VLASNIŠTVO u rimskom pravu

1. Pravni fakultet sveučilišta u Zagrebu Trg Maršala Tita 14 Katedra za Rimsko privatno pravo VLASNIŠTVO u rimskom pravu Lorena Severović, Petra Svete, Sonja Trgovčić, Ivona Vlahović Seminar rimsko privatno pravo Voditelj: doc. dr. sc. T. Karlović

2. BIT I OBLICI VLASNIŠTVA

3. Pojam i povijesni razvoj rimskog vlasništva najvažnije stvarno pravo; centralni institut svakog pravnog sistema pravna nadgradnja nad prisvajanjem ekonomskih dobara (sredstava i oruđa za proizvodnju te proizvodnih dobara) zavisi o proizvodnim odnosima društva pravo vlasništva u klasnim društvenim sistemima ima klasni i eksploatatorski karakter sukob s postojećim proizvodnim odnosima rimsko pravo vlasništva vlasniku je priznavalo apsolutnu i isključivu vlast nad stvarima, ali i na robu koji je kao glavni proizvođač bio izjednačen sa stvarima tj. sredstvima proizvodnje

4. Historijska osnova vlasništva – vlast vlast patris familias manus, mancipium – jedinstvena vlast diferencijacija na manus u užem smislu (potestas, mancipium) i vlast nad stvarima opis vlasništva po funkcijama : uti, frui, habere, possidere dominium – kraj republikanskog doba proprietas – kraj klasičnog doba

5. VLASNIŠTVO (PROPRIETAS) : potpuna i isključiva pravna vlast na tjelesnoj stvari • pravna vlast – društvenom odnos = pravni odnos vlasnika prema ostalim članovim društva s obzirom na dotične stvari →subjektivno pravo potpune i isključive vlasti na stvari koju su svi ostali članovi društva dužni poštivati → pravna vlastmada on u izvjesnom času nema faktične vlasti na stvari (posjed) • pravo vlasništva → pravno ovlaštenje na posjed, pravo na posjed • po pravilu vlasnik će biti i posjednik stvari (nevlasnik može neovlašteno držati posjed tuđe stvari); vlasnička tužba

6. pozitivna strana vlasništva: vlasnik može raspolagati sa stvarima po svojoj volji negativna strana vlasništva: vlasnik može svakog trećeg isključiti od raspolaganja plena in re potestas – potpunost vlasnikove vlasti; nije samo zbroj nekih ovlaštenja (Justinijan) sredovječni komentatori – pravo vlasništva → 3 elementa : UTI, FRUI, ABUTI usus : vlasnikovo pravo ekonomske upotrebe stvari fructus / usus fructus: pravo crpljenja plodova plodonosne stvari abusus : pravo neograničenog crpljenja stvari – do uništenja stvari –pripada jedino vlasniku

7. postglosatorska definicija vlasništva : iusutendifruendi et abutendi re suaquatenusiurisratiopatitur ius recadentiae (princip elasticiteta vlasništva) : - vlasnik ne prestaje biti vlasnikom ako mu određeno pravo utjecaja na stvar nedostaje u određenom trenutku - otpadnu li ograničenja ( npr. drugome je dragovoljno ustupio neka prava na svojoj stvari; pravni poredak mu je nametnuo ograničenja) njegovo se vlasništvo samo po sebi proširuje na prvotnu potpunost Ulpijan → vlasništvo = jedinstvena i potpuna vlast: - ne može biti vremenski ograničeno - vlasniku ne može pored vlasništva pripadati i neko drugo pravo na stvar (neminiressuaservit)

8. Vrste rimskog vlasništva

9. Kviritsko vlasništvo dominium; dominium ex iureQuiritium zaštitacivilnom vlasničkom tužbom (rei vindicatio) Rem Auli Ageriiesse ex iureQuiritium(tužiteljeva tvrdnja sadržana u rei vindicatio) pretpostavke za stjecanje :

10. Pretorsko (bonitarno) vlasništvo potkraj republike, nepraktičnosti formalističkih načina prenošenja kviritskog vlasništva na res mancipi otuđivanje na res mancipi – neformalna predaja (traditio) civilno pravo – vlasnik → dominium ex iure Quiritium – stjecatelj – tradicija → posjed stvari res mancipi (protok roka → kviritsko vlasništvo) do istjecanja roka posjednik bez zaštite – otuđivalac vlasničkom tužbom može posjed oduzeti natrag, makar mu je stjecatelj možda već isplatio kupovinu za stvar ako bi tako stečeni posjed dospio od stjecatelja nekom trećem → nije mogao potraživati jer nije bio civilni vlasnik – ne pripada rei vindicatio

11. pretorska zaštita stjecatelju – ne može priznati civilnim vlasnikom, ali ga može zaštititi u posjedu stvari s gotovo jednakim učinkom ekscepcija doli (prigovor prijevare) : protiv otuđivaoca koji bi kao kviritski vlasnik zatražio rei vindikacijom povratak stvari exceptio reivenditae ac traditae : prigovor da je stjecatelj stvar bila prodana i predana mada nije bio izvršen civilni prijenos vlasništva

12. ACTIO PUBLICIANA petitorna tužba koju bi pretor davao stjecatelju (bonitarnom vlasniku) ako bi stvar dospjela u ruke trećih stjecatelj → povratak stvari od trećih kao da je ona njegovo vlasništvo – tužba temeljila na fikciji kao da je već protekao rok za stjecanje vlasništva uzukapijom i protiv otuđivaoca - vlasnika ako bi stvar dospjela opet u njegove ruke – njegova exceptio domini suzbija se replikacijom rei venditae ac traditae stjecatelj u sličnom položaju kao civilni vlasnik → stvar je trajno dospjela u njegovu imovinu, in bonis suis dotadašnji vlasnik – nudum ius Quiritium = samo ime vlasnika bez ikakvog sadržaja – uzukapijom prelazi na bonitarnog stjecatelja → kviritski vlasnik

13. Provincijalno vlasništvo vlasništvo na zemljištima u provincijama formalno je pripadalo državi država usptupila zemljišta na uživanje domaćem stanovništvu i rimskim građanima → pravo koje se prenosi na nasljednike – akcije in rem (analogne rei vindikaciji) possessio vel ususfructus – posjed ili uživanje (Gaius) habere, possidere, uti , frui materijalni sadržaj = dominium ex iure Quiritium; na kraju označavalo kao dominium

14. Peregrinsko vlasništvo peregrini bez ius commercium nisu mogli stjecati kviritsko vlasništvo praetor peregrinus i provincijelni namjesnici štitili su njihovu imovinu analogno kao i kviritsko vlasništvo Gaius → pravo vlasništvo peregrina: u njihovim gradovima ili državicama pripadalo im je vlasništvo po njihovom nacionalnom pravu ukoliko im je to bilo priznato po rimskim ugovorima ili zakonima kostitucijom cara Karakale ova razlika gubi važnost

15. Ograničenja vlasništva potrebe praktičnog života dovele su do stanovitih prisilnih ograničenja vlasništva : 1) ograničenja u interesu pojedinca, uglavnom susjeda (tzv. susjedovno pravo) 2) ograničenja u javnom tj. općem interesu

16. U interesu susjeda • Zakonik XII ploča • pravilo da se između zemljišta mora ostaviti međa (finis) od 5 stopa – služila za prolaz i za okretanje pluga druga ograničenja u interesu susjeda: 1. vlasnik poljoprivrednog zemljišta morao je trpjeti da grane susjedovog zemljišta presižu na njegovo zemljište, ali samo u visini iznad 15 stopa • niže grane mogao je sam posjeći jer bi mu zasjenjivale zemlju • mogao je ukloniti drvo koje je širilo grane nad kućom ukoliko to na njegov zahtjev ne bi učinio sam susjed (pretorski interdictum de arboribuscaedendis) • mogao je isjeći korijenje koje bi prodrlo na njegovu stranu naročito ako bi ugrožavalo temelje kuće

17. 4. vlasnik je morao trpiti štetne inmisije (vodu, prah, dim, paru, smrad itd.) ukoliko nisu prelazile granice normalnog uživanja zemljišta i nisu bile prekomjerne; u protivnom mogao zabraniti 5. rimsko pravo nije poznavalo pravo nužnog prolaza preko tuđeg zemljišta – zbog prolaza do nečijeg grobišta vlasnik je mogao biti prisiljen da uz odštetu ustupi takav nužni prolaz preko svog zemljišta (iter ad sepulchrum) 2. plodove koji padnu s drveta na susjedovo zemljište mogao je vlasnik drveta sabirati svakog trećeg dana (Zakonik XII ploča) • pretor proširio na sve plodove – interdictum de glande legenda 3. vlasnik susjednog zemljišta mogao je s actio aquae pluviae arcendae tražiti da susjed ukloni takve naprave koje bi uzrokovale jače prodiranje vode na susjedovo zemljište

18. Ograničenja u javnom interesu naročito izražena u carsko doba ustanova izvlazbe (eksproprijacije) za javne potrebe (gradnja vodovoda, cesta itd.) propisi o zabrani rušenja zgrada u špekulativne svrhe (npr. da se proda materijal) propisi o građevnom redu u velikim gradovima (npr. najveća dozvoljena visina zgrada itd.) propisi o dužnosti obalnih vlasnika da dozvoljavaju upotrebu obale za plovidbu postklasično doba – određeno pod kojim uvjetima mora vlasnik dozvoliti da drugi vadi mramor, kamen i rudu koje je otkrio na njegovom zemljištu, uz davanje 1/10 fisku i vlasniku zemlje

19. vršeći svoje vlasničko pravo, vlasnik nije nikome odgovarao, pa makar bi treći odatle imao i štetu Nullus videtur dolo facere, qui suo iure utitur. Neminem laedit, qui iure suo utitur. pitanje postojanja zabrane šikane koju čini onaj koji se služio svojim pravom ne u nekom svom interesu nego radi toga da drugom naškodi (animo nocendi)

20. SUVLASNIŠTVO (condominium) • dolazi nasljedstvom, ugovorom ili slučajnim sjedinjenjem • ne može svaki suvlasnik biti neograničenim vlasnikom čitave stvari (Duorum in solidum dominium esse non potest) • pravo svakog suvlasnika je po sadržaju jednako i odnosi se potencijalno na čitavu stvar i svaki njen fizički dio • idealne kvote stvari – svaki suvlasnik ima pravo na dio stvari, ali ne fizički već apstraktni dio, idealni dio čitave stvari i svakog njenog djelića • suvlasnički alikvotni dijelovi izražavaju se u razlomcima • communio pro indivisio

21. svaki suvlasnik može samostalno raspolagati svojim idealnim dijelom • u razmjeru idealnih dijelova pripada suvlasnicima dio plodova ili drugih korisnih stvari • u jednakom razmjeru pada na svakog suvlasnika dio troškova oko zajedničke stvari • pravni poslovi i stvarna raspolaganja koja se odnose na čitavu -> potrebna suglasnost svih suvlasnika • ACTIO COMMUNI DIVIDUNDO – diobena parnica → adiudicatio – ovlašćuje suca na fizičku diobu stvari i dodjeljivanje odgovarajućih dijelova strankama te određivanje internih odnosa među suvlasnicima

22. STJECANJE VLASNIŠTVA • ACQUISITIONES CIVILES – načini stjecanja vlasništva priznati po civilnom pravu • ACQUISITIONES NATURALES – dozovoljeni po ius gentium • civilnopravni načini – javno ili privatno pravu • po javnom pravu: stjecanje stvari od države, assignatio • po privatnom pravu: mancipatio, in iure cessio i usucapio • javni, formalistički, svečani te namijenjeni samo za rimske građane • načini stjecanja vlasništva po ius gentium – nejavni i nesvečani • opisana klasifikacija – historijska važnost • klasifikacija moderne nauke – DERIVATIVNO (izvedeno) i ORIGINARNO (izvorno)

23. Derivativno stjecanje vlasništva

24. 1. MANCIPATIO • svečani način prenošenja vlasništva na res mancipi sa starog na novog vlasnika • pristupačna osobama s ius commercium • staro doba: - realna kupoprodaja iz ruke u ruku - 2 učinka: a) sklapa se kupnja b) prenosi se civilno vlasništvo prodane res mancipi - stranke + 5 svjedoka + libripens - stjecatelj stvar mora zahvatiti rukom i izgovoriti: „Hunc ego hominem ex iure Quiritium meum esse aio isque mihi emptus esto hoc aere aeneque libra”

25. uveden kovani novac - otpala potreba vaganja kupovne cijene - postala prividna kupnja za samo jedan sestercij - mogla poslužiti i za druge pravne poslove, a ne samo za prenošenje vlasništva - prijenos vlasništva se može vršiti bez obzira na valjanost posla koji joj je prethodio • prenosilo civilno vlasništvo samo ako je otuđivalac bio civilni vlasnik “Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet.” - jamstvo za evikciju →actio auctoritatis - jamstvo za faktične mane → actio de modo agri • uz nju su se često ugovarali: - uzgredni uglavci i obvezatne izjave stranaka (Zakonik XII. ploča “cum nexum faciet mancipiumque, ut lingua lnuncupassit, ita ius esto” ) - pactum fiduciae - fiducia cum amico - fiducia cum creditore

26. 2. IN IURE CESSIO • prenošenje vlasništva u obliku prividne parnice, na res mancipii res nec mancipi (actus legitimi) • u prvoj fazi rimskog civilnog postupka pred magistratom (in iure) • u obliku legisakcije sacramento in rem • stjecatelj – tužitelj, otuđilac – tuženik • pristupačna samo rimskim građanima • actus legitimi – bez uvjeta ili roka - koristi se i kod: • emancipacija i adopcija • osnivanje i ukidanje služnosti (ususfructus) • oslobađanje robova (manumissio vindicta) • prenošenje nasljedstva (in iure cessio hereditatis)

27. 3. TRADITIO • po ius gentium putem neformalnog prijenosa posjeda stvari • res nec mancipi → civilno vlasništvo, res mancipi → pretorsko vlasništvo • Justinijan – jedini i redovni derivativni način stjecanja vlasništva • pretpostavke: 1. tradent mora biti vlasnik (Nemo plus iuris...) 2. mora prepustiti stjecatelju posjed stvari (traditio) 3. volja stranaka da se prenese i stekne vlasništvo (animus dominii transferendi et adquirendi) 4. iusta causa traditionis • prepustanje posjeda: 1. materijalni, efektivni zahvat (staro doba) 2. simbolička tradicija i tradicija longa manu (klasično doba) 3. traditio brevi manu i constitutum possessorium

28. Iusta causa traditionis • opravdani pravni razlog predaje • prethodi tradiciji ; tradicija – kauzalni pravni posao • Paulus: “Numquam nuda traditio transfert dominium, sed ita, si venditio aut aliqua iusta causa praecesserit, propter quam traditio sequeretur.” • zbog interpolacija – iusta causa traditionis: A) objektivno pravo valjana B) subjektivno uvjerenje stranke (putativni titul) • Justinijanovo pravo - tendencija da tradicija postane apstraktni posao i da se materijalna predaja pojednostavi - akt materijalne predaje nadomješta se predajom pismene isprave o tradiciji ili se čak prijelaz vlasništva vrši bez ikakve predaje stvari - uvjetza stjecanje vlasništva tradicijom – kupovina mora biti isplaćena ili osigurana

29. OSTALI NAČINI DERIVATIVNOG STJECANJA VLASNIŠTVA • ADIUDICATIO - sudac u diobnim parnicama dosuđuje zajedničku stvar pojedinim suvlasnicima - actio familiae erciscundae, actio finium regundorum, actio communi dividundo • LEGATUM PER VINDICATIONEM - oporučno ostavljanje stvari u zapis - legatar postaje ipso iure vlasnik čim legat dospije • STJECANJE OD DRŽAVE • STJECANJE PO SAMOM ZAKONU (ex lege)

30. ORIGINARNO stjecanje vlasništva

31. 1. OKUPACIJA - OCCUPATIO • stjecanje vlsništva nad stvarima koje ne pripadaju nikome (res nullis) • uzimanje stvari u posjed s voljom da se prisvoje • stvari koje nikada nisu imale vlasnika: divlje zvjeri, otok, stvari pornađene na obali mora, stranci koji nisu zaštićeni ugovornim odnosima (staro doba), stvari neprijatelja, stvari napuštene od vlasnika

32. lov → svatko može loviti gdje želi, ali vlasnik zemljišta lovišta može lovcu zabraniti pristup → lovac stječe vlasništvo životinje tek kad ju doista uzme materijalno u posjed • okupacija po vlasniku napuštenih stvari – RES DERELICTAE • prokulovci →vlasništvo prestaje kad treći okupira napuštenu stvar (napuštanje u korist nepoznatog trećeg okupanta = derivativno stjecanje) • sabinovci →napuštena stvar postaje res nullis časm napuštanja → okupant stječe originarnim putem

33. 2. NALAZ BLAGA BLAGO (thesaurus) = pokretne stvari veće vrijednosti koje su skrivene pred toliko vremena da im se više ne može ustanoviti vlasnik • blago pronađeno u nekretninama (Hadrijan/ Justinijan): • slučajno – ½ nalazniku, ½ vlasniku • namjerno, unatoč vlasnikovoj zabrani, pomoću čarolija – u cjelosti vlasniku • carsko doba –zahtjevi fiska na dio pronađenog blaga • izgubljena stvar – vlasništvo traje i dalje →nalaznik ne može steći vlasništvo niti tražiti naknadu u obliku nalaznine

34. 3. PRIRAŠTAJ - ACCESSIO = stjecanje vlasništva spajanjem tuđe sporedne stvari s glavnom → postaje dijelom glavne stvari → vlasnik glavne stvari postaje vlasnikom nove cjeline ACCESSIO CEDIT PRINCIPALI spajanje + akcesiornost

35. definitnivno i nerazdvojivo spajanje→prestaje vlasništvo vlasnika sporedne stvari • privremen spoj/ stvari se mogu razdvojit →vlasništvo miruje; oživljuje ukoliko se stvari razdvoje • vlasnik pripojene stvari →razdvajanje – ACTIO AD EXHIBENDUM →rei vindicatio (ukoliko se ne radi o građevnom materijalu)

36. spajanje dviju pokretnih stvari • pitanje glavne i sporedne stvari • sabinovci →glavna = veća po vrijednosti i volumenu • prokulovci →glavna →određuje ekonomsku bit nove cjeline • slučajevi mehaničkog spajanja: textura, tinctura, scriptura, pictura • spajanje pokretne i nepokretne stvari • satio(sijanje), implantatio (sadnja), inaedificatio (gradnja) na tuđem zemljištu • glavna stvar = zemljište →vlasnik zemljišta postaje vlasnik usjeva i biljaka čim postanu sastavni dio zemljišta/ zgrada sagrađenih tuđim materijalom SUPERFICIES CEDIT SOLO (sve što je sagrađeno na zemljištu pripada vlasniku zemljišta) • razdvajanje materijala od zgrade (rušenje) →oživljava ranije vlasništvo na materijalu • vlasnik materijala ne može akijom ad exhibendum zahtjevati njegovo razdvajanje →Zakonik XII ploča – ACTIO DE TIGNO IUNCTO →dvostruka naknada vrijednosti

37. 4. RIJEČNI NANOSI I PROMJENE(poseban način stjecanja) • ALLUVIO – naplava zemlja – pripada vlasniku zemlje uz koju se staložila • AVULISIO – komad zemlje koji je s nečijeg zemljišta otkinut bujicom vode i na nanešen na tuđe zemljište • dosadašnji vlasnik ako je u mogućnosti može vratiti, u protivnom ostaje novom vlasniku • INSULA IN FLUMINE NATA – pojava novog otoka u rijeci →vlasnici obalnih zemljišta djele prema crti povučenoj sredinom rijeke • ALUVES DERELICTUS – napušteno korito rijeke (isti princip kao ad c)

38. 5. COMMIXITIO I CONFUSIOmješanje dviju krutih/ tekućih stvari različitih vlasnika • nema akcesije →ne može se utvrditi glavna/ sporedna stvar • rastavljanje moguće →vlasništvo ostaje s pravom na akciju ad exhibendum i revindikaciju • rastavljanje nemoguće • došlo do sastavljanja voljom vlasnika → suvlasništvo (condominum) u razmjeru vrijednosti stvari • sastavljanje bez volje vlasnika →svatko ostaje vlasnikom, ali može vindicirati samo ekvivalnet vrijednosti stvari • ako netko pomješa tuđi novac sasvojim →vlasnik ukoliko se ne može raspoznati i izlučiti tuđi novac • bivši vlasnik – tužba za naknadu štete – penalna ACTIO FRUTI

39. 6. PRERADBA STVARI - SPECIFICATIO = prerada jedne ili više stvari u drugu koja se po ekonomsko – socijalnim mjerilima smatra novom i različitom • problem →ako je prerađivač za svoj račun preradio tuđu stvar • sabinovci →vlasništvo – vlasnik materije • prokulovcu →vlasništvo – prerađivač RES NULLIS CEDIT PRIMO OCCUPANTI • Justinijan →nova stvar pripada vlsniku materije ako se može povratiti u prijašnje stanje, u protivnom prerađivaču (bona fides) → prerađivaču uvijek u slučaju da je suvlasnik materije • stranka koja gubi materiju/ rad – tužba za naknadu štete

40. 7. STJECANJE PLODOVA - FRUCTUS • dok su plodovi spojeni s plodonosnom stvari (frucuts pedentes) ne mogu biti predmet samostalnog vlasništva • separacija – ukoliko ne postoje emfiteza i pošteni posjednik (vlasnik) • percepcija – uzimanje plodova u posjed (uživalac)

41. USUCAPIO po klasičnom pravu • republikanski i klasični pravnici izgrađivali su daljnje subjektivne pretpostavke za uzukapiju • počeo se zahtjevati neviciozni posjed, tražila se possessio iusta i possessio bonae fidei • primjena u dva najvažnija slučaja: a) u svrhu da se pretorsko (bonitarno) vlasništvo pretvori u civilno b) da se pribavi civilno vlasništvo poštenom posjedniku koji je stekao stvar od nevlasnika • potrebno: sposobnost osoba, res habilis, titulus, fides, possessio, tempus

42. SPOSOBNA STVAR (res habilis) – isključene su od uzukapije res extra commercium, res furtivae, res vi possessae, stvari koje je zabranjeno otuđivati, stvari fiska i cara, stvari koje služe javnoj upotrebi te stvari pupila i minora • PRAVNI NASLOV – zakonski/ pravni razlog koji opravdava uzimanje stvari u posjed – akt stjecanja koji u pravilu dovodi do stjecanja vlasništva, ali u konkretnom slučaju zbog neke zapreke nije došlo do stjecanja vlasništva • DOBRA VJERA (bona fides) – posjednikovo uvjerenje o zakonitosti njegova posjeda • morala postojati u času stjecanja posjeda • vrijedilo načelo: Mala fides superveniens non nocet • uvijek pretpostavlja, tko tvrdi protivno mora to dokazati

43. POSJED(usus, possessio) – mora biti neprekinut • VRIJEME (tempus) – isto kao i po Zakoniku XII. ploča- u slučaju posjednikove smrti – i dalje u korist ležeće ostavine i nasljednika- od prekidanja treba razlikovati mirovanje dosjelosti • 3 slučaja uzukapije gdje se nije tražio ni iustus titulus ni bona fides:- usucapio pro hedere - usureceptio ex fiducia - usureceptio ex praediatura

44. Longi temporis praescriptio • nije mogla primjenjivati na provincijalna zemljišta niti su se njome mogli služiti peregrini • carsko je zakonodavstvo potkraj 2.st. → ustanova longi temporis praescrpitio • u početku – samo učinak prigovora protiv vlasnikove tužbe • EXCEPTIO ILI PRAESCRIPTIO LONGI TEMPORIS • praescriptio longi temporis nije posjedniku pribavljala vlasništvo nego je služila kao obrana protiv vlasnikove tužbe na povratak stvari • morao je postojati iustum initium possessionis – posjed se morao temeljiti na pravnom naslovu

45. kasnije carskodoba – mogao je onaj koji je posjedovao stvar 40 godina odbiti vlasnikovu tužbu • zastara vlasničke tužbe, ne stjecanje vlasništva • Teodozije II. 424. snizio na 30 godina - uveo općeniti 30-godišnji rok zastare svih tužbi • taj se institut ukazuje više kao kazna za nemarnog vlasnika, ne toliko kao povlastica za posjednika

46. Dosjelost Justinijanova prava • uvodi 2 nove vrste dosjelosti: • REDOVNA DOSJELOST – usucapio i longi temporis praescriptio 531. god. spojene u jedinstvenu ustanovu • usucapio (pokretnine) – 3 god.; longi temporis praescriptio (nekretnine) – 10 god. inter praesentes; 20 god. inter absentes • IZVANREDNA DOSJELOST – na temelju zastare vlasničke tužbe • posjednik koji je posjedovao stvar 30 godina → pravo da odbije vlasnikovu tužbu i stječe vlasništvo

47. GUBITAK (PRESTANAK) VLASNIŠTVA • derivativni načini stjecanja → gubitak svih prava za otuđivaoca • OBJEKTIVNI RAZLOG (za svakoga) – potupna propast stvari • materijalno uništena • naknadno pravno neprikladna za vlasništvo (res extra commercium, manumitirani rob) • djelomična propast – vlast se sužuje na preostale dijelove • potpuna propast – vlast ostaje nad ostacima uništenog objekta mada on ima novu ekonomsku funkciju • SUBJEKTIVNI RAZLOZI • DRAGOVOLJNI (derelikcija) • PROTIV VOLJE – vlasnik gubi sposobnosti bit subjektom prava (smrt, capitas deminutio maxima i media)