190 likes | 358 Views
CARDS PROJE K T TC – TR ENING „ Zajednica-kao-metoda ”. Piotr Jabłoński Direktor Nacionalnog Ureda za prevenciju zlouporabe droga Zagreb, 10.-11. prosinac 2007. Zajednica-kao-metoda.
E N D
CARDS PROJEKT TC – TRENING„Zajednica-kao-metoda” Piotr Jabłoński Direktor Nacionalnog Ureda za prevenciju zlouporabe droga Zagreb, 10.-11. prosinac 2007.
Zajednica-kao-metoda • Ono što razlikuje terapijsku zajednicu od ostalih pristupa liječenju je uporaba zajednice kao primarne metode liječenja koje dovodi do pozitivnih prodruštvenih i psiholoških promjena kod pojedinaca (pristup zajednica-kao-metoda).
Glavni elementi pristupa Zajednica-kao-metoda uključuju • Dnevni režim i društveni milje TZ-a su osmišljeni tako da olakšaju emocionalno liječenje, društveno učenje i promjene u načinima ponašanja te vlastiti identitet. • Svi članovi zajednice (zaposlenici i korisnici) stvaraju okruženje društva koje uči. • Korisnici TZa proživljavaju atmosferu podrške u obitelji koja im dozvoljava da se emocionalno izljieče i da promijene svoj način života i vlastiti identitet. • Oporavak se događa putem interakcija s drugim korisnicima i procesom učenja putem samo-pomoći i međusobne samo-pomoći.
Zajednica-kao-metoda • Termin “terapijska zajednica” sadrži konotacije o zajednici koja može otkloniti, obnoviti ili izliječiti. Značajna razlika između terapijskih zajednica i ostalih tretmana i zajednica je uporaba zajednice kao metode za mijenjanje cijele osobe.
B) Metoda se odnosi na aktivnosti, strategije, materijale, procedure i tehnike koje se upotrebljavaju kako bi se postigao željeni cilj. Najvažniji cilj u terapijskoj zajednici je održati potpuno sudjelovanje pojedinca u društvenoj zajednici.
C) Sudjelovanje je najopsežnije mjerilo promjene pojedinca. Zajednica-kaometoda znači da članstvo u njoj samo po sebi određuje očekivanja ili standarde sudjelovanja i korištenja zajednice. Ona ocjenjuje kako pojedinci postižu ta očekivanja i kako na njih reagiraju, putem strategija koje promiču stalno sudjelovanje.
D) Zajednica-kao-metoda je opisana u smislu četiri povezane komponente: kontekst zajednice, očekivanja zajednice, ocjenjivanje zajednice, odgovori zajednice.
E) Zajednica-kao-metoda znači podučavanje pojedinca da koristi kontekst života u zajednici kako bi naučio o sebi. Idejaživota u zajednici osmišljen je kako bi stvorio terapijske i obrazovne promjene kod pojedinačnih sudionika: a svi sudionici su posrednici u tim promjenama. Kontekst, njihove aktivnosti, ljudi i učenja su organizirani u devet elemenata.
Osam temeljnih koncepataZajednice-kao-metode • Uloge članova • Stalni feedback od ostalih korisnika i zaposlenika • Uzori • Prijateljski i zdravi ‘obiteljski’ odnosi • Zajedničko učenje • Internalizacija TZ kulture i jezika • Hijerarhijska radna struktura i komunikacijski sistem • Otvorena komunikacija i osobno razotkrivanje
Očekivanja zajednice • Očekivanja zajednice: Implicitni i eksplicitni zahtjevi usmjereni prema pojedincu na temelju članstva, koji se odnose na standarde ponašanja i sudjelovanja.
Provedba • Kako članovi prolaze kroz program, očekivanja zajednice rastu u odnosu na djelovanje i stavove pojedinca prema svim aktivnostima. Očekuje se da su njihov fokus i napori maksimalni i stalni u pogledu različitih uloga i dužnosti, u poslu, grupama, na sastancima, seminarima i rekreaciji.
Odgovornost • Kako korisnici prolaze kroz program, zajednica od njih očekuje da povećaju djelokrug svojih odgovornosti i da budu sve odgovorniji. Korisnici u početku preuzimaju odgovornost samo za sebe a na kraju se spektar odgovornstiširi na cijelu zajednicu.
Samo-pregled • Kako korisnici prolaze kroz program, zajednica od njih očekuje povećanje samo-procjene. To je očito kroz njihovu samosvijest i samo-razotkrivanje poštujući pitanja osobne promjene. Njihovo se žarište pomiče s identifikacije ostalih korisnika (tj. vanjskih) o njihovom ponašanju, prema stavovima i emocionalnim problemima na probleme samo-identifikacije, a time i na aktivno bavljenje istima.
Autonomija • Kako korisnici prolaze kroz program, zajednica od njih očekuje promjene u svim gore navedenim područjima kako bi se razvijali što manje oviseći o drugima. Autonomija je očita kada pojedinci iniciraju promjene u svim područjima ne oviseći o drugima. Zahtijevajući manje potpore ili kritike od ostalih korisnika ostvaruju svoje uloge i zadatake, traže i preuzimaju veću odgovornost i dužnost u zajednici, slobodno se uključuju u iskrena osobna razotkrivanja i bude svijesti o samome sebi, te samo-ispravljanju.
Ocjenjivanje zajednice • Tokom liječenja, ostali korisnici i zaposlenici kontinuirano ocjenjuju da li i kako članovi postižu očekivanja sudjelovanja i potrebe zajednice. • Postižu li korisnici očekivane rezulate, ocjenjuje se putem tri opće strategije: izloženost, testiranje i izazov. • Ove strategije se koriste tokom cijelog liječenja mada se testiranje i izazovi više koriste krajem tretmana.
Strategije izloženosti ocjenjuju jesu li korisnici podložni učenju i korištenju zajednice kao izvora znanja. Strategije testiranja ocjenjuju mogu li korisnici u početku koristiti alate zajednice bez uputa ili podsjetnika. • Strategije izazova postavljaju korisnike u nove ili nepoznate situacije koje nisu direktno povezane s njihovim sposobnostima, prijašnjim iskustvima ili osobnim vrlinama.
Odaziv zajednice • Odaziv zajednice na ocjenjivanje pojedinaca sastoji se od raznih reakcija, odluka i strategija korištenih za promoviranje stalnog sudjelovanja i pravilne uporabe zajednice. • Odaziv zajednice se mijenja tokom vremena, u skladu s promjenom očekivanja u pogledu korisnikovog stupnja liječenja. Općenito, odaziv zajednice tokom ranijih stupnjeva liječenja novog korisnika je liberalniji i fleksibilnij. • Ocjenjivanje zajednice i njeni odgovori su u skladu s očekivanjima zajednice u pogledu djelovanja, odgovornosti, samo-pregleda i autonomije tijekom svakog stupnja liječenja.
Zaključak • Zajednica kao liječnički pristup je predstavljena u smislu učenja, ozdravljenja i kulturnih elemenata. Ovi elementi su preformulirani u metode koje se sastoje od četiri komponente zajednice: konteksta, očekivanja, ocjenjivanja i odgovora. • Osnovna pretpostavka koja se nalazi u temeljima zajednice-kao-metode je da pojedinci dobiju maksimalan terapijski i obrazovni učinaku suočavanju s očekivanjima zajednice za sudjelovanje u njoj, te pri korištenju konteksta zajednice kako bi se promijenili.
Bibliografija • George De Leon „The Therapeutic Community Theory, Model and Method”, Springer P.C., 2000 • Therapeutic Community Curriculum Trainer’s manual, U.S. Department of Health and Human Servises, DHHS Publication, 2006