Problemi u ponašanju djece

1. Problemi u ponašanju djece Ivana Šešo, mr. soc.paed. Zagreb, 26.02.2013.

2. Učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama su: /članak 62. Zakona o OŠ/: • daroviti učenici • učenici s teškoćama

3. Učenici s teškoćama (Članak 65. Zakona o OŠ) • Učenici s teškoćama u razvoju (TUR) • Učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima • Učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima

4. problemi u ponašanju djece i mladih predstavljaju sva ona ponašanja koja na neki način ometaju dijete ili mladog čovjeka u redovnom funkcioniranju, te mogu biti štetna i opasna za tog pojedinca i/ili njegovo okruženje (Koller-Trbović, Žižak, Bašić, 2001). ponašanje koje se znatnije razlikuje od uobičajenog ponašanja većine mladih određene sredine, ponašanje koje je štetno i/ili opasno kako za osobu koja se tako ponaša, tako i za njenu širu okolinu, te ponašanje koje zbog toga iziskuje dodatnu stručnu i/ili širu društvenu pomoć radi uspješne socijalne integracije takve osobe. (Uzelac, 1995) DEFINICIJE POTEŠKOĆA U PONAŠANJU

5. Pojavni oblici pOTEŠKOĆA u ponašanju • Eksternalizirani pup • ½ čimbenika rizika se može identificirati kod uključivanja u školu, ¾ na početku adolescencije  autoagresivnost bježanje od kuće bježanje iz škole ne izvršavanje školskih obveza druženje sa osobama asocijalnog ili antisocijalnog modela ponašanjaskitnja • eksperimentiranje ili uživanje sredstava ovisnosti • Internalizirani pup • ¾ čimbenika rizika se identificira tek za vrijeme ili nakon adolescencije plašljivost povučenost potištenost plačljivost sram depresija nisko samopouzdanje lijenost dosada razmaženost neurotske smetnje

6. Terminologija i definicije

7. - odstupa od širokog okvira uobičajenoga ponašanja određene sredine - predstavlja štetnost za pojedinca i (ili) za njegovu okolinu - iziskuje dodatnu stručnu pomoć Radi se o ponašanju koje: Kada se te značajke prepoznaju kod pojedinog djeteta ili mladog čovjeka, njegov razvoj postaje društvena odgovornost

8. Intervencijski spektar prevencija tretman održavanje stanja identificirani slučajevi standardnitretman za znane poremećaje indicirana dugotrajnitretman selektivna univerzalna post-tretman pozitivan razvoj (Mrazek, Haggerty, 1994)

9. školsko okruženje samo po sebi nije uzrok poremećaja u ponašanju, ali jest prvo mjesto na kojem se takvo ponašanje manifestira u ozbiljnijim razmjerima školska životna dob je pogodna za modifikacije ponašanja i formiranje ličnosti nastavničko osoblje u mogućnosti je uočiti ozbiljnost problema ULOGA ŠKOLE U PREVENCIJI PUP-a

10. ako dijete nije uočeno, detektirano, neće dobiti stručnu pomoć ako je detektirano i dobije nestručnu pomoć ako je stručna pomoć nepravovremena Rizici izostanka preventivnog djelovanja

11. Odgovornost nastavnika u prevenciji pup-a I • prepoznavati i uočavati rizične čimbenike u neposrednoj okolini učenika koji doprinose razvoju pup-a • raditi na njihovom otklanjanju • prepoznavati i uočavati čimbenike u neposrednoj okolini učenika koji pozitivno djeluju na njegov rast i razvoj • raditi na njihovom potenciranju

12. RIZIČNI I ZAŠTITNI ČIMBENICI ZA RAZVOJ PROBLEMA U PONAŠANJU • rizični čimbenici za razvoj poremećaja u ponašanju su svi čimbenici koji • povećavaju vjerojatnost pojave poremećaja u ponašanju, • omogućuju da takvo ponašanje traje kroz duže vrijeme, • omogućuju da ono dobiva na težini • zaštitni čimbenici su svi oni čimbenici koji smanjuju vjerojatnost pojave poremećaja u ponašanju

13. Rizični Čimbenici

14. Individualni faktori rizika u školskom okruženju • školski neuspjeh • disciplinski problemi • rano antisocijalno ponašanje • nisko samopoštovanje • loš odnos s vršnjacima • agresivno ponašanje

15. Školsko okruženje – zaštitni faktor • učitelj kao pozitivni model, • brižno školsko okruženje, • postojanje stručne službe, • dobro rješavanje problema, • samostalnost, • slaganje s vršnjacima i odraslima, • pristupačnost, smisao za humor, • škola "po mjeri djeteta“, • školski uspjeh, • prosocijalno ponašanje.

16. prilagođava učenje djetetovim mogućnostima, ispituje tako da se očekuje i postiže uspjeh, omogućava uspjeh, postavlja jasne granice i očekivanja, razumije djetetove potrebe i ponašanja, razumije njihov jezik komunikacije (traže pažnju, žele biti prepoznati kao vrijedni i cijenjeni) osigurava pozitivnu afirmaciju, omogućava razvoj pozitivne slike o sebi, pozitivan razvoj, uči socijalne i emocionalne vještine, razvoj empatije, stvara uvjete da se dijete osjeća prihvaćenim, podržanim, nagrađenim, osiguravaju prilike za odgovorno ophođenje s vršnjacima i odraslima, stvaraju priliku za stvaranje uspješnog odnosa, osiguravanje prilike za vježbanje socijalnih vještina, postavlja uvjete u kojima se djeca osjećaju pripadni i privrženi školi. Zaštitno ponašanje osoblja škole

17. Pretpostavke uspjeha u ovom poslu su: - uočavanje problema, spremnost na ulaganje dodatnih napora u smislu pružanja pomoći učeniku - postojanje svijesti kako neki učenici zbog objektivnih okolnosti zahtijevaju pojačanu pažnju • spremnost na ulaganje dodatnih napora u pružanje pomoći učeniku

18. Odgovornost nastavnika u prevenciji pup-a II • primjena učinkovitih strategija suočavanja sa problemima u ponašanju učenika • izbjegavanje neučinkovitih strategija suočavanja sa problemima u ponašanju učenika

19. često plane često se svađa s odraslima često prkosi i odbija udovoljiti zahtjevima odraslih ili pravilima često namjerno uzrujava ljude često krivi druge zbog vlastitih pogrešaka ili ponašanja često je osjetljiv ili ga drugi lako uzrujaju često je ljutit ili na nekog kivan često je pakostan i osvetoljubiv protiv autoriteta pokazuju „kontra volju“ posebno kada je frustriran ili pod stresom često posve nefleksibilan,što je pod većim pritiskom, to će nam se više suprotstavljati PRKOSNO OPONIRAJUĆE PONAŠANJe

20. Ovo je u mnogome „ne želi učiti“ kategorija djeteta, koje će vjerojatno reći: „ne možete me natjerati“, odj…“ „baš me briga“ To su učenici koji pred svojim prijateljima žele izgledati dobro, žele da se vidi kako pobjeđuju u prepirkama i kako imaju zadnju riječ. Poremećaj prkosnog oponiranja

21. Da bi vatra gorjela potreban je kisik, gorivo i iskra, a da bi nekontrolirano ponašanje buknulo potrebno je: kisik – a to je raspoloženje, odnosno atmosfera u kojoj se emocije javljaju gorivo – to je um koji reagira na atmosferu, stvorivši misli/ osjećaje kao što su strah ili prijetnja iskra – reakcija na to raspoloženje, a nju stvara neka specifična osoba ili situacija Vatre su fizički ili verbalni odgovor tijela. Ako se u bilo kojoj točki tog procesa raspoloženje može promijeniti ili misli djeteta skrenuti na nešto drugo, ili ukloniti specifičnu situaciju ili osobu, onda se teoretski može gasiti vatra OKIDAČI

22. Uobičajeni znaci potencijalne vatre • dijete ne želi komunicirati • dok mu govorite, dijete gleda nekamo u stranu • hoda uokolo i ne želi mirno sjediti • plane i izgubi živce • učestalo ponavlja izvjesne fraze • brzo govori • lažan sarkastičan osmjeh • znojenje, kratak dah ili ubrzano disanje • nije u stanju usredotočiti se na posao • izgleda uzrujano • izbuljene oči/proširene zjenice • crvenilo lica • mišići napeti, a šake stisnute • čvrsto stisnute usne • krut stav tijela • brzi pokreti tijela • agresivan stav tijela • povećan „napuhan stav“ – proširen prostor kojim zalazi u prostor druge osobe

23. odgovor na ponašanje uvijek mora biti usmjeren na ponašanje, a ne na osobnost učenika, uočavanje problema i spremnost na ulaganje dodatnih napora u smislu pružanja pomoći, postojanje svijesti da neki učenici zbog objektivnih okolnosti zahtijevaju pojačanju pažnju, istinsko razumijevanje djeteta ne znači i slaganje s njegovim izborima ponašanja uvjerenje da je ponašanje učenika najbolje što je on u određenim okolnostima mogao izabrati, učenik u odnosu sa učiteljem treba prepoznati da je u trenutku komunikacije najvažnija osoba za učitelja, usmjeriti se na pozitivno, uočiti i razvijati pozitivno kod djeteta, verbalno se izražavati u pozitivnim izjavama (Ukoliko se prema pojedincu odnosiš kao da je ono što treba biti i može biti, onda će i postati ono što treba biti i može biti. Goethe), postavljanje pravila i granice. Učinkovita strategija - građenje dobrog odnosa s učenikom

24. Ubojita ponašanja Skrbna ponašanja • kritiziranje • okrivljavanje • prigovaranje • žaljenje • prijetnja • kažnjavanje • potkupljivanje • podržavanje • ohrabrivanje • slušanje • prihvaćanje • vjerovanje • pregovaranje • poštovanje Koja ponašanja možemo izabrati?

25. Pomaganje vs kažnjavanje? Za dijete sa pup-om izrazito je bitno da onaj koji mu je dodijeljen kao pomagač od strane djeteta bude i doživljen kao osoba koja mu želi pomoći. Upravo zbog gore navedenih zabluda nije tako i dijete nas često doživljava kao onog koji ih ugrožava, kažnjava, ucjenjuje… Učinkovita strategija

26. Dijete s pup-om reagirat će na osobu koju doživljava kao pomoć a ne kao prijetnju ili onoga koji kažnjava. • Česta rečenica koju učitelj treba ponavljati kada je u razgovoru ili kontaktu sa djetetom je: “ Kako ti mogu pomoći?“ • Ova rečenica pokazuje se kao uspješan blokator bijesa i poziv na konstruktivno rješavanje problema. Pomaganje vs kažnjavanje?

27. Dajte takvim učenicima mogućnost da kažu ono što imaju reći. Ako imaju potrebu da to izbace iz svog sustava, pružite im mogućnost da to i učine, možda tako da im dopustite napustiti učionicu kad osjete da će „eksplodirati“. Ako ne prihvate takvu mogućnost, ipak „eksplodiraju“ na javnom mjestu, onda ste vi ta osoba koja se treba pobrinuti oko daljnjih posljedica Ponudite im neka izaberu krajnji ishod. Treba im pružiti da izaberu jer će tako imati osjećaj da imaju kontrolu. To je moguće ako je uspostavljen sustav pravila i posljedica na koje se možete pozvati. Učinkovita strategija

28. Usredotočite se na incident a ne na tog učenika, nemojte personalizirati. Učitelji bi se uvijek trebali usredotočiti na pojedini događaj i nikad ne bi smjeli ostaviti dojam da ne vole učenika. Izgrađivanje odnosa i poštovanja ključna su načela u radu s takvim učenicima. Poslužite se tehnikom gramofonske ploče, ne dopustite upadanje u dimnu zavjesu. Učenik će vas pokušati uvući u neku svoju zapetljanu raspravu. Ne dajte se zavesti. Ostanite usredotočeni na problem i poput gramofonske ploče , stalno iznova ponavljajte kakav ishod želite. Učinkovita strategija

29. Uvijek se pozivajte na pravila i odgovornost, te na preuzimanje posljedica ponašanja. Pokušajte ga zbuniti i skrenuti mu pozornost koristeći se nekom od tehnika odvraćanja pozornosti. U nekim situacijama možete se poslužiti humorom. Učinkovita strategija

30. Učitelji i bilo koji drugi djelatnik škole koji se pokušava nadmetati s učenikom rijetko je kada uspješan, a ni oni koji imaj stav „ovdje sam ja gazda, a ne ti“ ne mogu puno učiniti Neučinkovite strategije rada sa učenicima s pup-om

31. spreman je o osobnim potrebama razgovarati s učenicima ne kritizira i ne uspoređuje učenika zna da je ponašanje učenika najbolje čega se učenik u tom trenutku mogao dosjetiti dazadovolji neku svoju Iskusan učitelj

32. Ja znam što je za tebe dobro Mogu te natjerati da se ponašaš kako ja mislim da treba Kaznom ću postići da se ponašaš kako ja mislim da treba Nagradit ću te tako da nastaviš činiti ono što ja želim da činiš (ponašanje određuje procjena koliko osoba želi nagradu) Zablude u odnosima (koje podržavaju učitelji, roditelji)

33. vikanje ne slušanje njihovog mišljenja posezanje za prošlošću i iznošenje nekih njihovih prekršaja koji s ovim nemaju veze stati posve blizu, unositi im se u lice podizanje glasa kao reakciju na njihov dopuštanje konflikta na javnom mjestu udaljenje s nastave ostala agresivna neverbalna komunikacija, kao mahanje rukama i agresivni izraz lica. Što osnažuje neprihvatljivo ponašanje djeteta?

34. Razumjeti učenika i njegovo ponašanje Upoznati učenikovo viđenje problema Pomoći mu da sam razumije sebe i svoje ponašanje Pomoći učeniku da promijeni svoje ponašanje Ciljevi rada s učenicima s pup

35. Istinsko razumijevanje učenika ne znači i slaganje s njegovim izborima i ponašanjima Ponašanje učenika prema učitelju nije povezano s osobnošću učitelja već s autoritetom kao takvim Ponašanje učenika najbolje je što je on u mogućnosti izabrati VAŽNE POLAZIŠNE TOČKE U kontaktu s učiteljem učenik mora vjerovati kako je u tom trenutku najvažnija osoba za učitelja

36. Zadovoljavajući odnos je onaj u kojem svi zadovoljavamo svoje potrebe a ne onaj u kojem smo „svi dobri prema svima“. Posao učitelja nije da bude “dobar” nego da shvati koje djetetove potrebe nisu zadovoljene pa ih pokušava zadovoljiti svojim ponašanjem, te pokušati omogućiti djetetu zadovoljenje tih potreba na prihvatljiv način. Dobar odnos vs zadovoljavajući odnos

37. zajednički sastanci i razgovori (da se nitko ne osjeća prepušten sam sebi), • grupna supervizija (roditelj, učitelj, stručni suradnik), • uvijek i kontinuirano poticati sve članove na samoprocjenu postignutog (zadovoljstvo istim) daljnja očekivanja, • Stručni suradnik potiče procjenu realnosti očekivanja i vremensku mogućnost ostvarenja istih, • jasno definiranje uloge i obaveza učitelja, roditelja, djeteta, stručnog suradnika pred svim sudionicima procesa. Spona:učitelj –učenik-roditelj

38. HVALA NA PAŽNJI!