Sociologija se m ože definirati kao znanstveno proučavanje društvenog ponašanja.

1. Sociologija se može definirati kao znanstveno proučavanje društvenog ponašanja. Odnos sociologije i drugih društvenih znanosti: Sociologija i historija. Historija se bavi prvenstveno onime što se zbilo u prošlosti. Ona proučava neponovljive dogadjaje u njihovoj jedinstvnost. Sociologija traži općenitosti koje se ponavljaju u historijskim zbivanjima.

2. Sociologija i antropologija • a.)antropologija proučava jednostavna, pred-pismena, ne-zapadna društva(sa trendom moderne antropologije da ispituje moderne zajednice). • b.)Sociologija nasuprot tome je orijentirana pretežno na moderna industrijska i post-industrijska društva. 2.a.) antropologija studira zajednice u totalitetu – ukupne socijalne i kulturne karakteristike. (Ona analizira sve aspekte kao što za moderno društvo rade ekonomist, politolog, lingvist, psiholog, sociolog i t.d.) • b.) zbog veličine i kompleksnosti modernog društva sociolog obično studira aspekte društva. (ne „Hrvatsko društvo“ nego porodicu, politički sistem, itd)

3. Sociologija Predmet: Sociologija Prof. dr. Dusko Sekulic

4. 3.a.) antropologija se sluzi metodom promatranja pošto je njen predmet takav da ga istraživač može obuhvatiti u „cjelini“. • b.) Sociolozi koriste veći repertoar metoda (uključujuci i promatranje kada rade sa malim grupama) Sociologija i psihologija • Psihologija se bavi pojedincem, sa onim što se zbiva u pojedinčevoj svijesti. Sociologija se bavi prvenstveno onim sto se zbiva medju pojedincima. • Granična disciplina je socijalna psihologija.

5. Sociologija i politička znanost • Politička znanost proučava političke institucije, posebno državu i upravljanje (kao na primjer: stvaranje političkih stranaka i njihovu organizaciju, izbore itd.) • Sociologija proučava političko ponašanje u društvenom kontekstu. Kako su političke institucije i ponašanje povezane sa društvenim kontekstom, kakva je veza sa ekonomskim, društvenim, vojnim institucijama.

6. Sociologija i ekonomija Ekonomija proučava proizvodnju, distribuciju i potrošnju dobara i usluga. Jednom riječju alokaciju resursa. • Kao i političko ponašanje, ekonomsko ponašanje je „podgrupa“ društvenog ponašanje pa sociologija proučava kako ekonomske institucije utječu (ili su pod utjecajem) političkih institucija, strukture obitelji, vrijednosnog sistema i td. Ekonomisti studiraju komercijalnu razmjenu , sociolozi razmjenu kao dio ljudske interakcije (uključujući i „razmjenu“ nematerijalnih „dobara“ kao ljubavi, emocija). • Sve društvene znanosti proučavaju isti predmet – ljudsko ponašanje sa različitih aspekata.

7. SOCIOLOGIJA I PRAVO Pravo pripada (kao i medicina, politika, glazba i govorništvo) u područje praktičnih znanja. U starom Rimu to je “umijeće dobrog i pravičnog” Pravo je danas osobita društvena tehnika čiji je smisao • Održanje mira i sigurnosti • Postizanje zajedničkih ciljeva kao napretka i blagostanja • Instrument za razrješavanje interesnih sukoba a oslanja se u provedbi na državni (i transdržavni) aparat.

8. U razvoju zapadnih civilizacija pravo se odvaja od morala, vjere i politike te postaje svojevrstan oblik društvenog znanja koji pretendira da je zasnovan na utemeljenim verificiranim istinama. Drugim riječima pravo ima aspekte znanosti iako nije znanost u klasično smislu. Višedimenzionalnost pravne znanosti • Pravo se može promatrati sa stanovišta vrijednosti kao društvenih ideala. Tu se pravna znanost dodiruje s političkom i moralnom filozofijom. • Normativni aspekt. Norme sadrže društveno priznate zahtjeve i očekivanja koji se u moderno doba pojavljuju u tekstovima- zakonima. Normativni pristup je istraživanje značenja u logičko-jezičkom smislu

9. Dva tipa analize Istraživanje teksta kao autoritativne poruke čiji se smisao otkriva u samom tekstu (egzegeza) Sagledavanje teksta u širem društvenom okruženju (kontekst) c) Treća dimenzija je usmjerenost na činjenice. Činjenice važne za pravo odnose se na pravne subjekte i pravna dobra koja zajedno s obvezama i ovlastima pripadaju u pravno konstruirane društvene odnose. Tako se činjenica društvenog života pretvaraju u pravne odnose. Prema tome tri velike dimenzije prava : Vrijednosti, norme i činjenice

10. Rehbinderova sistematizacija pravne znanosti 1. Pravna filozofija ili aksiologija bavi se vrijednostima i pravom 2. Pravna dogmatika (glavna metoda proučavanja prava). U tom se pristupu pravo sagledava s obzirom na normativne sadržaje pravnih tekstova – zakoni, presude ili odluke izvršne vlasti. Za ustavnog suca i zakonodavca važni su ideali poretka (vrijednosti) kao pravednost, sloboda. Zakonodavac, ali i neke sfere egzekutive, uprava moraju uzimati u obzir društveni kontekst i interesne konfiguracije. Kategorije općeg ili javnog dobra, javnog interesa uspostavljaju vezu prava i drugih sistema. Stvaranje i primjena prava dotiče se politike društvenih preferencija (pravna politika). Tu se pojavljuje veza između prava i drugih društvenih znanosti prvenstveno sociologije.

11. Predmet sociologije pava su društveni kontekst prava i istraživanje djelotvornosti normativnih konstrukcija. • Empirijska sociologija prava: • 1) odnos prava i društva (odnos socijalne stratifikacije i pravosuđa, uzroci koji uvjetuju donošenje pravnih normi, usklađenost prava i drugih oblika društvenog ponašanja) • 2) ispitivanje djelotvornosti prava i učinaka prava kao instrumenta politike i društvenih promjena • 3) istraživanje pravne kulture, tj. stavova i mnijenja o pravu • 4) ispitivanje pravnih zanimanja kao društvenih uloga, učinka socijalizacije i ovisnosti o društvenom okruženju, posebno sudaca i odvjetnika. • 5) način donošenja pravnih odluka (mikrosociologija prava) • Odluke porote, priprema suđenja, odnos stranaka, pregovaranje u pravosuđu, društvena i obiteljska sredina aktera u pravosuđu

12. SOCIOLOŠKA IMAGINACIJA (C.W.Mills) Razumijevanje kako vlastiti položaj odražava šire socijalne i historijske procese. Sociološka imaginacija je teoretski koncept, heurističko sredstvo i obećanje. Obećanje koje omogućava pojedincu da razumije vlastiti položaj unutar šireg socijalnog i historijskog konteksta. Prva rečenica glasi “Kada je u pitanju njihov lični život, ljudi su danas često pod utiskom da upadaju iz jedne zamke u drugu” Obećanje sociološke imaginacije je razumijevanje prirode tih zamki i utvrđivanje jesu li one po prirodi “privatne” ili njihov uzrok leži u širim historijskim i socijalnim snagama i procesima. Neki naši problemi ovise o nama samima a neki jednostavno reflektiraju šire društvene procese.

13. Primjer : nezasposlenost Ako je jedna osoba nezaposlena onda je to privatna stvar. Ako je stopa nezaposlenosti visoka onda to postaje javna stvar i prestaje biti lična. Onda nezaposlenost ne smijemo više razumjeti kao lični problem lijenosti, neobrazovanosti, nesnalažljivosti nego kao problem deindustrijalizacije, globalizacije, promjena profesionalne strukture i t.d. Prema tome lično iskustvo –nezaposlenost- vezujemo uz šire socijalne i historijske procese- deindustrijalizaciju, privatizaciju, nefunkcioniranje države i t.d. Umjesto da se pojedinac krivi za vlastiti položaj treba razumjeti kontekst koji ga je doveo u taj položaj

14. SOCIJALNE ČINJENICE • Samoubojstvo je individualni čin. Ipak stope samoubojstva se razlikuju po teritorijima ili pojedinim socijalnim grupama. • Prema tome samoubojstvo nije objašnjivo samo individualnom motivacijama nego i nekim strukturalnim faktorima (socijalnom integracijom). • Durkheim: socijalne činjenice se sastoje od djelovanja, mišljenja i osjećanja koja su vanjska u odnosu na pojedinca, a imaju snagu prisile pomoću koje kontroliraju individualna ponašanja.

15. METODOLOŠKI INDIVIDUALIZAM • Ljudi ipak nisu automati i njihovo ponašanje ne može se do kraja predvidjeti. Da bismo do kraja objasnili ljudsko ponašanje moramo ga razumjeti – kako i zašto ljudi prave odlučuje, zašto biraju A a ne B. • Neki principi metodološkog individualizma • Propozicija racionalnog izbora. • Kada se suočavaju sa izborom ljudi izabiru ono što je najracionalnije (ili najrazumnije) tj. ono što će im donijeti najviše koristi. Preciznije: Unutar ograničenja informiranosti i raspoloživih alternative, vođeni svojim preferencijama i talentima, ljudi nastoje maksimalizirati “korist”.