Sociologija religije

24.10.2006. utorak Sociologija religije Seminar iz sociologije

"Jedna je religija istinita kao i druga."Robert Burton "Religija je bijeg osamljenika Osamljenom."Plotin "Religija je ono što čovjek čini sa svojom osamljenošću."A..N. Whitehead "Moramo imati religiju radi same religije…"Victor Cousin "Ljudi stvaraju bogove na svoju sliku."Ksenofan "Stvorio si nas za Sebe, naše je srce nemirno dok ne nađe mir u Tebi."Sv. Augustin iz Hipa "Religija je uzdah potlačenog stvora, osjećaj okrutnog svijeta, duša bezdušnih okolnosti. Ona je opijum za narod."Ukinuće religije kao prividne sreće naroda zahtjev je za njihovu stvarnu sreću. Zahtjev da se odreknu iluzija o svom stanju, zahtjev da se odreknu stanja koje dovodi do iluzija.“ Karl Marx 'Religija' je odgovor ljudskog bića na vlastito stanje. "Religija je tada bila sveopća opsesivna neuroza čovječanstva; poput opsesivne neuroze kod djece… Ako je to gledište ispravno, tada bi trebalo pretpostaviti da je odvraćanje od religije neminovno kao i fatalna neizbježnost procesa rasta…"Sigmund Freud “Ako je religija dala sve ono što je društvu potrebno, to je stoga što je društvo duša religije."Emile Durkheim “Religija ima "svoje nezavisne korijene u skrivenim dubinama samoga duha."Rudolf Ott

Sociologija religije • je znanstvena disciplina koja se bavisocijalnim strukturama, povijesnom pozadinom, razvojem, univerzalnim temama, ulogama i funkcijama religija u društvu. • pokušava objasniti efekte koje religija ima na društvo i efekte koje društvo ima na religije, odnosno njihov uzajamni odnos. • poseban naglasak stavlja na ulogu religijekao univerzalne pojave u gotovo svim društvima na Zemlji i u dosad zabilježenoj povijesti te njezinog utjecaja u industrijaliziranom društvu

Riječnik pojmova • Religija (lat. ligare-vezati(?)) - apstraktan sustav ideja, vjerovanja, vrijednosti ili iskustava ali i rituala, institucija i moralnih kodova razvijenih kao dio kulturne matrice, koje se dijelom tiču nadnaravnog, svetog, uzvišenog ili božanskog objekta, osobe, neviđenog bića ili sistema misli. Ne mora nužno biti: vjera u boga (mana u Polineziji) ili upravljanje ponašanjem vjernika (antička Grčka) Uključuje: skup simbola, rituale (više ili manje formalna pravila kako bi se ljudi trebali ponašati u prisutnosti svetog, koja osnažuju vjeruju i stvaraju solidarnost) i zajednicu vjernika • Religioznost – apstraktan pojam koji obuhvaća aspekte religijske aktivnosti, posvećenosti i vjere Uključuje: vjerovanje, praksu, spoznaju, iskustvo, pripadanje

Sveto – odlika mjesta, osobe, objekta ili koncepata za koje sljedbenici vjeruju da su iznimne, nesvakodnevne, tajanstvene ili povezane s božanskim ili nadnaravnim koje izaziva osjećaj strahopoštovanja i zato ih se štuje. U suprotnosti je s profanim (svakodnevnim i uobičajenim) a razliku čini odnos koji ljudi uspostavljaju, a ne same osobine. • Vjera – povjerenje bazirano na transpersonalnom odnosu s Bogom, ‘višom silom’ ili prirodom.

Tipologija religija (McGee) • Jednostavni supernaturalizam: u jednostavnim društvima pripisivanje prirodnim pojavama i predmetima bezlične i nadnaravne osobine ->sila povoljno ili nepovoljno utječe na događaje; Različitim postupcima nastoje privoljeti silu da djeluje po njihovim htijenjima. • Animizam: vjerovanje u duhove ili ‘onostrana bića’ koja borave u životinjama, biljkama, stijenama, drugim ljudima a imaju slične motive i osjećaje kao i ljudi pa koriste i ista sredstva: darove, kazne, štovanje, ulagivanje…

Teizam: vjera u boga; monoteizam ili politeizam • Sustav apstraktnih ideala: postizanje moralne i etičke izvrsnosti (etičke religije); Konfucijanizam- usklađivanje duhovnog života s unutarnjim skladom prirode, štovanje predaka; Budizam- odricanje od želja i jačanje samodiscipline meditacijom; Taoizam- meditacija i nenasilje;

Tipologija religijskih organizacija (Trolsch) • Crkve – religiozne organizacije koja su snažno intergrirane u dominantnu društvenu i političku kulturu; (Rimska katolička Crkva) • Denominacije – podgrupe većih religijske organizacije koje djeluju pod zajedničkim imenom, tradicijom i identitetom; (Baptizam) Mogu nastati: *sporo iz različitih geografskih, kulturnih ili razloga različitih utjecaja kako se počinju nazirati teološke, filozofske, etičke ili ritualne razlike između skupina *naprasno *odcjepljivanjem od već postojeće denominacije *ukoliko skupina doživi fenomen spiritualne obnove ili buđenja i želi formirati novu denominaciju;

Sekte – manja religiozna organizacija koja dijeli vjerovanja i rituale sa većom religioznom organizacijom od koje se odvojila, ali se od nje razlikuje doktrinama; Naglašavaju povratak “istinskoj” vjeri i često se odvajaju zbog optužbi za herezu ili neposluh. (Amiši) • Kultovi – kohezijska grupa (često manji i nedavno osnovan religijski pokret) koji nisu u skladu s kulturom i društvom a propagiraju povratak novome ili nečemu davno izgubljenome; Često su pod utjecajem karizmatskog vođe.

Društvene funkcije religije • Kompenzacija (psihološka) – religija pruža utočište i nadomjestak spram životnih nedaća, odgovara na metafizička pitanja i pomaže u životnim prijelazima; Pribavlja osjećaj osobne intergracije. • Socijalna intergracija – stvara i očuvava društvenu solidarnost; Ritualima i ceremonijama stvara se vrsta kolektivne emocionalne energije kojom se vjernici uvode u zajedničko stanje svijesti o međusobnoj povezanosti, a odnos prema višoj sili odnos je prema društvu. Štovanje boga štovanje je središnjih društvenih vrijednosti što omogućuje njegovu intergraciju.

Socijalna kontrola – osiguranje poštovanja društvenih normi; Društvo štiti temeljne institucije zaogrtanjem društvenih vrijednosti i normi svetošću i strahopoštovanjem. (brak i u modernim društvima). Djeluje i iznutra oblikovanjem savjesti (internalizacijom društveno poželjnih oblika ponašanja). • Utjecaj na društvene promjene – podloga za društvene pokrete koji žele izmijeniti pojave u društvu (Martin Luther King) ili može ljudima pružiti takve motive za ponašanje i obrasce odnošenja prema svijetu da to izazove ili podupre proces društvene promjene; • Neke religijske pojave nemaju svoju funkciju (skupina pustinjaka koja u divljini traži mistično prosvjetljenje • Neke religijske pojave su disfunkcionalne (prinošenje ljudskih žrtava kod Asteka)

Kritika religije • Religijska vjerovanja i ponašanja nude neupitne istine koje mogu biti prepreka novim oblicimamišljenja i ponašanja. Nejednakost i nepravda dani su od boga i nepromjenjivi (kaste). • Karl Marx smatra vjeru iluzijom i obmanom koja prikriva i opravdava društvene nepravde i privilegije vladajuće klase. Društvena nejednakost i potlačenost uzrokuju masovno okretanje religiji kao utjehi.

Klasici u sociologiji religije-Durkheim • 15 godina proučavao “primitivne religije” Australskih Aboridžina pleme Arunta nastojeći shvatiti osnovne odrednice religijskog života koje vrijede u svim društvima. • -> djelo Elementarni oblici religijskog života • ->Religija je oblik socijalne kohezije, vrlo stvaran i ekspresija je samog društva i koncepcija o sebi (primjer totema u Aboridžina); Kao individualci stvaramo višu silu koja je naš društveni život, i dajemo toj pretpostavki nadnaravan oblik, a simbolička snaga raste našim religioznim izražavanjem u grupi. Religija je izražaj kolektivne svijesti.

Jednostavnija društva imaju jednostavnije religiozne sustave koji uključuju toteme povezane s određenim klanovima. Složenost religioznih sustava raste sa složenošću društva. • Kako društva dolaze u doticaj s drugim društvima, postoji tendencija da se u religioznim sustavima naglašava univerzalnost kako bi se širili. No kako podjela rada naglašava položaj pojedinca, religiozni sistemi fokusiraju se na individualan spas i svijest. • Religija definira funkcionalistički – ona esencijalno ujedinjuje društvo na temelju svetoga; • Rituali u modernim društvima ne moraju biti povezani s uobičajeno shvaćenom religijom; Postoje funkcionalni ekvivalenti (politički rituali) kojima se središnje vrijednosti reafirmiraju

Klasici u sociologiji religije2- Weber • Ne reducira religiju na bit ili funkciju, već se koncentrira se na učinke religiozne aktivnosti i neaktivnosti; U kakvom su odnosu religiozne ideje i grupe sa drugim aspektima društvenog života (ekonomijom)? Kakvo je subjektivno značenje religije pojedincu? • Verstehen ->Religijske skupine pod utjecajem su različitih stvari ali ako tvrde da se tako djeluju zbog religije, njihovu perspektivu trebamo pokušati shvatiti na religioznim temeljima; Religija oblikuje ljudsku sliku svijeta i ova slika svijeta može utjecati na njihove interese i konačno na to kakve odluke donose. • Religiju ju najlakše razumjeti kroz pitanja teodicije i soteriologije Pitanje teodicije je pitanje kako izvanredna moć božanskog u skladu sa nesavršenošću svijeta kojeg je stvorio i nad kojim vlada. Soteriologički odgovori su oni koji nude nadu za spas- odmor od patnje i utvrđivanje smisla. Potreba za spasom tako postaje dio ljudske motivacije.

Na taj način utvrđuje da je kalvinizam osnova za stvaranje modernog kapitalizma na Zapadu. Kalvinizam se temelji na činjenici da će samo odabrani biti spašeni od prokletstva i to na temelju Božje predestinirane volje a ne na temelju djelovanja u životu. Nitko nije nije mogao pouzdano znat je li među odabranima. Engleski puritanci uvjeravali su ljude da je dobar znak od Boga ukoliko im posao bude išao dobro- uz uvjet da pametno iskorištavaju plodove rada. To je dovelo do razvoja racionalne i kalkulirane proizvodnje izvan onoga što im je trebalo za preživjeti- duha kapitalizma. S vremenom su te navike izgubile svoje religiozno značenje i profit je postao jedini cilj. • Također je istraživao hinduizam i budizam;

Suvremena sociologija religije-Stark • Religije su sustavi kompenzatora deprivacije (ekonomske, socijalne, organizmičke, etičke ili psihičke) – područje jezika ili rituala koji kompenziraju psihički nedostatak ili neostvarenji cilj; Kompenzatori se mogu podijeliti na specifične kompenzatore za specifične ciljeve i generalne kompenzatore za općenito postizanje ciljeva (socijalni ili politički pokreti često nakon neuspjeha u ostvarivanju ciljeva prirodnim putem posežu u nadnaravno i transformiraju se u religiju). • R. Stark i W.S. Bainbridge: Teorije religija -> • Većina religija počne kao kultovi ili sekte i s vremenom izumiru ili postaju ‘uobičajene’ i prihvaćene od društva.

Četiri su modela formacije kulta: Psihopatološki model – pojedinac razvija religiju za vrijeme ozbiljnog stresa u njegovu životu i pokušava psihološke probleme riješiti osnivanjem religije (terapija, samoliječenje); Poduzetni model- osnivač voli pothvate, razvoj produkata i prodavanje konzumentima; Većina njih već ima iskustva u drugim religioznim grupama iz kojih uzimaju elemente i pokušavaju ih pobojšati i popularizirati. Socijalni model- naglašava grupu,a ne osnivača; Religija se osniva sredstvima socijalne implozije, tako da članovi provode što više vremena ‘unutra’, a ne vani čime se njihova emocionalna povezanost i ljubav povećavaju,a druge nestaju. Na temelju toga prirodno se razvijaju nova teologija i rituali. Model otkrića normalnog- stvara religiju u kojoj osnivač interpretira normalni fenomen kao izvanredan, koristi svoju vlastitu kreativnost; • Nakon osnutka osnivač treba pridobiri članove (najbolje otvoreni tipovi koji ne pripadaju ili se ne uklapaju u neku drugu religioznu grupu sa velikim brojem prijatelja). • Većina velikih religija (naročito kršćanstvo) učvrstile su se i proširile nakon što su ih prihvatili politički moćni pojedinci.

Religija u modernom društvu • Weber: u modernom kapitalizmu religijska potrebna nije više potrebna • Sekularizacija – proces smanjivanja utjecaja religije u društvu kako tehnologija i materijalizam dobivaju sve veću važnost u oblikovanju vrijednosti i normi modernim društva Očituje se u: smanjenju broja članova religijske organizacije, smanjenom broju vjenčanja u crkvi, smanjenju pohađanja vjerskih obreda i smanjenju političkog i socijalnog utjecaja crkava • Glasner: religija nastavlja bujati izvan struktura što su je uobičajeno obuhvaćale • Privatizacija religije – preobrazba religije iz javne u osobnu stvar, usidrenu u individualnoj svijesti uz opadanje sudjelovanja u institucionaliziranoj religiji i porasta religijskog individualizma

Civilna religija(R. Bellah) – kvazireligiozna vezanost za simbole i institucije sekularnog života ) Rituali poput nacionalne himne, javnih parada, nacionalnih praznika, zastava kao religiozni simbol (komunizam, Bog je Amerikanac?) • Nova religioznost –varijacije postojećih vjerskih organizacija, potiču iz drugih krajeva svijeta ili originalni izumi Mogu biti *religije koje se prilagođavaju svijetu: kritiziraju crkve, a ne društvo, teže izravnijem doživljavanju svetog (pentekostalne sekte) *religije koje odbacuju svijet: odbacuju središnje vrijednosti i pretpostavke modernog društva, od iskvarenosti svijeta brane se izolacijom, traže predanost (Unifikacijska crkva) *religije koje prihvaćaju svijet: najvažniji su osobni ciljevi unutar religije, traže doprinose od članova (scijentologija)

Sekularizacija? • Ako je Bog mrtav zašto * je posjećenost crkava u SAD-u stabilna zadnjih 40 godina? * je se u Africi broj kršćana povećao sa 10 na 200 milijuna u zadnjih 100 g.? * islamski fundamentalizam svoje nove utjecaje bazira na Zapadu? Sociolozi religije predviđali su porast religioznosti (P.Berger predviđa kulturne ratove na vjerskoj osnovi u kasnom 20. stoljeću. Čovjek postmoderne nalazi se u sakralnoj shizofreniji. Vrlo je religiozan ali je njegova religioznost bez identiteta.

Fundamentalizam • je konzervativno stajalište koje zagovara povratak temeljnim načelima religije i nastoji obnoviti izvornu vjeru pred brzim društvenim promjenama; • Kršćanski fundamentalizam: doslovno tumači Bibliju i liberalne interpretacije drže pogrešnim; Netolerantni su prema vjerskoj raznolikosti; Naglašavaju osobni doživljaj vjere i zagovaraju rituale kojima se postiže vjerska obnova; Imaju neprijateljski odnos prema svijetu koji je izvor ‘sekularnog humanizma’ Krajem 20. stoljeća poprimio politički oblik u Novoj krščanskoj desnici • Islamski fundamentalizam : naglašava važnost islamskih vrijednosti nasuprot modernizacijskim silama ‘američkog i zapadnog života’; Realiziran je 1979. u islamskoj revoluciji u Iranu

Religioznost u Hrvatskoj • Nakon 1990. došlo je do porasta religioznosti u Hrvatskoj zbog slobodnog izražavanja religijskog uvjerena 1972. 42% 1999. 85% • U Hrvatskoj prevladava tradicionalna i običajna religioznost • Unatoč tome Hrvati su skloni prihvaćati vjerovanja koja ne pripadaju dogmi njihove vjere (sudbina, horoskopi) • Postoji znatna razlika između usvojenog vjerovanja i religijske prakse Vjeruje da Bog postoji 84% Odlazi na misu nedjeljom 25%

Hvala! • Ana • Iva • Matea • Sunčica

Literatura • Dr. Nenad Fanuko: Sociologija • Sabino Acquaviva, Enzo Pace: Sociologija religija • Hubert Knoblauch: Sociologija religije • http://en.wikipedia.org/wiki/Sociology_of_religion

Sociologija religije