310 likes | 846 Views
SOCIJALNA MOBILNOST. Jedanaesto predavanje, 20. XI. 2013. SOCIJALNA MOBILNOST.
E N D
SOCIJALNA MOBILNOST Jedanaesto predavanje, 20. XI. 2013.
SOCIJALNA MOBILNOST • Kretanje pojedinaca i grupa osoba unutar istog ranga ili između različitih socioekonomskih rangova (slojeva), unutar jedne ili više generacija. U užem smislu kretanje između različitih rangova, koje se može proučavati kao karijere pojedinaca (koliko su se popeli ili spustili tijekom života) ili kao odnos između zanimanja djece i njihovih roditelja (djedova i baka). • Intrageneracijska (penjanje i spuštanje pojedinca u jednoj generaciji, počne kao vozač kamiona i postane general, poduzetnik i ministar) i intergeneracijska mobilnost (tijekom više generacija, pokretljivost djece u odnosu na pretke)
UZLAZNA I SILAZNA MOBILNOST • Frank Parkin: visoka stopa uzlazne mobilnosti “ventil političke sigurnosti” – šansa sposobnim i ambicioznim pripadnicima radničke klase, sprječavanje nastanka frustracije • Harold Wilensky i Hugh Edwards: iskustvo nazadovanja, skidersi – osobe koje su se spustile u radničku klasu, politički konzervativnije od onih koji su rođeni u radničkoj klasi i tu ostali; zadržali vrijednosti srednje klase, nadaju se uzlaznoj mobilnosti i povratku u prijašnji status
STRUKTURALNA MOBILNOST • Vertikalna mobilnost izazvana ekonomskim i tehnološkim promjenama, a sastoji se u promjeni strukture zanimanja: industrijalizacija – prelazak iz sela u grad, poljoprivrednici postaju industrijski radnici; informatička revolucija – nova zanimanja, zastarijevanje nekih zanimanja (stenografi, slagari); iznuđena mobilnost jer je uzrokuje strukturalna promjena koja se ne može izbjeći; usp. strukturu zanimanja u Hrvatskoj na početku 20. i na početku 21. st. • Silazna ili uzlazna pokretljivost cijelih skupina, klasa ili profesija (uspon vojne profesije za rata) • Deklasiranje – propadanje klase: aristokracija u Rusiji
RAZMJENSKA MOBILNOST • Količina mobilnosti (promjena socijalnog položaja) koja bi se pojavila i kad ne bi bilo strukturalne promjene u društvu, dakle koja se zbiva “povrh” strukturalne mobilnosti; za svaki pomak iz nižeg u viši sloj (sin radnika postao odvjetnik) mora postojati pomak iz višeg u niži sloj (sin odvjetnika postao radnik); ovisi o individualnoj sposobnosti; naziva se i otvorenost ili fluidnost. • U realnosti postoje mješavine strukturalne i razmjenske mobilnosti
MOBILNOST I OTVORENOST SUSTAVA • Mobilnost kao pokazatelj otvorenosti ili zatvorenosti socijalne stratifikacije 1. zatvoreni sustavi stratifikacije – nizak stupanj mobilnosti, položaj je pripisan (stečen rođenjem, nasljedan); kaste 2. otvoreni sustavi – relativno visok stupanj mobilnosti; zapadni klasni sustavi, položaj uglavnom postignut, osobne kvalitete i sposobnosti
MOGUĆNOSTI USPJEHA • Načelno svi mogu stići na vrh, ali uspijeva tek mali broj. Zašto? U idealnim uvjetima, kad bi uspjeh ovisio o sposobnosti, naprezanju i upornosti, do vrha može samo manjina. Vrh je vrh piramide s malim brojem položaja moći, statusa i bogatstva. U stvarnosti, oni koji drže položaje, bogatstvo i moć imaju brojne mogućnosti da zadrže prednosti i da ih predaju svojoj djeci (vrhunsko školovanje, nasljeđivanje bogatstva). • William Rubinstein (1986) proučavao životne priče britanskih milijunaša. Utvrdio je da oni čiji su očevi bogati poslovni ljudi i zemljovlasnici čine 42% svih milijunaša, oni koji su dobili materijalnu podršku od roditelja visokih profesionalaca (menadžera, uspješnih odvjetnika) čine 29%. Znatan dio nešto naslijedio. Najsigurniji način da se postane bogat – roditi se bogat.
Kulturni kapital obitelji • P. Bourdieu – kulturni kapital obitelji (obrazovanje roditelja) daje prednost djeci čiji roditelji imaju više obrazovanje; najvažniji resurs za uspjeh u školi. • B. Bernstein – djeca iz različitih slojeva razvijaju različite vrste govora (kodova). Govor u obiteljima srednje klase drukčiji i prikladniji za uspjeh u školi od govora koji se upotrebljava u radničkim obiteljima. U radničkim obiteljima norme i vrijednosti smatraju se zadanima i ne objašnjavaju se, a nagrade i kazne samorazumljivo proizlaze iz normi. Kod srednjih i viših klasa jezik je složeniji i apstraktniji, a norme se obrazlažu, a to je primjerenije akademskom govoru, što automatski daje prednost.
Mobilnost i rod • Žene više studiraju, dostupnija su im razna zanimanja, ali nema ih u značajnijoj mjeri u vrhovima nekih profesija ili na upravljačkim položajima. Danas imaju više mogućnosti za napredovanje, osobito iz srednje klase, a poboljšavaju se mogućnosti uspješne karijere • Diskriminiranje žena pri prijemu na posao (muški menadžeri i poslodavci smatraju da će napustiti posao kad zasnuju obitelj) • Utjecaj majčinstva na karijeru žene; kućanski poslovi i djeca
ŽIVOTNE ŠANSE • Položaj osobe u sustavu stratifikacije može uvećati ili smanjiti životne šanse kao mogućnost da stekne poželjne a izbjegne nepoželjne stvari u društvu • Gerth i Mills – životne šanse uključuju sve “od izgleda da ostane živim tijekom prve godine života do mogućnosti da se uživa u umjetnosti, izgleda da se bude zdrav i naraste visok i da se brzo oporavi nakon bolesti, izgleda da se ne postane maloljetnim delikventom i, vrlo važno, izgleda da se stekne srednji ili visoki obrazovni stupanj”. Šanse djece u SAD više ovise o socijalnom statusu njihovih roditelja nego o njihovim sposobnostima
Korelati klasne pripadnosti • Istraživanje povezanosti klasne pripadnosti i drugih socijalnih fenomena • Klasna pripadnost i političko ponašanje; više klase povezane s konzervativnijim stavovima i ponašanjem (glasovanje za konzervativne stranke) • Klasna pripadnost i zdravlje • Klasna pripadnost i pravda; bogatstvo i pravda; siromašni – besplatna pravna pomoć (pro bono) • Klasna pripadnost i obiteljsko nasilje; niži status više nasilja; ekonomski problemi i nezaposlenost (nasilnici iz viših klasa – slučajevi diplomate i odvjetnika) • Klasna pripadnost i inteligencija; sporna relacija
SIROMAŠTVO • Siromaštvo glavni svjetski problem. Cijela područja izložena masovnom siromaštvu, pa je u brojnim zemljama ogromna većina stanovništva po svim mjerilima siromašna (smrt od gladi, masovne bolesti, visoka smrtnost dojenčadi). • Značajan dio stanovništva u razvijenim zemljama živi u siromaštvu – nemaju odgovarajuću prehranu i stanuju u lošim uvjetima, a životni vijek im je niži od ostalog stanovništva. • Razlikuje se apsolutno siromaštvo i relativno siromaštvo. U novije vrijeme pojavio se koncept socijalne isključenosti.
Apsolutno siromaštvo • Apsolutno siromaštvo razumijeva nepostojanje osnovnih uvjeta za održanje egzistencije – hrana, odjeća i sklonište (ideja preživljavanja). Zato se određuje na temelju procjene temeljnih ljudskih potreba i sredstava potrebnih za održanje zdravlja i tjelesnih sposobnosti – utvrđivanje količine i kakvoće hrane, odjeće i stana koji se smatraju nužnim za zdrav život. Naziva se i siromaštvo na rubu opstanka i mjeri se tako da se odredi cijena osnovnih potrepština za život, te se pomoću te cijene povlači granica (crta) siromaštva: siromašni su oni čiji su prihodi ispod te crte. Ne smatra se adekvatnom kategorijom, jer ne omogućuje usporedbu različitih područja, koja imaju različite razine troškova života, ali i zato što ne uzima u obzir djelovanje općeg rasta životnog standarda u društvima u kojima je promjena stalni proces.
Relativno siromaštvo • Ideja o razini dohotka prilagođena promjenjivim normama i očekivanjima u različitim društvima. Relativno siromaštvo znači definiranje i mjerenje siromaštva u skladu sa standardima specifičnim za određeno mjesto u određeno vrijeme. Nije isto u različitim regijama i zemljama, a mijenja se ovisno o potrebama i zahtjevima jednog promjenjivog društva. Prehrambene potrebe stanovnika pustinje Kalahari različite se od potreba činovnika u Oslu. Što je nekad bio luksuz s rastom standarda postalo je nužna potreba. Proizvodi i usluge poput tople i hladne tekuće vode, frižidera i perilice, liječničke skrbi, redovnog školovanja nisu više luksuz, postali su prvo osnovne, zatim nužne potrebe.
SOCIJALNA ISKLJUČENOST • Siromaštvo postoji gdje su članovi društva isključeni iz načina života zajednice kojoj pripadaju. Označava nedostatak materijalnih sredstava (prihoda) nužnih za sudjelovanje u društvu, ali i drugih uvjeta za kvalitetan život. To je potpuna ili djelomična izbačenost iz bilo kojeg socijalnog, ekonomskog, političkog i kulturnog sustava koji određuje socijalnu integraciju neke osobe u društvo. Isključeni su: nezaposleni – nemaju ulogu u ekonomskom sustavu, osobe koje se ne upisuju u birački popis i nemaju ulogu u političkom sustavu, te osamljeni stariji ljudi, koji nemaju ulogu u društvenom sustavu. Pojam socijalne isključenosti unesen je i u Europsku socijalnu povelju EU. Politika socijalne uključenosti. • Važan, višedimenzionalan, ali sporan koncept kad se njime zamjenjuje koncept siromaštva
TKO SU SIROMAŠNI? • Tko su siromašni? Neke zemlje imaju službenu crtu siromaštva, koja se obično određuje kao prihod u visini socijalne pomoći ili niži od njega. U siromašne obično ulaze: dugotrajnije nezaposleni, oni koji rade djelomično radno vrijeme ili na nesigurnim poslovima, stariji, bolesni i invalidi, članovi brojnijih obitelji i obitelji sa samo jednim roditeljem (najčešće žena). • Na dnu su beskućnici
Beskućnici • U širem smislu, uključuju i one koji hoće vlastiti dom a žive s drugima i one koji žive u svratištima sa spavanjem i doručkom, a u užem smislu, samo one koji žive na ulici u apsolutnom siromaštvu i nemaju ni krov nad glavom. Najčešće pojedinci iz niže radničke klase bez kvalifikacija i s niskim prihodom. Glavni uzrok dugotrajna nezaposlenost te razaranje obiteljskih ili drugih partnerskih odnosa; zbog problema u obitelji mladi odlaze bez novca za život; niz uzastopnih katastrofa (razvod s gubitkom doma i posla); alkoholizam i narkomanija. • Dio spava na otvorenom (na ulici). Prema knjizi Nesigurne ulice (1999) četiri od pet takvih beskućnika bile su žrtve zločina, polovica je bila napadnuta, a samo petina prijavljuje zločin
Socijalna isključenost i zločin • Elliot Currie - veza zločina i socijalne isključenosti u SAD, osobito među mladima. Tržišno zasnovana socijalna politika vodi sve većem broju siromašnih i beskućnika, narkomana i porastu kriminala. Mladi odrastaju sami, bez vodstva i potpore odraslih. Mami ih svijet potrošnih dobara, a na tržištu rada nema mogućnosti stjecanja sredstava za život. To je izvor frustracije, osjećaja relativne deprivacije i spremnosti da se nezakonitim sredstvima postigne željeni način života. Zakoniti kanali promjene nadomještaju se nezakonitima. • 5 glavnih veza između porasta zločina i isključenosti:
1. promjene na tržištu rada, politika minimalnih plaća i porezna politika iznimno su povećali siromaštvo, 2. raste isključenost u lokalnim zajednicama koje trpe zbog gubitka stabilnosti, stalnog useljavanja i iseljavanja stanovnika, rastućih troškova stanovanja i slabljenja društvene kohezije, 3. to utječe na obiteljski život – odrasli moraju raditi više poslova, izbivaju iz doma, socijalizacija slabi, nema pomoći u rješavanju problema i oslonca, 4. ukidanje državnih programa onemogućuje ponovno uključivanje isključenih, 5. standarde ekonomskog položaja i potrošnje koji se potiču u društvu, isključeni ne mogu postići na zakonit način.
Objašnjenje siromaštva • 2 skupine teorija: 1. siromašni su sami odgovorni za svoje stanje; 2. siromaštvo proizvode i reproduciraju društvene strukture i mehanizmi • 1. siromašni imaju niske sposobnosti ili pogrešne moralne ili kulturne vrijednosti; kultura siromaštva (fatalizam, ovisnost) • 2. siromaštvo uvjetuju društveni procesi koji stvaraju uvjete koje pojedinci teško svladavaju; klasa, rod, etnička pripadnost, profesija, obrazovni stupanj oblikuju način raspodjele resursa. Nedostatak ambicije među siromašnima nije uzrok nego posljedica teške situacije. • 2 tipa rješenja: 1. neoliberalna i neokonzervativna politika (tržište, disciplina), 2. socijalna država
GLOBALIZACIJA I NEJEDNAKOSTI • Globalizacija kao složen fenomen. 2 temeljne promjene: 1. na Zapadu prijelaz u postindustrijsku ekonomiju – uslužne djelatnosti i informacijske tehnologije, 2. velika pokretljivost kapitala, slabljenje klasičnih kompetencija države, opasnost bijega kapitala i smanjivanje troškova rada, nezaposlenost • Neke su zemlje napredovale (Kina, jugoistočna Azija), a mnoge zaostajale. Globalizacija stvara pobjednike i gubitnike, udio najsiromašnije petine svjetskog stanovništva u svjetskim prihodima u 10 godina opao s 2,3% na 1,4%. Udio najbogatije petine je porastao. U Africi južno od Sahare, 20 zemalja ima niže prihode nego što su imale prije 20 godina.
GLOBALNE NEJEDNAKOSTI • Razlike u pojedinačnom bogatstvu: 1% najbogatijih ljudi u svijetu posjeduje bogatstvo jednako bogatstvu 57% najsiromašnijih; udruženo bogatstvo 225 najbogatijih ljudi u svijetu jednako je godišnjem dohotku siromašne polovice svjetskog stanovništva • 20% svjetskog stanovništva koje živi u najbogatijim zemljama potroši 16 puta više po osobi od 20% onih koji žive u najsiromašnijim zemljama • Nejednakosti najmanje u hrani: najbogatije stanovništvo troši 7 puta više ribe i 11 puta više mesa od najsiromašnijeg; 17 puta više energije i 80 puta više papira
BDP PO STANOVNIKU • Bruto domaći proizvod po stanovniku - vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji u jednoj godini podijeljeno s brojem stanovnika. 3 grupe zemalja 1. Visoki BDP po st. – visokoindustrijalizirane zemlje, 56 zemalja Sjeverne Amerike, Europe, Japan, Singapur, Australija i Novi Zeland, “porezne oaze” (Bermuda, Kajmanski Otoci, Djevičanski Otoci) te proizvođači nafte (Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Kuvajt, Saudijska Arabija) 2. Srednji BDP po st. – djelomično industrijalizirane zemlje, bivše europske socijalističke zemlje (Poljska, Rumunjska, Hrvatska, Slovačka), proizvođači nafte (Iran, Oman), zemlje Latinske Amerike (Brazil, Argentina) i sjeverne Afrike (Alžir) 3. Niski BDP po st. – pretežno agrarne zemlje s slabom industrijom, treći svijet
Plavo-visok BDP per capita, Zeleno-viši srednjiLjubičasto-niži srednji, Crveno-nizak BDP per capita
INDEKS LJUDSKOG RAZVOJA (HDI) • HDI mjeri: očekivano trajanje života, obrazovna postignuća i prosječni stvarni dohodak (dug i zdrav život, znanje, pristojan životni standard). UNDP. 4 grupe zemalja (ukupno 187), podaci 2011: 1. Vrlo visok ljudski razvoj – 47 zemalja (2009. - 38): 1. Norveška (očekivano trajanje života 81,1 god., BDP po st. 47.557, školovanje 12,6 god.), 2. Australija, 3. Nizozemska, 4. SAD (2009. 13), 5. Novi Zeland, 6. Kanada, 7. Irska, 8. Lihtenštajn, 9. Njemačka (2009. 22), 10. Švedska, 11. Švicarska, 12. Japan, 14. Island (2009. 3), 19. Austrija, 20. Francuska (2009. 8), 21. Slovenija (2009. 29), 24. Italija (2009. 18), 27. Češka (2009. 36) , 38. Mađarska, 39. Poljska, 46. Hrvatska (2009. 45. mjesto, 2004. 48)
2. Visok ljudski razvoj – 46 zemalja (2009. - 44): 50. Rumunjska (2009. 63), 51. Kuba, 54. Crna Gora (2009. 65), 55. Bugarska, 59. Srbija (2009. 67), 64. Libija (2009. 55), 66. Rusija, 74. BiH, 76. Ukrajina, 84. Brazil, 88. Iran, 92. Turska, 94. Tunis 3. Srednji ljudski razvoj – 46 zemalja (2009. - 75): 95. Jordan, 101. Kina (2009. 92, 2007. 81), 113. Egipat, 134. Indija 4.Nizak ljudski razvoj – 40 zemalja (2009. - 24): 145. Pakistan, 156. Nigerija, 183. Čad, 184. Mozambik, 185. Burundi, 186. Niger, 187. DR Kongo (očekivano trajanje života 48,4 g., BDP po st. 280 USD) Hrvatska: očekivano trajanje života 76,6 god., prosječno trajanje školovanja 13,9 god., prosječni god. dohodak po stanovniku 15.729 USD
Tamno zeleno-vrlo visok HDI, Zeleno-visok, Žuto-srednji, Crveno-nizak
GINIJEV KOEFICIJENT • Mjera nejednakosti distribucije dohotka; ide od 0 (dohodak jednako distribuiran) do 1 (jedna osoba raspolaže ukupnim dohotkom). Kad je koeficijent veći od 0,40 radi se o društvu s izraženim nejednakostima. • U razvijenim zemljama Ginijevi koeficijenti kreću se od 0,20 do 0,40. Skandinavske zemlje i neke tranzicijske zemlje (Češka, Mađarska, Slovenija i Slovačka) imaju oko 0,20, dok južnoeuropske (Grčka, Portugal, Španjolska) i baltičke zemlje imaju oko 0,40. Tendencija rasta (npr. Švedska) • U nerazvijenim zemljama iznose od 0,40 do 0,60. • U Hrvatskoj je oko 0,30 (2010. je bio 0,29).
HRVATSKA • U razdoblju socijalizma: ideološki bez klasa (egalitarizam), stvarno klase prema političkoj moći: 1. politička klasa (“viša klasa”; Đilas – “nova klasa”, nomenklatura), 2. radnička klasa, 3. seljaštvo (2. i 3. = “niža klasa”), 4. srednja klasa (a. “tehnokracija” – stručnjaci, direktori, b. “inteligencija”, c. obrtnici) • Današnja Hrvatska – bogatstvo, prestiž i moć; glavni kriterij bogatstvo, ali važna i politička moć
SOCIJALNA STRATIFIKACIJA U HRVATSKOJ • 4 osnovne klase s više slojeva • 1. Gornja ili viša klasa – a) politička nomenklatura, b) poduzetnici, c) vodeći menadžeri u velikim poduzećima (menadžerski ugovori) • 2. Srednja klasa (slojevi) – a) mali poduzetnici i obrtnici, b) srednji i niži menadžeri, c) viši profesionalci (suci, odvjetnici, sveučilišni nastavnici, znanstvenici, liječnici), d) niži profesionalci (nastavnici, inženjeri, ekonomisti, pravnici), e) niža srednja klasa (rutinski službenici) • 3. Donja ili niža klasa (slojevi) – a) radnička klasa, b) poljoprivrednici, c) većina umirovljenika • 4. Potklasa – a) dio umirovljenika, b) nezaposleni i prosjaci, c) skitnice i beskućnici
SIROMAŠTVO U HRVATSKOJ • Prema podacima Državnog zavoda za statistiku stopa siromaštva u Hrvatskoj iznosi oko 20%, po čemu je slična Grčkoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj, a dvostruko viša od Danske, Njemačke, Nizozemske, Finske, Švedske, Slovenije, Češke, Slovačke i Mađarske. • Najveći rizik siromaštva imaju starije osobe, umirovljenici i nezaposleni, te jednoroditeljske obitelji. Među njima u najlošijoj su situaciji starije osobe bez mirovine i trajno nezaposleni. • Siromašan u Hrvatskoj ima jednoličnu ishranu (kruh, krumpir i mlijeko), nisku potrošnju, nisko obrazovanje, živi u prenapučenom stanu u kojem su zidovi loši, a krov prokišnjava, nema redovno zaposlenje ni ušteđevinu. Više od trećine siromašnih nema kupaonicu ili zahod u kući.