nauk o biću kao biću

1. nauk o biću kao biću Prva filozofija - Metafizika

2. Realist i relativisti Aristotelova razmišljanja potaknuta su situacijom njegova vremena. Sukobio se oko pitanja: • može li se izvanjski svijet opisati objektivno, onakav kakav jest, ili je opis svijeta ovisan o osobnom iskustvu, tj. relativan? Pripadnici elejske škole smatrali su da ljudi ne mogu spoznati svijet: • Sve što znamo samo su iluzije u neizvjesnosti koja se neprestano mijenja. • Potraga za stvarnom slikom svijeta je čisto gubljenje vremena. Trebali bismo se okrenuti spoznavanju sebe. Ta će stajališta potaknuti nastanak sofističke škole, kojoj su se Sokrat, Platon i Aristotel duboko protivili jer su sofisti odbacivali ideju najviše Istine.

3. Aristotel nasuprot Platonu Platon: Ideje su, smatra je Platon, jedino što stvarno postoji: • One su poput savršenih ili vječnih uzoraka prema kojima je preslikano sve što vidimo oko sebe. • Ideje nisu tjelesne, a kopije jesu. Stoga je "netjelesno" zbiljsko, a tjelesno "nezbiljsko". Materijalni svijet, svakodnevni život je manje vrijedan. Aristotel želi pokazati da je to pogrešno! Odbacio je ono što je u samoj biti Platonove filozofije — ideju o postojanju dvaju svjetova.Želi nadvladati platonovski dualizam između ideje i stvarnog predmeta. Želi pokazati da su ideje imanentne samim stvarima, a ne transcendentni uzori stvari. Želi pokazati da bit stvari leži unutar njih samih: • Zbiljske stvari jesu temeljne i jedine stvari koje potpuno postoje. • Promjena je zbiljsko svojstvo zbiljskih stvari. • Pojedinačne stvari nisu vječne ali je vječan i nepromjenjiv njihov oblik – forma: Npr. konkretan stol, stablo, koza…su nastali i nestat će jednog dana, ali njihov oblik, forma – ideja – ne!

4. Platon Aristotel

5. ŠTO POSTOJI? Prva filozofija – metafizika Metafizika (u 14 knjiga) najvažnije je Aristotelovo djelo. To je vjerojatno najutjecajnijefilozofsko djelo koje je ikada napisano. Prva supstancija • U zbilji postoje samo pojedinačne stvari: moja mačka, to drvo, ova konkretna osoba, stol, stolica... – prvotne supstancije. • One su primarne u redu postojanja, one sačinjavaju prvu supstanciju (ousia), tj. stvari koje postoje. Ove se supstancije nazivaju i partikularije, • o njima imamo izravno osobno iskustvo preko osjetila. …imaju svojstvo ovosti. Ali, imati iskustvo samo o njima bilo bi krajnje ograničavajuće. Naš bi život bio poput životinjskog, hrpa dojmova i mutnih sjećanja.Aristotel Druga supstancija • To je ono opće pojedinačnih predmeta; ono po čemu ih razvrstavamo u rodove, razrede, vrste: tvrdoća, umiljatost, životinje, biljke, sisavci, člankonošci, razumnost, mudrost, ljepota, dobrota, sramota... • Ovo opće - svojstvo nečega, ne postoji pored ili iznad stvari već je u njima. Opći (generički) pojmovi izražavaju zajedničke osobine pojedinačnih stvari. • Ove se drugotne supstancije nazivaju i univerzalije. • Da bismo stekli znanje koje seže dalje od mutnih sjećanja - znanstveno znanje, moramo poznavati univerzalije, ono isto što se nalazi u nizu različitih posebnih supstancija.

6. Spoznaja Spoznaja počinje u osjetilnom opažanju gdje dohvaćamo prvu supstanciju - neku konkretnu stvar. Mišljenjem se postepeno (induktivno) uzdižemo do općeg, do spoznaje općih pojmova – univerzalija – druge supstancije. Dakle: što postoji? • postoje supstancije (prva supstancija) i njihova svojstva (druga supstancija)

7. gdje je zabrljao Platon? • Platon je pobrkao kategorije kada je rekao da postoji savršena ideja ljepote koja postoji vječno u nekom netjelesnom prostoru. • npr. ljepotu je doživljavao kao subjekt a ne kao predikat, kao supstanciju a ne kao kvalitetu. • vrsta, rod odnose se na univerzalije koje jesu zbiljske, ali ne mogu biti ništa fizičko. • Univerzalije (vrste i rodovi) kojima se bavi znanost, je ono nematerijalno - prisutno u pojedinim predmetima. Skrivaju ih pojedinačne značajke tih predmeta. • Mi ljudi možemo vidjeti kroz tu koprenu privida i u njima uočiti prave biti, • univerzalije su potpuno aktualne samo kada su u umu, kao dio našega razumijevanja.

8. Što je to što jest?Što je bitak? Aristotelov prvi važan zaključak bio je da stvari nisu samo tvar (građa) od koje se sastoje. • Kako bi to ilustrirao, koristio se primjerom kuće. Ako pozovete zidara da vam sagradi kuću na vašoj zemlji i njegovi kamioni istovare na toj zemlji cigle, crijep, drvo i drugi materijal i on vam kaže: "Evo tu vam je vaša kuća", mislit ćete da je to šala — i to vrlo loša šala. Tu može biti sve što treba za gradnju kuće, no to još nije kuća, već samo neuredna hrpa cigli i ostalog materijala. • Da bi to postala kuća, sve treba složiti na određeni način, s posebnom i detaljnom strukturom, te će tek s vrlinom te strukturesve to postati kućom. • Kuća ne treba biti sagrađena baš od tog materijala, može biti sagrađena i od nečega drugoga - betona, stakla, metala, plastike… • Naravno, mora se sagraditi nekim materijalom (i to zadržava određenu važnost) no nije materijal ono što čini kuću, već je to njena struktura - forma.

9. što je forma • Kako bi našao zadovoljavajući odgovor na to pitanje, forma mora biti nešto od ovoga svijeta. • Aristotel je tada postavio tezu da stvar jest ono što jest, svojom vrlinom i formom. • Aristotel je odbacio Platonovu teoriju formi pa je tako odbacio mogućnost da je forma nekakav izvansvjetski entitet, koji postoji izvan vremena i prostora. • Aristotel pravu bit nekog objekta nije smatrao dijelom materije od koje je sastavljen, već funkcije koju vrši.

10. materija i forma Stvari se sastoje od materije (tvar, građa) i forme. • Materija (građa, materijal) jest pasivna mogućnost, potencija za nešto što postaje aktualno, zbiljsko tek kad se oblikuje, kad poprimi neki oblik (lik, formu). • Čista materija bez ikakva oblika ne postoji u zbilji (već samo u mislima). Svaka stvar je nešto. • Forma znači način organizacije tvari da se izvrši određena funkcija stvari – aktivni princip stvari. • Stvar i oblik stvari (materija i forma) su nerazdvojivi. U konkretnom predmetu su zajedno ali nisu isto. • Stvar je oblikovana tvar, upravo s-tvar. Kada mislimo, izgovaramo… riječ stvar, mi izgovaramo to dvoje. • Ne možemo imati čistu materiju - nešto što ne bi imalo nikakvu formu, oblik.

11. bit bilo čega je ono što nešto činiono čemu nešto služi • kroz shvaćanje funkcije učimo shvaćati stvari ali i shvaćati dušu, formu i konačni uzrok. • prava bit neke stvari je ono čemu ona služi a nije neka idealna forma – ideja, po kojoj je pojedinačna stvar napravljena - kako je učio Platon. Ovime se rješava i problem promjene: • promjena se događa kad materijal koji je dio nečega uzima oblik koji prije nije imao. To uzimanje oblika je trajni proces postojanja stvari.

12. Uzroci - četiri zato-što Kako je bit neke stvari ono čemu ona služi, dakle, dinamički princip stvari, to služenje je posljedica nekakvog djelovanja – uzroka. Na djelu su 4 uzroka. Svaka stvar postoji zato što: Unutarnji uzroci • zato što: je materija, građa - materijalni uzrok, tj. zato što je nešto, (npr. za izradu kuće: cigle, kamenje, pijesak, željezo, … • zato što ima formu - formalni uzrok, tj. ono po čemu se organizira izrada nečega, (npr. za kuću: plan, nacrt, skica - ideju kuće) vanjski uzroci 3.zato što neku stvar netko mora izraditi - djelatni uzrok –ono što dovodi do izvedbe stvari, (npr. kuću grade graditelji, zidari, tesari, krovopokrivači, keramičari…) • zato što stvar nečemu služi - svršni (finalni) uzrok, telos - svrha ( npr. svrha kuće je zaštita od nevremena, mjesto življenja). Danasse pod riječju uzrok obično misli na vanjske uzroke.

14. kretanje – promjenauvjet postojanja Promjena znači prelaženje materije (tvari) u formu. To je prijelaz iz jednoga "još ne biti" u jedno "biti',zapravo prijelaz iz potencije u akt. Forma se sve više razvija na račun materijalnog. • Zato je nužna promjena, razvoj, kretanje… jer se tako u materiju "utiskuje" forma i dobiva se konkretno biće – supstancija. • Metafizika je znanost koja istražuje "biće kao biće". A biće je u pravom smislu riječi - supstancija. • Pojam supstancija (ousia, essentia), prevodi se i kao "sućina" (što je apstraktiv ženskog roda participa prezenta glagola "biti"), tj. "neko određeno ovo".

15. materija forma

16. Prvi uzrok • Promjena pretpostavlja ono što uzrokuje promjenu, tj. uzrok. • Na kraju mora biti jedan, posljednji uzrok. On mora biti nepokrenuti uzrok, prvi pokretač... • Za Aristotela je to - bog. • Budući da je on sam nepokretan, nije svijet pokrenut djelatnošću boga, nego "žudnjom" materije za njim kao čistom formom. • Taj prvi pokretač, može biti samo jedan, čista forma bez materije, čisti akt (actus purus), nematerijalno, najsavršenije biće, dakle: božanstvo. • Aristotelov bog je čisti duh koji misli samoga sebe i ne zanima se za svijet.

17. teleologija - svrhovitost Teleološko objašnjenje svijeta: • Aristotel smatra da je svijet organiziran tako da se ostvaruju svrhe, svi se prirodni procesi događaju svrhovito – prirodom vlada svrha. Svi uzroci prethode vremenski učinku osim svršnog koji dolazi na kraju: za kuću unaprijed treba imati građu, nacrte, majstore… da bi se – na kraju - ostvarila svrha (zaštita od nevremena). • ovo kasnije (D. Hume) postaje problem.

18. Sažetak Platon je svijet objašnjavao dualistički: postoje dva carstva, jedno je "zbiljskije" od drugog. Po Platonu bi broj stvari bio barem podvostručen (ideje + sjene). Aristotel pokazuje da: nema ničega u razumu što prije toga nije bilo u osjetilima. Sve misli i ideje dolaze u našu svijest posredstvom onog što vidimo, dodirujemo, okusimo, čujemo… To znači da ono “zbiljskije” što dohvaćamo razumom, mora biti u samoj stvari. • Razum ima sposobnost sređivanja dojmova u različite skupine (vrste), razrede… • Tako nastaju pojmovi: klupa, stolica,... – namještaj; soba, namještaj, učenik, učenica, učenica, nastavnik – školski razred; mramor, kamen, željezo – kuća; ruke, noge, korpus, glava, razum – čovjek... • Za čovjeka je najvažniji razum. On je u početku, prije negoli išta osjetimo (vidimo, čujemo, osjetimo, dodirnemo...), potpuno prazan. • Čovjek nema urođenih ideja. To je začetak filozofske tradicije empirizma.

19. kakav je svijet? Na najnižoj i najnesavršenijoj razini egzistencija je samo materija, građa, kaotičan i bezobličan izvor potencijalnosti. Na najvišoj je Najviše biće ili Najviši uzrok, koji je savršen, ne sadrži u sebi nikakvu potencijalnost, nikakvu materiju i stoga je potpuno "aktualan", tj. stvaran. Za ostvarenje svijeta potrebna je stalna promjena, kretanje. Mi i stvari ovoga svijeta nalazimo se na tom kontinuumu. Mi predstavljamo razne kombinacije potencijalnog i aktualnog.

20. Ponavljanje • Platonov svijet – Aristotelov svijet • Pojasnite izraz: Stoga je "netjelesno" zbiljsko, a tjelesno "nezbiljsko“ • Gdje se po Aristotelu nalazi bit bića • Prva supstancija, partikularije • Materija – forma • Zašto je promjena, kretanje nužno • Kategorije • Druga supstancija i znanost, znanstvena metoda • Gdje su u nama aktualne univerzalije • Četiri uzroka koji omogućuju ostvarenje biti • Prvi pokretač