Onečišćenje s brodova – tereti s brodova

1. Onečišćenje s brodova – tereti s brodova Tehnologija uklanjanja onečišćenja Doc.dr.sc. Gorana Jelić Mrčelić Predavanje 3

2. BRODSKI TERETI Dužnost brodara je da učini sve potrebno da preda teret primatelju u jednakom stanju u kojem mu je povjeren. Iz toga proizlazi da brodar (Zapovjednik) mora: • voditi računa o svim manipulacijama teretom (ukrcaj, slaganje, učvršćivanje, prijevoz i iskrcaj); • dokumentima koji nastaju kao dio SMS (eng. Safety Management System); jer mogu tužitelju poslužiti kao dokaz u eventualnoj parnici kad nastoje dokazati da brod nije bio osposobljen za plovidbu.

3. Štetne tvari sustava tereta prema podrijetlu i agregatnom stanju izvor: Jelavić i Kurtela, Naše more, 54 (5-6), 2007

4. Sipki tereti Dolaze u more: • pri manipulaciji teretom, • pranjem skladišta morskom vodom (zaostali teret u skladištima ispušta se skupa s vodom za pranje van broda), • kao posljedica brodske havarije. Stupanj onečišćenja sipkim teretima ovisi o: • meteorološki uvjetima i stanju mora, • svojstvima tereta (težina, rastresitost tereta u suhom i vlažnom stanju...).

5. Plinoviti tereti S brodova se u zrak ispuštaju plinovi i pare nastali ili kao posljedica izgaranja brodskog goriva, ili kao posljedica isparivanja tereta/propuštanja različitih plinskih instalacija… Djelovanje plinova može biti: • toksično, • eksplozivno, • štetno za sastav atmosfere (povećanje efekta staklenika, uništavanje ozonskog omotača itd.) Ukapljeni plinovi koji se prevoze pothlađeni ubrajaju se u opasne terete jer su pare/plinovi koje se eksplozivne. Paretekućih tereta obično su zapaljive, ali i toksične, koje je potrebno ventilirati izvan brodskih skladišta.

6. I čvrsti tereti mogu ispuštati štetne pare ili plinove, a količina plina ili pare koja se oslobađa iz spremnika ovisi o: • sklonosti tereta isparivanju i • temperaturi. Inertni plin (najčešće dušik s reduciranim sadržajem kisika iz brodskog motora), koji se koriste za inertiranjetankova kod prijevoza ulja da ne bi došlo do eksplozije, iznimno je toksičan, pa je na strogo propisano rukovanje njime zbog. Najštetniji plinovi koji se danas pojavljuju na brodovima su određene grupe freona (u rashladnim postrojenjima) i haloni (kao sredstva za gašenje požara).

7. Ozon je molekula od 3 atoma kisika i nalazi se u atmosferi. Ona upija štetno UV zračenje. Protokol u Montrealu nastoji smanjiti emisiju tvari koje uništavaju ozon: • CFC – kloroflorougljikovodici (freoni) • HCFC – halogenirani kloroflorougljikovodici • BFC – bromofluorougljikovodici (haloni) The Montreal Protocol on Substances That Deplete the Ozone Layer

8. Tekući tereti Ispuštaju se u more namjerno ili nenamjerno, obično: • nakon pranja spremnika, • pogreške pri rukovanju teretom, • kao posljedica brodske havarije… Guste tekućine (sirova nafta) obično se griju tijekom prijevoza da im se smanji viskozitet i poveća sposobnost tečenja. Takvi se tereti nakon izlijevanja skrućuju i tvore homogenu mrlju koja tone i ugrožava organizme na samom dnu. tekućine lakše od vode ostaju na površini vode, dok teže tonu na dno izvor: Jelavić i Kurtela, Naše more, 54 (5-6), 2007

9. Rasprostiranje tekućine ovisi o: 1. njenim svojstvima: količini tekućine, gustoći, viskozitetu, tlaku para, brzini istjecanja (brzini broda) 2. vanjskim uvjetima: • vjetru, • tlaku zraka, • valovima, • strujama, • temperaturi... Gustoća i viskozitet štetnih tekućih tereta znatno ovise o temperaturi, zato posljedice izlijevanja mogu biti različite u hladnim ili toplim morima.

10. U vezi s prijevozom određenih tereta brod mora imati odgovarajuće: • svjedodžbe o sposobnosti broda vezano uz prijevoz različitih vrsta tereta (npr. Certificate of Fitness for the Carriage of Danger Chemicals in Bulk) i • Cargo Record Book, • te posebne isprave vezane uz prijevoz opasnih tereta. Posebno opasni tereti podliježu MARPOLu: • Oils (Annex I) • Noxious Liquid Substances(Annex II) • Packaged Harmful Substances (Annex III)

11. Annex II MARPOLa donosi mjere regulacije odlaganja s brodova otrovnih kemikalija (eng. Noxious Liquid Substances NLS). Više od 250 različitih kemikalija je procijenjeno i dodano u ovaj Prilog. IMO je klasificirao takve terete u kategorije od A do D, odnosno prema novom X,Y,Z i 0. Odlaganje tih tvari dopušteno je jedino na obalu u posebna prihvatilišta. Otpad koji ostane nakon pranja tankova dozvoljeno je ispuštati u more ovisno o vrsti tvari u određenoj koncentraciji i uvjetima odlaganja. Nije dozvoljeno odlaganje (ispuštanje) tih tvari unutar 12 Nm od obale i na dubinama manjim od 25 m. Potpuna zabrana ispuštanja vrijedi u PSSA (Particulary Sensitive Sea Area).

12. Revised MARPOL Annex II 2007 - The new categories are: Category X: Noxious Liquid Substances which, if discharged into the sea from tank cleaning or deballasting operations, are deemed to present a major hazard to either marine resources or human health and, therefore, justify the prohibition of the discharge into the marine environment; Category Y: Noxious Liquid Substances which, if discharged into the sea from tank cleaning or deballasting operations, are deemed to present a hazard to either marine resources or human health or cause harm to amenities or other legitimate uses of the sea and therefore justify a limitation on the quality and quantity of the discharge into the marine environment; Category Z: Noxious Liquid Substances which, if discharged into the sea from tank cleaning or deballasting operations, are deemed to present a minor hazard to either marine resources or human health and therefore justify less stringent restrictionson the quality and quantity of the discharge into the marine environment; and Other Substances: substances which have been evaluated and found to fall outside Category X, Y or Z because they are considered to present no harm to marine resources, human health, amenities or other legitimate uses of the sea.

13. Radna grupa the Evaluation of Hazardous Substances Working Group, svrstala je tvari u neku od kategorija (GESAMP2 Hazard Profile)na osnovu: • bioakumulacije i biodegradacija; • akutne i kronične toksičnosti; • dugotrajnih učinaka na zdravlje ljudi i morskih organizama. Biljna ulja koja su prije bila smatrana neškodljivima prema novoj kategorizaciji moraju se prevoziti u chemical tankerima. Transport of vegetable oils. An MEPC resolution onGuidelines for the transport of vegetable oils in deep tanks or in independent tanks specially designed for the carriage of such vegetable oils on board dry cargo ships allows general dry cargo ships that are currently certified to carry vegetable oil in bulk to continue to carry these vegetable oils on specific trades.

14. Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja mora izbacivanjem (potapanjem) otpadaka i drugih tvari (London, 1972) – tvari na crnom ili sivom popisu - službe za izdavanje posebnih i općih dozvola za potapanje otpadaka – Protokolom iz 1996 zabranjeno je bacanje bilo kakvih otpadaka s brodova osim onih koji se nalazu u Prilogu. Međunarodna konvencija o odgovornosti i naknadi štete u svezi s prijevozom opasnih i štetnih tvari morem - HNS konvencija (London, 1996) - Protokol o spremnosti, djelovanju i suradnji u slučajevima zagađenja opasnim i štetnim tvarima (Protocol HNS, 2000).

15. Ovi tereti podliježu i posebnim propisima za rukovanje i zaštitu okoliša: International code for the Construction and Equipment of Ships Carrying Dangerous Chemicals in Bulk- međunarodni kodeks o konstrukciji i opremanju brodova koji prevoze kemikalije u rasutom stanju (prema Annex II MARPOL konvencije) : IBC Code – International Bulk Chemical za brodove od 1986i BCH Code – Bulk Chemical za brodove do 1986. Ukoliko brod prevozi takve terete ima i posebne brodske planove u slučaju prijetnje morskom okolišu (npr. Shipboard marine pollution emergency plan for noxious liquid substances).

16. Ostale IMO publikacije koje se tiču tereta (te sigurnosti i zaštite okoliša): • Code of Practice for the Safe Loading and Unloading of Bulk Carriers (BLU Code) • Code of Safe Practice for Cargo Stowage and Securing (CSS Code) including Guidelines for the Preparation of the Cargo Securing Manual • International Maritime Solid Bulk CargoesCode (IMSBC) • IMO/ILO/UN ECE Guidelines for Packing of Cargo Transport Units (CTUs) • International Convention for Safe Containers (CSC) • International Code for the Safe Carriage of Grain in Bulk (International Grain Code) • Code of Safe Practice for Ships CarryingTimber Deck Cargoes • Code of Safe Practice for the Carriage ofCargoes and Persons by Offshore Supply Vessels (OSV Code)

17. Opasni tereti podliježu i slijedećim propisima: • International Maritime Dangerous Good Code(IMDG Code) – međunarodni kodeks o opasnim tvarima koje se prevoze morem • sustav harmonizacije klasifikacije i označavanja kemikalija: Globally Harmonized System of Classification and Labelling of Chemicals (GHS)

18. International Maritime Dangerous Goods Code The International Maritime Dangerous Goods (IMDG) Code was developed as a uniform international code for the transport of dangerous goods by sea covering packingand container traffic and stowage, with particular reference to the segregation of incompatible substances. The IMDG code contains detailed technical specifications to enable dangerous goods to be transported safely by sea. The IMDG Code became mandatory for adoption by SOLAS signatory states from 1st January 2004.

24. IMDG Code classes: Dangerous goods are classified in different classes and divisions in accordance with Annex III of the MARPOL 73/78. The purpose of the IMDG Code’s classification system is: • to distinguish between goods which are considered to be dangerous for transport and those which are not. • to identify the dangers which are presented by dangerous goods in transport. • to ensure that the correct measure are taken to enable these goods to be transported safely withoutrisk to persons or property.

25. Marine Pollutants: Class 1: Explosives Class 2: Gases Class 3: Flammable liquids Class 4: Flammable solids; substances liable to spontaneous combustion; substances which, in contact with water, emit flammable gases Class 5: Oxidizing substances and organic peroxides Class 6: Toxic and infectious substances Class 7: Radioactive material Class 8: Corrosive substances Class 9: Miscellaneous dangerous substances and articles The numerical order of the classes and divisions is not that of the degree of danger.

29. The DGL is presented across 2 pages of the IMDG Code and is divided into 18 columns for each individual dangerous good listed: Column 4 – Subsidiary Risk(s): This column also identifies if dangerous goods are marine pollutants by showing the letter ‘P’: Column 15 – EmS: Refers to the relevant emergency schedules for FIRE and SPILLAGE in ‘The EmS Guide – Emergency Response Procedures for Ships Carrying Dangerous Goods’.

30. Training required by the IMDG Code: • classify dangerous goods and identify Proper ShippingNames ofdangerous goods; • pack dangerous goods; • markand label dangerous goods; • load/unload Cargo Transport Units; • prepare transport documents for dangerous goods; • offer, acceptand handledangerous goods for/in transport; • prepare dangerous goods loading/stowage plans; • load/unload dangerous goods into/from ships; • carry dangerous goods in transport; • inspect for compliance withapplicable regulations or are otherwise involved in the transport of dangerousgoods as determined by the competent authority.

31. Tekućine iz brodske strojarnice • brodska kaljužna voda može sadržavati zauljene sastojke i druge nečistoće, te se smije kontrolirano ispuštati s broda samo u posebnim područjima plovidbe i uz propisano operativno stanje broda; • kemikalije kojima se tretira kotlovska voda, gorivo i ulje također se moraju nadzirati zbog eventualnoga štetnog djelovanja na okoliš; • različita sredstva za čišćenje, otapala i premazi koja se koriste pri održavanju, moraju se kontrolirati (koristiti ekološki prihvatljiva sredstva); • rasolina rashladnih uređaja, pjenilo protupožarnih sustava i slični fluidi kojima se tipično manipulira u brodskoj strojarnici, obično su štetni za okoliš.

32. Djelovanje u slučaju izgubljenih paketa/kontejnera ili kemikalija izlivenih u more Postoje dva osnovna načina prevoženja kemikalija morskim putem: • prijevoz kemikalija u pakiranom obliku - u paketima (mentalne bačve) ne težim od 200 kg ili kontejnerima, • prijevoz kemikalija u rasutom stanju specijaliziranim brodovima za tu vrstu tereta. S obzirom na način prevoženja, moguće su dvije vrste pomorskih nesreća: • gubitak paketa/kontejnera koji sadržava opasne kemikalije, • izljev kemikalija u more. Stoga su moguće i dvije vrste intervencija: • u slučaju izgubljenih paketa/kontejnera ili • u slučaju prolivene kemikalije.

33. I. Djelovanje u slučaju paketa/kontejnera izgubljenih na moru Postoje tri faze intervencije: • Potraga; • Označavanje; • Uklanjanje. A. Potraga Da bi uspješno pronašli pakete/kontejnere koji su izgubljeni u moru treba analizirati značajke njihovog ponašanja u moru – da li: • plutaju i struja ih nosi po površini , • polako tonu, • trenutno tonu na dno. Ako paketi plutaju u vertikalnom položaju u vodi jedva izranjaju, stoga ih se teško pronađe.

34. O značajkama ponašanja paketa/kontejnera u moru ovisi izbor sredstva potrage: • zračna sredstva (sateliti, zrakoplovi, helikopteri); • površinska sredstva (brodovi); • podmorska sredstva (tegljena, daljinski upravljana ili samostalna). B. Označavanje Nakon što se lociralo plutajući paket/kontejnerpotrebno ga je označiti: • plutačom ili • svjetlosnim signalom koji će omogućiti ponovno pronalaženje u slučaju gubitka. U slučaju potopljenih paketa/kontejnera treba direktno pričvrstiti zvučni uređaj na paket/kontejner jer uporaba plutača nije pouzdana, radi rizika prekidanja kontakta.

35. C. Uklanjanje paketa/kontejnera Podizanje paketa na palubu Teško je unaprijed znati da li bačva propušta ili ne, radi toga valja biti na oprezu. Podizanje ili tegljenje plutajućeg kontejnera na brod Prednost se daje podizanju kontejnera na palubu, ali ni pod kojim okolnostima se kontejner ne smije podizati na palubu, ako postoji sumnja o vrsti tereta. Tegljenje kontejnera vrši se u iznimnim situacijama jer je moguće da kontejner ne izdrži operaciju tegljenja. Ako plovilo nije u mogućnosti da digne kontejner na palubu i ako smo sigurni da sadržaj u kontejneru nije toksičan, te, može se poduzeti ova vrsta operacije.

36. II. Djelovanje u slučaju kemikalija izlivenih u more Za razliku od zagađenja naftnom mrljom, gdje se samo okoliš štiti, u slučaju kemijskog izljeva treba omogućiti sigurnost ljudskog života. Planovi djelovanja u slučaju o kemijskih izljeva u more zahtijevaju posebnu pozornost zbog: • rastućeg broja tvari u prijevozu (60 000 komercijalnih tvari); • činjenicu da je zagađivač, u određenim slučajevima nepoznat i/ili višestruk, a zagađeno područje može biti nejasno opisano; • zagađivači mogu reagirati međusobno.

37. Postoji pet operacijskih faza Planova djelovanja (intervencija): • pripravnost, • procjena situacije, • odgovor na onečišćenje, • skladištenje i tretiranje otpada, • ostalo. U slučajevima tretiranja izlivenih kemikalija, postoje tri mogućnosti: • slučajevi kemijskih izljeva u more u kojima se ne može djelovati, • slučajevi kemijskih izljeva u more kad se donosi odluka o nedjelovanju, • slučajevi kemijskih izljeva u more kad se donosi odluka o djelovanju na izljev.

38. A. Slučajevi kada nije moguće djelovanje na izljev Situacije kada nije moguće djelovanje na izljev ovise o: • vremenu potrebnom za djelovanje - potrebno je najmanje 24 sata za početak operacije, uključujući: otkrivanje i lociranje mrlje, donošenje odluke, dovođenje opreme plus minimum 12 sati za djelovanje. • fizikalno-kemijskim svojstvima kemikalije: • brzini isparavanja - kemikalije ispare i problem prikupljanja je riješen, ali postoji opasnost od eksplozije, zagađenja zraka...; • topivosti - mora bitipostojana barem 24 sata nakon izlijevanja jer se u protivnom rasprši te je nije moguće prikupiti; • gustoći - gustoća kemikalije određuje da li će ona plutati ili tonuti – često je potonulu kemikaliju teško locirati; • boji - na bezbojne kemikalije ili slabo obojene kemikalije nije moguće djelovati, jer ih je teško locirati.

39. B. Slučajevi kada se donosi odluka o nedjelovanju na izljev Odgovorne osobe u određenim slučajevima donose odluku o nedjelovanju ukoliko: • bi djelovanje na izljev moglo dovesti osoblje interventnog tima u smrtnu opasnost - zbog rizika od vatre ili eksplozije ili zbog rizika od trovanja dodirom ili udisanjem, • bi djelovanje uzrokovalo još teži slučaj onečišćenja, • nije poznata vrsta izlivene kemikalije - u slučaju prijevoza kemikalije rasutom stanju, ime kemikalije uglavnom je brzo dostupno, no u slučaju pakirane kemikalije to često nije slučaj. U slučaju kada je donesena odluka o nedjelovanju, potrebno je poduzeti određene preventivne mjere za zaštitu ljudi i okoliša. Potrebno je stalno nadzirati sam izljev, kvalitetu vode, taloga i zraka.

40. C. Slučajevi kada se donosi odluka o djelovanju na izljev Odluka o djelovanju donosi se u uvjetima ako: • je zagađivač postojan u vodenoj sredini dovoljno dugo vremena, • je zagađivač prirodno (kemikalija izbačena na obalu) ili umjetno ograničen (u slučaju plutajućih kontejnera), • nema velike opasnosti za osoblje interventnog tima, • je dostupna odgovarajućaoprema i ako se može pravilno koristiti. Operacije uklanjanja ovise o: • mjestu izljeva i • karakteristikama zagađivača.

41. Mjesto izljeva U slučaju izljeva kemikalija u blizini obale – zbog brže reakcije i lakšeg ograničavanja izljeva moguće je uklanjanje većeg broja kemikalija, nego na otvorenom moru. Korištenjem dostupne opreme za rješavanje posljedica izljeva vrijeme potrebno za djelovanje iznosi: • 2 do 3 sata za izljeve u luci, • 6 do 12 sati za izljeve uzduž obale (ovisno o pristupačnosti mjesta izljeva). Krakteristike zagađivača Ovisno o karakteristikama izljevene kemikalije primjenjuju se različite tehnike uklanjanja onečišćenja: • isparljivim kemikalijama, • kemikalijama topivim u vodi, • tonućim kemikalijama,

42. 1. Tehnike uklanjanja onečišćenja isparljivim kemikalijama: • spaljivanje, • primjena vodenog zastora i • primjena pjene. Spaljivanje Samim spaljivanjem postiže se eliminacija plutajućeg zagađivača bez potrebe skladištenja i izbjegava se onečišćenje u slučaju da se zagađivač lako raspršuje ili otapa. Spaljivanje je riskantan potez. Na proces gorenja najviše utječe vjetar. Prije donošenja odluke o spaljivanju valja uzeti u obzir: • pojavu dima, • opasnost odnegorivih komponenti izljeva, • sprečavanje širenja vatre izvan područja izljeva. Ukoliko kemikalija nije jako zapaljiva, mogu se koristiti tvari za potpaljivanje.

43. Vodeni zastor Stvaranjem zastora od finih kapljica vode preko isparavajućeg zagađivača: • smanjuje se opasnost od eksplozije i raspršuje toksične oblake, • otapaju se čestice dima ili pare u vodenom stupcu (npr. u slučaju izlivenog amonijaka ili etilen oksida). Pjene Pjena može spriječiti isparavanje kemikalije tako što stvara izolacijski sloj (tzv. površinski film), koji onemogućava kontakt kemikalije sa zrakom. Prednosti korištenja pjene su: • smanjenjeisparavanja i poticanje otapanja - zaštita osoblja od otrovnih para, • dobitak na vremenu potrebnom za evakuaciju ljudi i dolazak interventnog tima.

44. Čimbenici koji utječu na izbor određene vrste pjene su: • specifičnost onečišćenog područja, • vremenski uvjeti i stanje mora, • vrsta zagađivača. Pjena se vrlo rijetko koristi za tretiranje kemijskih izljeva na otvorenom moru - češće se koristi u području luke, gdje je zagađivač ograđen i gdje je manji utjecaj vjetra i valova. Proizvođači pjene izdaju liste kemikalija koje su kompatibilne s određenim tipom pjene. U slučaju nekompatibilnosti može doći do raspadanja kemikalije na toksične komponente.

45. Pjenu čine jedna ili više emulzionirajućih tvari, te aktivni površinski sloj. Karakteristike pjene: • snaga pjene - odnos između volumenapjenušave mješavine (voda + emulzija) i volumena dobivene pjene (pjena + zrak), • vrijeme potrebno da pjena izgubi svoje tekuće komponente (vrijeme odlijevanja) - varira od nekoliko minuta do nekoliko sati, • kohezija, stabilnost pjene, brzina širenja pjene preko mrlje….

46. 2. Tehnike uklanjanja onečišćenja kemikalijama topivim u vodi: Neutralizirajuća sredstva koriste se u slučajevima izljeva kiseline ili lužine u ograničenom vodenom području. Tehnike pročišćavanja moguće je primijeniti samo ako se kemikalija nalazi u velikoj koncentraciji. Korištenje je ograničeno i zbog visoke cijene, te toksičnosti određenih kemijskih reakcija. To su: • Apsorpcija – neke tvari (glina, aktivni ugljen...)vezujumolekule na svojoj površini, • Taloženje - otopljenom zagađivaču dodaju se topivi elementi koji će reagirati i stvoriti talog pogodan za uklanjanje, • Oksidacija i redukcija - kemijske reakcije koje mogu razgraditi zagađivač na manje toksične elemente, • Ionski izmjenjivači - netopive tvari koje izmjenjuju svoje ione s nepoželjnim ionima otopljenim u vodi.

47. 3. Tehnike uklanjanja onečišćenja tonućim kemikalijama Kada zagađivač potone na morsko dno može biti naglo raspršen čemu pogoduje: • utjecaj struja, te plima i oseka, • nagib morskog dna, • niskaviskoznost kemikalije - lakše raspršivanje, • apsorpcija kemikalije u sediment. Da bi se kemikalija zadržala u ograničenom području neophodno je brzo djelovanje. Da bi se potonule kemikalije mogle ograditi moraju: • imati nisku topivost, • imati visoku gustoću i viskoznost da bi brže potonule, • biti različite boje od sedimenta, • ne bitiapsorbirane u sediment dna (u tom slučaju nije nužno odmah poduzeti operaciju ograđivanja).

48. U upotrebi su slijedeće tehnike, koje se rijetko koriste na otvorenom moru: • podvodno ograđivanje, • pokrivanje ili zakapanje zagađivača, • jaružanje.

49. Podvodna ograđivanja Tehnikom podvodnih ograđivanja želi se postići zadržavanje zagađivača i olakšavanje čišćenja (zakapanja). Postoje: Brane koje su posebno napravljene za korištenje pod vodom, koje moraju imati: • sposobnost brzog potonuća i • dovoljnu prilagodljivost reljefu dna. Zidovi od taloga su ograde koje su načinjene od materijala pronađenog na morskom dnu ili donešenog. Vrlo je teško koristiti tehniku podvodnog ograđivanja na dubinama većim od 15 metara - nemoguće položiti materijal na morsko dno i morske struje gapodižu i nose.

50. Zakapanje ili pokrivanje potonulih kemikalija Cilj je potpuna izolacija zagađenog taloga. Rijetko se poduzima - samo ako: • nije moguće uklanjanje zagađivača s morskog dna ili • zagađivač ne predstavlja veliku opasnost za okoliš. Koriste se tri vrste materijala za pokrivanje: • inertni materijal(pijesak, glina, šljunak, itd.), • kemijski aktivnan materijal (neutralizatori zagađenja), uglavnom pomiješan s inertnim materijalom, • materijal za cementiranje. Prije operacije valja razmotriti: • ponašanje zagađivača na dnu otpornost na ispiranje i eroziju, • dubinu, tip morskog reljefa i sediment koji ga prekriva, • kretanje vodene mase na dnu, • vremenske uvjete i stanje mora.