s dendritom i • b) tijelom drugog neurona. • mogu biti: a) neuro-neuro sinapse • b) neuro-mišićne sinapse • osnovna ZADAĆA = prenošenje živčanog uzbuđenja • uzbuđenje se prenosi samo u jednom smjeru. • na sinapsama dolazi do kemijskih promjena (neurotransmiteri) ovisno o tvari koja se izluči u sinaptičku pukotinu • sinapsa služi kao "FILTER ili SKRETNICA" impulsa. • fenomeni: EKSCITACIJSKI ili INHIBICIJSKI POSTSINAPTIČKI POTENCIJAL • 1. EKSICITACIJSKA (EPSP) => povećava podražljivost susjedne stanice • 2. INHIBICIJSKA (IPSP) => smanjuje podražljivost
PRIJENOS ŽIVČANOG IMPULSA • Prijenos impulsa je putem ktz. "IONSKE CRPKE" • 1. POTENCIJAL MIROVANJA iznosi • -70 mV • na površini kationi Na+ i anioni CL- • --------------- ------------------------------ • unutrašnjost kationi K+ i anioni • bjelančevina • U stanju mirovanja membrana je slabo propusna za Na+ i izbacuje ih iz staničnog prostora. • K+ ioni lako prolaze u stanicu i tamo se grupiraju.
2. AKCIJSKI POTENCIJAL 30 mV • Nakon podražaja (termički, kemijski, fizički ili električki) mijenja se propusnost membrane • kationi (Na+) iz izvanstaničnog prostora prodiru u stanicu i dolazi do DEPOLARIZACIJE. • Nakon DEPOLARIZACIJE slijedi REPOLARIZACIJA (izbacuju se Na+ iz stanice putem tkzv. "ionske crpke"). • U tom periodu vlakno je nepodražljivo • PERIOD APSOLUTNE REFRAKTERNOSTI. • * BRZINA PROVODLJIVOSTI IMPULSA ovisi o debljini vlakna (1m/s do 100 m/s). • * Mijelinizirana vlakna brze prenose impuls uz manju potrošnju (skokovito prenošenje impulsa) EEG (elektro encefalografija) = ispitivanje električne aktivnosti mozga (valov alfa, beta, gama i teta)
RAZVOJ ŽIVČANOG SUSTAVA Najniže vrste (npr. ameba) nemaju živčani sustav što znači da se efektori izravno pokreću na vanjski podražaj. Prvi živčani sustav je živčano vlakno između receptora i efektora.
DIFUZNI ŽIVČANI SUSTAV - nalazimo kod meduza • živčane stanice su svugdje po cijelom tijelu. • 2) GANGLIJSKI ŽIVČANI SUSTVA – nalazimo kod kišnih glista (kolutičavci) • stvaraju se nakupine stanica koje stvaraju ganglije ili živčane čvorove • 3) CNS kod kralježnjaka. • stari mozak (regulacija osnovnih funkcija za samoodržanjem i emocionalno funkcioniranje) • mladi mozak koji omogućava pamćenje, mišljenje, planiranje, kontrola aktivnosti, pamćenje. • KORTIKALNI i SUBKORTIKALNI dio mozga
4 režnja: frontalni (čeoni), parietalni (tjemeni), temporalni (sljepoočni) i okcipitalni (zatiljni) ** specijalizacija aktivnosti SENZORNE ZONE (okcip.zona – prim vizuel. područje, temp.zona – prim audit. područje) MOTORNE ZONE (prefrontalni girus/ temporlana reg. - govor) ASOCIJATIVNE ZONE (omogućavaju složene aktivnosti)