VEGETATIVNI (AUTONOMNI) ŽIVČANI SUSTAV i LIMBIČKI SUSTAV

1. VEGETATIVNI (AUTONOMNI) ŽIVČANI SUSTAViLIMBIČKI SUSTAV

2. Funkcije živčanog i endokrinog sustava • koordinacija i integracija djelatnosti različitih organa • omogućavanje održavanja homeostaze, tj. unutrašnje ravnoteže • prilagođeno reagiranje u promjenljivim okolnim prilikama • spoznajno-djelatna aktivnost kod čovjeka (dijelom i kod primata), tj. registriranje okolnih zbivanja, adekvatna reakcija na ta zbivanja te mijenjanje okoline i samog sebe

3. Vegetativni živčani sustav • regulira odnose unutar organizma, a samo indirektno između organizma i okoline • funkcionira neovisno (autonomno) i bez svjesne kontrole • čine ga sve centralne i periferne strukture koje su u vezi s i djeluju na: • glatke mišiće u probavnim, dišnim, urogenitalnim organima • u krvnim žilama • srčani mišić • endokrine žlijezde

4. Funkcija vegetativnog živčanog sustava • u uskoj vezi s funkcijom endokrinog sustava →zajedno reguliraju unutarnjeokruženje (milje) ili homeostazu u organizmu • procesi koje regulira vegetativni žs odvijaju se refleksnim putem: podražaji djeluju na receptore u unutrašnjim organima ↓ aferentnim vlaknima se uzbuđenje prenosi u centre u mozgu ili kralježničkoj moždini ↓ eferentna vlakna vode do efektora u sastavu spinalnih ili kranijalnih živaca.

5. Podjela autonomnog živčanog sustava • simpatički sustav (sympaticus) i parasimpatički sustav (parasympaticus) • u velikoj mjeri djeluju antagonistički: • simpatikus djeluje ekscitatorno • parasimpatikus djeluje inhibirajuće • Iako antagonističko, njihovo je djelovanje vrlo koordinirano → održavanje relativno stabilne unutrašnje ravnoteže u vrlo promjenljivim vanjskim prilikama u kojima se organizam nalazi

6. Simpatikus • mobilizira snage organizma u svim situacijama koje narušavaju unutarnju ravnotežu u organizmu • disimilatorno ili ergotropno djelovanje - omogućuje organizmu razvijanje vanjske energije • brojna čuvstva, npr. strah i srdžba, praćena su pojačanim radom simpatikusa • najčešće se povezuje s tzv. borba/bijeg reakcijama (fight/flight) - strah praćen pojačanim radom simpatikusa omogućuje bijeg od izvora opasnosti, a srdžba napad na njega.

7. Glavni učinci pojačanog rada simpatikusa: • širenje zjenica • ubrzani rad srca • ubrzano i produbljeno disanje • suženje krvnih žila u probavnim organima→ krv može bolje snabdijevati mišiće i mozak • inhibicija gastrointestinalnih funkcija • povećano izlučivanje adrenalina→ ubrzavanje metabolizma stanica

8. Parasimpatikus • asimilatorno ili trofotropno djelovanje - omogućuje organizmu stvaranje potencijalne energije, tj. stvaranje energetskih zaliha. • glavni učinci povećanog rada parasimpatikusa: 1. suženje zjenica 2. usporen rad srca 3. širenje krvnih žila (pad krvnog tlaka) 4. pospješuje se probava

9. Učinci simpatičke i parasimpatičke aktivacije

10. Periferni dio autonomnog živčanog sustava Aferentna vlakna • Ne razlikuju se ni morfološki ni funkcionalno od aferentnih vlakana somatskog živčanog sustava: • stanična tijela jednog dijela aferentnih neurona nalaze se u spinalnim ganglijima. • periferna grana pseudounipolarne stanice u spinalnom gangliju u vezi je s receptorima, a centralna grana odvodi uzbuđenje najvećim dijelom u lateralne kolumne kralježničke moždine • veći dio vlakana koja provode uzbuđenje iz receptora smještenih u trbušnim i probavnim organima odvodi se u centralne strukture preko nervus vagusa (X. kranijalnog živca) • Receptori - uglavnom interoceptori (receptori u unutarnjim organima i stijenkama krvnih žila) - reagiraju na različite promjene - promjenu pritiska, promjene u sastavu elektrolita i sl.

11. Eferentna vlakna autonomnog živčanog sustava • Kod somatskog živčanog sustava eferentna vlakna nakon izlaza iz centralnih struktura u sastavu kranijalnih ili spinalnih živaca vode neprekinuto do efektora. • Eferentna vlakna autonomnog živčanog sustava se uz jedan izuzetak (srž nadbubrežne žlijezde u kojoj završavaju aksoni iz lateralnih kolumni) prekapčaju na novi neuron u jednom od ganglija koji su smješteni izvan centralnih struktura. • Preganglijska vlakna: • uglavnom mijelinizirana, srednje debela vlakna, s brzinom širenja do 20 m/s • kolinergička • Postganglijska vlakna: • nemijelinizirana • kolinergička i adrenergička • većina postganglijskih vlakana simpatikusa je adrenergička • većina vlakana parasimpatikusa je kolinergička.

12. Somatska i autonomna inervacija efektora

13. Eferentni dio simpatikusa • torako-lumbalni dio autonomnog žs - eferentne stanice simpatikusa smještene su u lateralnim kolumnama kralježničke moždine, u torakalnom i lumbalnom dijelu. Aksoni tih stanica izlaze kroz ventralne korijene spinalnih živaca ↓ odvajaju se od motoričkog korijena - snop ramus communicans albus (bijela grana simpatičkih živaca) ↓ provodi uzbuđenje do (para)vertebralnih ganglija koji su smješteni uz kralježnicu . . dio eferentnih vlakana prolazi kroz paravertebralni ganglij i vodi uzbuđenje do prevertebralnih (smještenih bliže izvršnim organima) i tamo se uzbuđenje predaje na novi neuron dio vlakana predaje uzbuđenje na novi neuron paravertebralnom gangliju.Aksoni stanica iz paravertebralnih ganglija čine ramus communicans griseus(siva grana simpatikusa).On vodi natrag u spinalni živac. Izvršni organ

14. Izuzetak - srž nadbubrežne žlijezde – izravna inervacija

15. kod čovjeka postoje 22 paravertebralna ganglija - povezani u obliku lanca uz kralježnicu - simpatički lanac ili truncus simpaticus • najvažnija tri ganglija koji se nalaze u cervikalnom dijelu - inerviraju krvne žile i žlijezde znojnice u glavi, krvne žile srca i sam srčani mišić • do predaje uzbuđenja ne mora uvijek doći u onom vertebralnom gangliju koji se nalazi najbliže mjestu gdje iz kralježničke moždine izlaze aksoni stanica u lateralnim kolumnama - uzbuđenje se može predati na novi neuron u vertebralnom gangliju koji se nalazi u nekom drugom segmentu kralježnice→ djelovanje simpatikusa relativno je difuzno – zahvaća veći broj organa

16. Eferentni dio parasimpatikusa • gangliji u kojima dolazi do prijenosa uzbuđenja s preganglijskog na postganglijsko vlakno nalaze se u blizini izvršnih organa ili čak u samim izvršnim organima→ djelovanje parasimpatikusa je više lokalizirano • s obzirom na mjesto s kojeg dolaze preganglijska vlakna parasimpatikus se još naziva i kraniosakralni sustav • Dijeli se na: • encefalični dio • tijela živčanih stanica smještena u moždanom deblu • preko moždanih živaca inervira strukture u glavi (oko, slinovnice) • preko nervus vagusa inervira srce, pluća, želudac, jetru i tanko crijevo. Vagus sadrži otprilike 75% svih parasimpatičkih vlakana. • sakralni dio • tijela živčanih stanica smještena su u sakralnim segmentima medule spinalis • vlakna inerviraju zdjelične organe

17. Inervacija organa • Većina visceralnih organa prima i simpatička i parasimpatička vlakna - impusli jedne vrste aktiviraju organ, dok ga impulsi druge vrste inhibiraju - simpatikus aktivira pojedine organe koje parasimpatikus inhibira, i obratno: • Simpatikus - zadužen za pripremu tijela za stresne situacije, one koje traže veliki utrošak energije • Parasimpatikus- najaktivniji pod uobičajenim, mirnim okolnostima • također balansira učinke simpatikusa i vraća tijelo u normalno stanje nakon stresnog iskustva • suprotan efekt - posljedica različitih neurotransmitera u postganglijskim vlaknima simpatikusa i parasimpatikusa.

18. Inervacija organa • Iako sadrže obje vrste vlakana, većinu visceralnih organa prvenstveno kontrolira ili simpatikus ili parasimpatikus • Krvne žile – nemaju parasimpatičku inervaciju: • glatki mišići u stijenkama žila kontinuirano su stimulirani simpatičkim impulsima: • promjer žile povećat će se smanjenjem simpatičke stimulacije, koja uzrokuje opuštanje stijenke žile • povećanje simpatičke stimulacije dovest će do konstrikcije, tj. stezanja i smanjenja promjera žile • Parasimpatikus je dominantan npr. u kontroli probavnog sustava - parasimpatički impulsi stimuliraju motilitet želuca i crijeva, a kad se broj tih impulsa smanji, pokretljivost se također smanjuje. • Na svim unutarnjim organima na kojima završavaju parasimpatička vlakna završavaju i simpatička vlakna. • Obrnuto ne vrijedi: neke strukture su inervirane samo simpatičkim vlaknima (znojne žlijezde, adrenalna žlijezda, mišići koji stišću krvne žile, mišići koji podižu dlačice na koži).

19. Središnje strukture povezane s autonomnim živčanim sustavom • Centri koji upravljaju funkcijom autonomnog živčanog sustava smješteni su u kralježničkoj moždini, moždanom deblu i hipotalamusu. • Regulatorna aktivnost autonomnog živčanog sustava odvija se uglavnom putem refleksa: • U kralježničkoj moždini su centri refleksa za pražnjenje rektuma i mokraćnog mjehura • U moždanom deblu su centri refleksa za disanje, za promjenu srčanih kontrakcija, za kašljanje, kihanje, gutanje • Najvažnije područje za kontrolu autonomnih funkcija je hipotalamus

20. Hipotalamus • mala moždana struktura - čini jedva 1% od ukupnog volumena mozga • nadzire niz životno važnih funkcija • struktura vrlo složena - sadrži brojne jezgre i živčana vlakna • čini ga niz jezgara smještenih na dnu i sa strane 3. moždane komore

21. Jezgre hipotalamusa se svrstavaju u četiri skupine: 1) rostralna skupina: nucleus preopticus nucleus supraopticus nucleus paraventricularis nucleus hipotalamicus rostralis 2) medijalna skupina: nucleus ventromedialis nucleus dorsomedialis nucleus infundibularis (area periventricularis) 3) lateralna skupina: nuclei tuberales laterales nucleus hipotalamicus lateralis 4) kaudalna skupina: nucleus hipotalamicus caudalis nuclei corporis mamilaris Funkcija rostralnih i medijalnih jezgara je parasimpatička, a kaudalnih i lateralnih simpatička.

22. Funkcije hipotalamusa • Osnovna funkcija - integracija različitih autonomnih funkcija u cjelinu - održavanje unutarnjeg miljea u organizmu. • Integrira funkcije koje su pod nadzorom nižih centara u moždanom deblu i kralježničkoj moždini – prilagodba organizma promjenjivim zahtjevima okoline • Integrirajuća funkcija hipotalamusa moguća je zbog mnogostrukih veza koje ima s drugim živčanim strukturama: 1. u vezi je s korteksom, što omogućava prilagođavanje autonomnih funkcija somatskim funkcijama 2. povezan je s različitim nižim centrima u moždanom deblu (npr. za disanje, za rad srca) 3. u uskoj je vezi s hipofizom, glavnom endokrinom žlijezdom 4. dobro povezan s različitim strukturama limbičkog sustava

23. Glavne funkcije hipotalamusa • kardiovaskularna regulacija – regulacija srčanog rada i krvnog tlaka 2. regulacija tjelesne temperature 3. regulacija količine vode u organizmu 4. regulacija gastrointestinalnog trakta i uzimanja hrane 5. kontrola nekih endokrinih funkcija 6. sudjeluje u emocionalnom ponašanju 7. sudjeluje u regulaciji budnosti i spavanja

24. Limbički sustav

25. Limbički sustav • niz struktura za koje se nekad smatralo da su povezane s receptorom za njuh, pa ih se zajedničkim imenom nazivalo rhinencephalon • smješten s medijalne strane svake hemisfere→ naziv limbički (limbus = granica, rub) - na neki način čini granicu između moždanog debla i telencephalona • uključuje hipotalamus (prema nekim autorima) te subkortikalne i kortikalne strukture.

26. Subkortikalne strukture: • septum • prednje jezgre talamusa • hipokampus (morski konjić) • amigdaloidne (bademaste) jezgre • Limbička kora (limbički korteks): - gyrus cingulatus ili gyrus cinguli – iznad corpus callosuma - entorinalni korteks – s donje strane, djelomično se poklapa s gyrus hipokampi • glavni snop limbičkog sustava je fornix (svod)

27. Limbičku koru grade filogenetski starija područja korteksa, za razliku od neokorteksa na površini

28. Funkcije limbičkog sustava • strukture limbičkog sustava čine neurofiziološku osnovu čuvstvenog ponašanja i doživljavanja • sudjeluje u regulaciji autonomnih i endokrinih funkcija • sudjeluje u regulaciji nagona i motivacijskih stanja, uključujući ponašanja koja se u engleskom nazivaju "the four Fs of motivation": • Fleeing – bijeg • Feeding – hranjenje • Fighting – borba • Sexual behavior – seksualno ponašanje • dvosmjerno je povezan s retikularnom formacijom, tako da sudjeluje i u određivanju opće razine aktivacije organizma, te budnosti i spavanja • dijelovi limbičkog sustava, prvenstveno hipokampalna formacija, sudjeluju u procesima učenja i pamćenja