970 likes | 2.27k Views
Stres i sagorijevanje u nastavničkim zanimanjima. STRES. različite definicije stresa poremećaj psihofizičke ravnoteže organizma Lazarus: stres je stanje u kojem pojedinac ne može ispuniti prekomjerne zahtjeve koje okolina na njega postavlja. Podjela stresa.
E N D
STRES • različite definicije stresa • poremećaj psihofizičke ravnoteže organizma • Lazarus: stres je stanje u kojem pojedinac ne može ispuniti prekomjerne zahtjeve koje okolina na njega postavlja
Podjela stresa • Fiziološki stres (opterećenje organa i tjelesnih sustava) • Psihološki stres (kognitivni proces i emocionalno stanje) • Socijalni stres (socijalna situacija)
STRESORI • AKUTNI uzrokovani naglim promjenama u okolini koje dovode do isto naglih promjena u organizmu • KRONIČNI uzrokovani trajnom neugodnom situacijom u kojoj se pojedinac nalazi duže vrijeme bez mogućnosti izlaska iz situacije koja stres izaziva
SUOČAVANJE SA STRESOM – strategije suočavanja problemu usmjereno suočavanje– (traženje informacija, planiranje, poduzimanje akcija, usmjeravanje na pozitivne aspekte situacije). emocijama usmjereno suočavanje– (traženje socijalne podrške; otvoreno iskazivanje emocija). izbjegavanje – (negiranje, bjeg u maštu, ponašajno izbjegavanje, mentalno ili ponašajno dezangažiranje).
ŠTO JE SAGORIJEVANJE NA POSLU? • Stanje psihičke, fizičke ili psihofizičke iscrpljenosti uzrokovane pretjeranim i prolongiranim stresom • Maslach, 1996.; 2003
ZAŠTO JE VAŽNO BAVITI SE SINDROMOM SAGORIJEVANJA? • važan društveni i profesionalni fenomen čije se posljedice odražavaju na radnu učinkovitost pojedinca, a time i šireg radnog / društvenog okružja
negativni stavovi, distanca i ravnodušnost prema cjelokupnom radnom ozračju stalni umor, povećana razdražljivost, nedostatak entuzijazma za obavljanje posla nezadovoljstvo vlastitom uspješnoću budući da izostaju učinci truda i očekivano priznanje za rad.
TKO JE IZLOŽEN SAGORIJEVANJU? • oni profesionalci čiji posao uz svakodnevnu interpersonalnu interakciju uključuje i visoku razinu odgovornosti: • ZDRAVSTVENI DJELATNICI • POLICIJSKI DJELATNICI • UPRAVLJAČKE FUNKCIJE (POLITIČKE I MANAGERSKE) • SOCIJALNI RADNICI • NASTAVNICI I ODGAJATELJI • ..................
4 faze sindroma sagorijevanja u pomažućim profesijama: • početni entuzijazam kojeg karakteriziraju nerealna očekivanja i samoulaganja pomagača, uz visok stupanj energije i dobrih postignuća • faza stagnacije u kojem pomagaču postaje jasno da posao nije onakav kakvim ga je zamišljao – SUDAR S REALNOŠĆU: • javlja se tjelesni i psihički umor • pesimizam • početno nezadovoljstvo poslom • osjećaj dosade
faza izolacije - emocionalno povlačenje, izbjegavanje kontakata s kolegama, depresivnost, negativizam, ljutnja i neprijateljstvo, tjelesne poteškoće (kronični umor, nesanica, glavobolje, alergije i sl.) apatija i gubitak životnih interesa javljaju se kao stanje kronične frustracije i potpunog gubitka interesa; simptomi koji karakteriziraju ovu fazu su: gubitak samopouzdanja, cinizam, ozbiljne emocionalne poteškoće, nesposobnost komunikacije i suradnje s kolegama te narušeni međuljudski odnosi.
PREDISPOZICIJA ZA SAGORIJEVANJE • osoba pokušva podjednako riješiti sve probleme i zadatke bez prethodno postavljenih prioritetnih ciljeva • osoba ne zna što se očekuje od nje osim da bude dobar djelatnik, ali ne zna kako • osoba koja ne zna reći ne i pretrpava se obvezama koje ne može kontrolirati
Nepovoljni osobni činitelji • Jedan od glavnih uzroka sagorijevanju su psihičke osobine pojedinca pri čemu su najizloženiji pojedinci s: • Povišenim neuroticizmom • Pretjerano odgovorni i samokritični • Pretjerano ambiciozni • Sniženom tolerancijom na frustracije
glavobolje kožne iritacije učestale infekcije umor razdražljivost depresivnost apatija otuđenost zabrinutost noćne more negativnost impulzivno reagiranje neodlučnost pijenje i pušenje nesanica nemir promjene u apetitu sklonost nezgodama
“Nauči kontrolirati stres prije no što on preuzme kontrolu nad tobom” Janine Latus Musick
Istraživanjapokazuju da su neki od najučestalijih profesionalnih stresora: • neprimjereno ponašanjeučenika • problemi s disciplinom u razredu • obavljanje administrativnih poslova, • nedostatak profesionalnog priznanja, • odnosi s kolegama, učenicima i roditeljima • loširadni uvjeti • negativan stav učenika prema učenju • (Bradfi eld i Jones, 1985; Harti sur., 1995; Hodge i sur., 1994; Kokkinos, 2007; Montalvo i sur., 1995; Travers iCooper, 1993).
odabir strategije suočavanja sastresom kod nastavnika moderira efekte profesionalnog stresa na njihovu dobrobitpri čemu neučinkovite strategije suočavanja sa stresom s vremenom mogu rezultiratičak i sagorijevanjem na poslu (Borg i Riding, 1991; Chan, 1998). dobrobit nastavnika profesionalni stres strategije suočavanja
korištenje izravnih strategija suočavanja usmjerenih na problem, kao što su traženje potpore od suradnika i uprave škole ili aktivno rješavanje problema, pozitivno djeluje na ublažavanje stresa (Betoret, 2009; Howard i Johnson, 2002; Rudow, 1999; Sarros i Sarros, 1992; Seidman i Zager, 1991).
Seidman i Zager (1986.; 1991.) – model sagorijevanja na poslu koji se temelji na izvorima stresa specifičnima zanastavničku profesiju: neefikasno suočavanje sa stresorima na poslu, nezadovoljstvoposlom, nedostatak administrativne potpore negativni stavovi premaučenicima.
suvremeni pristupi proučavanju ovogfenomena sve se više usmjeravaju na koncepte suprotne sagorijevanju, kao što jepredanost poslu koju obilježavaju pozitivni stavovi prema radu i učenicima(Maslach, 2003.). Maslach (2003.) ističe praktičnu vrijednost takve promjene upoimanju nastavničkog stresa jer je poduzimanje intervencija usmjerenih naosvješćivanje predanosti poslu učinkovitije od intervencija koje se temelje naublažavanju stresa i prevenciji sagorijevanja.
POSLJEDICE Dugoročna izloženost stresu i nezadovoljstvo poslom kod nekih nastavnikamože rezultirati i napuštanjem nastavničkog posla. Oni nastavnici koji, iakonezadovoljni svojim poslom, ipak ostanu u struci, često svoj posao neobavljaju kvalitetno jer se nedovoljno pripremaju za nastavu, a za potrebeučenika nemaju dovoljno razumijevanja što može bitno utjecati na odnoseizmeđu nastavnika i učenika te sprječavati učenički napredak (Farber, 1991.).
Macdonald (1995., prema Wilhelm i sur., 2000.), utvrdio je da oninastavnici koji ostave svoj posao to uglavnom čine tijekom prvih pet godinaradnog iskustva, najčešće zbog male plaće i slabe mogućnosti napredovanja tepoteškoća u odnosima s učenicima. trend napuštanja nastavničkog poslakarakterističan je za visoko razvijene zemlje, gdje prema nekim podacima čak25-40% nastavnika početnika napušta svoj posao (Ewing i Smith, 2003., premaPillay i sur., 2005.)
mlađi nastavnici doživljavajuveću emocionalnu iscrpljenost u odnosu na starije (nerealna očekivanja od nastavničke profesije) sagorijevanje je više izraženo kod mlađihnastavnika, početnika u svom zanimanju (Goddard i O'Brien, 2003.; Maslach,2003.; Sarros i Sarros, 1992.).
Rezultati istraživanja (Jukić, Koludrović, Reić Ercegovac, 2009) učitelji razredne nastave značajno zadovoljniji u odnosu na predmetne nastavnike i srednjoškolske nastavnike osim u skupni sudionika s najduljim radnim iskustvom gdje nisudobivene značajne razlike dob učenika i vrsta škole, premda različiti, ne doprinoserazlikama u nezadovoljstvu odabranim zanimanjemizmeđu predmetnih i srednjoškolskih nastavnika
učitelji razredne nastave imaju pozitivnijistav prema učenicima u odnosu na učitelje predmetne nastave i srednjoškolskenastavnike sudionici s duljim radnim iskustvom imaju ponešto pozitivniji stav premaučenicima učitelji i nastavnici koji suzadovoljniji poslom doživljavaju manju razinu sagorijevanja na poslu sobzirom na percipiranu podršku uprave, suočavanje sa stresorima na poslu kaoi s obzirom na stavove prema učenicima.
Za kraj.... Početak brige za sebe počinje sviješću o odgovornosti za vlastito mentalno i fizičko zdravlje Prepoznati stresogene okolnosti i odabrati adekvatan način suočavanja Podizanje vlastite kompetencije i znanja Komuniciranje o problemu Postavljanje vlastitih granica Ublažavanje posljedica djelovanja stresora