1 / 30

KOMPETENCIJE SUVREMENOG UČITELJA

KOMPETENCIJE SUVREMENOG UČITELJA. KLJUČNE KOMPETENCIJE : STRUČNA ZNANJA DIDAKTIČKO-METODIČKA ZNANJA SOCIJALNE I EMOCIONALNE VJEŠTINE Sve ove komepetencije važne su za ostvarivanje brojnih uloga učitelja:

pascha
Download Presentation

KOMPETENCIJE SUVREMENOG UČITELJA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. KOMPETENCIJE SUVREMENOG UČITELJA

  2. KLJUČNE KOMPETENCIJE: • STRUČNA ZNANJA • DIDAKTIČKO-METODIČKA ZNANJA • SOCIJALNE I EMOCIONALNE VJEŠTINE • Sve ove komepetencije važne su za ostvarivanje brojnih uloga učitelja: • Poučavanje, vođenje razreda, odnos s roditeljima, odnos s ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa……

  3. “ UČITELJ NE BI TREBAO BITI IZVANREDNA OSOBA, NEGO OSOBA KOJA MOŽE OSPOSOBITI DJECU ZA IZVANREDNA POSTIGNUĆA” Schlecty (1997)

  4. Uloge učitelja • Učitelj kao vođa razreda Zadatak je učitelja da postigne zadovoljavajuću razinu razrednog funkcioniranja (razred = kohezivna grupa) Kako poticati kohezivnost: • U radu koristiti zadatke koji potiču timsko/suradničko rješavanje • Smanjiti kompetitivnost • Poticati prosocijalno ponašanje • Pomoći svakom učeniku u identifikaciji s razredom STILOVI RUKOVOĐENJA (Lewin, 1939) • AUTORITARNI • DEMOKRATSKI • STIHIJSKI

  5. Učitelj - roditelj • Rezultati istraživanja pokazuju da je dobra suradnja između roditelja i učitelja (škole) povezana s boljim školskim uspjehom djece i manjom količinom izostanaka s nastave • Margetić i Krapac (1992) su utvrdile da samo 22% ispitanika (stručni suradnici u školama) procjenjuje suradnju s roditeljima kao vrlo dobru 1. RODITELJSKI SASTANCI: • Najčešći oblik komunikacije • Pitanja od važnosti za sve roditelje i učenike • Poticanje roditelja na druge oblike suradnje • Organiziranje radionica 2. INDIVIDUALNI RAZGOVORI 3. POSJET UČITELJA UČENIKOVOJ OBITELJI KOD KUĆE 4. PISMENE PORUKE

  6. Kako poboljšati suradnju s roditeljima? • Uspostaviti komunikaciju na početku školske godine • Upoznati obitelj učenika (preko informacija) • Komunikaciju održavati tijekom cijele godine • Zamoliti roditelje koji se ne pojavljuju u školi da dođu, bez napadanja i optuživanja • Davati roditelju i negativne i pozitivne informacije o djetetu • Osmisliti kako svakog roditelja možete uključiti u rad škole • Priznajte voditelju ili ravnatelju pogrešku ukoliko ste je napravili • Naučiti dobro slušati • Nastojati se ne uvlačiti u prepirke s roditeljima

  7. KOMPETENCIJE UČITELJA / NOVE ULOGE UČITELJA • Hirvi (1996) – učitelj mora biti spreman i otvoren za promjene • Učitelj/nastavnik gubi neke tradicionalne uloge (npr. jedini izvor informacija) te se prilagođava novim okolnostima – mentorske uloge, uključivanje novih tehnologija....

  8. Kompetencije – skup znanja, vještina i vrijednosti koje su nužne za svakog pojedinca kako bi mogao djelovati kao uspješan član zajednice • Uz klasične zahtjeve vezane uz rad s učenicima, učenje i poučavanje, značajne kompetencije su: • Osposobljenost za nove načine rada u razredu (timski rad s drugim učiteljima, stručnim suradnicima; organiziranje optimalnog i motivirajućeg okruženja čiji je cilj olakšati i poticati proces učenja) • Poučavanje uz upotrebu suvremene informacijske tehnologije • Integracija djece s posebnim potrebama • Rad u skupini s različitom djecom, npr. multikulturalne skupine • Management škole i administrativni poslovi • Rješavanje konflikata • Osposobljenost za nove radne zadatke izvan razreda: u školi i sa socijalnim partnerima • Razvijanje vlastite profesionalnosti (istraživački pristup, usmjerenost ka rješavanju problema, cjeloživotno učenje)

  9. Socijalne i emocionalne vještine • Vezane uz osobine ličnosti, motivaciju…… • Navedite neke?

  10. ASERTIVNOST • KAKO SE ZAUZETI ZA SEBE BEZ UGROŽAVANJA DRUGIH? • AGRESIVNO/ASERTIVNO/PASIVNO

  11. ASERTIVNA OSOBA Bori se za svoja prava ne ugrožavajući prava drugih ljudi Otvoreno i pošteno izražava svoje želje i očekivanja Iskazuje svoju slobodu izbora i prihvaća odgovornost za svoje ponašanje

  12. Agresivna osoba • Bori se za svoja prava pod svaku cijenu • Ne uzima u obzir prava drugih ljudi • Izlaže se opasnostima zbog agresivnog ponašanja

  13. Neasertivna osoba Uglavnom nije zadovoljna sobom Nisko samopoštovanje Veća vjerojatnost psihosomatskih oboljenja

  14. Uzroci neasertivnosti Strah da se ne razočaraju drugi Strah od odbacivanja Nepotreban osjećaj odgovornosti Predrasude o našim ljudskim pravima

  15. Kako povećati asertivnost • Otkriti situacije u kojima se ne ponašamo asertivno • S kojim ljudima • U kojim situacijama • Razvijati vještine asertivnog ponašanja: • Promatrati asertivno ponašanje drugih ljudi • Vježbati u mašti • Vježbati s osobama od povjerenja – prijateljima • Pokušati u stvarnoj situaciji • Ne odustajati

  16. ASERTIVNE VJEŠTINE

  17. Tehnike asertivnog ponašanja Reći kako se osjećate Ne reći DA kada želite reći NE Tehnika “pokvarene ploče”

  18. Vježba Za svaku navedenu situaciju razmislite je li ponuđen odgovor asertivan, agresivan ili neasertivan!!

  19. EMPATIJA

  20. EMPATIJA en – u pathos – osjećaj/uživljavanje Titchener 1909. g. (koristio termin empatija u širem značenju, tj. kao kognitivnu sposobnost razumijevanja unutarnjeg stanja druge osobe i kao određenu vrstu socijalno-kognitivnih veza ). Empatija je uživljavanje u emocionalna stanja druge osobe i razumijevanje njezinih emocija Bezuvjetno prihvaćanje osobe bez osude i procjenjivanja osnova je empatije.

  21. jedna od osnovnih emocija koje sačinjavaju moralno rasuđivanje • vještina koja je izrazito važna za zdrav emocionalni i moralni razvoj • Emocionalna komponenta empatije • osjećati osjećaje drugih (bol, tugu, radost, zabrinutost, i ostale) • Racionalna komponenta empatije • racionalno (intelektualno) razumjeti druge

  22. RAZVOJ EMPATIJE Razvojne razine empatije odgovaraju stadijima kognitivnog razvoja 1)Globalna empatija karakteristična je za djecu u 1. godini života. Djeca se često ponašaju kao da se ono što se događa drugima događa njima, jer nisu sposobna razlikovati sebe i druge kao odvojene fizičke entitete 2) Egocentrična empatija javlja se nakon 1. godine života, na drugoj razini kognitivnog razvoja. Dijete potpuno shvaća sebe i druge osobe kao različite fizičke objekte. U stanju je doživljavati empatiju, a da istovremeno razumije da je druga osoba, a ne ono samo, u nevolji. No, još uvijek ne razlikuje dobro unutarnja stanja drugih od vlastitih.

  23. 3) Empatija za osjećaje drugih javlja se s početkom preuzimanja uloge drugog, između 2. i 3. godine života. Budući da postaje svjesno da druge osobe imaju vlastite osjećaje koji su različiti od njegovih, dijete prikladnije odgovara na znakove koji ukazuju na osjećaje drugih. S razvojem govora, dijete je u stanju empatizirati sa sve složenijim emocionalnim stanjima. • 4) Empatija za nečije životne uvjete počinje se javljati u kasnom djetinjstvu. Dijete postaje svjesno da druge osobe doživljavaju zadovoljstva i neugodu ne samo u neposrednim situacijama, nego i u širim životnim okolnostima i iskustvima.

  24. NASLJEDNA ILI STEČENA OSOBINA? novija istraživanja ukazuju na mogućnost da su djeca u određenoj mjeri prirodno sklona tome da budu empatična i moralna dječja empatija nije u potpunosti posljedica odgoja već je jednim dijelom „ukodirana“ u mozgovnim strukturama svoj djeci je potrebna pomoć u učenju ove složene emocije i vještine, i to od njihove najranije dobi

  25. POSLJEDICE empatična djeca su uspješnija i zadovoljnija u školi te u socijalnim situacijama imaju više prijateljskih veza u kojima se osjećaju zadovoljno djeca koja nisu „naučila“ biti empatična izrastaju u neosjetljive odrasle osobe koje nailaze na velike poteškoće u stvaranju kvalitetnih veza s drugima, jer ne prepoznaju niti razumiju emocionalna stanja drugih ljudi, pa posljedično, s njima niti ne suosjećaju

  26. Oko četvrte godine, dijete počinje povezivati svoje emocije s emocijama drugih; u stanju su nekome pružiti podršku i emocionalnu utjehu • Od sedme godine do adolescencije empatija se razvija u svojoj potpunosti i postaje sastavni dio stila života mlade osobe

  27. UČENJE EMPATIJE • Koraci u razvoju suosjećanja kod djece su sljedeći: • upoznavanje svojih osjećaja • iskazivanje svojih osjećaja • prepoznavanje osjećaja u druge djece ili odraslih • pokazivanje razumijevanja za osjećaje drugih

  28. Ako dijete ima poteškoća u suosjećanju/preuzimanju uloge drugoga, potrebno mu je pomoći da lakše zamisli što doživljava druga osoba. U tu svrhu dijete može: • nacrtati neki motiv iz priče, a zatim pokušati ispričati iz perspektive nekog od nacrtanih likova kako se osjeća i kako vidi situaciju • dijete se može potaknuti na suosjećanje pitanjem kako bi se ti u takvoj situaciji osjećao ili osjećala?

  29. VJEŽBA • U SLIJEDEĆIM SITUACIJAMA POKUŠAJTE IDENTIFICIRATI I U NEKOLIKO REČENICA OPISATI: • govornikov kognitivno/emocionalni svijet u tom trenutku • svoj kognitivno/emocionalni svijet u tom trenutku • odgovoriti na govornikovu izjavu dajući empatičan odgovor

More Related