Dobri odnosi u školi i zajednička odgovornost za odgojno – obrazovne rezultate

1. Dobri odnosi u školi i zajednička odgovornost za odgojno – obrazovne rezultate

2. Jesu li dobri socijalni odnosi ključ poboljšanja škola? • Kakvi su međusobni odnosi učitelja? • Kako se učitelji, ravnatelj, stručni suradnici odnose prema roditeljima? • Kakvi su odnosi između učitelja i ravnatelja? • Kakav je odnos između učitelja i učenika?

3. Poboljšanja u područjima kao što su: • poučavanje u razredu • kurikulum • pripremanje učitelja • profesionalni razvoj ... imaju malo šansi za uspjeh bez dobre školske socijalne klime.

4. Znanstvenici sa Čikaškog sveučilišta (A. S. Bryk i B. Schneider) koji su pratili čikašku školsku reformu, ispitivali su ulogu socijalnih odnosa u školi i njihov utjecaj na postignuća učenika u školi. • Oni smatraju da je ključno međusobno povjerenje.

5. Definiranje povjerenja • Poštovanje: Odajemo li priznanje dostojanstvu i idejama drugih? Ponašamo li se pažljivo jedni prema drugima? Razgovaramo li i slušamo jedni druge na iskren način? • Kompetencija: Vjerujemo li u sposobnost i volju drugih da možemo djelotvorno ispuniti svoje odgovornosti? • Osobna pažnja: Brinemo li jedni o drugima na profesionalnoj i osobnoj razini? Jesmo li voljni ići i preko svojih formalnih uloga i odgovornosti, ako je to potrebno? • Poštenje: Možemo li vjerovati jedni drugima da će interes djece biti na prvom mjestu, osobito ako se moraju donijeti oštre odluke? Držimo li svoju riječ?

6. Ravnatelji – trebaju imati snažnu viziju za školu i jasno definirana očekivanja; pedagoški, a ne samo administrativni upravitelj škole • Odnosi među učiteljima – u školama koje dobro funkcioniraju učitelji se u mnogo čemu oslanjaju jedni na druge – povjerenje u kolegijalne prosudbe, kompetenciju i poštenje

7. Odnosi s učenicima • Učitelji (ravnatelji, stručni suradnici...) u komunikaciji s učenicima trebaju biti model u kojem djeca uče komunikacijske i socijalne vještine – učitelji ponašanjem i govorom uče djecu pozitivnom i brižnom stavu prema drugima.

8. Suradnja s roditeljima • Učitelji i roditelji trebaju biti saveznici, trebali bi biti partneri koji ravnopravno rade na zajedničkom zadatku. • Nažalost, umjesto da budu saveznici, neki roditelji i učitelji postaju neprijatelji. • Dobra suradnja pomaže učeniku i školi i ogleda se u prevenciji odnosno rješavanju disciplinskih problema, boljim ocjenama, redovitijem pohađanju škole i većoj volji u pisanju domaćih zadaća. • Roditelji imaju korist od dobre suradnje s učiteljima i, općenito, školom jer mogu provjeriti svoje odgojne postupke, steći nove spoznaje iz psihologije i pedagogije te razmijeniti iskustva s drugim roditeljima.

9. Suradnja s roditeljima • Niz istraživanja u SAD od 1969. do 1984. pokazala su da sudjelovanje roditelja u radu škole (osim kod nas uobičajenih, tu su bile mogućnosti hospitacije nastavi i asistiranje učitelju u nastavi, npr. u radu s računalima) ima pozitivan utjecaj na učenike i djeluje motivirajuće na učitelje i roditelje • Međutim, 75% roditelja nije koristilo ove mogućnosti.

10. Suradnja s roditeljima • Anketiranje stručnih suradnika u OŠ u Hrvatskoj (Margetić i Krapac, 1992.) • Stručni suradnici su ocijenili odnose s drugima u školi: • 22% je ocijenilo svoju suradnju s roditeljima kao veoma dobru • 60% smatralo je veoma dobrom suradnju s učenicima • 34% s ravnateljem i drugim stručnim suradnicima • 27% s učiteljima.

11. Uzroci koji mogu dovesti do sukoba u odnosima između učitelja i roditelja • Roditelji i učitelj opažaju istu stvar različito – opažaju različito ponašanje djeteta; vide dijete u različitim situacijama • Mnogi roditelji su vrlo osjetljivi kada su u pitanju ocjene njihovog djeteta • Učitelji i roditelji imaju različito iskustvo • Škola mijenja djecu • Roditelji nemaju dovoljno vremena

12. Što mogu učiniti učitelji? • Da bi suradnja učitelja ili razrednika s roditeljima učenika bila dobra, potrebno je uspostaviti komunikaciju s roditeljima što prije, na samom početku školske godine. • Roditelje koji sami ne dolaze u školu, učitelj treba nazvati, pozvati pismeno – zamoliti da dođu. Ako treba, posjetiti ih kod kuće uz prethodnu najavu. • Komunikacija se treba održavati tijekom cijele godine – roditeljskim sastancima, informacijama, telefonskim razgovorima, neformalnim kontaktima, pismima... • Roditeljima ne treba govoriti samo o lošim stvarima kod djeteta – čak i ako je to točno, ni jedan roditelj se ne može osjećati dobro – neki će postati ljuti i agresivni. Treba reći i pozitivne stvari o djetetu – roditelj će tada lakše prihvatiti i neugodne informacije. • Treba razmisliti o mogućnostima uključivanja roditelja u rad – pitati roditelje kako mogu pomoći u radu škole i razreda.

13. Ni učiteljima nije lako s “teškim” roditeljima • Roditelji malog genija – obično se radi o prosječnom i nervoznom djetetu, no za roditelja ne dolazi ništa u obzir osim odličnog uspjeha. Dijete tjera na stalno učenje, a ako ne postigne očekivano – kriv je učitelj. • Sveznalica – stalno ispituje učitelja o načinu rada i daje prijedloge i sve zna bolje. • Tužibaba – ne dolazi redovno u školu, a onda učitelj dozna da se je žalio ravnatelju kako učitelj ima nešto protiv njegovog djeteta. • Agresivac – kada učitelj obavijesti roditelja da je dijete učinilo nešto problematično, dojuri u školu i na licu mjesta želi istuči dijete. • Pacijent – dijete ima problem, ali roditelj ne želi o tome razgovarati. Govori o sebi i svojim problemima. • Gnjavator – dijete nema pravih problema, ali roditelj pravi od muhe slona. (prema I. Brdar i M. Rijavec: Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu)

14. Što može učiniti učitelj? • Ako ste učinili pogrešku, odmah to kažite ravnatelju ili stručnom suradniku kako bi već znali o čemu se radi ako “teški” roditelj dođe u školu. • Naučite slušati. Uzrok mnogih nesporazuma s roditeljima leži u njihovom osjećaju kako ih se zapravo uopće ne čuje. Učitelj se počinje braniti prije nego što je uopće čuo što roditelja zapravo muči. • O problemu razmišljajte i govorite u terminima situacije i akcija koje će se povodom toga poduzeti, a ne u terminima nečijih nepoželjnih osobina. • Nakon što ste jedan problem riješili, nemojte se na njega vraćati prvom sljedećom prilikom, nemojte dopustiti da na rješavanje novog problema djeluju “stari grijesi”. • Prije nego što se s roditeljima upustite u bilo kakavu raspravu što se tiče njihovog djeteta, dobro si razjasnite razloge svojeg ponašanja i akcija koje kanite poduzeti. Bude li roditeljima jasno vaše gledište, lakše ćete komunicirati. • Ostanite mirni, ne dajte se uvući u prepirku.

15. Kako komunicirati? • Poznato je da komunikacija nema svoju negaciju, ne može se «NE KOMUNICIRATI» - primjer s putnikom koji ulazi u kupe, pozdravi i ne dobije odgovor – poruka može biti: - želim imati svoj mir - nisi mi atraktivan sugovornik - nemoj sa mnom započinjati nikakav razgovor... • Slično može biti i u zbornici ili u razredu!

16. Jedna te ista obavijest sadrži mnoge poruke • Obavijest može biti i samo jedna riječ ( «Tišina»), može biti jedna rečenica ili više njih, a može biti i samo jedan neverbalni znak (npr. «ubojiti» pogled). • Poruke mogu biti EKSPLICITNE (izričito formulirane) i IMPLICITNE(skrivene u obavijesti), npr. «Ja sam iz Splita» ili bez te izjave, vidljivo iz «naglaska, izgovora». • Isto tako možemo eksplicitno reči što o nekome mislimo, ili svojim ponašanjem «svisoka» dati nekom do znanja – implicitno – kako se prema njemu odnosimo. • Apel može biti izrečen eksplicitno: «Redar, donesi kredu!» ili implicitno «Redar, nema krede!»

17. Često nešto ne izgovorimo jasno, ali smatramo da se to «podrazumijeva». Npr. kada učenicima kažemo: Time smo završili cjelinu, nadajući se da oni sada znaju da slijedi provjera znanja. Sugovornik u takvom slučaju ima «adut» - da to nismo jasno izrekli. • Komunikacija ne bi trebala ništa «podrazumijevati» - za jasnu komunikaciju stvari treba izreći. • Za imlicitne poruke često se koriste NEVERBALNI elementi obavijesti: - izraz lica, ton glasa, popratne geste..., • Ponekad je neka obavijest potpuno nejezična: - PLAČ, SMIJEH...

18. Neverbalna komunikacija – pazite na govor tijela!

19. Sve je u redu. • Kongruentne(usklađena komunikacija) i nekongruentne obavijesti(nejasna, zbunjujuća). • Primjeri: «Sve je u redu», a izraz lica govori drugo «Bilo bi nam drago vidjeti Vas» - tonom koji je hladan • Kod nekongruentnih obavijesti pošiljalac se ne očituje u potpunosti, ne otkriva se, ili nije u sebi još «rasčistio» - nešto ga muči, ali o tome ne želi sada govoriti / Sve je u redu/.

20. Slušanje Vrste slušanja: “LOŠE SLUŠANJE” • pseudoslušanje • jednoslojno slušanje • selektivno slušanje • otimanje riječi • obrambeno slušanje • selektivno odbacivanje • slušanje u zasjedi “DOBRO SLUŠANJE” • aktivno slušanje • efektivno slušanje

21. Aktivno slušanje • prepoznavanje potreba sugovornika, provjeravanje prepoznatih potreba (empatija i parafraziranje) Efektivno slušanje • htjeti biti primatelj poruke • usmjeriti pozornost na poruku • provjeriti značenje poruke • strukturirati primljenu poruku • tražiti objašnjenje primjerima

22. Jedanaest “smrtnih grijeha” komunkacije • Procjenjivanje • Tješenje • Etiketiranje • Ironija i sarkazam • Ispitivanje • Naređivanje • Prijetnja • Savjetovanje • Okolišanje • Uskraćivanje informacije • Izbjegavanje teme i klišeji

23. Jedanaest “smrtnih grijeha” komunikacije • Vježba u paru – usporediti popis čestih izjava koje ljudi koriste u komunikaciji s jedanaest velikih pogrešaka u komuniciranju.

24. Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije Kako ne bismo trebali komunicirati:

25. Vježba • Igranje uloga u situaciji razgovora dijete, učiteljica, otac, majka (izmjenjuju se tako da svi odigraju jednu ulogu, jedna osoba (otac) upotrebljava jedan od obrazaca ponašanja) – svaka situacija 2 minute. Problem: Dijete je opet dobilo negativnu ocjenu iz testa, roditelji dolaze učiteljici na razgovor.

26. Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije • POMIRIVAČ • Riječi: One koje ukazuju na slaganje i izražavaju sljedeću poruku: “Sve što ti kažeš je u redu. Ja sam samo tu da te usrećim.” • Tijelo: Pokorno, poručuje:“Ja sam bespomoćna/an.” • Unutrašnji doživljaj: Loše samopoštovanje. “Osjećam se ništavno. Ja sam bezvrijedna/an.”

28. Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije • OPTUŽIVAČ • Riječi: One koje izražavaju neslaganje: “Nikad ništa ne učiniš dobro. Što je, zapravo, s tobom?” • Tijelo: Položaj koji optužuje i poručuje:“Ovdje sam ja šef!” • Unutrašnji doživljaj: Osjećaj da ga drugi ne razumiju. “Ja sam usamljen i neuspješan.”Osjećaj niske osobne vrijednosti.

30. Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije • PAMETNJAKOVIĆ • Riječi: Pretjerano razumne, precizne, “pametne”, detaljni opisi: “Kad bi netko vrlo pažljivo promatrao, mogao bi uočiti radom istrošene ruke nekoga od ovdje prisutnih.” • Tijelo: Pod kontrolom i poručuje:“Ja sam smiren, hladnokrvan i pribran.” • Unutrašnji doživljaj: Nesigurnost. “Osjećam se ranjivim.”

32. Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije • OMETALO • Riječi: Nevažne, irelevantne, riječi ne čine nikakav smisao. • Tijelo: “Razbacano” u raznim smjerovima • Unutrašnji doživljaj: Osjećaj nevažnosti: “Nikog nije briga. Za mene zapravo nema mjesta.”

34. Diskusija • Kako su tekli razgovori? Jeste li se mogli prilagoditi obrascu komunikacije? Što Vam je bilo lakše, što teže? Prepoznajete li neke od ovih obrazaca kod sebe ili u svom okruženju? Na koji način ste izlazili na kraj s ljudima ovakvih obrazaca komunikacije? • Mogu li se ove spoznaje o komunikaciji primijeniti u praksi i kako?

35. Literatura • Gordon, D. T. Gorivo za reformu: značenje povjerenja za mijenjanje škola. Dijete, škola, obitelj, Pučko otvoreno učilište Korak po korak, Zagreb, br. 10-11, 2003. • Miljević – Riđički i dr. (2000). Učitelji za učitelje: primjeri provedbe načela Aktivne/efikasne škole. Zagreb: IEP • Pregrad, J. (ur.) (1996). Stres, trauma i oporavak. Zagreb: DPP • Radni materijali DPP, Zagreb, Seminar “Sistemski pristup obitelji”, Vukovar, 2001. • Stangl, W. Die elf Todsünden der Kommunikation - und wie man es besser macht ...Arbeitsblaetter URL: http://www.stangl-taller.at/ • Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN

36. Kraj! Željka Živković, prof. psihologije i njem. jezika