150 likes | 400 Views
Srbija u doba carstva. Stefan Dečanski (1321-1331). Još za vreme vladavine kralja Milutina, za njegovog naslednika bio je predodredjen njegov sin Stefan, koji je imao titulu mladog kralja i upravljao je Zetom, nasledivši Jelenu Anžujsku
E N D
Stefan Dečanski (1321-1331) • Još za vreme vladavine kralja Milutina, za njegovog naslednika bio je predodredjen njegov sin Stefan, koji je imao titulu mladog kralja i upravljao je Zetom, nasledivši Jelenu Anžujsku • Podstaknut od vlastele, on je 1314.god. podigao pobunu protiv oca, koja je ugušena (jedna od kontroverzi srpske istorije-priča o “oslepljivanju” Stefana Dečanskog”) • Posle Milutinove smrti presto je nasledio Stefan Dečanski (vladao je od 1321-1331.god.), dobio je ime po zadužbini, manastiru Dečani
U vreme njegove vladavine pogoršali su se odnosi Srbije sa Bugarskom i Vizantijom • Stefan Dečanski umešao se u gradjanski rat u Vizantiji izmedju cara Andronika II i njegovog unuka Andronika III, na strani legitimnog cara • Kada je on svrgnut sa vlasti, novi car Andronik III je zajedno sa Bugarima pripremao napad na Srbiju • Do sukoba izmedju srpske i bugarske vojske došlo je 1330.god. u bici kod Velbužda • Bugarska vojska je pretrpela težak poraz a u bici je poginuo i bugarski car Mihajlo Šišman
Stefan Dečanski nije iskoristio ovu pobedu za dalje osvajanje, čime je bila razočarana krupna vlastela, koja se povezala sa njegovim sinom Dušanom • Početkom 1331.god. došlo je do pobune u kojoj je svrgnut Stefan Dečanski i na vlast je doveden Dušan
Stefan Dušan (kralj 1331-1346; car 1346-1355) • Na početku vladavine suočio se sa teškoćama, pre svega na zapadu, tako da je poluostrvo Pelješac i Ston prodao Dubrovniku, a morao je da prihvati gubitak Zahumlja, koje je osvojio bosanski ban Stepan II Kotromanić • Istočnu granicu države učvrstio je sklopivši brak sa sestrom bugarskog cara Jelenom • Tako su stvoreni uslovi za početak osvajačke politike, na račun oslabljenog Vizantijskog carstva
Na početku vladavine, Dušan je osvojio gradove Ohrid, Prilep, a pokušao je i opsadu Soluna, koja je bila odbijena. • Tada je sklopio mir sa Vizantijom, delom i zbog straha od madjarske opasnosti sa severa • Gradjanski rat u Vizantiji nakon 1341.god. omogućio mu je nastavak osvajanja, sklopivši privremeni savez sa vizantijskim velikašem Jovanom Kantakuzinom • U tom periodu Dušan je osvojio znatne teritorije u Makedoniji i Albaniji
Nakon osvajanja značajnog vizantijskog grada Sera, u jesen 1345.god. Dušan se proglasio za “cara Srba i Grka” • Proglašenje je bilo samo formalni čin, mnogo značajnije bilo je krunisanje, carsku krunu je vladaru mogao dati samo neko ko je u duhovnoj hijerarhiji u rangu cara (rimski papa ili patrijarh) • Uz pomoć Bugarske, tadašnji srpski arhiepiskop Joanikije proglašen je patrijarhom
Novopostavljeni srpski patrijarh Joanikije je na Uskrs, 16.aprila 1346.god. krunisao Stefana Dušana za cara u Skoplju • Teritorija njegove države je obuhvatala pored “starih srpskih zemalja” oblasti Makedonije, Albanije (osim grada Drača), Epir, Tesaliju i poluostrvo Halkidiki (osim grada Soluna)
Vizantija i vaseljenski patrijarh nikada nisu priznali Dušanovo carstvo, vaseljenski patrijarh je stavio anatemu na Dušana i srpsku crkvu • Dušan je državu podelio na stare srpske kraljevske zemlje, kojima je upravljao njegov sin Uroš kao savladar, sa titulom kralja i novoosvojene “carske” zemlje, kojima je lično upravljao car Dušan • Sve državne institucije bile su uredjene po vizantijskom modelu • Dušan je srpskoj vlasteli dodeljivao vizantijske dvorske titule: despota, sevastokratora i kesara
Car Dušan je doneo Zakonik • Zakonik je donet u Skoplju 1349.god. a proširen je u Seru 1354.god. • Gradjanski rat u Vizantiji imao je dalekosežne posledice • U borbi za vlast Jovan Kantakuzin je angažovao turske plaćenićke odrede • Turski plaćenici su 1352.god. porazili srpsko-bugarske odrede vizantijskog cara Jovana V • 1354.god. Turci su zauzeli Galipolje
Poraz kod Didimotike Dušan je shvatio ozbiljno i krenuo je u pripreme velikog vojnog pohoda protiv Turaka, medjutim u jeku priprema on je umro krajem 1355.god.