Kristina Balija Biljana Barić Dunja Burić Mateja Djak Tajana Majer Ines Žabarović

1. KVALITATIVNO I KVANTITATIVNO ISPITIVANJE SADRŽAJA STIGME PREMA PSIHIČKIM BOLESNICIMA(Jokić-Begić i sur., 2005) Kristina Balija Biljana Barić Dunja Burić Mateja Djak Tajana Majer Ines Žabarović

2. Stigma= socijalni konstrukt koji uključuje: • prepoznavanje različitosti na temelju neke oznake • obezvrjeđivanje osobe koja je nositelj te oznake

3. Stigma je povezana s predrasudama koje se često generaliziraju i na sam karakter i identitet osobe • Društvena definiranost stigme ovisi o kulturi i vremenu

4. Predrasude vezane uz psihičku bolest: • vjerovanje da je ona neizlječiva • odraz je neuspjeha i “slabih” gena • psih.bolesnici su opasni i nesposobni • sami su krivi za svoju bolest • nesposobni za samostalno donošenje odluka, djetinjasti i neodgovorni • Najviše prisutne kod oboljelih od shizofrenije

5. predrasude dovode do diskriminacije= pad samopouzdanja i samopoštovanja, povlačenje u sebe te izoliranost od društva • pojava depresivnosti zbog promjene u slici o sebi, socijalnoj mreži i radnoj učinkovitosti • prisutne teškoće pri zapošljavanju ili povratku na radno mjesto • Dovodi do smanjenja kvalitete života (bolesnici često skrivaju bolest i izbjegavaju liječenje)

6. 1996. Svjetska psihijatrijska organizacija pokrenula programe destigmatizacije • pokrenut globalni program koji je obuhvaćao: • poboljšanje znanja javnosti • edukaciju i podršku obiteljima oboljelih • stvaranje međunarodne mreže za borbu protiv stigme te razmjenu znanja i iskustva • Hrvatska= nacionalni program borbe protiv psihičke bolesti • hrv. društvo je tradicionalno s rigidnim vrijednostima= bolest je mana; a psih. Bolest sramota pojedinca i obitelji

7. Cilj istraživanja • Upoznati se sa stavovima, uvjerenjima i reakcijama pripadnika opće populacije u RH prema psihičkim bolesnicima te time posredno pridonijeti boljem razumijevanju psihičke bolesti i njezinih posljedica • Upoznati se sa problemima psihičkih bolesnika i njihovih obitelji te njihovi prijedlozi za rješavanje tih problema

8. Uzorak i metoda- kvalitativni dio • Metoda: fokus grupa • Sudionici: • psihički bolesne osobe • članovi obitelji • profesionalno osoblje • osobe koje nisu sa njima direktno povezane

9. Pitanja: osobno iskustvo s psihičkim bolesnicima, mišljenje o svakodnevnim problemima s kojima se bolesnici suočavaju i načinima rješavanja istih • Profesionalno osoblje i opća populacija: njihovo mišljenje tj. stavove prema psihičkim bolesnicima

10. Kvantitativni dio istraživanja • Instrument konstruiran za potrebe ovog istraživanja • 7 dijelova: stereotipi, iskustvo, znanje, atribucije, stavovi, stupanj prihvaćanja i demografski podatci • Stereotipi: 66 osobina- označiti koje su karakteristične za psihički oboljele osobe • Iskustvo: 6 odgovora za različite razine iskustva

11. Znanje: 5 tvrdnji sa točno/netočno • Atribucije: percepcija uzroka stanja psihičkih bolesnika prema Weinerovom atribucijskom modelu • Stavovi: ljestvica stavova sa 25 tvrdnji sa stupnjem slaganja od 1 do 5 • Stupanj prihvaćanja: ispituje se u kojoj mjeri su spremni ostvariti kontakt sa psihički bolesnom osobom

12. Sociodeografski podatci: spol, godina rođenja, veličina mjesta u kojem su proveli veći dio života, procjena životnog standarda kućanstva • Odrasli: roditeljski i bračni status, stupanj obrazovanja, radni status... • Učenici: naziv škole, razred • Studenti: naziv fakulteta, smjer • Važnost vjere

13. 66 sudionika M i Ž, 18-68 g. 4 grupe opće populacije 2 grupe sa medicinskim osobljem 1 grupa s psihički oboljelim osobama 1 grupa sa njihovim obiteljima 356 sudionika M (N=145, 40,7%) Ž (N=211, 59,3%) Dob: 15-83 g. Sudionici podijeljeni u 3 skupine: Učenici srednjih šk. (35,1%) Studenti (29,8%) Odrasli (35,1%) Kvalitativni dio Kvantitativni dio

14. REZULTATIkvalitativnog dijela istraživanja • Percepcija psihičkih bolesnika • Podudaranje u definiranju psihičkih bolesnika u sve 3 skupine ispitanika (srednjoškolci, studenti, odrasli) Psihički bolesnici- osobe koje se ponašaju izvan prihvaćenih normi te nisu svjesni svojih postupaka i onoga što se oko njih događa. • Srednjoškolci- psihički bolesnici mogu biti svjesni svojih postupaka, znaju što rade, ali njihov um je drugačiji od našeg.

15. Svi u skupinu psihičkih bolesnika ubrajaju: osobe koje boluju od PTSP-a, depresije, manične depresije, shizofrenije • Srednjoškolci u skupinu psihičkih bolesnika za razliku od ostalih ubrajaju i: pedofile, silovatelje, fašiste, egzibicioniste i zlostavljače • Neki srednjoškolci smatraju da depresija nije bolest (“Ako si tužan to nije bolest.”)

16. Uzrocima psihičke bolesti svi smatraju nasljeđe i okolinu ( “Ja mislim da se svakoga može dovesti do toga da poludi. Ovisi o predispozicijama osobe.”) • Studenti i srednjoškolci ističu kao uzrok i zlostavljanje u djetinjstvu • Srednjoškolci kao mogući uzrok vide i stres i prenatalne poremećaje

17. Mišljenje i stav prema psihičkim bolesnicima • Strah od nepredvidljivosti psihičkih bolesnika (vlada mišljenje da su agresivni) (“Kad ljudi polaze s pretpostavkom da je netko lud i nepredvidljiv, boje se.”) • Površan kontakt s psihički oboljelom osobom  ako njeno ponašanje nije ugrožavajuće za njih i to s rezervom i strahom. • Nitko od sudionika nije spreman ostvariti emocionalni odnos s psihičkim bolesnikom  ako taj odnos nije uspostavljen prije pojave bolesti • Ako su u emocionalni odnos ušli prije nastanka bolesti  nastojali bi pomoći te bi taj odnos održavali

18. Osoblje: • S bolesnikom s odjela ne bi stvarali prijateljski odnos  gubi se profesionalni odnos • Specifična problematika: • Znanje medicinskih sestara i tehničara vezano uz psihičke bolesti nepovoljno se odražava na njihov odnos s vlastitom djecom  neprestano provjeravaju njihovo zdravlje (“Mi svoju djecu stalno ‘testiramo’. Stalno brineš, ne možeš nikada biti kao normalna mama i tata.”)

19. Iskustvo s psihičkim bolesnicima • Srednjoškolci većinom navode negativna iskustva s psihičkim bolesnicima (“Susjeda na mom katu je shizofreničarka. Imala je i napadaje po noći. Tada bi otvorila prozor i mokraću koji je skupila bi istresla kroz prozor. Vikala je i psovala, to je znalo biti prilično zastrašujuće.”) • Odrasli navode neugodna, ali ne toliko negativna iskustva (“Imao sam susjedu koja je bila psihički bolesnik. Po danu nije bio problem, ali po noći kad imaš dijete koje se boji, a boji se bez razloga, to nije nimalo ugodno.”)

20. Problemi psihičkih bolesnika • Srednjoškolci • najbolje upoznati s pravima psihičkih bolesnika i njihovom realizacijom • znaju da im je omogućeno liječenje, skrb i prijevremena mirovina • svjesni da pružanje pomoći često nije adekvatno zbog nedostatka financijskih sredstava • Svi sudionici kao probleme psihičkih bolesnika navode: • Etiketiranje, nerazumijevanje, neprihvaćanje, izoliranje i otuđivanje od strane društva, a ističu i probleme sa zapošljavanjem te opasnost od gubitka posla i prijatelja

21. Neprihvaćanje okoline • Ističu da ljudi više suosjećanja imaju za tjelesno oboljele nego za psihički oboljele • Svi smatraju da se obiteljima teško nositi s činjenicom da im je bliska osoba psihički bolesna i da im treba pružiti pomoć i podršku • Gubitak dostojanstva/ socijalna izoliranost • Srednjoškolci smatraju da osobe bliske psihičkim bolesnicima gube privatan život jer oni zahtijevaju neprestanu brigu • Kao važan problem ističu financijske poteškoće koje za sobom povlače smanjenu mogućnost sudjelovanja u terapijskim postupcima • Odrasle osobe smatraju da se osobe bliske psihičkim bolesnicima povlače se iz društva zbog brige o oboljeloj osobi i osjećaja manje vrijednosti

22. Osuda okoline • Psihički bolesnici ističu da doživljavaju osudu os strane društva, izolirani su i gube prijatelje. (“Čim sam prijateljima rekao da idem psihijatru, izgubio sam ih.”) • Obitelji psihičkih bolesnika smatraju da ih okolina okrivljava za psihičku bolest svojih najbližih, a već se i sami teško nose s osjećajem krivnje i odgovornosti. (“Izgubili smo stare prijatelje, imamo osudu obitelji, imamo iluziju da ćemo edukacijom smanjiti stigmu u društvu.”) • Osoblje smatra da su obitelji psihičkih bolesnika nefunkcionalne te da okrivljuju same psihičke bolesnike za bolest.

23. Oduzeta budućnost • Obitelj ima potrebu za odmorom • Preokupirani su brigom što će biti i gdje će smjestiti svoju djecu kada oni umru • Smatraju da ne postoji strukturirana pomoć i adekvatna rješenja u zbrinjavanju psihičkih bolesnika • Velik problem  moraju svoju djecu proglasiti radno nesposobnima da bi im omogućili financijsku pomoć države

24. Predložene aktivnosti za poboljšanje stanja • 2 vrste rješenja za probleme s kojima se susreću psihički bolesnici • Edukacija • Edukacija medijima u obliku plakata stručnih timova koji će adekvatno informirati jasnost • Uklopiti edukaciju o psihičkim bolestima u školski sustav • Obitelji ističu da bi i njima edukacija olakšala suočavanje s problematikom • Radna terapija ili adekvatna radna mjesta • Studenti i jedan dio odraslih smatraju da bi se psihičkim bolesnicima trebalo omogućiti rad otvaranjem posebnih radnih mjesta • Drugi dio odraslih odbija mogućnost zapošljavanja psihičkih bolesnika smatrajući ih psihički nespremnima labilnima

25. Osoblje koje radi sa psihičkim bolesnicima • Vole svoj posao • Ističu poseban odnos s pacijentom • Uvidjeli su da im mogu pomoći razgovorom, vođenjem računa o tome kako se pacijent osjeća, edukacijom, radom s obitelji i druženjem • Teškoće: • Nemogućnost opuštanja • Nepredviđena stanja i reakcije • Stalna doza straha i opreza • Psihički stres • Količina odgovornosti • Teškoće zbog vezivanja za pacijente • Strah od toga da se sami razbole

26. REZULTATI kvantitativnog istraživanja • Stereotipi • 8 osobina kojima je više od 50% sudionika opisalo tipičnog predstavnika psihičkih bolesnika • nestabilan • nepredvidiv • bolestan • nervozan • neshvaćen • suicidalan • nesiguran • problematičan

27. Iskustvo • 70% bilo u kontaktu s osobom psihičkim bolesnikom • 58% poznaje psihičkog bolesnika • 10% ima psihičkog bolesnika za prijatelja • 7% ima psihičkog bolesnika u obitelji • Znanje • 70% ispitanih pogrješno smatra da svi psihički bolesnici nisu svjesni svojih postupaka • ½ ispitanika dala je točan odgovor na tvrdnje o agresivnosti, roditeljskom odgoju i liječenju • 50% ispitanih nema ispravnu sliku o uzrocima, prevenciji i liječenju psihičke bolesti

28. Atribucije • sudionici uzrok psihičke bolesti pripisuju podjednako karateristikama osobe i karakteristikama situacije • smatraju psihičku bolest promjenjivim stanjem koje nije podložno kontroli pojedinca • Stavovi • sudionici nemaju negativno mišljenje o psihičkim bolesnicima, ne osjećaju ljutnju prema njima • većina ne bi odbila druženje s njima, saznanje o bolesti ne bi uzrokovalo izbjegavanje • misle da su sposobni raditi neke poslove

29. smatraju da ih društvo ne bi trebalo zanemarivati i da je dobro što se bore za svoja prava • poštuju ih kao ljude • preko 70% ispitanih osjeća se neugodno u njihovu društvu • Socijalna distanca • opća razina prihvaćanja-vrlo niska • nizak stupanj spremnosti na bliskost s psihičkim bolesnikom

30. Grafički prikaz postotka odgovora sudionika na ljestvici socijalne distance prema psihičkim bolesnicima

31. Rasprava rezultata kvantitativnog istraživanja • Tipični psihički bolesnik = osoba labilnog karaktera; nestabilna, nervozna i nesigurna; nepredvidljivo i problematično ponašanje • Manje od 50% nije upotrijebilo pridjev “lud” • Visok postotak ispitanika ih vidi kao bolesne osobe

32. Veće iskustvo i znanje povezano je s pozitivnijim stavom i boljim prihvaćanjem psihički bolesnih osoba • Ispitanici smatraju da je uzrok pojave psihičke bolesti podjednako u karakteristikama osobe i u karakteristikama situacije

33. Unatoč svojoj bolesti psihički bolesna osoba može biti dobar čovjek • Pozitivan stav prema borbi za prava oboljelih te brizi društva prema njima • Preko 70% ispitanika osjeća se neugodno u društvu psihički bolesnih osoba

34. 80% ispitanika bi se družilo s psihički bolesnom osobom • 57% ispitanika bi prihvatilo psihički bolesnu osobu kao susjeda • 45% ispitanika bi prihvatilo psihički bolesnu osobu kao prijatelja • ISPITANICI PSIHIČKI BOLESNE OSOBE NE ODBACUJU, ALI IH NI NE PRIHVAĆAJU U POTPUNOSTI

35. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA • Psihički bolesne osobe - većinom usamljene osobe • Izazivaju suosjećanje i sažaljenje • Iskazala se potreba za edukacijom javnosti radi smanjivanja predrasuda • Predrasude – strah od nepoznatoga

36. STEREOTIPNA RAZMIŠLJANJA Promjena stereotipa Promjena emocionalne komponente predrasuda Nestajanje stereotipa - nakon masovne promjene društvene svijesti, a ne na osnovi vlastitog iskustva

37. POSLJEDICE SMANJENJA STEREOTIPA: • Smanjen negativni stav prema psihijatrijskim bolesnicima • Ranije postavljanje dijagnoze • Učinkovitije liječenje • Smanjen broj liječenih bolesnika • Smanjeno trajanje bolničkog liječenja • Bolje funkcioniranje obitelji bolesnika • Brza i kvalitetnija reintegracija u zajednicu • Razvoj suvremenog sustava zaštite mentalnog zdravlja

38. RASPRAVA 1.) U kojoj se mjeri rezultati istraživanja preklapaju s Vašim očekivanjima? (komentari) 2.) Što bi socijalni radnici mogli učiniti kako bi se položaj osoba s psihičkim teškoćama promijenio?

39. Literatura: • Jokić-Begić, N., Kamenov, Ž., Lauri Korajlija, A. (2005.) Kvalitativno i kvantitativno ispitivanjee sadržaja stigme prema psihičkim bolesnicima. Socijalna psihijatrija, 33(1), 10-19.