POJEDINAČNO I SKUPNO ODLUČIVANJE

1. POJEDINAČNO I SKUPNO ODLUČIVANJE 11. GRUPA - JEDRO Višnja Gregorović – Vratarić Vedrana Iveta Željka Kralj Iva Kraljević Vilena Maglica – Šoša Jasna Mihaljević ZAGREB, 2006.

2. ODLUČIVANJE: • je kao pojam u vrlo širokoj uporabi , prisutno je u svakodnevnom životu, kako profesionalnom, isto tako i privatnom ( W.J. Duncan) • definiramo kao proces izbora između dvije ili više mogućnosti rješavanja nekog problema • je po samoj definiciji proces koji traje određeno(duže ili kraće) vrijeme, a završava donošenjem odluke • odlučivanje je relativno lako, (kako u osobnom životu, tako isto i u poslovnom odlučivanju) ako temeljimo sve na tome da treba izabrati jednu od inačica, međutim, znatno je teži dio odlučivanja izabrati pravu inačicu, tj. donijeti pravu odluku. • poslovno odlučivanje- smatramo svako odlučivanje izvan sfere privatnosti( subjekt odlučivanja je pravna osoba).

3. NAČINI ODLUČIVANJA • s obzirom na probleme o kojima se odlučuje: programirano i neprogramirano odlučivanje • s obzirom na subjekte odlučivanja: pojedinačno i skupno odlučivanje • s obzirom na načine odlučivanja: intuitivno, odlučivanje na temelju prosuđivanja, racionalno odlučivanje • s obzirom na okolnosti u kojima se odlučuje: uvjeti sigurnosti i nesigurnosti • (rizika)

4. POJEDINAČNO ODLUČIVANJE • odluku donosi pojedinac • brže je i jednostavnije, ali ne i uvijek lakše s obzirom na odgovornost za pogrešne odluke • brzina odlučivanja ovisi o znanjima osobe koja odlučuje, ali i o značajkama pojedinca koji donosi odluke: - ljudi s čvrstim karakterom - odlučuju brzo i sigurno - nestrpljivi ljudi - brzo, ali s malo informacija • - mirni ljudi - najprikladniji za dugoročno odlučivanje

5. ČETIRI TIPA DONOSITELJA POJEDINAČNIH ODLUKA • iracionalna osoba - predlaže odluku unatoč strahovima • kreativna osoba - odluke su vođene željama za vlastiti razvoj • klasični ( ekonomski) tip - potpuno informirane osobe • administrativni (bihevioristički) tip - donosi odluku u uvjetima ograničene racionalnosti

6. S OBZIROM NA SKLONOST I NESKLONOST RIZIKU DONOSITELJI ODLUKA DIJELE SE NA: • izbjegavatelje problema - izbjegavaju rizik, rješavaju problem sa sigurnim posljedicama • rješavatelje problema - suočavaju se s problemima • tragatelji za problemima - rizik u odlučivanju je izazov, a zadovoljstvo u suprostavljanju neizvjesnosti.

7. PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINAČNOG ODLUČIVANJA • Prednosti: • brži proces odlučivanja (pojedinac je brži od grupe), kod važnih odluka se preferira mišljenje pojedinca (stručnjaka), izbjegavaju se problemi skupnog odlučivanja (skupno mišljenje) • Nedostaci: • pojedinac generira manji broj ideja, kao i manji broj mogućnosti za rješenje problema (skupina u pravilu zna više nego pojedinac)

8. SKUPNO ODLUČIVANJE • način poslovnog odlučivanja • odluke donose skupine ljudi • traje duže od pojedinačnog • demokratizira odlučivanje • čini ga sporijim i skupljim

9. ZNAČAJKE SKUPNOG ODLUČIVANJA • odluke donose dvije ili više osoba • manja ili veća skupina • zajednički interesi, međusobna komunikacija • zajednički ciljevi • utvrđene norme ponašanja

10. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA USPJEŠNOST • sastav skupine • veličina skupine • norme ponašanja u skupini • postojanje kohezije između članova

11. BRZINA ODLUČIVANJA • ovisi o znanjima i sposobnostima članova • najbolji rezultati-komplementarna znanja • najslabiji rezultati-konkurentna ili istovrsna

12. UTJECAJ NA SKUPNO ODLUČIVANJE • status i moć pojedinih • autoritet u organizaciji • spremnost za donošenje riskantnih odluka

13. VRSTE SKUPINA • formalne - neformalne • privremene - trajne • homogene - heterogene • velike - male

14. Formalne: • organizacijska struktura • nositelji odlučivanja na određenoj razini managementa • ( nadzorni odbor,kolegij managera,uprava poduzeća) • Neformalne: • interesne • prijateljske • mogu biti vrlo važne u procesu odlučivanja • nastaju spontano

15. Privremene • ad hoc organizacija po potrebi nekog zadatka • Trajne • postavljene kao donositelji odluka • odlučuju o određenim pitanjima i problemima u poduzeću

16. Homogene • isti ili slični interesi • stavovi znanja i sposobnosti • formalno obrazovanje, stil i značajke • Heterogene • od različitih članova • različiti interesi • različiti stavovi,znaja i sposobnosti • različito obrazovanje,stil i osobne karakteristike

17. Velike • intereakcija ograničena na dio članova • komunikacija formalizirana • sastanci sa dnevnim redom • sklonost djeljenju u podskupine • Male • česte interakcije • slobodan protok informacija • lakše postizanje sporazuma • Najpoželjnije skupine: 5- 7 članova • Prihvatljive skupine.4 – 10 članova

18. PROBLEMI SKUPNOG ODLUČIVANJA • polarizacija • skupno mišljene • participacija

19. POLARIZACIJA IZMEĐU ČLANOVA SKUPINE • Svaki član skupine ima svoje mišljenje, ali neki od njih nisu sigurni i prihvaćaju mišljenje najglasnijeg člana

20. SKUPNO MIŠLJENJE • suprotnost polarizaciji • dobre skupine - loše odluke • autoritet

21. RAZLOZI: • Povezanost članova skupine • Osjećaj neranjivosti članova • Optimizam • Odbacivanje novih ideja • Fokusiranje skupine na jednu inačicu

22. PARTICIPACIJA DJELATNIKA U PROCESU ODLUČIVANJA • Odluke se produžuju • Demokratski stil – decentralizirana struktura • Autokratski stil – centralizirana struktura

23. TEHNIKE SKUPNOG ODLUČIVANJA • Skupno odlučivanje podrazumijeva sudjelovanje manjeg ili većeg broja članova skupine koje treba organizirati, usmjeriti i voditi • Zbog toga koristimo tehnike skupnog odlučivanja • Brainstorming, Tehnika nominalne skupine, Delphi tehnika

24. BRAINSTORMING • Temelji se na raspravi između članova skupine • Tehnika stvaranja ideja • Skupina se oslobađa autocenzure, straha i nelagode od tuđe reakcije • Jedna osoba zapisuje sve ideje na ploču ili papir, a tada se provodi vrednovanje • Izabire se najbolja ideja • Najkorisnija na samom početku, kod generiranja ideja, posebno važna kod donošenja strateških odluka

25. TEHNIKA NOMINALNE SKUPINE • Ideje generiraju pojedinci, članovi skupine, a skupina pomaže u objašnjavanju prezentiranih ideja, zatim ih ocjenjuje i izabire najbolju • Koristi se u svim fazama procesa odlučivanja • Ohrabruje pojedinačnu kreativnost, djeluju neovisno, ne moraju biti na istom mjestu, skupine formiraju samo imenom

26. TEHNIKA NOMINALNE SKUPINE Odlučivanje se provodi u nekoliko faza: • Vođa skupine opisuje problem koji se treba riješiti • Svaki član generira vlastite ideje koje se zapisuju • Nakon određenog vremena svaki član iznosi svoje ideje skupini • Ideje se popisuju, a svaki član dodaje jednu svoju ideju više • Raspravlja se o idejama • Provodi se preliminarno glasanje o idejama, svaki član rangira nekoliko ideja • Rasprava o revidiranoj listi ideja

27. TEHNIKA NOMINALNE SKUPINE • Ako se odluka ne donese, faze 6. i 7. se ponavljaju do konačne odluke • Svaki član izabire i rangira nekoliko odluka, a ostale se odbacuju • Rasprava o preostalim idejama, ponovno rangiranje • Usvaja se ona sa najvišim rangom

28. DELPHI TEHNIKA • Temelji se na postizanju konsenzusa između stručnjaka – donositelja odluka uporabom serije upitnika • Slična nominalnoj tehnici, s razlikom što se članovi ne susreću licem u lice • Skupa, dugotrajna, koristi se u odlučivanju o najvažnijim pitanjima, tj. o predviđanju budućnosti

29. DELPHI TEHNIKA Najčešće se koristi: • Kad se ne koriste specijalne analitičke metode • Kad osobe potrebne za provođenje istraživanja nemaju mogućnost adekvatne konkurencije • Kad se treba ispitati više osoba nego što ih se može komunicirati licem u lice • Kad vrijeme i troškovi odlučivanja onemogućavaju česte sastanke skupine • Kad se u odlučivanju želi izbjeći dominacija jedne osobe

30. DELPHI TEHNIKA Provodi se kroz nekoliko faza: • Pripremaju se upitnici u kojima je prezentiran problem, oni se šalju odabranim stručnjacima uključenim u skupinu i traži se određivanje mogućih rješenja • Stručnjaci ispunjavaju upitnik i vraćaju ga organizatoru istraživanja • Obrada prispjelih upitnika s rezultatima, koji se prezentiraju u novom izmijenjenom upitniku i ponovo se dostavlja svim stručnjacima skupine • Stručnjaci odgovaraju na drugi upitnik

31. DELPHI TEHNIKA • Ovaj postupak odlučivanja ponavlja se toliko puta dok se ne postigne konsenzus • Upitnici se ispunjavaju do konsenzusa

32. PREDNOSTI I NEDOSTACI SKUPNOG ODLUČIVANJA • Prednost jednog načina odlučivanja predstavlja slabost kod drugog • Komplementarnost – treba ih koristiti istovremeno i paralelno

33. Prednosti • skupina donosi bolje odluke od pojedinca • lakše je realizirati odluku skupine nego pojedinca • prisutna je mogućnost raščlanjivanja složenih problema • grupa ima više mogućih rješenja • ideje se mogu bolje analizirati, procjeniti • motivacija je izrazito jaka – znaju da oni odlučuju • grupa ima veće znanje i više informacija • višedimenzonalno mišljenje za rješavanje problema- kapacitet za sagledavanje više problema odjednom koji su u međuovisnosti kroz dugoročno i kratkoročno razdoblje • ravnopravnost članova skupine

34. PREDNOSTI SKUPINE OVISE O VELIČINI SKUPINE: -mala skupina ima veće prednosti, naročito heterogena

35. Slabosti skupnog odlučivanja • sporost - potrebno je više vremena za donošenje odluke • skupno mišljenje – nametnuto od jednog pojedinca • veći utrošak vremena -prednost – rezultira kvalitetnijim rješenjima - slabost – odluka se ne donese ili se zakasni s odlukom • neslaganje među članovima skupine -prednost - rađaju se nove ideje -slabost – izaziva sukobe

36. RISKANTNE ODLUKE • skupina teži donošenju riskantnih odluka • povoljno rješenje – donosi poslovni preokret • nepovoljno rješenje – početak kraja

37. Skupno odlučivanje - pogodnije za rješavanje složenijih i težih problema

38. ZAKLJUČAK: • NAČIN ODLUČIVANJA U RADU MEDICINSKE SESTRE OVISI O SLOŽENOSTI PROBLEMA KOJEG TREBA RIJEŠITI I O NIVOU ORGANIZACIJE NA KOJEM SESTRA DJELUJE

39. HVALA NA PAŽNJI !