560 likes | 740 Views
ODNOS BOG – IZRAEL U METAFORAMA ILI ANALOGIJAMA. Adalbert Rebić Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 107-128. 1. Analogija oca i sina.
E N D
ODNOS BOG – IZRAEL U METAFORAMA ILI ANALOGIJAMA Adalbert Rebić Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 107-128
1. Analogija oca i sina • Boga se uspoređuje s ocem a narod sa sinom te se misli na slobodno zajedništvo osoba, na očinski odnos prema sinu i sinovski odnos prema ocu, na odnos ljubavi, odanosti i pokornosti. • PAZI! Ne radi se tu nipošto o tjelesnom srodstvu, o fizičkom očinstvu nego samo o adoptivnom sinovstvu ili očinstvu. Radi se o metafori.
1. Analogija oca i sina • Izl 4,22: “Izrael je moj prvorođenac!” • Iz 1,2: “Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: ’Sinove sam ti odgojio, podigao, al’ se oni od mene odvrgoše. Vô poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle gospodareve, Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije!’” • Izaija opisuje ljubav Božju prema narodu u slici brižna oca koji želi posredovati za svoje sinove mudrost, jer želi da postanu glasoviti.
1. Analogija oca i sina • Hoš 11,3.4: “Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga!... A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove... Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im ko onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti” • Primjeri: imena Abijah i Joab što znače “Jahve je moj otac!” • Proroci vide u Bogu i majčinsku stranu: Iz 49,15; 66,13; Jr 31,20; Hoš 11,1.
2 Analogija zaručnika i zaručnice, supruga i supruge • Analogija s brakom još snažnije naglašava osobne odnose, a posebno osvjetljuje Jahvinu inicijativu, jer je kod starih naroda pri sklapanju braka muž uvijek izabirao svoju ženu.
2 Analogija zaručnika i zaručnice, supruga i supruge • Prorok Hošea je prvi upotrijebio u svojoj proročkoj poruci o Božjem odnosu prema Izraelu sliku Boga kao zaručnika odnosno supružnika a Izrael kao zaručnicu odnosno suprugu. On je utjecao i na druge proroke.
2 Analogija zaručnika i zaručnice, supruga i supruge • Izaijaje temu “Boga zaručnika-supruga” obradio u glasovitoj pjesmi o vinogradu (Iz 5,1-7). Pjesma obiluje slikama, bremenitim teološkim mislima: Jahve je zaručnik, Izrael je njegov vinograd.
2 Analogija zaručnika i zaručnice, supruga i supruge • Jeremija: “Spominjem se mladosti tvoje, privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije!” (Jr 2,2). • Ezekiel 16,1-44 ocrtava povijest preljubništva Izraela i Judeje na šokirajući način: Jahve je spasio izloženo dijete Izarela, koje je izraslo u djevojku u koju se potom “zaljubio”.
2 Analogija zaručnika i zaručnice, supruga i supruge • “Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom, i ti moja postade!” (16,8). • I jedan i drugi prorok vide u činjenici izgnanstva kaznu za “brakolom”, za bračnu prijevaru. Vidi o tome više u A. Rebić, Prorok i njegova preljubnica Metafora braka u službi proročke poruke, Zagreb, 2005.
3 Analogija pastira i stada • Ova je analogija za Božji odnos prema narodu rjeđa. Ona iznad svega pokazuje da je Jahve Izraelov zaštitnik. Pastir odan svojem stadu, a stado njemu kao onome koji ga vodi na bogate pašnjake i na izvore svježe vode; stado mu iskazuje puno povjerenje. Ova analogija pokazuje da je Jahve Izraelov zaštitnik. • Socijološki okvir: Izrael je bio nomadski (pastirski) narod.
3 Analogija pastira i stada • Slika pastira slikovito se upotrebljavala već u drevnoj Mezapotamiji za vladare. To čini i Biblija Staroga i Novoga zavjeta. • U 2 Sam 5,2 Bog govori o Davidu: • “Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!” • Naslov je u Bibliji zarana primjenjen i na Boga. Tako patrijarh Jakov naziva Jahvu pastirom (usp. Post 48,15; 49,24)
3 Analogija pastira i stada • Od proroka osobito Ezekielističe Jahvu kao dobra pastira, jedinoga dobroga pastira Izraela (Ez 34,1-10). • U ovoj veličanstvenoj slici Pastira dolazi snažno do izraza Božja briga za čovjeka. Jahve se okreće svijetu i čovjeku: “Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga ko pastir stado svoje!” (Jr 31,10).
3 Analogija pastira i stada • Što je sve Izrael osjećao kroz tu sliku Boga kao Pastira izvrsno izriče Ps 23 (“Jahve je pastir moj!”) koji je pobožni Izraelac molio s posebnim zanosom. • U NZ je za tom slikom posegnuo prikazujući Isusa u njegovu odnosu prema njegovima kao jedinoga dobroga pastira: „Ja sam pastir dobri... Poznajem svoje ovce i one poznaju mene”
4 Analogija kralja i njegovih podanika • Analogija o kralju i podložniku odražava se u božanskom naslovu “Gospodin” i uključena je u analogiju o savezu. • Slika Boga kao kralja a Izraela kao njegova podanika primjenjena u tumačenju odnosa Boga i Izaela osobito je prisutna u proroka. • Ezekiel (34. poglavlje) Mihej u 4,6sl.govore o Jahvi kao pastiru
SAVEZ • Temeljna analogija o odnosu Boga i Izraela jest analogija saveza. • Ona je ključ za sve druge analogije i slike.
SAVEZ • Etimologija riječi berith - savez • Hebrejska riječ koju upotrebljavaju biblijski pisci SZ za pojam saveza jest berith. • U akadskom jezikubirîtu znači lance, okove a prijedlog, birît znači između. • Hebrejska riječberith značila bi, prema tome, nešto što povezuje, svezuje, ujedinjuje dvije strane u partnerstvo.
2 SAVEZ • Grčki prijevod Staroga zavjeta, i sam Novi zavjet, upotrebljavaju za berith grčku riječ (diatheke). • Latinski prijevod upotrebljava dvije riječi testamentum (hrv. zavjet) i foedus (hrv. savez), a hrvatski prijevodi su upotrebljavali različite hrvatske riječi.
2 SAVEZ • Katančić(1831) upotreljava riječ “uvit” (novohrvatski “uvjet”) a ponegdje i ugovor ili, opisno, ugovoriti mir. Škarić (1854-1861) dosljedno svugdje upotrebljava riječ “Uvit”, pa i u naslovu “Sveto pismo Sstaroga i Novoga uvita”. Drugi prevoditelji Biblije na hrvatski jezik, sve do najnovijeg prijevoda Zagrebačke Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti upotrebljvaju izraz zavjet prema latinskom testamentum.
SAVEZ • SAVEZima svoju pretpovijest u hetitskim savezima i ugovorima. • Biblijskim su piscima upravo ti hetitski ugovori poslužili kao literarni prototip, da bi izrazili odnos između Boga kao između kralja (jači) i i naroda njegova vazala (slabiji).
SAVEZ • Biblijski su pisci pokazali kako je Bog sišao k čovjeku, sagnuo se prema njemu, zagrlio ga, s njime sklopio prijateljstvo, partnertsvo za mir. • Na najdirljivi način učinio je to u Novome zavjetu, kad je u osobi Isusa iz Nazareta uzeo na se ljudski lik i postao čovjekom, jedan od nas, u svemu sličan nama osim u grijehu.
SAVEZ Dakle: • Hebrejska riječ berith je bremenita značenjima i nemoguće ju je prevestijednom jedincatom hrvatskom riječi. • Da bismo izrazili sve vidove značenja riječi berith, morali bismo nabrajati sljedeća značenja, kao što su ugovor, pogodba, nagodba, zavjet, oporuka, SAVEZ.
SAVEZ • U savezu ima nešto prijateljskog (savez ima dijalogalni i osobni karakter). • U novije vrijeme na državničko-diplomatskoj razini sve se čeće upotrebljava izraz “partnerstvo” (npr. partnerstvo za mir).
2 Pretpovijest Saveza i njegove paralele u izvanbiblijskom svijetu • Savez između Boga i njegova naroda bio je u Bibliji oblikovan po uzoru na ugovore koje su ljudi međusobno sklapali.
2 Pretpovijest Saveza i njegove paralele u izvanbiblijskom svijetu • Premda nigdje drugdje na Starom istoku nema paralela takvom savezu kakav je opisan u Bibliji, ipak su obrasci sklapanja takvih ugovora postojali na drevnom istoku, na primjer u drevnih Hetita, između 1450 i 1200 pr.Kr. • Otkriveni su neki aramejski ugovori koji su sklopljeni u vrijeme vladavine Hetita, iz prvog tisućljeća prije Krista, a koji ukazuju na tijesnu vezu s hetitskim ugovorima.
2 Pretpovijest Saveza i njegove paralele u izvanbiblijskom svijetu • Ugovor o kojemu je ovdje riječ zove se vazalski ugovor. Njega nameće jači slabijemu (ugovori među nejednakima, lat. inter impares), vladar svome podčinjenome. • Za razliku od ovakvih nametnutih ugovora postojali su i i ugovori među jednakima(inter pares) koji su bili neovisni jedan o drugome. V. Korošec među prvima je proučavao hetitske ugovore.
U sklapanju hetitskih ugovora ima 9 točaka: • preambula, predstavljanje suverena, njegovi naslovi • Povijesni proslov, nabrajanje dobara koja je suveren učinio u prilog vazalu; • Klauzole odn. uvjeti, obveze nametnute vazalu; • Rasporedbe za odlaganje u hramu i za javno čitanje;
5. Popis svjedoka; 6. Obrasci kletve i obrasci blagoslova. 7. Formalna zakletva vazala kojom se obvezuje na poslušnost; 8. Svečani obred u kojem vazal polaže zakletvu; 9. Načini na koje će biti poduzeti postupci protiv pobunjenika.
U Izl 20 i u Jš 24 možemo naći prisutne sljedeće elemente hetitiskih ugovora: 1. Preambula: Izl 20.2: Jš 24,2; 2. Povijesni proslov: Izl 20,2; Jš 24,2-13; 3. Uvjeti: Izl 20,3-17; Jš 24,14-15; 4. Rasporedbe: nema u Izl; Jš 24,26; 5. Svjedoci: nema u Izl; Jš 24,22.27 (vidi niže); 6. Kletve i blagoslovi: nema ni u Izl ni u Jš. Mendenhall navodi obred iz Pnz 27-28 i Jš 8,30-35.
Konkretno: • prva zapovijed (od 10 zapovijedi), zabrana štovati druge bogove, ima svoju paralelu u hetitskim ugovorima: vazalu je bilo zabranjeno da osim svome gospodaru bude vjeran još nekom drugom gospodaru. • U ugovorima je određeno koliko puta godišnje treba vazal posjetiti svoga gospodara, što podsjeća na Božju zapovijed prema kojoj su Izraelci tri puta godišnje trebali posjetiti Božji hram i pred Bogom se pojaviti (Izl 23,17; 34,23).
Konkretno: • U Jš 8,34 susrećemo rasporedbe glede javnog čitanja ugovora pred narodom. Pohranjivanje ploča 10 zapovijedi u hram ima povijesnu pozadinu u hetitskim ugovorima koje su također pohranjivali u hram. • Zazivanje svjedoka, bogova, očigledno u Izraelu nije moglo postojati, budući da Izrael nije priznavo bogove. • Zato su često zazivali za svjedoke pri sklapanju ugovora nebo i zemlju. Mogao je i narod (Jš 24,22) ili spomen-kamen (Jš 24,27) biti svjedok.
3 Savez u Starome zavjetu • Savez je središnji pojam čitavoga Svetoga pisma, i nema apsolutno nikave paralele u drevnim religijama.. • Berith Boga s ljudima, s njegovim narodom (Izl 19-24), s prvim čovjekom (Post 2-3), s Noom (Post 9), s Abrahamom (Post 12; 15; 17), s Mojsijem, s Davidom. • I nijedan događaj svete povijesti ne poručuje u tolikoj mjeri kako je Bog Biblije osobni Bog, pun dobrote i silaženja k ljudima, kao upravo ovaj.
3 Savez u Starome zavjetu • Savez Božji s ljudima sažimlje srž, bit religije Staroga i novoga Saveza, tako da je prema Dan 11,28.30 “sveti Savez” istoznačan s religijom Izraela.
3 Savez u Starome zavjetu • U SZ sve društvene transakcije potvrđuju se savezom: • svađa o izvoru (Post 21,32; 26,38) i razmirica među Jakovom i Labanom (31,44); • savezom se utvrđuje povezanost Abrahama i njegovih susjeda (14,13) te odnosi između Gibeona i Izraela (Jš 9,15); • savezom dolazi do sporazuma između Abnera i Davida koji okončava građanski rat i osigurava vjernost Izraela Davidu (2 Sam 3,12-19).
3 Savez u Starome zavjetu • Savez Jahve i Izraela kao teološka tema prevladava u četiri posljednje knjige Petoknjižja i spominje s u povijesnim knjigama.
3 Savez u Starome zavjetu • Sklapanje Saveza između Boga Jahve i naroda pripisuje se Mojsiju kao jedinome posredniku Saveza i objave Zakona na Sinaju (Izl 19-24). • Mojsije zauzima u događajima oko sklapanja Saveza jedinstveno mjesto.
3 Savez u Starome zavjetu • Svi se znanstvenici slažu da je Mojsije povijesna osoba i da je imao značajnu ulogu pri uspostavi izraelske religije. • Svi se biblijski izvori slažu u tome da je Mojsije Božji glasnogovonik na posebni način.
4Dekalog - Deset zapovijedi • Od davnina posebno mjesto zauzima Deset zapovijedi odnosno Dekalog (Izl 20,1-17 i Pnz 5,6-21).
Deset zapovijedi = temeljna ćudoredna načela koja su od neizmjerno velikog značenja ne samo u izraelskoj religiji nego i u drugim religijama svijeta kao što su to kršćanstvo i islam. = najbitnije ćudoredne odrednice kojih se svaki čovjek mora pridržavati ako želi biti čestit pred Bogom i pred ljudima. Ta su ćudoredna načela, izražena u pozitivnom i negativnom obliku, izraz čovjekove naravi.
4Dekalog - Deset zapovijedi Ako usporedimo obje redakcije Dekaloga, Izl 20, 1-17 i Pnz 5,6-21,primjećujemo: 1. Izl 20: žena je ubrojena među čovjekova dobra i upotrebljen je glagol“žudjeti”, “požudjeti”, a Pnz 5,21: žena je izuzeta iz čovjekova dobra i blaga a upotrijebljen je glagol “poželjeti”; 2. Zapovijedi o suboti u Izl 20,8 je utemeljena liturgijski a u Pnz 5,12 socijalno (dozvoliti odmor i robovima).
4Dekalog - Deset zapovijedi • To dokazuje da Dekalog ima dugu povijest (bez obzira na svećeničku formulaciju zapovijedi subote obrazac dekaloga u Izl 20 je stariji) • Dekalog se dijeli na dva dijela, • na zapovijedi (pozitivni vid) i zabrane (negativni vid) • prvi se odnosi na Boga; u njem se konkretizira odnos čovjeka prema Bogu (vertikala), • a drugi na čovjeka; u njem seodređuje odnos čovjeka prema čovjeku (horizontala).
5. Vrijeme nastanka Dekaloga • O vremenu nastanka Dekaloga još uvijek raspravlja; on je mogao nastati u Mojsijevo vrijeme (XIII. st.) ili u vrijeme babilonskoga sužanjstva (VI. stoljeće). • Većina egzegeta smatra da je Dekalog nastao oko 700. godine, kad je Izrael bio pod utjecajem Asirije. U to je naime vrijeme živio i djelovao deuteronomski pisac.
5. Vrijeme nastanka Dekaloga • Međutim, sigurno je da je “pradekalog” morao postojati u doba izraelskih plemena. On je sadržavao neke etičke norme prema kojima su se plemena ravnala.
5. Vrijeme nastanka Dekaloga • Dekalog ima golemo teološko značenje za Savez; • on je jednostavno “povelja Saveza” U njem je snažno izražen odnos Boga prema Izraelu i Izraela prema Bogu. • On ima ono značenje koje ima u novozavjetno vrijeme “evanđelje”.
5. Vrijeme nastanka Dekaloga • Dekalog temeljna je struktura življenoga jahvizma koja ujedinjuje vertikalu, prianjanje uz Boga, s horizontalom, prianjanje uz čovjeka.
5. Vrijeme nastanka Dekaloga • “Ljudska prava” u Dekalogu su ujedno i “Božja prava”. • Etos je tu uključen u “religiju” u biblijskoj objavi je povezivanje čovjeka s Bogom ostvareno tek onda kad je ono ujedno i povezivanje čovjeka s čovjekom (Usp. novozavjetnu poruku Isusovu: Mt 5,43sl.).
5. Vrijeme nastanka Dekaloga • Ovo “ispreplitanje” Boga i čovjeka jedno je od temeljnih značajki izraelske objavljene religije koja ju razlikuje od svih drugih “svjetskih religija” u kojih etos također ima religijsku vrijednost, ali ne postaje središtem ni konstitutivnim elementom religije.
6 Ponazočivanje Saveza • U Izl 24,1-11 susrećemo tekst koji je zapravo neke vrsti “obrednik” kojim se ponazočuje sveti događaj sklapanja Saveza na svetome Brdu a u kojem je ustanovljena pripadnost Izraela Jahvi i Boga Jahve Izraelu.
6 Ponazočivanje Saveza • Na temelju Izl 24,1-11 smijemo zaključiti da se tu radi o posebnom obredu kojim se zasniva posebni odnos između Jahve i Izraela: radi se o svečanom sklapanju Saveza koji treba sveđer iznova posadašnjavati i uprisutnjavati. • U takvu posadašnjenom obredu Izrael se zavjetuje Bogu, prihvaća obveze prema Bogu, postaje Božji partner, sugovornik.
6 Ponazočivanje Saveza • Izl 24,1-11, u sadašnjem obliku, predstavlja temeljnu strukturu sveg liturgijskog bogosluženja u biblijskoj objavi.
7. Ponovljeni zakon o Savezu • Ponovljeni zakon (grč. deuteronomion) smijemo smatrati sredinom SZ, i glede vremena i glede njegova značenja. • Pisci Ponovljena zakona pokušali su, sredinom VII. st., teološki premisliti i reinterpretirati sav Mojsijev zakon a posebno sklapanje Saveza (Izl 19-24). • Glavni dio Knjige (Pnz 12-26) je veličanstvena teološka “propovjed” stavljena u usta Mojsija.