Sociologija uprave: kultura

1. Sociologija uprave: kultura

2. Kako se društva razlikuju? • Globalizacija i lokalizacija • Zapravo su varijable vanjske i neponovljive • Upravna kultura dio je društvene i dijeli

3. Reforme javne uprave Nema jednog modela (no single model) Nova javna uprava: privatizacija, delegacija, deregulacija, smanjivanje, koncentracija Pitanje koherentnosti društva, ekonomije i javne uprave Sličnost zabluda1950/60 – 1980/90

4. NAČELA: ZAKONI, PROPISI I PRAVILA U djelovanju nositeljijavnih dužnostitrebaju se ponašatitakoda ne ugrožavajuvjerodostojnostipovjerenjegrađana, dasavjesnoiodgovornoobnašaju dužnosti, tesu dužnipoštivatizakonskeidrugenormekojima se uređujuobavezeiodgovornostinjihovogposlaijavnefunkcijekojuobavljaju.

5. Kulturni iuniverzalizam Čim se pokuša objektivno i bez predrasuda usporediti kulture različitih društava, tada ustanovljavamo da su i sličnosti velike. U devetnaestom stoljeću to je znanstvenike navodilo na pomisao da postoji evolucija kultura, na naglašavanje vlastitih tradicija. Ne sasvim otvoreno, i u velikim teorijskim perspektivama (funkcionalizam i marksizam na primjer) prikrala se pretpostavka da su kulture slične ili da će biti iste.

6. Kulturni relativizam "Društvene znanosti danas nemaju prečeg zadatka no razmišljati o kulturnoj relativnosti. Na području sociologije i psihologije posljedice relativnosti presudno su važne ... Moderna i varljiva usmjerenost na neki cilj napravila je od činjenice društvene relativnosti ... doktrinu očajanja. relativnost je pokazala da se ne možemo osloniti na snove o stalnosti i idealnosti kao i da se ne smijemo zavarati principima (?) o nezavisnosti pojedinaca. Tvrdilo se da ako se odreknemo tih pričina život će biti prazna orahova ljuska. • R. Benedikt, Obrasci kulture, 1934

7. Što je kultura Još u vrijeme nastanka sociologije (1871) E.B. Tylor kulturu je odredio kao " složen sistem koji uključuje znanja, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, običaje i ostale sposobnosti koje čovjek stiče kao član društva." To je vrlo široko određenje pojma. Kultura uključuje jezik, oblačenje, navike hranjenja, stanovanja, te možda najvažnije i način mišljenja određenog drutva.

8. Što je kultura Svakodruštvoimaodređeniosobennačin života, u našojterminologiji, kulturu, kojaodređujeprihvatljiveizahtjevanenačine mišljenja, djelovanjaiosje}anja. Kultura, kako se tumači u sociološkomistraživanjuimamnogo šire značenje no u svakodnevnomgovoru. tehnikapranjazubi, desetbožjihzapovijedi, pravilabasebolailikriketailigraničara, postupkeizborapredsjednikailipremjeraili članacentralnogkomitetaistotakosudiokulturekaoizadnjaknjigaavangardnepoezije, BethovnovasimfonijailiknjigaConfuciusa. • E.Chinoy, Dru{tvoikultura, 1954

9. Što je kultura Kluckhorn je formuliraovaænorazlikovanjedvajuaspekatakulture: implicitnuieksplicitnu. Implicitnakulturaobuhvaća spoznaje, vjerovanja, stavove, vrijednosti, vještine, modeleponašanja, norme, kojesuorijentacija u pona{anjuljudi. Ona je- dobar je izrazMalinowskog - svijetideja. Eksplicitnukulturučinematerijalniproizvodi, izravnoividljivoponašanje, institucijaiumjetničkihdjela. Izradazgradainačin organizacijestanovanja, instituciješkolovanjailisuđenjadiosumaterijalnekulture.

10. Kultura: norme i institucije Kultura je oprečna strukturi i institucijama. Institucije i društvena struktura uloga nalaze se uklopljene i povezane kulturom. Naravno i one su dijelovi kulture, no kultura se to pojavljuje kao onaj cement koji strukture čini cjelinom. I teorija društvene akcije kulturu odvaja od društva, vidi kulturu prvenstveno kao sustav koji vrši uloge integracije i održanja obrazaca ponašanja. To se može reći i jednostavnije: društveni sistemi trebaju kulturu kao samostalnu i cjelovitu okolinu. Kultura one zadatke, norme i vrijednosti koje su odgovor društva na potrebe, povezuje u cjelinu, daje uvjerljivost vrijednostima i normama. Zamislite neku društvenu ulogu: kuhar se ponaša prema onom što su pravila njegove uloge, uči i zna pripremanje hrane, odabir sirovina, pere ruke i održava čistoću, prima pritužbe na hranu, hvali svoja jela. Jeste li primijetili da se veći dio tih normi izvodi iz općeg shvaćanja kulture? Ne zahtjevi njegovog poslodavca, ne natpisi na konzervama, već ukupni cjeloviti obrazac društvenih normi koji se tiču kuhanja i serviranja hrane utje~e na njegovu ulogu.

11. Što je kultura Znanje, vrijednosti, norme, vjerovanja, običaji, način života …. • Kultura je cjelina • Kulture su koherentne • Odražavaju temeljne vrijednosti Sve je to sporno

12. Kultura nije cjelina Subkulturne razlike treba smatrati normalnima, ne treba ih prezirati i bojati se različitosti. Pravo na kulturnu različitost tečevina je baš razvijene demokratske kulture. Samo mala i jednostavna društva mogu biti kulturno jedinstvena (uniformna). Industrijska i moderna društva raznovrsnost dr`e svojim glavnim obilježjem, uključuju i daju prostora različitim subkulturama, skupinama s jačom ili slabijom vezom s vladaju}om kulturom.

13. Kultura nije koherentna Kona~no kulturanijestati~an inepromjenjivsistem. Ljudi su istvoremeno stvaratelji kulture i bivaju stvarani kulturom uklapaju}i se u norme koje dru{tvo tra`i. Kultura je rezultat ljudskog me|udjelovanja. prije svega kulturni obrasci prenose se s generacije na generaciju, nastoje zadr`ati u onom obliku koji dru{tvu daje identitet o osje}aj povezanosti u cjelinu

14. Politička kultura Politička kultura je skup vrijednosti, vjerovanja i osjećaja koje tvore poredak i daju smislenost političkom procesu i koje ga kulturalno legitimiraju. Politička kultura sadrži podjednako političke ideale i norme prema kojima stvarno djeluje politički sistem. Politička kultura agregira psihološke i subjektivne elemente povijesti političkog sistema i životna iskustva kolektivnog djelovanja i pojedinačnog života.

15. Upravna kultura Kulture, osobne ili kolektivne, tiči se zajedničkih vrijednosti, neformalne organizacijske strukture i habitualiziranih načina djelovanja. Poželjne: radišnost, submisivnost, točnost Nepoželjne: korupcija, nepotizam, “red tape”

16. Podcjenjivanje etike Tri razloga podcjenjivanja: • Ukupno društvo ne priznaje etiku • Vladajućima je nedostatak etike koristan • Etika nije rehnička norma već načelo

17. Nolan:The Seven Principles of Public Life The Committee on Standards in Public Life was established by the then Prime Minister in October 1994, under the Chairmanship of Lord Nolan, to consider standards of conduct in various areas of public life, and to make recommendations. Selflessness Holders of public office should act solely in terms of the public interest. They should not do so in order to gain financial or other material benefits for themselves, their family, or their friends. Integrity Holders of public office should not place themselves under any financial or other obligation to outside individuals or organizations that might seek to influence them in the performance of their official duties. Objectivity In carrying out public business, including making public appointments, awarding contracts, or recommending individuals for rewards and benefits, holders of public office should make choices on merit. Accountability Holders of public office are accountable for their decisions and actions to the public and must submit themselves to whatever scrutiny is appropriate to their office. Openness Holders of public office should be as open as possible about all the decisions and actions that they take. They should give reasons for their decisions and restrict information only when the wider public interest clearly demands. Honesty Holders of public office have a duty to declare any private interests relating to their public duties and to take steps to resolve any conflicts arising in a way that protects the public interest. Leadership Holders of public office should promote and support these principles by leadership and example.

18. Kultura rada u upravi • Serve the Public Interest: Exercise discretionary authority to promote the public interest. Assist citizens in their dealings with government. Be prepared to make decisions that may not be popular. • Respect the Constitution and the Law:: respect, support, and study government constitutions and laws that define responsibilities of public agencies, employees, and all citizens. Understand and apply legislation and regulations rele-vant to their professional role. Work to improve and change laws and policies that are counter-productive or obsolete. Promote constitutional principles of equality, fairness, representativeness, responsiveness and due process in protecting citizens' rights. • Personal Integrity:Demonstrate the highest standards in all activities to inspire public confidence and trust in public service. ASPA members are committed to:Maintain truthfulness and honesty and to not compromise them for advancement, honor, or personal gain. Respect superiors, subordinates, colleagues and the public. Take responsibility for their own errors. Conduct official acts without partisanship. • Promote Ethical Organizations: Strengthen organizational capabilities to apply ethics, efficiency and effectiveness in serving the public. ASPA members are committed to: Enhance organizational capacity for open communication, creativity, and dedication.Subordinate institutional loyalties to the public good. • Strengthen individual capabilities and encourage the professional development of others. ASPA members are committed to: Provide support and encouragement to upgrade competence. Accept as a personal duty the responsibility to keep up to date on emerging issues and potential problems.