PREGLED PRAVOPISNOGA GRADIVA

1. PREGLED PRAVOPISNOGA GRADIVA

2. PRAVOPISNI SADR�AJI �KOLSKI PRAVOPISNI PRIRUCNICI ZA UCENIKE OSNOVNE �KOLE NASLOVNICA HRVATSKOGA PRAVOPISA OSNOVNI POJMOVI GLASOVI I GLASOVNI SKUPOVI VELIKO POCETNO SLOVO RECENICNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJECI RASTAVLJANJE RIJECI NA KRAJU RETKA PISANJE POSU�ENICA I STRANIH RIJECI KRATICE I ZNAKOVI

3. PRAVOPISNI SADR�AJI

4. �KOLSKI PRAVOPISNI PRIRUCNICI ZA UCENIKE OSNOVNE �KOLE

5. NASLOVNICA HRVATSKOGA PRAVOPISA

6. OSNOVNI POJMOVI Uz pravopisna pravila pravopisni prirucnici sadr�e i pravopisni rjecnik u kojemu se navode rijeci pisanje kojih predstavlja pravopisnu pote�kocu. Danas su u uporabi autorski pravopisni prirucnici (Babic � Finka � Mogu�, Hrvatski pravopis te Anic - Silic Pravopis hrvatskoga jezika), a postoje i posebna izdanja pravopisnih prirucnika koji su namijenjeni �kolskoj uporabi (Loncaric - Bicanic, Prirucnik za pravilno pisanje i Hrvatski �kolski rjecnik).

7. GLASOVI I GLASOVNI SKUPOVI Ostvarujuci jezik u pismu slu�imo se slovima, znakovima i bjelinama. Slovopis ili grafija skup je znakova kojim bilje�imo pojedine glasove. Neki glasovi predstavljaju pote�kocu govornicima u pisanju hrvatskim standardnim jezikom zbog svoje pripadnosti razlicitim narjecnim osnovicama. Pisanje je ote�ano i zbog razlika izmedu govora i pisma te razlicitih mogucnosti pisanja s obzirom na same glasove i njihovo povezivanje u govorni lanac te glasovni sastav rijeci i njihovih oblika.

8. Suglasnik c Glas c nalazi se: u rijecima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv:cast, celo, ca�a, pace, poceti, luc, racun � u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k, c: pjesnik > pjesnice, pjesnicki; peci (*pekti > peku) > pecem, pecen srce > srcan, srcanost; micati > micem, pomican u nekim sufiksima: -ac, -aca, -cica, -cic, -cina, -icast �

9. Suglasnik c Glas c nalazi se: u rijecima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv: celav, cuk, kci, kuca, moc, noc, voce, vreca � u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t i d: radost > rado�cu, ljut > ljuci, brat > braca kret(ati) > krecem, kreci, krecuci; krat(iti) > kracen, kracenje smed > smeckast, rid > rickast, omedak > omecka u nekim sufiksima: -ic, -oca, -aci, -ci ...

10. Suglasnik d� Glas d� nalazi se: u rijecima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv: srd�ba, d�udo, d�ip, d�us, pid�ama � Ali: naranca, narancast! u oblicima i izvedenicama prema osnovnom c: jednaciti, svjedociti, predociti + -ba > jednad�ba, svjedod�ba, predod�ba uc(iti) + -benik > ud�benik u sufiksu -d�ija: �e�ird�ija, galamd�ija, �aljivd�ija.

11. Suglasnik d Glas d nalazi se: u rijecima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv: andeo, cada, dak,evandelje, lada, leda, krada, smed � u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t: mlad > mladi, posuda > posude, grad > gradanin ...

12. VELIKO POCETNO SLOVO Velikim se pocetnim slovom pi�u: 1. prva rijec u recenici 2. rijeci iz pocasti 3. vlastita imena. Ostale se rijeci pi�u malim pocetnim slovom.

13. Rijeci iz pocasti Osim zamjenice Vi, Va�, Ti, Tvoj i njihovih oblika u izravnome pismenom obracanju, velikim slovom pi�emo i rijeci kojima se obracamo dr�avnim i crkvenim velikodostojnicima: Va�a Svetosti, Va�a Ekscelencijo ... Takoder i nazive poglavara dr�ava kada ih rabimo bez imena i prezimena (i posvojne pridjeve izvedene od njih): Predsjednik,Predsjednikov; Papa, Papin.

14. Vlastita imena Vlastita su imena imena (i imenice) koja se odnose na samo jedno bice, pojavu ili stvar, a ne za njih vi�e vrsta. Ona mogu biti jednoclana i vi�eclana.

17. RECENICNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI Recenicni znak ili razgodak (interpunkcija < interpungere � rastaviti, razluciti) onaj je znak u pisanome tekstu kojim se odjeljuju recenice i dijelovi recenice. U pisanome tekstu oni nadomje�taju govorna obilje�ja (naglasak, intonacija, pauza) kojima se rastavlja glasovni niz na smislene cjeline. Recenicni su znakovi: tocka, upitnik, usklicnik, zarez, tocka sa zarezom, dvotocje, trotocje, vi�etocje, crtica, kosa crtica, spojnica, navodnici, polunavodnici i zagrade. Pravopisni znak onaj je znak koji, bez obzira na recenicu, odreduje kako treba procitati ili razumjeti ono �to se pred njim nalazi. Tako brojku pred tockom treba citati kao redni broj. Time je tocka, osim recenicnoga, ujedno i pravopisni znak (neki recenicni znakovi slu�e i kao pravopisni).

18. Posebni su pravopisni znakovi: * zvjezdica, � izostavnik,< i > znakovi podrijetla, naglasni znakovi i znak za du�inu te neki drugi.

21. Dvotocje oznacuje stanku ili promjenu intonacije ispred upravnoga govora ili nabrajanja: Igrao je u mnogim klubovima: Dinamu, Realu, Interu i Manchesteru. Trotocje pokazuje da je tekst izostavljen ili nenaveden, da se prekida nabrajanje i sl.: Odlazili su znanci, prijatelji, rodbina � U toj slu�bi dolazi i vi�etocje. Zagrade jace odjeljuju dio teksta u njima od ostaloga dijela teksta. Tekst u zagradama obicno je dopunsko obja�njenje ili manje va�an od onoga izvan zagrada: Bili su to ljudi (kasnije smo se i uvjerili za�to) koji nam se od prve nisu svidjeli.

22. SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJECI U pisanome ostvaraju spojeva rijeci ili recenica rijeci se pi�u odvojeno � razdvojene bjelinama. Pri tome se i dijelovi izgovorne cjeline pi�u odvojeno: izgovor [neecemiga] � pisanje: nece mi ga ili ne ce mi ga.

23. Osnovno pravilo pri ostvaraju sastavljenoga pisanja mo�e biti: ako se isto znacenje mo�e izraziti svezom vec postojecih jedinica, bolje je ne uvoditi novu: Gledao je na druge s visoka. Gledao je na druge svisoka. Nova jedinica svisoka u drugoj recenici nije donijela nikakav novi obavijesni sadr�aj, a uvela je novu jedinicu. Zato je bolje rje�enje u prvoj recenici.

24. Kao slo�enice pi�u se: rijeci kojima se jedan ili oba dijela ne rabe samostalno:mo�da, neprestano, tobo�e, valjda, zgodimice (sastavnice se ne rabe samostalno) rijeci u kojima se jedna od sastavnica ne rabi uz drugu u obliku koji ima u slo�enici:oduvijek (prema od vijeka, ne rabi se spoj od uvijek), napose, pokraj rijeci u kojima se sastavljenim pisanjem dobiva novo znacenje:naokolo, usprkos, odoka, smjesta, zajedno, zapravo, zato.

25. RASTAVLJANJE RIJECI NA KRAJU RETKA Rijec se rastavlja na kraju retka kada se ne mo�e cijela ispisati u retku u kojemu jezapoceta. U tome se slucaju drugi dio rijeci prenosi u novi redak, a uz posljednje se slovo na kraju retka stavlja spojnica(-) prema pravilu rastavljanja rijeci na slogove. Treba razlikovati slo�enicu od spojeva rijeci.

27. PISANJE POSU�ENICA I STRANIH RIJECI U pisanju posudenica razlikujemo usvojenice (rijeci stranoga podrijetla prilagodene hrvatskomu jeziku) koje pi�emo kao sve hrvatske rijeci i tudice (neprilagodene strane rijeci). Razlicito se pi�u tudice koje nisu vlastita imena i tuda vlastita imena.

29. C ) Vrijeme ulaska tudice u hrvatski leksik takoder utjece na prilagodbu. Nekada se npr. romanski zavr�etak -�n (s dugim o) beziznimno prilagodavao sustavu kao-un: bataljun, milijun, limun, sapun, �pijun, Antun, Brijun(i), Kordun.U novije vrijeme takve posudenice ostaju sa -�n:balon, feljton, paviljon, telefon, vagon, �argon itd. D ) Kulturno-obavijesni razlozi ponekad uvjetuju pisanje posudenice premaizvornoj grafiji jezika davaoca, npr.medunarodni glazbeni nazivi:adagio, allegro, fortissimo, furioso, intermezzo; fr. grand-prix, restaurant, poste restante; tal. porto franco, pizza, paparazzo engl. rock and roll, hot line, bug, e-mail, puzzle, punk, techno, itd.

30. Postoje tudice koje se po opcemu pravilu pi�u prema izgovoru, a ne prema pisanju u jeziku davaocu: horor, fitnes-centar, fer-plej, d�ojstik, d�ins, ofsajd, laser, pa�ta, lazanje. Njih pisac mo�e, �eli li istaknuti strano podrijetlo rijeci, pisati i u izvornome obliku: horror, fair-play, jeans, itd.

31. U po�tanskome prometu, bibliografijama i knji�arstvu, u diplomatskim i gospodarskim odnosima te na zemljovidima strana se vlastita imena pi�u izvorno. Na zemljovidima se uz obvezni izvorni lik mogu napisati u zagradama i pohrvacena (hrvatskome jeziku prilagodena) imena: Roma (Rim), Wien (Bec); Warszawa (Var�ava) itd. Sklanjamo li strana vlastita imena ili od njih tvorimo pridjeve, uglavnom se na neizmijenjene strane osnove dodaju hrvatski oblicni ili tvorbeni sufiksi: N Chicago, G Chicaga, D Chicagu � pos. pridjev: Chicagov. �enska se imena s nultim nastavkom ne mijenjaju: Ines, Nives, Carmen ...

32. Pridjevi tvoreni nastavkom -ski pi�u se izvorno do tvorbenoga �ava ili u posve pohrvacenome obliku: newyor�ki i njujor�ki, washingtonski i va�ingtonski, itd. Ako su ti pridjevi nastali od osobnih imena, pi�u se samo po izgovornome obliku: mikelandelovski (< Michalangelo), �ekspir(ov)ski (< Shakespeare) itd.

33. KRATICE I ZNAKOVI Pravopis razvrstava kratice u stalne i prigodne. Stalne kratice nastaju po pravopisnim odredbama o pisanju kratica, dok prigodne stvara sam pisac pazeci da citatelj uvijek mo�e razumjeti puni oblik rijeci oznacene kraticom. Stalne se kratice dijele na: a) obicne kratice b) sastavljene (slo�ene) kratice. Obicne kratice Pi�u se malim slovima i s tockom na kraju koja je znakom kracenja rijeci.

35. Iznimno se bez tocke pi�u tradicijske i uobicajene kratice: don (lat. dominus � gospodin, titula kat. svecenika) fra � (lat. frater � brat, fratar) gda � gospoda gdica � gospodica.

36. Jedne se citaju kao samostalne rijeci [Hazu], a druge po imenima slova [Erha]. Vecina se takvih kratica, koje oblikom odgovaraju rijecima na�ega jezika, sklanja. Pade�ni nastavak odvaja se spojnicom od kratice i pisan je malim slovom: SAD, SAD-a, SAD-u, SAD-om � [Esade, Esadea, Esadeu, Esadeom �] 2. Kratice sastavljene od pocetnih slogova vi�eclanoga naziva. Ove skracenice imaju oblik vlastitoga imena i sklonidbu kao imenice: Nama � Narodni magazin, Name, Nami, Namu �

37. Znakovi Od kratica razlikujemo znakove. To su medunarodno prihvacene oznake mjernih jedinica, kemijskih elemenata, novcanih jedinica, imena dr�ava, strana svijeta, strucnih termina i slicni znakovi koji se pi�u bez tocke na kraju, a citaju se kao puna rijec.