UVOD:

1. Kako se oduprijeti hrvatskom romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj UVOD: • Ova tema će se obraditi kroz nekoliko natuknica. SADRŽAJ: • Država koja je 5 godina bila u ratu i u kojoj se za to vrijeme rušilo treba sigurno 10 puta više vremena da nadoknadi porušeno pa tek onda da krene ponovo od bivše početne točke razvoja (to je u Hrvatskoj bila 1991. god.). Ekonomski institut najviše administracije SAD-a, koji se inače bavi analizom ekonomije svih svjetskih država (vijest iz medija iz rujna 2009.), je ovu činjenicu i stručno-znanstveno potvrdila po predviđanju da će tek za 50 godina Hrvatska dostići visoke demokratske standarde razvijenih država. • 2) Država koja se orijentirala na razvoj trgovačkih lanaca, ili popularno rečeno rječnikom HDZ-a iz perioda 90-tih godina prošlog stoljeća, na stvaranje «200 bogatih obitelji-poduzeća» (tipični hrvatski primjer je trgovački koncern u vlasništvu jednog čovjeka I. T.) MORA ZNATI DA SE u istovremeno opredijelila za uvoz stranih roba a to znači istovremeno i za politiku zanemarivanja vlastite proizvodno-gospodarske aktivnosti, a to rezultira slabljenjem pozicije izvoznika kao glavnih pokretača razvoja Društva. Kako se ta neravnoteža uvoza i izvoza manifestira: • tako što uvoznici diktiraju pravila društveno-ekonomskog razvoja jer se oni trude da osvoje dobru vezu u Vladi (nije im bitno tko će biti Predsjednik RH). Ovoj pojavi pogoduje situacija da se Predsjednik Vlade RH (Premijer) bira na nedovoljno demokratski način iako se radi o nesporno najvažnijoj dužnosničkoj funkciji u Državi. I zato su mogući apsurdi da Država (Vlada RH kao što je to bila prethodna pod vodstvom I. S.) djelomično financira neke proizvodne pogone ovih trgovačkih koncerna i to tek nakon 10-20 godina nakon što su se velika trgovačka poduzeća financijski osnažila i konačno opredijelila za postepeno otvaranje proizvodnih pogona (primjer otvaranje jednog velikog pogona «PIK Vrbovec» u vlasništvu I. T. otvoren u kolovozu 2009.) • tako što uvoznici diktiraju nisku cijenu rada (plaće zaposlenika) a da prethodno svojom djelatnošću nisu osnažili Državnu ekonomiju na način da Državna administracija osigura opstojnost po niskom financijskom opterećenju pravnih subjekata koji stvaraju BDP a ne, kao što je slučaj u Hrvatskoj, po visokom opterećenju ( izdvajanja iz zarade pravnih subjekata u koje spadaju porezi, prirezi, doprinosi kao i druga nefiskalna oduzimanja novca). • tako da dolazi do neravnopravne tržišne utakmice uvoznika i izvoznika tako da ovi posljednji mogu biti sretni što uopće opstaju jer im nedostaje novca za razvoj novih tehnologija kako bi na duži rok osigurali tržišnu konkurentnost • tako da dolazi do poremećaja u funkcioniranju glavnog društvenog generatora razvoja a to je obrazovanje mladih ljudi za srednjoškolska proizvodna zanimanja kao i za studiranje na tehničkim fakultetima ili na fakultetima koji obrazuju stručnjake za sadašnji i budući proces odgoja i obrazovanja • U opisanim uvjetima teško se može na učinkovit način angažirati hrvatska stručno-znanstvena pamet kako bi ona bila generator snažne proizvodne gospodarske aktivnosti u kojoj će izrasti financijski snažne tvrtke-nositelji BDP (umjesto velikih trgovačkih poduzeća): npr. farmaceutske tvrtke (kao što je bila Pliva dok nije prodana). Ovakve tvrtke inače nastaju tek razvojem vlastite tehnologije u kojoj iste proizvode vlastite patentirane proizvode jer se tek na proizvodima visoke tehnologije mogu ostvariti više cijene izvoznog proizvoda na tržištu (po logici promoviranja visokih • -3- • dogovornih ili dampinških cijena roba što se inače dogovara između najjačih svjetskih poduzeća). • 3) Umjesto ZAKLJUČKA: • Iz ove kratke analize mogu se jednostavno izvući zaključci (a da se oni posebno ne izdvajaju). Radilo bi se o definiranju glavnih preduvjeta za ostvarivanje veće zaposlenosti kao i većeg standarda zaposlenika-radnika (SSS, VŠ i VSS), zatim zaposlenika-prosvjetara kao i zaposlenika-profesora na fakultetima , dakle sve to po zarađivanju toliko željenih većih plaća, jer ove društvene skupine u razvijenim demokracijama jesu glavni nositelji društvenog razvoja (ili gospodarskog rasta) bilo gdje na našem planetu Zemlji (čast svim drugim profesijama jer je svaki pošteni rad vrijedan). • I tko će u konačnici jesti meso koje proizvede PIK-Vrbovec u Hrvatskoj ako prosječnom hrvatskom zaposleniku (kad namiri, državu, banke i režije za osnovni civilizirani život) ostaje jedva za kruh i mlijeko. • Da ne bi autor ovog rada bio zloguki prorok, Hrvatsko društvo bi se trebalo na vrijeme osvijestiti, jer bi se u konačnici ako se nastavi ovakav društveno-ekonomski i politički trend, moglo vrlo skoro desiti da će hrvatski trgovački lanci (s njihovom vlastitom proizvodnjom) hraniti inozemne građane a ne građane «Slobodne (nedovoljno demokratski razvijene) i suverene Republike Hrvatske» u vladajućoj ili važećoj razmjeni rada s izvoznicima – s izvoznicima koji moraju nadoknađivati sve hrvatske strateške promašaje kada je u pitanju Politika razvoja. • Da je to istina govori jednostavna i jasna ekonomska činjenica da bi Hrvatska mogla ekonomski opstati i u razmjeni domaćih usluga (kao što je rad trgovina) s domaćom proizvodnjom raznih roba i sve to na zatvorenom domaćem tržištu (naravno sve po svjetskim/tržišnim cijenama ) nakon čega bi se domaća ekonomija mogla okrenuti svjetskom tržištu (tržišnoj utakmici) u kojoj bi izvoznici bili «hrvatska strateška perjanica ili ekonomska dogradnja» u nadmetanju Hrvatske s vanjskim tržištem a sve u cilju ekonomske konkurentnosti ili ekonomskog i političkog prosperiteta Republike Hrvatske. • Nažalost događa se upravo suprotno da se poduzetnicima-izvoznicima (i osobno ostalim spomenutim društvenim čimbenicima) pod nespretnim ili neznalačkim diktatom Države, tj. diktatom političko utjecajnih poduzetnika-uvoznika, dodjeljuje sporedna ili vatrogasno-spasilačka uloga koju oni imaju danas u Hrvatskoj društveno-političkoj i ekonomskoj stvarnosti. Naime opravo opisane društvene skupine (hrvatski građani) nose ulogu ekonomskog stabilizirajućeg čimbenika (mirenjem s niskim plaćama ili niskom dobiti koju ostvaruju) da devalvacija domaće valute-kune odnosno inflacija ne uništi i ono što je jedino kvalitetno preostalo u Hrvatskoj a to su pošteni, radišni i stručni ljudi-zaposlenici čija leđa i um moja izdržati sve moguće hrvatske harače hrvatskih svekolikih haračlija. • Na ovaj način autor se ujedno odriče nove titule magistra struke ili titule « mag. ing. metalurgije», a zadržava staru titulu (dipl. ing. metalurgije) jer je izgleda i ova akademska promjena tekovina neoliberalnog kapitalizma kojeg provode svjetski moćnici-bankarski koncerni. • Naime, izgleda da novi svjetski društveno-ekonomski poredak kreiraju upravo najveće/najjače financijske ustanove-banke, tako da niti predsjednici država niti premijeri nemaju više onu ulogu u Društvu koju su nekada imali. • -4- • Novi neoliberalni sustav očito se testira (do granica eksploatiranosti ili ekonomske izdržljivosti jednog naroda) prvenstveno u europskim državama koje su se našli u tranziciji jer je njihov «ekonomski obrambeni sustav» najslabiji i onda se lako može desiti da (prvenstveno tamo gdje nije dovoljno razvijena demokracija) Državu zadesi novo društveno zlo kao što je to korupcija koja može jedino dokrajčiti sve one pozitivne vrijednosti koje su još preostale u Društvu a koje nije uništio nezasitni bankarski interes ili nezasitni poduzetnički trgovački interes, i sve to u stvaranju bogatstva bez stvaralačkog rada. • Dakle očito je da niti jedan trgovački lanac koji je došao u Hrvatsku ili iz nje potekao ne daje novi stvaralački proizvod radnih ljudi kao što ga ne daje bilo koji novi «bakarski inovativan proizvod» kako to bankari cinično nazivaju neki novi sustav kreditiranja ili oročavanja građanske štednje. • I konačno dolazimo do konačne istine da će uništavanjem proizvodnje biti sve manje štediša ali i sve manje kupaca raznih roba u trgovinama tako da će se ponovo dokazati točnost Marx-ove hipoteze da jedan društveno-ekonomski sustav uništava sam sebe ako na vrijeme ne osujeti samo-degradaciju zbog nerazumnog ekonomskog postupanja. • Ovom posljednjem zlu vjerojatno leži uzrok u ljudskoj pohlepi za stvaranjem materijalnog bogatstva kao pokušaja bijega od stvarnosti i to u prvom redu bijega od životne stvarnosti po kojoj je život prolazan pa ga treba iskoristiti i u hedonističko načinu života iako je očito da nema lijeka od psihičke opće-društvene bolesti čiji simptom je «vječan svjetska bol» o kojoj su mnogo pisali francuski renesansni književnici na svoj način. • Međutim izgleda da je romantičarski pesimizma kojeg najbolje opisuje čuvena tema spomenutog pojma «svjetska bol» nepresušan izvor analiza pa tako i ove tehničko-ekonomske (ujedno i sociološke-filozofske kao i pravno-politološke) analize. • Dakle pravi je zaključak ovog rada taj da se protiv pesimizma može boriti jedino na način da se Društvo na odgovarajući demokratski način samo-organizira. Upravo ovakav zaključak se može izvući iz činjenice da pokretači demokratskih poboljšanja ne mogu biti oni koji su trenutno osvojili političku moć niti oni koji će je ubuduće osvojiti jer će oni gledati najprije «osigurati/spasiti sebe» jer nemaju načina da išta promijene u situaciji kada je kriza nesporno potpuno zavladala u svim segmentima Društva. • Budući da je u svakoj ekonomskoj krizi u prvom redu na kušnji moral to su onda moguća i razna nezakonita ponašanja. • To na kraju znači da će , u podupiranju prvih naznaka kulturnog i demokratskog (tj. psihičkog i drugog) oporavka građana već od danas (jer sutra može biti kasno za sve ), imati odlučujuću ulogu pravna struka i znanost u Hrvatskom građanskom društvu. • U Šibeniku, 28. 11. 2009. • Boris ŠPADINA, dipl. ing. metalurgije

2. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • DRŽAVA ORIJENTIRANA na razvoj trgovačkih lanaca, ili (popularno rečeno rječnikom HDZ-a iz ratni godina u Domovinskom ratu) na stvaranje «200 bogatih obiteljskih poduzeća-mastodonata» kao što je tipični hrvatski primjer trgovački koncern “Agrokor”, ISTOVREMENO JE DRŽAVA KOJA SE opredijelila za uvoz stranih roba a to znači i za politiku zanemarivanja vlastite proizvodno-gospodarske aktivnosti, što rezultira slabljenjem pozicije izvoznika kao glavnih pokretača razvoja Društva. • Kako se neravnoteža uvoza i izvoza manifestira:

3. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj a) • tako što uvoznici diktiraju pravila društveno-ekonomskog razvoja jer se oni trude da osvoje dobru vezu u Vladi (nije im bitno tko će biti Predsjednik RH). Ovoj pojavi pogoduje situacija da se Predsjednik Vlade RH bira na nedovoljno demokratski način iako se radi o nesporno najvažnijoj dužnosničkoj funkciji u Državi. • …../I zato je moguće i to da Država (točnije Vlada RH kao što je to bila prethodna Vlada pod vodstvom I. S.) djelomično financira neke proizvodne pogone trgovačkih koncerna i to tek nakon 19 godina nakon što su se ova poduzeća financijski osnažila i konačno opredijelila za postepeno otvaranje proizvodnih pogona: primjer otvaranje jednog velikog pogona «PIK Vrbovec» u vlasništvu “Agrokora” u kolovozu 2009. g./…..

4. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj b) tako što uvoznici diktiraju cijenu rada (niske plaće zaposlenika) a da prethodno svojom djelatnošću nisu osnažili Državnu ekonomiju na način da Državna administracija osigura opstojnost po niskom financijskom opterećenju pravnih subjekata koji stvaraju BDP. c) tako da dolazi do neravnopravne tržišne utakmice uvoznika i izvoznika na način da ovi posljednji mogu biti sretni što uopće opstaju jer im nedostaje novca za razvoj novih tehnologija kako bi na duži rok osigurali tržišnu konkurentnost

5. Kako se oduprijeti hrvatskom romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • tako da dolazi do poremećaja u funkcioniranju glavnog društvenog generatora razvoja a to je obrazovanje mladih ljudi za obrtnička i srednjoškolska proizvodna zanimanja kao i za studiranje na tehničkim fakultetima ili na fakultetima koji obrazuju stručnjake za sadašnji i budući proces odgoja i obrazovanja

6. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • U opisanim uvjetima teško se može na učinkovit način angažirati hrvatska stručno-znanstvena pamet kako bi ona bila generator snažne proizvodne gospodarske aktivnosti u kojoj će izrasti financijski snažne tvrtke-nositelji BDP (umjesto velikih trgovačkih poduzeća): npr. farmaceutske tvrtke (kao što je bila Pliva dok nije prodana). Ovakve tvrtke inače nastaju tek razvojem vlastite tehnologije koja se temelji na vlastitim patentiranim proizvodima ….Iste tvrtke mogu ostvariti iznad-prosječne cijene na tržištu tek u prodaji proizvoda visoke tehnologije po principu dogovaranja viših prodajnih ( dampinških ili monopolskih) cijena za proizvedenu robu.

7. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • 3) Umjesto ZAKLJUČKA: • Iz ove kratke analize mogu se jednostavno izvući zaključci (a da se oni posebno ne izdvajaju) da se u KRIZI treba najprije voditi računa o stimuliranju glavnih pokretača ekonomskog rasta koji trenutno pripadaju marginaliziranoj društvenoj skupini u Hrvatskoj: zaposlenici-radnici KV, SSS, VŠ i VSS stručne spreme u proizvodnom gospodarstvu zatim zaposlenici-prosvjetari a djelomično i zaposlenici-profesori na fakultetima. Ova društvena skupina je zaista u razvijenim demokracijama stimulirana za svoj rad jer npr. u raspodjeli nacionalnog dohotka, po navedenom kriteriju, ostaju za državne namještenike-policajce srednje stručne spreme (podatak iz Slovačke po nedavnoj dokumentarnoj TV-reportaži novinara HRT-a ) plaće od visokih 1500 €. • I tko će u konačnici jesti meso koje proizvede PIK-Vrbovec u Hrvatskoj ako prosječnom hrvatskom zaposleniku (kad namiri, državu, banke i režije za osnovni civilizirani život) ostaje jedva za kruh i mlijeko.

8. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • Hrvatsko društvo bi se trebalo na vrijeme osvijestiti, jer ako se nastavi ovakav društveno-ekonomski i politički trend, moglo bi se vrlo skoro desiti da će hrvatski trgovački lanci (s njihovom vlastitom proizvodnjom) hraniti inozemne građane a ne građane Republike Hrvatske jer velika većina hrvatskih građana neće moći osigurati odgovarajuću osobnu ishranu, u vladajućoj ili važećoj razmjeni rada u Hrvatskoj u kojoj izvoznici moraju nadoknađivati sve hrvatske ekonomske strateške promašaje kada je u pitanju Razvojna politika.

9. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • Da je to istina govori jednostavna i jasna ekonomska činjenica da bi Hrvatska mogla ekonomski opstati i u razmjeni domaćih usluga (kao što je trgovinska usluga) s domaćom proizvodnjom raznih roba i sve to na zatvorenom domaćem tržištu (naravno sve po svjetskim/tržišnim cijenama ) nakon čega bi domaća ekonomija mogla višak roba prodavati na svjetskom tržištu na kojem bi hrvatski izvoznici bili «hrvatska strateška perjanica ili ekonomska dogradnja» za stvaranje više konkurentnosti ukupne hrvatske ekonomije.

10. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • Nažalost događa se upravo suprotno da se poduzetnicima-izvoznicima pod nespretnim ili neznalačkim diktatom Države, tj. diktatom političko utjecajnih poduzetnika-uvoznika, dodjeljuje sporedna ili vatrogasno-spasilačka uloga koju oni imaju danas u hrvatskoj društveno-političkoj i ekonomskoj stvarnosti. Naime upravo poslodavci-izvoznici kao i opisane društvene skupine nose ulogu ekonomskog stabilizirajućeg čimbenika (mirenjem radnika s niskim plaćama kao i privatnih poslodavaca s relativno niskom dobiti koju ostvaruju) u nadzoru nad inflacijom koja bi mogla (ako se ne drži pod kontrolom na način kako se to trenutno radi) uništiti i ono što je jedino kvalitetno preostalo u Hrvatskoj pod najezdom svekolikih haračlija.

11. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • Naime, izgleda da novi svjetski društveno-ekonomski poredak kreiraju upravo najveće/najjače financijske ustanove-banke, tako da niti predsjednici država niti premijeri nemaju više onu ulogu u Društvu koju su nekada imali. • Novi neoliberalni sustav očito se testira do krajnjih granica eksploatiranosti ili ekonomske izdržljivosti građana u europskim tranzicijskim državama pa tako i u Hrvatskoj. Ekonomska moć ovih država (redom bivših socijalističkih država) je među najslabijima u Europi. I kada demokratski nedovoljno razvijene Države zadesi još i novo društveno zlo koje se zove korupcija onda se rezonantno razaraju sve pozitivne vrijednosti u sinergiji nabrojenih destabilizacijskih čimbenika.

12. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • Dakle očito je da niti jedan trgovački lanac koji je došao u Hrvatsku, ili je pak isti iz nje ponikao, ne daje novi (stvaralački) proizvod domaćih zaposlenika kao što ga ne daje niti bilo koji novi «bankarski inovativan proizvod» kako to bankari cinično nazivaju neki novi sustav kreditiranja ili oročavanja građanske štednje i sl. • I konačno dolazimo do konačne istine da će uništavanjem proizvodnje biti sve manje štediša ali i sve manje kupaca raznih roba u trgovinama tako da će se ponovo dokazati točnost Marx-ove hipoteze da jedan društveno-ekonomski sustav može doći u fazu samo-uništavanja ako njegovi kreatori na vrijeme ne osujete degradacijske društvene pojave u suštini kojih leži nerazumno ekonomsko organiziranje/postupanje.

13. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • Ovom ukupnom društvenom zlu (ili “troglavoj aždaji”) vjerojatno leži uzrok u ljudskoj pohlepi za stvaranjem materijalnog bogatstva kao pokušaja bijega od stvarnosti po kojoj je život prolazan pa ga treba iskoristiti pa makar i u hedonističkom načinu življenja, premda se radi o simptomu neizlječive opće-društvene “bolesti” koju su na svoj način opisali renesansni francuski književnici trudeći se da definiraju osjećaj čuvene “svjetske boli”. • Međutim izgleda da je romantičarski pesimizam kojeg prati «svjetska bol» nepresušan izvor suvremenih ekonomskih analiza u Hrvatskoj pa tako i ove tehničko-ekonomske koja je ujedno i sociološko-filozofska kao i politološka analiza.

14. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • Dakle pravi zaključak ovog rada je taj da se protiv pesimizma može boriti jedino na način da se Društvo na odgovarajući demokratski način samo-organizira. Upravo ovakav zaključak se može izvući iz činjenice da pokretači demokratskih poboljšanja ne mogu biti političari bez obzira da li se radi o onima koji su trenutno osvojili političku moć ili onima koji će ju osvojiti na novim izborima. Naime dobro plaćeni političari u nedostatku kvalitetnih vlastitih rješenja ne žele se odricati vlastitog iznad-prosječnog standarda jer smatraju da rade najbolje što mogu a nisu niti motivirani da budu pokretači poboljšanja jer im je predobro s obzirom na hrvatske prilike koje karakterizira pretežito ili prosječno hrvatsko siromaštvo. • Budući da je u svakoj ekonomskoj krizi u prvom redu na kušnji moral to su onda moguća i razna nezakonita ponašanja u redovima građana. • Tako na kraju proizlazi da u podupiranju prvih naznaka kulturnog i općeg demokratskog oporavka mora imati glavnu ulogu pravna struka i znanost i to već od danas (jer sutra već može biti kasno za sve).

15. Kako se oduprijeti romantičnom pesimizmu ili «svjetskoj (ekonomskoj) boli» i ukinuti Harač u Hrvatskoj • Očito je da se danas u Hrvatskoj mora ponovo aktualizirati ono što je bilo aktualno također i prije skoro punih 20 godina (od osnutka Republike Hrvatske 1990 g.) kada su hrvatske suce i odvjetnike poučavale demokraciji njihove kolega iz SAD-a kao gosti Hrvatske. • Konačno se po ovoj analizi može zaključiti da se hrvatska Politika ni nakon 19 godina od osnutka Domovine nije pomakla s mjesta, pa se onda može s pravom postaviti opravdano pitanje čemu zapravo u Hrvatskoj služe političke stranke, Sabor RH, Vlada RH kao i Lokalna samouprava ako očito ne služe unapređenju standarda građana koji još uvijek uredno i na vrijeme plaćaju sve svoje obaveze pa tako i prema neučinkovitim političarima. • Da li se tek sad treba zamisliti zašto se neposredno biraju župani i gradonačelnici kao i načelnici najmanjih općina dok se izbor Predsjednika Vlade RH obavlja posredno preko glasačkih stranačkih lista, nakon čega postupak potvrđivanja od strane Predsjednika RH predstavlja samo formalnost u nizu sličnih političkih formalnosti. • Dakle odgovor na naslovno pitanje je taj da se treba samo-organizirati (svatko kako umije i zna) jer na samo-ispravci demokratskog uređenja treba raditi dugo godina i to može pokazati rezultat tek kada Država promijeni svijest o tome što su ekonomski i društveno-razvojni prioriteti. U Šibeniku, 28. studenog 2009. Boris ŠPADINA, dipl. ing. metalurgije