250 likes | 524 Views
Uloga očeva u razvoju djece. tipovi očeva, doživljaj očinstva. za muškarce očinstvo je poželjna, ali ne i neophodna uloga (Feeney i sur. 2001)
E N D
Uloga očeva u razvoju djece tipovi očeva, doživljaj očinstva
za muškarce očinstvo je poželjna, ali ne i neophodna uloga (Feeney i sur. 2001) • Zhang i Hayward (2001) suistraživanjemna osobama starije životne dobi u SAD pokazali da muškarci samci bez djece pokazuju veći doživljaj samoće i depresije bez obzira na bračni status – rastavljeni, neoženjeni ili udovci, u odnosu na žene, kod kojih utjecaj ne imanja djece nije ustanovljen
neki autori navode da je očinstvo „izumrlo“ kao normativni događaj te sve više postaje stvar slobodnog izbora pojedinca • neki autori ipak smatraju da je očinstvo esencijalna kvaliteta maskulinosti (Cabrera i sur., 2000)
Očinstvo kroz povijest • do sredine sedamdesetih godina, na oca se gledalo kao na biološku nužnost, te je minorizirana njegova uloga u socijalnom i emocionalnom razvoju djece • od tog vremena majčinstvo i očinstvo su se počeli promatrati kao dva zasebna pojma, • od devedesetih godina se intenzivno istražuje očinstvo i efekti očinstva, kako na dijete, tako i na psihičko funkcioniranje očeva te širi obiteljski kontekst
Istraživanja pokazuju važnost uloge očeva u socijalnom, intelektualnom i emocionalnom razvoju djece (Jaffe i sur., 2003) • Dječaci koji odrastaju bez očeva imaju više poteškoća u razvoju rodnog identiteta, školskom uspjehu, psihosocijalnoj prilagodbi i samokontroli • Odsustvo očeva negativno utječe i na razvoj djevojčica, no ti su efekti manjeg intenziteta i trajanja (Cabrera i sur., 2000).
Kako odsustvo očeva utječe na razvoj djece? • odsustvo očeva često je praćeno financijskim poteškoćama (Garfinkel, McLanahan i Robins, 1994), a ekonomske su prilike važan korelat kvalitete obrazovanja • socijalna izolacija i još uvijek prisutno (premda sve manje) socijalno neodobravanje samohranih i/ili razvedenih majki povezano je s emocionalnim distresom i lošijom prilagodbom (McLoyd, 1998) • doživljaj «napuštenosti» od strane oca za djecu predstavlja značajan psihološki distres (Lamb, 1999), • konfliktni odnosi između roditelja često su povezani sa smanjenom subjektivnom dobrobiti djece (Fincham, 1998)
Realnost..... • Prema američkoj literaturi, za očekivati je da će barem trećina djece provesti dio djetinjstva ili mladenaštva u izvanbračnim zajednicama ili obiteljima s očuhom/maćehom, pa čak i sa nekoliko obitelji budući da se sve češće raspadaju i drugi brakovi njihovih roditelja
Fluori i Buchanan, 2000 (Velika Britanija, N = 17 000), Kalmijn (1999) • studije ukazale na veliku važnost očeva u razvoju djece • osim što očeva uključenost u brigu za dijete pozitivno utječe na kognitivno-socijalni razvoj djece, ima pozitivne efekete i na bračno zadovoljstvo i doživljaj roditeljstva kod žene, te na same očeve čija se emocionalna dobrobit povećava, vjerojatno i zbog realizacije i dokazivanja u različitim životnim ulogama
otac je kao roditelj više uključen u brigu za djecu u obiteljima s manje tradicionalnim poimanjima (Aldous i sur., 1998), kao i u obiteljima u kojima nije izražena „majčinska posesivnost žene“ (Levy-Shiff, 1994). • očevi su u roditeljskom ponašanju prema vlastitoj djeci sličniji svojim očevima nego majkama, preuzimajući pritom roditeljska ponašanja vlastitih očeva i oblikujući ih u vlastiti roditeljski stil • muškarci čiji su očevi bili više uključeni u njihov odgoj i sami su skloniji većoj uključenosti u brigu za vlastitu djecu te pokazuju više topline i bliskosti sa svojom djecom
Canfield (1999; prema Klarin, 2006) – TEMELJNE DIMENZIJE OČINSTVA
Neki pokazatelji promjena – od tradicionalnog do modernog oca • veća uključenost očeva u brigu i skrb za djecu i općenito obiteljski život • sve češće uključivanje očeva u savjetovanja i edukacije namijenjene budućima majkama i očevima • veća uključenost očeva u edukativne radionice za roditelje • očevi prisustvuju porodu djece
Zanimljivost....... • 2008. godine na državnoj razini (prema podacima HZZO) samo 0.8% očeva je koristilo pravo na porodiljni dopust
DOŽIVLJAJ OČINSTVA • subjektivna roditeljska procjena vlastite uspješnosti u ispunjavanju društveno zadanih normi roditeljstva • zadovoljstvo roditeljstvom, stres i zahtjevnost roditeljske uloge i osjećaj roditeljske kompetencije
Rezultati istraživanja...... • majke se procjenjuju kompetentnijima u odnosu na očeve (Hudson i sur., 2001; Salonen i sur., 2009; Gibaud-Wallston i Wandersman, 978) • u nekim istraživanjima nije utvrđena povezanost između roditeljevog spola i zadovoljstva roditeljstvom, kao ni između spola i roditeljske kompetentnosti (Rogers i Matthews, 2004).
neka istraživanja govore o povezanosti bračnog funkcioniranja i roditeljske kompetentnosti kod očeva, bilo da se radi o bračnoj koheziji (Wandersman i sur., 1980) ili bračnom zadovoljstvu (Sevigny i Loutzenhiser, 2009).
Rochlen, McKelly, Suizzo i Scaringi (2008) su proveli istraživanje na očevima koji su umjesto povratka na posao odabrali ostanak kod kuće i skrb o djetetu. Kod tih je očeva utvrđen viši stupanj zadovoljstva životom i brakom te niža razina stresa u odnosu na njihove zaposlene vršnjake. Također, ti očevi izvještavaju o visokoj roditeljskoj kompetentnosti.
Gjerdingen i Center (2003) su u longitudinalnom istraživanju na uzorku od 261 sudionika oba spola utvrdili da šest mjeseci postpartalno opada kvaliteta života u odnosu na onu tijekom trudnoće, posebno kod muškaraca pri čemu su muškarci izvještavali o više zdravstvenih problema i općenito pogoršanom zdravstvenom statusu • Svakodnevni stresori novih očeva tijekom prve godine djetetova života su najznačajnije povezani s novom ulogom, nedostatkom vremena ili ekonomskim zahtjevima (Pollock, Amankwaa i Amankwaa, 2005).