UREĐENJE TRŽIŠTA I ORGANIZIRANJE TRGOVINE U FUNKCIJI RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE

1. UREĐENJE TRŽIŠTA I ORGANIZIRANJE TRGOVINEU FUNKCIJI RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE Stipan Bilić

2. SADRŽAJ • Općenite napomene • Naslijeđe socijalizma naš “istočni grijeh” • Tranzicija i njene stečevine • Što urgentno treba promjeniti? Kako provoditi promjene? • Zaključak

3. Bogatstvo naroda ili država, određeno je s tri osnovna uvjeta i to; prirodnim bogastvima, raspoloživom kapitalu i sa sposobnošću radne snage da iskoristi te uvjete.(Adam Smith) • Ma koliko ekonomske i društvene teorije pretpostavljaju da se optimalni odnosi bogastva naroda uspostavljaju samostalno, na tržištu, bez posredovanja vlasti ili države, nikada u povjesti -barem od vremena kada je Krez počeo kovati novac- ti odnosi nisu uspostvljani bez posredovanja i utjecaja države i vlasti. Tržište i trgovina su stvarne i pretpostvljene kategorije na kojima se “bogastvo naroda” preraspodjeljuje.

4. NAPOMENE O SOCIJALISTIČKOM NASLIJEĐU – LOŠIM TEMELJIMA SADAŠNJEG SUSTAVA • Naslijeđeni socijalistički gospodarski sustav još uvijek određuje gospodarske tokove, iako je poznato da je to u suštini bio organizirani gospodarski nered. • Gospodarski nered neminovno vodi u kaos tržišta. • Do “90-tihm usprkos iluziji o plansko-tržišnoj privredi, tržišnog poslovanja nije bilo. Tržište je reducirano i svedeno na distribuciju roba i na slobodan izbor ponuđene robe od strane potrošača. • Današnja ne-plaćanja naslijeđe je tog socijalističkog poslovanja

5. U tim uvjetima, trgovina je obavljala više ili manje samo uspješno distributivnu funkciju i alokacije roba. • Banke su po nekim nejasnim, i ekonomskim i političkim kriterijima, financirale taj sustav, koji nikako nije mogao biti ekonomski logičan. • Tržište se uređuje realnim odnosima a pravne norme samo dopunjavaju ove uspostavljene realne odnose. • investicijska potrošenja- jedva tangira trgovinu • trošenje trajnih roba osobne potrošnje je pod malim utjecajem trgovačke djelatnosti • trgovina robama svakodnevne potrošnje temelj je poslovanja trgovine, gdje bi trgovina igrala osnovnu ulogu trgovanja.

6. Da bi trgovina vršila svoju ulogu obrtni kapital treba biti na raspolaganju trgovini a tada suštinu trgovanja obavljale su banke a ne trgovina • Taj sustav trgovanja bio je neefikasan i skup • Obračunavanje tih troškova trgovini država je ograničavala propisujući marže • U to vrijeme stvaraju se teritorijani monopoli koji su mimo propisanih marži naplaćivali razna davanja od proizvođača

7. Socijalizam je značio prekid s povjesnom trgovačkom i poslovnom tradicijom, pa povjesni pravni i ekonomski sustav bio je proglašen neprihvatljivim a dokinuta su pisana i nepisana pravna pravila. • Kako poslovni i financijski odnos i praksa čine suštinu tržišnog poslovanja socijalističko gospodarstvo, napustilo je logiku, tradiciju i propise. • Naš proces tranzicije, o ovom zatečenom stanju nije vodio nikakvog računa, a privatizacija je obavljena formalno i do suštinskih promjena nije došlo. Ukratko u manjkave socijalističke propise i lošu praksu ugurana je liberalistička duša i tako je nastalo naše tranzicijsko čudovište • Socijalistički oblik poslovanja ogleda se kod plaćanja, a neplaćanje se tolerira i dalje. Iz ovoga naslijeđa slijede i izvode se svi današnji gospodarski problemi.

8. TRANZICIJA I NJENE STEČEVINE • Naslijeđeno, a voluntaristički determiniranog gospodarstvo, koje je tada bilo u stanju nereda, dodatno je pogoršano raspadom neodržive državne tvorevine, smanjivanjem unutarnjeg tržišta i ratom. U tim nemogućim uvjetima nije postojao ozbiljan koncept za rješavanje općih i pojedinačnih problema. • Osim toga, u tranziciju smo krenuli pod inozemnim usmjerenjem i liberalizacijom svega a da nismo sagledali konsekvence liberalizacije. • Po prihvaćanju liberalističkog sustava, koji je bio poguban za naše gospodarstvo, sugerirano nam je i proveli smo prodaju naših velikih tvrtki posebno onih koji su imale monopolski položaj na našem tržištu. • Nikada nismo ni definirali ni branili naše interese kod ulaska razne asocijacije

9. Najpogubniji utjecaj s nesagledivim negativnim posljedicama ostvaren je kroz financijsku liberalizaciju. Ostali smo bez financijske samostalnosti • Banke smo predali u ruke inozemnim vlasnicima, a banke su do tada financirale gospodarstvo. Do sada proizvodna poduzeća, a tako i trgovine, nisu imala vlastitog obrtnog kapitala, pa je bankarska infrastruktura održavala je i proizvodni i trgovački sustav • Prelaskom banaka u strano vlasništvo dokinut jedino poznati i mogući sustav financiranja, a time su povećani neregularni uvjeti poslovanja na domaćem tržištu- nametnuo se sustav financiranja biznisa bez realnog novca. • Nerealan tečaj uništio je domaću proizvodnju ( a zajedno s proizvodnjom i trgovinu)

10. Usporedno s ovim procesom dokinut je i naslijeđeni sustav organizacije trgovine. Dokinut je i naslijeđeni sustav distribucije i ne postoji opća društvena odgovornost za opskrbu svih potrošača po istim uvjetima. • Sustav je trgovinnu na smanjivanje trokova. Zzbog toga kupci imaju veće troškove. Racionalizacijom biznisa smanjuje se broj prodavaonica i time se povećavaju troškovi prometa roba ali te troškove sada plaća kupac. • Trošak prometa roba u jednom velikom dijelu prebačen je na potrošača – o kome nitko ne vodi račun. • Razvoj trgovine, posebno u posljednjih desetak godina odvijao se bez potrebnih prostornih planova i bez propisa koji planiraju razvoj i širenje trgovine i tako je nastao nakaradan sustav koncentracije prodaje

11. Kod nas veliki trgovački centri nisu doprinijeli snižavanju maloprodajnih cijena a njihovom izgradnjom nije ostvaren pozitivan učinak smanjena troškova distribucije. • U tu i takvu trgovinu je investirano u od 2002.- 2010.g., više nego u svu industriju ukupno. Za te investicije nije donesen kapital iz inozemstva, već se za razvoj tih ne baš potrebnih investicija trošio domaći investicijski kapital. • Uz liberalizaciju poslovanja i dalje naša domaća trgovina nema obrtni kapital • Socijalističko uređenje gospodarskog sustava bilo je voluntaristički uređeno, a sadašnji liberalistički gospodarski sustav osigurava perspektivu samo onima koji su bogati a siromašnije samo više osiromašuje.

12. Liberalistički sustav domaću proizvodnju održava umjetno skupom.Cijene za domaće sirovine određuje po svjetskim cijenama koje su povećavaju za visinu naše carinske zaštite i troškova uvoza i sve sirovine za našu industriju skuplje su 10-20% • Zatečena struktura bivših socijalističkih tvornica ima ugrađene tehnologiju, koja ima u prosjeku veće troškove u odnosu na inozemnu konkurenciju barem za 5-6%. • Troškovi financiranja obrtnim kapitalom (sada u inozemstvu kamate su 2-3%) kod nas nisu manje od 10%) i to nam povećava troškove financiranje za barem 6%. • Na ovaj način naša proizvodnja ima veće troškove za 20-30%

13. Danas trgovina, za robe široke potrošnje, da bi mogla platiti svoje obveze, od domaćih proizvođača traži dodatna davanja koja nisu manja od 20% a kod mnogih proizvoda to prelazi i 30% od njihove prodajne cijene. • Po jednoj gruboj procjeni, ovakvim gospodarskim sustavom u proizvodnji i trgovini, domaći proizvodi su nepotrebno skuplji za preko 30-40% • Od ovakog umjetnog povećanja cijena veliku korist imaju strani proizvođači a osim njih zaradu od neopravdano visokih cijena prisvaja trgovina. U suštini nametnu nam je sustav kojim mi sami financiramo vlastito upropaštavanje

14. Uvozni proizvodi prodaju do nivoa cijena domaćih proizvođača, pa uvoz ne doprinosi snižavanju cijena za potrošače. • Stvorena je idealna situacija za zaradu na našim potrošačima, a to je po mom mišljenju institucionalna pljačka, a to se brani stavom o poslovanju po „jednakim uvjetima“. • Trgovine vlasništvu stranaca (koje su same uvoznici)na uvozu ostvaruju enormnu zaradu i zaradu ostavljaju je vani, a troškove skupog investiranja u distribucijske centre obračunavaju domaćim proizvođačima.Sve to plaćaju naši potrošači. • Na ovaj način domaćoj proizvodnji povećavamo troškove i zbog toga ona je sve skuplja i sve više se smanjuje

15. ŠTO URGENTNO TREBA PROMJENITI? KAKO PROVODITI PROMJENE? • Prvo što se mora poduzeti, odnosi se na promjenu suštine u gospodarskom sustavu, a to je osiguranje obrtnog kapitala i promjenu tečaja • Uz porast tečaja treba istovremeno uvoditi neki oblik uvođenja poreza na razliku tečaja kod uvoza. • Drugo, a teže i problematičnije je uređenje financijskog krvotoka gospodarstva, a u tom slučaju tada je nužna rekonstrukcja postojećeg ili stvoranje novog bankarskog sustava. Sadašnji sustav financiranja gospodarstva nije bankarsko poslovanje već zelenaško.

16. Propise kojima se utječe na vanjskotrgovinsko poslovanje, treba promijeniti tako da se olakšava uvoz kvalitetnih i skupih proizvoda iz inozemstva, a istim propisima organizirano otežavati uvoz nekvalitetne robe a posebno onemogućiti uvoz prehrambenih proizvoda kojima je isteklo jedna trećina roka trajanja. • Na području uređenja domaćeg tržišta i trgovine, treba donijeti razvojni plan RH, kojim se obvezuju gradovi da donesu prostorne planove ,u kojima će planirati razvoj trgovačke distributivne marže i načela tog planiranja.

17. Potrebno je donijeti propise i urediti sustav trgovinja. Ttim zakonom mora razdvojiti poslovanje maloprodaje, veleprodaje i vanjskotrgovinskog poslovanja.. • Kod propisa o trgovanju voćem, povrćem, cvijećem i sl. propisi obvezu da trgovina na malo i svi prodavači(piljara)na gradskim tržnicama, smiju proizvode koje prodaju nabavljati jedino preko veletržnica. • Nužno je, za naše prilike administrativno urediti da trgovina sama određuje marže,ali država mora propisati da se na cijeni svakog proizvoda navede proizvođačka cijena, marže trgovine i PDV. • Država strogo mora ograničiti“dodatna“ plaćanja trgovini koja ne mogu biti veća od 20% marže koju trgovina autonomno utvrdi.

18. Radi zaštite potrošača, zbog održavanja tradicionalne potrošnje potrebno je propisati obvezu da maloprodaja mora imati po svim vrstama roba najmanje 70% domaćih proizvoda, a unutar te kvote domaćih proizvoda mora biti propisom određeno da barem 30% budu lokalni proizvodi. • Mi se nalazimo na razmeđu civilizacija koje imaju različite prehrambene tradicije a internacionalizacija prodaje uništava našu nacionalnu prehrambenu tradiciju koja predstavlja dio naše kulturne baštine. Bez očuvanja tih tradicija, nestati će i velik dio naše kulture koja nas identificira i daje nam važnost i poštovanje.

19. ZAKLJUČAK • Na ovim a i drugim sličnim osnovama moguće je i unutar EU osigurati ravnopravan oblik reguliranja robnih tokova, a danas su domaće robe na našem tržištu višestruko diskriminirane. • Cilj EU nije uništiti, već podržati nacionalne osobine a ovo je jedini mogući oblik zaštite naših posebnosti. Time podržavamo dosadašnju praksu, jer u svijetu se do 90% prehrambenih proizvoda troši lokano, pa se ovim propisima borimo za očuvanje i nastavak te tradicije, jer nemamo kapitala koji bi mogao stati u obranu naše prehrambene baštine.

20. HVALA NA PAŽNJI!