Prof. dr. sc. Željko Mrnjavac Ekonomski fakultet Split

1. Je li moguće oduprijeti se fleksibilizaciji?Časopis Banka, Institut za javne financije i Radno pravo Okrugli stol: Fleksibilnost na tržištu radaZagreb, 3. srpnja 2012. Prof. dr. sc. Željko Mrnjavac Ekonomski fakultet Split Međuresorno radno tijelo za praćenje tržišta rada

2. Nefunkcioniranje pravne države odrazilo se i na radne odnose tako da su radnici često izloženi lošim radnim uvjetima, moraju prihvaćati prekovremeni rad i rad nedjeljom, izbjegavanje plaćanja socijalnih doprinosa i dr. • Pokazalo se da pravne norme u stvari ne predstavljaju pravu barijeru za prilagođavanje rada tržišnim uvjetima, nego samo čine procedure složenijima za obje strane.

3. Neosporno je da je gospodarstvo u neprekidnoj mijeni, te se rasprava o radnom zakonodavstvu nameće kao trajan zadatak. • U svakom trenutku treba biti jasno postoje li još uvijek razlozi za regulaciju i jesu li ciljevi još uvijek ostvarivi regulacijom uz prihvatljive troškove za uključene subjekte. • Je li dostignuta razina sigurnosti zaposlenja u tzv. "normalnom" radnom odnosu samo posljedica stoljetne borbe radništva za svoja "prava" ili se radi o odrazu ekonomske racionalnosti u okolnostima u kojima je nastao?

4. U predindustrijskom agrarnom društvu pravilo je bila statusna povezanost između radnika i njegova radnog mjesta. Prevladavajuća većina radno aktivnog stanovništva imala je stabilan položaj u zaposlenju i društvu koji se nije protezao samo na cijeli život, već čak i generacijama. • Rana industrijalizacija međutim uvodi ogromne promjene prekidajući tu sigurnost.

5. Tako se institucionalni položaj radnika mijenja i od statusnog prelazi u slobodni, promjenjivi ugovorni odnos • Pravna regulativa se morala prilagoditi potrebama gospodarske stvarnosti za koje je svojom rigidnošću postala ograničavajuća.

6. Radnici su organiziranjem u sindikate formirali snagu za stvaranje reda u ugovornim odnosima i ponovno osvajanje prihvatljive razine sigurnosti u kaotičnim gospodarskim kretanjima. Tako je kretanje od statusa ka ugovoru ponovno preokrenuto k statusu. • Međutim birokratizacija radnih odnosa i formaliziranje dugotrajnog stabilnog radnog odnosa na jednom radnom mjestu s precizno definiranim poslovima nije rezultat samo sindikalne borbe i želja radnika za sigurnošću, već je vezana uz tehnološke zahtjeve gospodarskih procesa.

7. U razvijenom fordizmu upravo poslodavci imaju interes ostvarenja stabilnih institucionaliziranih radnih odnosa. Zato, iako su temelji ponegdje postavljeni i prije Drugog svjetskog rata, glavnina današnje zaštite zaposlenja u razvijenim zemljama uvedena je između 1950-ih i 1970-ih godina. • "Normalni" radni odnos postaje nesamostalni rad s punim radnim vremenom i s ugovorom na neodređeno vrijeme kod jednog poslodavca i na jednom radnom mjestu.

8. Sve brže promjene i individualiziranje potražnje na tržištima, sektorska transformacija gospodarstva, proces globalizacije i sve bržeg tehnološkog razvitka poremetili su stabilno okruženje koje je osiguravalo produktivnu nadmoć fordističke organizacije i pred sve gospodarske subjekte stavili izazov kontinuiranog prilagođavanja nestabilnom okruženju. • Pravna regulativa koja je osmišljena u prethodnim uvjetima na način da podržava uzajamne interese radnika i poslodavaca, u novim uvjetima može postati ograničenje.

9. Nosi li budućnost ponovni prevrat od statusa ka slobodnom ugovaranju nezaštićenih individua (pomak od socijalnog k trgovačkom pravu) ili postoje društveno opravdani razlozi za ograničavanje sloboda uspostavljanja ugovornih odnosa?

10. Neki oblici de facto regulacije biti će primijenjeni i ako ne postoji zakon sve dok i radnici i tvrtke imaju koristi od dugoročnih odnosa. • Još uvijek nestandardni oblici zaposlenosti predstavljaju vrh ledenog brijega, dok osnovu čini "normalni" radni odnos i u zemljama s izrazito liberalnim zakonodavstvom.

11. Prosječno trajanje zaposlenja ne pokazuje bitne razlike u zemljama s vrlo različitom regulacijom tržišta rada. • Dapače, zanimljivo je primijetiti da više studija upozorava da se usprkos općem dojmu u javnosti (pa i znanstvenoj) trajanje radnih odnosa u posljednjih desetljeća nije smanjilo. (Doogan 2001; Erlinghagen and Knuth 2004, Fevre 2007) .

12. Iako je jasno da fleksibilizacija može zarobiti dio radne snage na nekvalitetnom dijelu tržišta rada, empirijski rezultati potvrđuju da je “stepping stone” učinak bitno izraženiji od “dead end” učinka. • Npr. M. Picchio je detaljno analizirao za Italiju i Belgiju.

13. U uvjetima kada deregulacija otvara fleksibilnije mogućnosti uspostavljanja radnih odnosa, standardni ugovor o zaposlenju na neodređeno vrijeme zadržava svoje mjesto kao krajnji cilj i za radnika i za poslodavca. • Fleksibilizacija radnih odnosa ne poništava "normalni" radni odnos, već samo otvara veći broj putova do njega.

14. Ekstenzivna zaštitna regulativa predstavlja poticaj za izbjegavanje zaštićenih oblika radnih odnosa. • Takva evazija vjerojatno neće imati bitan utjecaj na opću razinu zaposlenosti ili nezaposlenosti, ali će produbljivati segmentaciju tržišta rada na zaštićene i marginalne radnike, čineći sve težim prelazak iz jedne grupe u drugu. • To znači da kad promatramo tko snosi teret fleksibilizacije, ne smijemo gledati samo na odnos poslodavci - radnici, već na raspored tereta između različitih grupa radnika: zaštićenih - poluzaštićenih - nezaštićenih - nezaposlenih.

15. Radni odnos kojemu je smanjena zaštita sasvim ćemo drugačije prosuditi ako nam je polazište perspektiva nezaposlenih osoba. • Za razliku od nezaposlene osobe, radnik na određeno vrijeme održava kontakt sa svijetom rada, stječe iskustvo i znanja čime izbjegava degradaciju ljudskog kapitala i što je osobito važno stječe priliku dokazivanja svojih sposobnosti. • Traženje posla iz stanja dugotrajne nezaposlenosti daje bitno lošije signale nego ako se poduzima iz radnog odnosa. • Zato bi jedan od glavnih doprinosa fleksibilizacije trebao biti upravo olakšavanje ulaska ili povratka nezaposlenih u svijet rada.

16. ZAKLJUČAK • Prilagođavanje radnog zakonodavstva u svakom je slučaju prihvatljivije od prepuštanja da se fleksibilnost traži u prostoru bezakonja. • Pozornost se mora usmjeriti dalje od čuvanja postojećih poslova, a više na kreiranje novih. • U reviziji radnog zakonodavstva moraju se uzeti u obzir interesi outsidera (nezaposlenih i marginalnih radnika).