ORGANI UPRAVLJANJA

1. ORGANI UPRAVLJANJA DUALISTIČKI USTROJ MONISTIČKI USTROJ UPRAVNI ODBOR UPRAVA NADZORNI ODBOR IZVRŠNI DIREKTORI

2. OVLASTI UPRAVE • vođenje poslova društva na vlastitu odgovornost • čl. 240. st. 1. ZTD-a • zastupanje i predstavljanje društva • čl. 241 ZTD-a • dužnost izvješćivanja i obavješćivanja • čl. 250, 250.a, 250.b ZTD-a • dužnost objavljivanja isprava društva • 300.d. st. 2 ZTD-a

3. OVLASTI UPRAVNOG ODBORA objedinjenje funkcije vođenja poslova (uprava u dualističkom ustroju) i nadzora (nadzorni odbor u dualističkom ustroju) izvršni direktori mogu, ali i ne moraju biti članovi UO neizvršni direktori uvijek su članovi UO UPRAVNI ODBOR JE ORGAN DRUŠTVA, A NE IZVRŠNI DIREKTORI! čl. 272b ZTD-a → ne određuje se broj izvršni i neizvršnih direktora

4. OVLASTI UPRAVNOG ODBORA • vođenje društva • postavljanje osnova za obavljanje predmeta poslovanja • nadziranje kako se vode poslovi društva • zastupanje društva prema izvršnim direktorima • čl. 272. h. st. 1. i st. 3. ZTD-a • imenovanje i opoziv imenovanja izvršnih direktora • čl. 272. l. st. 1. i st. 6. ZTD-a

5. dualistički monistički članovi uprave (direktori) čl. 239. st. 1. ZTD-a članovi NO zakon sve članove UO naziva direktorima izvršni direktori glavni izvršni direktor čl. 272. l. st. 1. ZTD-a neizvršni direktori ako je izvršni direktor član upravnog odbora, većina članova moraju biti neizvršni direktori čl. 272. l. st. 1. ZTD-a

6. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE čl. 252 – PRISILNI PROPIS čl. 252. st. 1. ZTD-a business judgment rule (pravilo poslovne prosudbe) 6

7. PRAVILO POSLOVNE PROSUDBE mora se raditi o poduzetničkoj odluci uprava mora razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva ne smije biti riječ o prevelikom riziku odluka se mora donijeti na temelju primjerenih informacija ne smije postojati sukob interesa niti se smije djelovati pod utjecajem koji je nespojiv s onim što se poduzima mora se djelovati u dobroj vjeri

8. POSLOVNA TAJNA (Zakon o zaštiti tajnosti podataka – čl. 19. st. 1.) Poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. 

9. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE • Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. • čl. 252. st. 2. ZTD-a • vidi čl. 252. st. 3. ZTD-a – kada su članovi uprave naročito odgovorni

10. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE Obveza naknade štete ne postoji ako se radnja članova uprave temelji na odluci glavne skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog, odnosno upravnog odbora ne isključuje odgovornost.

11. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE • ZAHTJEV ZA NAKNADU ŠTETE MOGU POSTAVITI • DRUŠTVO • DIONIČARI • VJEROVNICI DRUŠTVA

12. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE • odredba čl. 252 ZTD-a nije usmjerena na zaštitu dioničara, već zaštitu društva • primjena čl. 273. st. 1. i 2. ZTD-a • kod štete počinjena smanjenjem vrijednosti dionice odgovornost člana uprave postoji samo prema društvu! • čl. 273.a. ZTD-a – utjecaj manjinskih dioničara

13. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE • Nadalje, savjesnom i brižljivom ocjenom rezultata provedenog postupka, prvostupanjski je sud sa sigurnošću utvrdio da je tuženik kao direktor i osnivatelj privatnog poduzeća X, od tužitelja naručio i preuzeo predmetnu robu, iako je ta tvrtka u to vrijeme bila u blokadi, štoviše tuženi se pritom koristio i imenom prijašnje tvrtke, iako je ta tvrtka u to vrijeme promijenila ime u Y, dakle, pri sklapanju pravnog posla kupnje i prodaje koristio se imenom tvrtke koja ne može sudjelovati u pravnom prometu. Iz toga je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da tuženik prema odredbi čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima odgovara za naknadu štete tužitelju i bez osnove su tvrdnje tuženika u kojima pokušava dovesti u osnovanu sumnju izneseni činjenični i pravni zaključak prvostupanjskog suda. • VTS RH, Pž-5916/00 od 19.XI.2002.

14. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE zahtjev se može postaviti samo prema članu uprave koji je poduzeo radnju ili propustio učiniti nešto što je bio dužan da bi se podmirila tražbina vjerovnika, jer treba smatrati da je takvom aktivnom radnjom ili propustom povrijedio svoju obvezu da djeluje kao uredan i savjestan gospodarstvenik

15. VTS RH od 5. rujna 2006. godine [... ] postavlja se pitanje je li propuštanje podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka imalo za posljedicu da tražbina tužitelja nije podmirena, odnosno da li bi se tužitelj namirio da je tuženica podnijela prijedlog za otvaranje stečajnog postupka? Prema stajalištu ovog suda, a polazeći od tvrdnje tužitelja da dužnik nema imovine osim pokretnina koje su navedene u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-266/03 od 22. kolovoza 2003., a čija je vrijednost iznos od 3.000,00 kn, tužitelj svoju tražbinu ne bi namirio i da je tuženica podnijela prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Slijedom toga, tuženičino propuštanje da podnese prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nije imalo za posljedicu da tražbina tužitelja nije podmirena. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao uzročnu vezu između tuženičinog propusta i nastale štete. 15

16. VTS RH od 5. rujna 2006. godine Odredba čl. 252. st. 5. ZTD-a propisuje da vjerovnici društva mogu prema članu uprave postaviti zahtjev za naknadu štete ako ne mogu svoju tražbinu podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima (osim onih iz st. 3. čl. 252. ZTD-a) samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. U čl. 252. st. 3. ZTD-a određeni su slučajevi u kojima su članovi uprave naročito odgovorni. U tim slučajevima krivnja članova uprave se presumira pa je tužitelj ne mora dokazivati. 16

17. VTS RH od 5. rujna 2006. godine U konkretnom sporu tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je tuženica postupila suprotno zakonu na jedan od načina koji je naveden u čl. 252. st. 3. ZTD-a. Tužitelj tvrdi da tuženica nije pokrenula stečajni postupak nad dužnikom iako su postojali stečajni razlozi. Na taj način tuženica je postupila suprotno čl. 39. st. 6. Stečajnog zakona. Ne podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nije slučaj koji je predviđen odredbom čl. 252. st. 3. ZTD-a pa se za tuženičinu odgovornost za štetu traži najmanje da je grubo povrijedila dužnost primijeniti pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno čl. 252. st. 5. ZTD-a. 17

18. VTS RH od 5. rujna 2006. godine Budući da je naš dužnik društvo s ograničenom odgovornošću (pravna osoba), u obavljanju obveza u zastupanju društva potrebna je odgovarajuća profesionalnost. Nije dovoljno da se poslovi društva vode na način kako član uprave vodi svoje „privatne“ poslove izvan društva. Gruba nepozornost bi postojala kad bi šteta nastala zbog toga što se tuženica nije ponašala onako kako bi se ponašao gospodarstvenik prosječnih sposobnosti. Kako se za odgovornost tuženice traži kvalificirana krivnja, teret dokaza je na tužitelju pa su neosnovani navodi žalbe kojima se tvrdi suprotno. Tužitelj nije dokazao da se tuženica ponašala protivno ponašanju gospodarstvenika prosječne pozornosti. 18

19. STEČAJNI ZAKON • Stečaj se može otvoriti samo ako se utvrdi postojanje kojega od zakonom predviđenih stečajnih razloga.Stečajni razlozi su: nesposobnost za plaćanje i prezaduženost. • čl. 4. st. 1. i 2. SZ-a • Ako je trgovačko društvo nesposobno za plaćanje ili prezaduženo, uprava koja vodi društvo mora bez odgode, a najkasnije dvadeset jedan dan po nastanku nesposobnosti za plaćanje ili prezaduženosti, predložiti otvaranje stečajnoga postupka. • čl. 4. st. 10. SZ-a

20. STEČAJNI ZAKON • Osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, odnosno dužnik pojedinac dužni su podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka najkasnije u roku od dvadeset jedan dan od dana nastupanja nesposobnosti za plaćanje. • čl. 39. st. 7. SZ-a • Osobe iz stavka 7. ovoga članka osobno odgovaraju vjerovnicima za štetu koju su im prouzročili propustom svoje dužnosti utvrđene tom odredbom. • čl. 39. st. 8. SZ-a

21. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE • Tko kao član uprave odnosno izvršni direktor protivno odredbi članka 251. stavka 2., odnosno u svezi odredbe druge rečenice stavka 1. članka 430. ovoga Zakona ili kao likvidator protivno odredbi članka 374. stavka 2., odnosno u svezi odredbe članka 471. stavka 5. ovoga Zakona u slučaju da je društvo nesposobno za plaćanje ili da je prezaduženo ne zatraži ostvarenje stečajnog postupka, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine. • čl. 626. st. 1. t. 2. ZTD-a • Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nemarnosti, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. • čl. 626. st. 2. ZTD-a

22. ODGOVORNOST OSOBE KOJA JE ISKORISTILA SVOJ UTJECAJ U DRUŠTVU I ONOGA TKO JE U TOME SUDJELOVAO • odgovorne osobe (uz osobe iz čl. 252 ZTD-a) • osoba koja je iskoristila svoj utjecaj u društvu da bi neku od spomenutih osoba (čl. 273 ZTD-a) navela da učini ono što je dovelo do odgovornosti za štetu • osoba koja je s nakanom u tome sudjelovala i od toga imala koristi