Download
1 / 43
520 likes | 1.86k Views
1. GLOBALIZACIJA U SAVREMENOM DRUŠTVU. KONCEPTI I CILJEVI GLOBALIZACIJE EKONOMSKI ASPEKTI GLOBALIZACIJE DRUŠTVENI ASPEKTI GLOBALIZACIJE GLOBALIZACIJA KAO POTČINJAVANJE ILI ŠANSA PROCES GLOBALIZACIJE TRŽIŠTA I NJEN UTICAJ NA POSLOVANJE PREDUZEĆA. 1.1. KONCEPTI I CILJEVI GLOBALIZACIJE.
E N D
KONCEPTI I CILJEVI GLOBALIZACIJE EKONOMSKI ASPEKTI GLOBALIZACIJE DRUŠTVENI ASPEKTI GLOBALIZACIJE GLOBALIZACIJA KAO POTČINJAVANJE ILI ŠANSA PROCES GLOBALIZACIJE TRŽIŠTA I NJEN UTICAJ NA POSLOVANJE PREDUZEĆA
1.1. KONCEPTI I CILJEVI GLOBALIZACIJE Korijeni globalizacije mogu se naći još u dalekim prapočecima civilizacije. Još 3500 godina prije nove ere dolazi do pojave civilizacije: Samarićana u Mesopotamiji, Maja u Meksiku itd. Oni su se razlikovali od praistorijskih ljudi po svom naprednom načinu života: stvarali su gradove, čitali, pisali, te se tako stvarala socijalna diferencijacija među klasama, religijama i teritorijama. “Već” 1200-te godine prije nove ere stari Feničani postaju poznati svjetski trgovci. Putovali su uz pomoć jedrenjaka i vesala i prodavali svoju robu na Siciliji, Sardiniji, Kritu, Gibraltaru i Britanskim ostrvima. Grčki istoričar, Herodotus, tvrdi da su se njihova putovanja prostirala i oko tla Afrike. Saznanje da su još stari Feničani stvorili modele poslovne pošte i kolonija, dužinom zapadnog Mediterana i sjeverne Afrike, otvara mogućnost stvaranja paralela između starog i novog svijeta.
Instrumenti koji su se koristili, a i danas se koriste, u procesu “ukrštanja”, jesu različiti: od velikih osvajačkih ratova, procesa kolonijalizma, hladnog rata, do današnje informatičke i tehnološke revolucije. Ljudski um je evoluirao i “sazrijevao” tako da se ciljevi ostvaruju na sofisticiraniji i perfidniji način nego što je to ranije bio slučaj. Migracije starih Feničana podsjećaju na one vrste migracija koje danas sprovode multinacionalne i transnacionalne kompanije. Promjenama u društvu, društvenim grupama i hijerarhijama, stvaraju se uslovi za različite potrebe pojedinaca i kolektiva. Nekada se čovjek zadovoljavao pukom potrebom za preživljavanjem, a danas potrebe čovjeka dosežu visoko razvijenu tehniku i tehnologiju. Zadovoljenje potreba pojedinaca i društvenih grupa se realizovalo kroz različite forme, u zavisnosti od stepena razvijenosti društva. Upravo, visok stepen potreba, nameće ubrzanje razvoja savremene tehnologije, tehnike i telekomunikacija i na taj način stvara se globalno okruženje o kojem mi danas govorimo – GLOBALIZACIJA (etim. globus – lat. lopta, kugla). Globalizacija je proces uspostavljanja globalnih vrijednosti, koje prevazilaze okvire pojedinih država.
Industrijska revolucija, sa svojim korijenima u ranom 18. vijeku, omogućila je stvaranje novih, ekonomsko moćnih država, prije svega u Evropi (Velika Britanija, Njemačka, Francuska) i Americi. U 19. vijeku transportna revolucija označila je početak savremenog tržišta koje u sebi sublimira: biznis, konkurenciju, ponudu, tražnju, komunikaciju i novac. Put otjelotvorenja surovog kapitalizma je na vidiku.
U 20. vijeku sve je izraženija ekonomska i politička polarizacija, koja je produkovana u hladni rat. Sa jedne strane imamo tadašnji SSSR i socijalizam na djelu, sa elementima kontrolisanog autoritarnog društva, a sa druge strane zemlje Zapada sa korporativno-totalitarnim sistemom. Sa padom Berlinskog zida 1989. godine, otvaraju se tokovi savremene globalizacije i ona dobija najširu – mega dimenziju. Navedeni istorijski procesi doveli su do oslobađanja svijesti i stvaranja mondijalističkih savremenih svjetskih dešavanja i otvara vrata konceptima globalističkih usmjerenja. Rušenje Berlinskog zida označilo je otvaranje novog globalnog poretka zasnovanog na političkoj, ekonomskoj, kulturnoj, informatičkoj i tehnološkoj revoluciji, ali i zavisnosti.
U odnosu na primarni sektor, tercijalni sektor dobija sve veći značaj u stvaranju bruto nacionalnog dohotka. Umjesto hladnog rata nastupa era informatičkog rata kao produkta globalističkih kretanja. Globalizacija suštinski predstavlja integraciju zemalja, rušenje barijera granica, uspostavljanje slobodnog protoka roba, kapitala i ljudi. Otvara horizonte komunikacijama, fluktuaciji znanja i ostalih vidova prekograničnih, međugraničnih i drugih vrsta saradnje između ljudi i država. Globalizacija predstavlja viziju, ali i realnost. Potrebe za reformama nacionalnih država uslovljavaju njihovu podršku konceptu globalizacije. Javno deklarisani ciljevi globalizacije: povezivanje država, otvaranje tržišta, borba za eliminisanje oružja za masovno uništenje, borba protiv siromaštva, ratova, jednakost među ljudima, slobodan protok robe, kapitala i ljudi, nailaze na sve širu podršku država, institucija i kompanija. I mnoge druge institucije, kao što su nevladine organizacije, i udruženje građana podržavaju ciljeve globalizacije. Ciljevi globalizacije se uobličavaju u institucionalne forme.
Ekonomski su se povezivale uglavnom razvijene države. Liberalizacija tržišta odgovarala je razvijenim tržištima. Bez određenih protekcionističkih mjera, zemlje u razvoju, produbile su svoje siromaštvo liberalizacijom svojih tržišta. Privredne i industrijske grane država u razvoju nisu bile spremne niti dovoljno ekonomski jake da se suoče sa konkurencijom iz razvijenih država. Globalizacija je svakako neminovnost sa kojom se susreće savremeno društvo. Sa svim svojim pozitivnim i negativnim posljedicama ona predstavlja uslov preživljavanja, ali i razvoja nacionalnih privreda, pa i država. Različiti aspekti globalizacije doveli su do formiranja i različitih pristupa tom svjetskom procesu. Po autoru M. Pečujliću formirale su se tri struje: hiperglobalisti, transformacionisti i skeptici. Ekstremne struje su hiperglobalisti i skeptici, dok su transformacionisti “zlatna sredina”.
Hiperglobalisti posmatraju novi svjetski poredak kao nužnost. Internacionalno je uvijek iznad nacionalnog. U tom međuodnosu nacionalno je podređeno internacionalnom. Nacionalni ciljevi su podređeni međunarodnim, što u krajnjoj konsekvenci vodi gašenju nacionalne države. Kako kaže Fridman “Globalizacija nije stvar volje, niti izbora već nužno događanje”. Ako tako poimamo globalizaciju, shvatamo da je ona Gordijev čvor koji ne možemo “razriješiti”, ali ga možemo iskoristiti. Skeptici prilaze globalizaciji kao tvorevini “najjačih”. Gigantske ekonomije prvenstveno SAD-a, Velike Britanije, Japana i Njemačke, stvorile su mit globalizacije, onakav kakav postoji danas. Po skepticima globalizacija nije ništa drugo nego licemjeran put kapitala transnacionalnih kompanija razvijenih zemalja.
Transformacionisti predstavljaju pomirenje prethodna dva polariteta. Po njima globalizacija ima dva predznaka, pozitivan i negativan. S jedne strane, globalizacija predstavlja nužan proces tokovima, dok sa druge strane može dovesti do stvaranja konflikata i još većeg raslojavanja kako unutar nacionalnih društava, tako i na globalnoj društvenoj sceni. Povezivanje kultura, ekonomija i ideologija jeste pozitivno filozofsko stremljenje koje svoje izvorište može pronaći u biti globalizacije. Jačanje moći razvijenih, nametanje volje od strane razvijenih država, nasilno uspostavljanje procesa globalizacije su negativne posljedice globalizacije. • GLOBALIZACIJA • Ekonomski aspekti globalizacije • Društveni aspekti globalizacije • Koja god struja bila zastupljena, globalizacija sa svim svojim pretpostavkama bila je, jeste i biće vječito aktuelna tematika u ovom vijeku. U proučavanju globalizacije naglasak treba staviti na njenu istorijsku, političku, ekonomsku i socijalnu dimenziju. Veoma je bitno sagledati sinergetski efekat ovih dimenzija globalizacije. Upravo nabrojane dimenzije globalizacije predstavljaju njene promjenjive, koje oslikavaju jedan način sagledavanja globalizacije. Pored svih promjenjivih koje čine jednačinu globalizacije, ipak postoje dvije konstante globalizacije, a to su: društvena i ekonomska konstanta, koje su međusobno uslovljene i uzajamno se prepliću i dopunjuju.
1.2.1. Moć i profit razvijenih zemalja kao posljedica procesa globalizacije Globalizacija u svom ekonomskom poimanju označava proces, a ne ideologiju. Ona predstavlja bezuslovni tok promjena kako na političkom tako i na ekonomskom polju. Protivrječnosti koje u sebi objedinjuje globalizacija čine savremenu infrastrukturu novog svjetskog društva. Dva polariteta globalizacije jesu njeni pozitivni i negativni aspekti. Blagodat koju donosi globalizacija u vidu svjetskog povezivanja, prevazilaženja nacionalne zatvorenosti i slobodnog protoka ideja stvara megalomansku MOĆ. Moć je u direktnoj sprezi sa profitom. Moć i profit su efekti globalizacionih procesa. Međutim, na taj način globalizacijom se jaz između bogatih i siromašnih sve više produbljuje. Prema statističkim podacima koje je objavio Njusvik odnos između bogatih i siromašnih 1930. godine iznosio je 3:1, da bi 1997. Godine dostigao iznos 727:1.
Ono što je bitno naglasiti, jeste poimanje aktivne i pasivne uloge subjekata globalizacije. Globalizacija predstavlja neminovnost, jer postoji mimo volje i težnje učesnika, ali način na koji ćemo ući u savremene tokove i procese je odluka subjekta koji se uključuje u globalne procese. Tranzicija, privatizacija, informaciona tehnologija, slobodan protok informacija i ideja i težnja za uključivanjem u Evropsku uniju predstavlja vidove uključivanja u procese globalizacije. Sve pojedinačne determinante imaju putokaz ka otvorenom svjetskom tržištu, kao cilju. Proučavajući fenomen civilizacije zaključuje se da su globalizacija i ekonomski interesi pojedinih država direktno uslovljeni, pa čak možda i da svi ostali aspekti globalizacije proizilaze upravo iz ekonomskog fenomena globalizacije. Iz toga se nameće zaključak, da je ekonomska globalizacija primarni aspekt globalizacije.
1.2.2. Monopolska pozicija velikih korporacija Veliki broj izučavalaca procesa globalizacije smatra da u biti iza ovih procesa stoji savremeni, globalistički kapitalizam i da se on može posmatrati u kontekstu stvaranja, njegovanja i održavanja monopilističkih pozicija od strane moćnih država, prije svega SAD. Ogleda se u brojnim oblastima: nove tehnologije, finansijski tokovi, prirodni resursi, vojne tehnologije i u međunarodnim institucijama (MMF, STO, SB). Takođe, smatraju da globalistički kapitalizam sprovode, prije svega, multinacionalne i transnacionalne korporacije koje proširuju djelatnost izvan nacionalnih granica, proklamujuću slobodnu trgovinu. Činjenica je da je današnji kapital smješten u velike korporacije koje čine četiri petine svjetske industrijske proizvodnje. Rast velikih korporacija prati otvaranje tržišta i slobodan protok finansijskog kapitala. Multinacionalne i transnacionalne kompanije pribjegavaju ekonomskom podčinjavanju manjih kompanija. One su, ujedno, nosioci i kreatori globalne ekonomije.
1.2.3. Seoba kapitala prema povoljnijim uslovima poslovanja Kapital koji je prijeko potreban nerazvijenim privredama nalazi se u posjedu razvijenih zemalja. S druge strane, jeftina radna snaga je resurs (bogatstvo) nerazvijenih tržišnih privreda. Kako bi izbjegle političku kontrolu u svojoj zemlji, velike kompanije često pribjegavaju otvaranju svojih sjedišta u zemljama u kojima je finansijska i fiskalna kontrola vrlo liberalna. Na taj način njihova poreska opterećenja su minimizirana. Međutim, finansijska sredstva, koja pozajmljuju države nerazvijenih privreda, su ne samo skupa, nego sa sobom nosi niz implikacija, koje mogu dovesti do socijalnih problema. Nerazvijenost i niska produktivnost zemalja sa nerazvijenom privredom nameću zavisnost tih država od međunarodnih finansijskih institucija. Svaka zavisnost sa sobom donosi brojne opasnosti i ograničavajuću slobodu. „Globalistički procesi doveli su da se kapital seli u inostranstvo, u zemlje gdje je radna snaga jeftinija i gdje su fiskalni propisi fleksibilniji, a nameti manji. Postoji li neka vrsta prećutnog sporazuma između kapitalističkih korporacija i političkih vođa u industrijski razvijenim zemljama kako bi se stimulisao privredni rast eksportom kapital i industrijske tehnologije na korist oboma.
1.2.4. Ubrzan tehnološki razvoj i produbljivanje svjetske podjele rada Ekonomski aspekti globalizacije, prije svega, baziraju se na stvaranju velikih korporacija, „seobi kapitala, produbljivanju svjetske podjele rada i tehnološkom razvoju koji prevazilazi nacionalne okvire i ubrzava proces integracije. Stoga, cilj nacionalnih privreda treba da bude utvrđivanje strategije uključivanja u svjetske ekonomske tokove. U pravcu definisanja strategije ne treba zaboraviti presudan uticaj međunarodnih finansijskih organizacija kao što je MMF. Razvijene države diktiraju pravce kretanja globalizacije. Licemjerstvo globalizma naročito je prisutno u ekonomiji kada se govori o liberalizaciji, jednakosti, iskorijenjivanju siromaštva sa jedne strane, a na drugoj strani se 800 milijardi dolara godišnje troši na vojnu industriju, koja razdvaja ljude, države, kulture, produkuje glad i bolest.
Kompleksnost društvenog aspekta globalizacije zahtjeva dugoročno, cjelovito i sveobuhvatno istraživanje. Globalni principi teže da uspostave sinhronu mrežu između ekonomskih principa i društvenog bitisanja. Ekonomski principi razvijaju postulat efikasnosti, slobodnog tržišta i konkurencije. Savremeno društveno bitisanje podrazumijeva uspostavljanje novih vrijednosti, kako moralnih, tako i kulturnih, religijskih, političkih i drugih. Društveni aspekti globalizacije izražavaju se kroz: socijalni aspekt, moralne i kulturne vrijednosti, stavove pojedinaca i država prema drugim državama, bileteralne i multilateralne odnose između država i institucija itd. Sagledavanje društvenih aspekata globalizacije počećemo razmatranjem socijalnih aspekata.
1.3.1. Socijalni aspekti globalizacije Socijalni aspekt jednog društva uvijek se vezuje za određenu mjeru i vrstu pravednosti. On znači stvaranje određenih društvenih grupa i staleža, koji su povezani zajedničkim interesom i socijalnim statusom. Podrazumijava i utvrđivanje moralnih etičkih normi i vrijednosti, kao i stvaranje višeg životnog standarda. Globalizacija proklamuje i nameće nove društvene norme i principe. Uspostavljaju se nove društvene norme, institucije, pravila i standardi. Sa profitom, kao mehanizmom za uspostavljanje društvenih normi, dolazi se do velikih klasnih raslojavanja, pada kvaliteta života i konačno marginalizacije nacionalnih država, uspostavljanje vrijednosti i institucija. Uticaj megakapitala i posredno profita dovodi do stvaranja tzv. centra i periferija svijeta.
Tehnološka revolucija donijela je nova kretanja i trendove u društvu. Posao radnika zamjenjuju mašine, a on postaje tehnološki višak. Sa druge strane sve je više na cijeni intelektualni rad umjesto manuelnog. Posebno je izražen pad primarnog sektora u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama, zahvaljujući ekspanziji tercijalnog sektora sa izvorištem u razvijenim zemljama. Kao posljedica javlja se veliki problem nezaposlenosti. Pozitivni socijalni aspekti globalizacije doveli su do sve učestalijeg kretanja stanovništva preko nacionalnih granica. Jača težnja ljudi za stalnim usavršavanjem, otvaranjem novih horizonata u sindikalnoj borbi i novim oblicima okupljanja i djelovanja.
Procesi globalizacije su stvorili nove moralne okvire. Naglašena je dimenzija borbe za opstanak u uslovima konkurencije, prije svega ekonomske. Moralne vrijednosti danas su bitno drugačije od ranije uspostavljenih i važećih moralnih vrijednosti. Čini se da je danas više nego ikada, prepoznatljiv i primjenjen stari jezuitski princip. „Cilj opravdava sredstvo”. U cilju stvaranja i povećanja profita, u uslovima nemilosrdne konkurencije „dozvoljena” su sva sredstva. (Da li su sankcije upravo tako jedno sredstvo. Sankcije nisu ništa drugo do nametanje kulturnih, duhovnih i ostalih normi onog ko ih nameće. Nosioci globalizma, iako proklamuju široke vidove globalističkih principa, samo u 20 vijeku primjenile su sankcije u 170 slučajeva, od toga su ih samo SAD uvele 125 puta.).
1.3.2. Politički aspekti globalizacije Političke implikacije globalizacije, u velikoj mjeri se ogledaju u moći razvijenih, pa čak i u institucijama kao što su Ujedinjene nacije. Primjera radi, većina rezolucija koje su posljednjih decenija donijete na Generalnoj skupštini ili Savjetu bezbjednosti odražavaju volju velikih država. Takva praksa međunarodnih odnosa odražva se ne samo na demokratiju u zemljama u razvoju, već i u razvijenim zemljama. Politički aspekt globalizacije na određeni način oslikava današnje zapadne demokratije. Problemi političkog aspekta globalizacije ogledaju se i u različitim pristupima velikih država, kao što je npr. u posljednje vrijeme sve veće raslojavanje u odnosu Evropa – SAD. Istorijski posmatrano, politički koncepti i interesi Evrope i Amerike nikad nisu bili isti (a pogotovo od pada Berlinskog zida). Ujedinjena Evropa (iako je to jedan od postulata globalizacije) ne odgovara globalnim interesima SAD-a. Razlozi su između ostalog, u formiranju, prije svega jednog jakog regionalnog tržišta, koje ujedinjeno ima mnogo više šanse na američkom tržištu. Istovremeno, kulturne i socijalne norme evropskog življenja umnogome su dijametralno različite od američkih.
Globalistički kapitalizam jeste uzeo maha i zato često svijet nerazvijenih polazi za argumentom da ne postoji nezavisna politika i ekonomija zemalja u razvoju, već postoje podređenost i poslušnost u cilju obezbjeđivanja kreditnih sredstava. Ipak, globalizacija je simbioza njenih pozitivnih i negativnih aspekata. Stoga, treba iskoristiti pozitivne aspekte globalizacije, a minimizirati ili eliminisati njene negativne aspekte. Inovativnost, pronicljivost i fleksibilnost malih država, je kluč za gvozdena vrata koja su izgradile razvijene zemlje. Globalizacija može biti snaga i proces koji pružaju moć ujedinjavanja. Inovacije, prije svega intelektualne, mogu biti osnova za rast i razvoj. Jeftina radna snaga je baza povećanja efikasnosti kroz rast produktivnosti i na taj način stvaranja većeg društvenog bogatstva. Politika malih zemalja u uslovima globalizacije, mora biti mudra i razlikovati ideološku retoriku od stvarnosti. Regionalizacija je dio globalizacije, a stvaranje regionalnih tržišta jeste vid racionalnog uključivanja manjih država u globalističke tokove. Njihova snaga je u balansiranju između različitih interesnih grupa, kako unutar države, tako i van njenih granica.
1.3.3. Savremena potrošačka kultura kao posljedica procesa globalizacije Savremeni sociolozi imaju stanovište da su današnje mlade generacije (80-tih i 90-tih godina), marketing generacije. „Markirani” proizvodi su ključna filozofija mladih. Potrošačka kultura savremenih dimenzija, najbolje se ogleda upravo kroz pomenute generacije. Kompanijski giganti u liku transnacionalnih kompanija kreiraju potrošački duh. Potrošački duh se širi velikom brzinom. Savremena potrošačka kultura počinje u medijima svih kategorija, ali prije svega elektronskim medijima, putem marketinga i propagande. Sa jedne strane, zabranjuje se reklamiranje alkoholnih pića, cigareta i slično, a sa druge strane dozvoljava se medijsko nasilje.
Internet tehnologija je osnova formiranja današnje potrošačke kulture. Propagandne poruke na internet stranama, mejlovima i slično su instrumenti za kreiranje globalne potrošačke kulture. „On line” kupovine i „kupovine iz fotelje” savremenog potrošača iz aktivne uloge stavljaju u pasivnu ulogu. Potrošač ne vrši izbor, već mu se on nameće. Pojedinačni potrošački ukus nije opšteprihvaćen. Na osnovu toga smatra se da individualno i globalno ne mogu zajedno da funkcionišu. PROFIT se ne ostvaruje kroz individuu, već kroz grupu. Nametanje ukusa u kupovini proizvoda omogućiće lakše ostvarivanje profita. Velike korporacije ne prepuštaju slučaju prodaju svojih proizvoda i usluga. Arhitekte savremene potrošačke kulture su upravo mega kompanije. Primjer za to jesu računari. Izgrađena je „kultura” Majkrosofta, dok je Linoks manje poznata marka. Vindous operativni sistem je bio „svemoguć” do te mjere da je ušao u zonu monopola
1.4. GLOBALIZACIJA KAO POTČINJAVANJE ILI ŠANSA1.4.1. Različitipogledinaprocesglobalizacije Danas bi se, izgleda, moglo pisati o novom bauku koji je krajem XX vijeka počeo da kruži planetom. To je bauk globalizacije. I taj bauk (kao i onaj o kome su pisali Marks i Engels 1848) izaziva najrazličitija reagovanja gotovo svih značajnih idejno-kulturnih strujanja i društveno–političkih kretanja u Evropi i u svijetu. Globalizacija je riječ koja je dramatično obilježila duh vremena u osvitu novog milenijuma i koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Na jednom polu su oni koji u njoj vide „svitanje nove zore čovječanstva” i najzad pronađeni put u ovozemaljski rajski vrt. Na drugom polu sve je više onih kod kojih riječ „globalizacija” izaziva odvratnost, koji u njoj vide novog svjetskog gospodara.
Pitanje globalizacije podijelilo je ekonomiste, političare, naučnike, filozofe, čak i Rimokatoličku crkvu. Na jednoj strani su sveštenici na čijem čelu se nalazi otac Gedo iz papskog Instituta za inostrane misije, koji ističu da je globalizacija poput rijeke koju ništa i niko ne može da zaustavi. Za njih je neosporno da u svijetu postoji progres, kako naučni tako i tehnološki, kulturni i ekonomski koji niko ne može da ospori. Napredak bogatih zemalja i njegova globalizacija može samo da pomogne u razvoju zemalja Trećeg svijeta. Njima nasuprot su oni, predvođeni nadbiskupom Đenove Tetamancijem, koji o globalizaciji govore kao o „Faustu modernog doba”. On je, kao koordinator svih katoličkih organizacija koje su protiv globalizacije.
Na drugoj strani, naučnici i istraživači još uvijek stoje zatočeni i zbunjeni pred pitanjem globalizacije. Malo je onih koji su pokušali da proniknu u njene protivrječne procese, da ponude koherentne teorijske odgovore. Uprkos činjenici da o globalizaciji postoje brojne monografske studije i gotovo nepregledna literatura sa preko 200.000 internet stranica koje se bave pitanjem globalizacije, ova tema je više poznata nego saznata. Otuda se autentična rasprava o globalizaciji ne može svesti na izlaganje jednog autora, ma kako ono izgledalo uvjerljivo. Nužan je pluralitet gledišta o procesima globalizacije, koji su upleteni s procesima modernizacije, tranzicije i preraspodjele svjetske moći u klupko tzv. megaprocesa i naddeterminanti svjetskoistorijskih tokova.
1.4.2. Kako se uključiti u proces globalizacije Na svom putu ka susretu svijetova, ka stvaranju globalnog prostora, ruku pod ruku sa globalizacijom idu modernizacija, tranzicija i preraspodjela svjetske moći. Svako ko se suprotstavi tom moćnom mega-toku ili ostane izvan njega pretvoriće se u geto, u „bolesni ispljuvak” globalizma. Globalizacija je protivrječan proces koji povezuje svijet, ali ga i hijerarhizuje i baca u duboke podjele i polarizacije. Sve uža manjina razvijenog svijeta postaje sve bogatija: zemlje G8 čine tek 15 odsto svjetskog stanovništva, ali proizvode više od 50 odsto svjetske proizvodnje i posjeduju 85 odsto svjetskog bogatstva. Nasuprot njima, na siromašnijoj periferiji dvije milijarde ljudi je gladno, svaki četvrti stanovnik planete živi od jednog dolara dnevno, a od gladi umire sto hiljada ljudi dnevno. Demografski i socijalni problemi enormno rastu, stanje prirodnih resursa, vode, kiseonika, zagađivanja i sl. kreću se ka riziku ratnog uništenja čovječanstva i planete.
Pod dejstvom ovih protivrječnih sila buknuli su nacionalni, vjerski, kulturni i politički konflikti. Očekivanja da će krajem Hladnog rata nastupiti detant, zaokret ka miru, razoružanju i demokratskoj integraciji nisu se obistinila. Naprotiv, na djelu je proces slabljenja kritike globalne demokratije i jačanje tendencija ka „autoritarnoj svjetskoj državi”. Pred našim očima odvija se instrumentalizacija međunarodnih organizacija (OUN, EU, OEBS i dr.) od strane globalne elite moći i ustoličuje autoritarni svjetski poredak na principima hijerarhije i dominacije. Zato sa razlogom možemo govoriti o invaziji autoritarnog svjetskog poretka na nacionalne države, razaranju embrionalnih elemenata multicentrizma i autonomije. U tom smislu „ograničavanje suvereniteta nacionalnih država je neminovan proces i njihova snaga danas se sve više ogleda u sposobnosti da sve veći dio svog suvereniteta prenesu na međunarodne institucije” (A. Gidens).
Globalizacija kao svjetska pojava ekonomskog, tehnološkog, političkog i idejno-kulturnog, objedinjavanja svijeta a priori nije ni dobra ni loša. Ona je bitno izmjenila sliku savremenog preduzeća, države, regiona i svijeta. Iako je uslovljena objektivnim zakonitostima, ona će biti ono što ljudi, tj. organizovane društveno-političke snage naprave, jer na pragu XXI vijeka globalizacija je izrazito ambivalentna: istovremeno sa otvaranjem novih horizonata slobode, demokratije i progresa u svijetu, ona je osnažila i procese dominacije, hijerarhije i autoritarizma u svijetu i mogućnosti pada u „novo varvarstvo”. Danas se kao sudbinsko javlja pitanje ne da li se uključiti u globalizaciju, nego kako to učiniti, kako joj se prilagoditi, a pri tom izbjeći njene najnepovoljnije efekte i ostvariti, u maksimalno mogućoj mjeri, napredak vlastitog, posebnog malog društva i države. Kako se adaptirati globalnom poretku a da to ne bude prosta recepcija „zapadnog modela”, niti poništavanje vlastitog identiteta? No, da li je uopšte moguće istovremeno preuzimanje univerzalnih tekovina i afirmacija vlastitog, stvaralaštva, samosvjesnosti?
1.4.3. Posljedice procesa globalizacije Talas protesta i demonstracija pristalica antiglobalizma koji ovih dana zapljuskuje Evropu upozorava da se, nakon pada Berlinskog zida i univerzalizacije „zapadnog modela”, savremeni svijet našao na onoj tački sa koje se ili prevladavaju njegove imanentne granice, ili on retardira u nove diktature i totalitarizam. Suprotno očekivanjima, umjesto mira i demokratizacije globalnog poretka, nastupila je trka za globalnom preraspodjelom moći, praćena novim težnjama za dominacijom i ekspanzijom. Stoga je epohalna dilema da li će svjetskoistorijski proces globalizma rezultirati globalizacijom emancipacije i demokratije ili trijumfom dominacije i totalitarizma.
Samit G8 pod krvavom sjenkom demonstracija antiglobalista u Đenovi jula 2001. godine jasno je razgolitio tamne strane globalizacije, posebno onih njenih segmenata koji se odnose na nove mode, zavisnosti, na ekonomske i političke osnove globalne moći. U tom kontekstu postala je jasnija skrivena unutrašnjost najrazvijenijih društava. „To su društva demokratskih institucija i institucionalnih kulisa, društva u kojima su akteri moći vidljivi i nevidljivi, u kojima je moć koncentrisana i rasuta, demokratska javnost moćna i nemoćna, proklamovani ciljevi često su u obrnutom odnosu sa praktičnim koracima, pritiscima i podrškama, kao što su principi unutrašnje u raskoraku sa principima spoljne politike” (R. Nakarada).
U ljeto 1968. Buktinja češkog studenta Jana Palaha, koji se spalio u očaju zbog intervencije trupa Varšavskog pakta, osvjetlila je zlo koje se nadnijelo nad njegovom domovinom i Evropom. Da li će krv i žrtve demonstranata, posebno ubistvo 23-godišnjeg Đulijana i batinanje aktivista antiglobalističkog pokreta u Đenovi u ljeto 2001. godine biti dovoljni da ukažu na tamnu stranu i faustovsku prirodu globalizacije, da upozore na novo zlo koje se nadnosi nad planetom? U protivnom, „ako ne nađemo uspješno rješenje problema, imaćemo građanski rat svjetskih razmjera između onih koji kontrolišu mrežu tehnologija, finansijskog kapitala i informacija, i svih onih individua i grupa, nacija i zajednica koje osjećaju da globalizacija predstavlja pretnju njihovom identitetu” (A. Turen).
1.5. PROCES GLOBALIZACIJE TRŽIŠTA I NJEN UTICAJ NA POSLOVANJE PREDUZEĆA Globalizacija svjetske ekonomije stvara više profita ali i više prijetnji kako za postojeće, tako i za potencijalne učesnike u grani. Ova činjenica prisiljava preduzeća da prave dramatične strateške preokrete u pravcu poboljšanja svojih performansi, ne samo da bi bila konkurentnija već i da bi opstala. Globalizaciju pokreće širok i moćan skup snaga povezanih sa tehnološkim promjenama, međusobnim ekonomskim integracijama, kolaps komunizma u svjetskim razmjerama i sl.
1.5.1. Karakteristike globalne ekonomije Nova ekonomija nije samo informatička, nego i globalna. Zbog toga niti jedna kompanija na svijetu ne može se više smatrati zaštićenom od konkurencije druge kompanije iz bilo kojeg regiona na planeti zemlji. Sa druge strane, globalna ekonomija pruža šansu čak i malim lokalnim kompanijama da konkurišu bilo gdje na svijetu, nudeći svoje proizvode i usluge putem interneta, na primjer.
Slogan “misli globalno - djeluj lokalno”, kojeg se doslovno pridržavaju transnacionalne kompanije, ima svoje značenje i za sve ostale, a imaće sve više u budućnosti. • Brzina promjena u novoj ekonomiji je takva da se “tržišta brže mijenjaju od marketinga kompanija”, (2, str. 36) pa je zbog toga i marketing strategije takvih kompanija danas već zastario. • Zbog nove ekonomije, koju slobodno možemo nazvati i ekonomijom baziranom na znanju, buduće uspješne kompanije će biti samo one koje brzo uče. • Posmatrano sa aspekta marketinga najvažnije će biti da nauče kako da što bolje razumiju potrošače.
Veoma bitna promjena je prelazak sa strategije osvajanja novih kupaca na strategiju zadržavanja postojećih, odnosno nalaženje najboljih načina da se uspostave takvi odnosi sa kupcima koji će dovesti do njihove dugoročne lojalnosti kompaniji i njenoj marki. Informaciona podrška ovakvoj marketing strategiji treba da bude baza podataka o kupcima koja je toliko detaljna i aktuelna da omogućava praćenje ponašanja svakog individualnog kupca i prilagođavanje njegovim specifičnim potrebama i željama. To već rade, npr. bolji lanci hotela i maloprodaje i na taj način postižu dugoročnu lojalnost kupaca. • Bitne promjene u okruženju očigledno ukazuju da poslovni subjekti ulaze u novu eru konkurencije, koja se sve češće naziva hiper konkurencija. • Preduzeća koja su na neki način uživala lokalno-geografsku zaštitu u novim uslovima, gube tu zaštitu koja im je omogućila prodaju po višim cijenama i na taj način porast profita. • Period adaptacije firme na nove uslove je drastično smanjen. Brzina promjena je važnija nego ikada. Lojalnost proizvodu i marki postaje snažno oružje u procesu poslovanja.
Ako misliš za dan – sij travu. • Ako misliš za godinu – posadi drvo. • Ako misliš za budućnost – gaji kadrove. • Kineska poslovica • Čitanjem knjiga spasavamo se neznanja, a čitanjem ljudi nevolje. • Aforizam • Biti suviše nezadovoljan sobom je slabost, biti suviše zadovoljan je glupost. • Pitagora
Knjige i car imaju strašnu moć. Car umire. Kineska poslovica Ko priznaje svoje neznanje pokazuje ga jedanput, ko ga skriva, pokazuje ga više puta. Japanska poslovica Ono što mijenja svijet nisu nove ideje, već njihova primjena. Paulije
Ako brzo kažete “da” brzo ćete kazati “ne” Njemačka izreka Ne možete naučiti da klizate, a da koji put ne padnete, životni led je takav. Šo Ne učimo za školu nego za život.
