Socijalni koncept i kontekst zdravlja

Po tekstu sa weba nepoznatog autora Mirjana Ilic Humani Banat Socijalni koncept i kontekst zdravlja

Posebna sociologija - sociologija medicine u savremenoj sociološkoj misli beležimo inflaciju specijalnih, posebnih sociologija sociologija sporta, sociologija mode, sociologija filma... nedostaje bilo kakvo opšte slaganje u pogledu područja/domene i fenomena koje sociologija treba njegovati ako, međutim, neko područje ili domena društvenog života treba biti u žiži interesa savremene sociologije onda je to sigurno zdravlje, bolest, medicina, odnosno institucije zdravstvene zaštite

Kako biomedicinske nauke percipiraju i određuju stvarnu vrednost socijalnih nauka? važnost socijalnih dimenzija zdravlja i bolesti je davno uočena (Hipokrat,4.st. p. n. e.; Paracelzus,16.st...)‏ uprkos tome, sadašnji pokušaji integracije socijalnih u domenu biomedicinskih nauka nailazi na teškoće i otpore biomedicinske nauke zdravlje/bolest i dalje primarno proučavaju kao fiziološki i individualni fenomen - socijalnim faktorima pridaje se sekundarni značaj

Neke (novije) činjenice koje govore u prilog integraciji socijalnih i prirodnih znanosti uz pomoć novih tehnologija, telo se “modifikuje”,“nadvladavajući “obzorje krvi i mesa” nove tehnologije dovode do “rastakanja organskoga” telo se tehnološki dorađuje i sređuje prema postojećim kulturalnim zahtjevima - u svakom slučaju, ne može se tvrditi da je organsko “netaknuto”, “prirodno” (Featherstone,2001.)‏ ako telo postaje podloga kojoj tehnologija služi kao “dodatan organ”(Baudrillard,2001.), onda više (ako je to ikada i bila) granica između “prirodnog” i “umjetnog” nije tako jednosmerna (kiborg ili čovjek stroj – ugradnjom strojnih implantanata nastoji se maksimizirati ljudska telesna potencija; kibernetika, grč. kiberbao ili kibernetes – kormilariti, kormilo)

Prešutna uvjerenja o odvojenosti sociološke i prirodne znanosti: nesumjerljivost njihovih metodologija Socijalne nauke koriste: kvalitativne i neeksperimentalne metode interpretativni relativizam ideološki se razvrstavaju Prirodne naukekoriste: sistemsko i strogo eksperimentiranje vode se logikom/načelom primijenjivosti vrijednosno/aksiološki su neutralne ne čine ništa bez dokaza odnosno, bez pretpostavki objektivne i metodske prirode

Zahtev za integracijom socijalnih i biomedicinskih nauka zahtev/potreba za integracijom socijalnih i prirodnih naukačesto se retorički ističe ali se rijetko ostvaruje jedan od rijetkih prirodnoznanstvenika koji se tog zadatka poduhvatio bio je Heisenberg

Heisenberg (Fizika i filozofija)‏ “Zdravlje i bolest nisu zauvek osigurano vlasnistvo egzaktne prirodne znanosti”. zbog takvog uvida, Heisenberg je “bogohulno” proširio krug nauke koje imaju što reći o zdravlju/bolesti on, naime, s lakoćom uočava da stanje zdravlja/bolesti, i prelaza jednog u drugo, predstavlja kompleksnu povezanost fiziološkog stanja, kulture i socijalnih institucija

Briga o vlastitom zdravlju je “prafenomen ljudskog bitka”(Gadamer)‏ teško je, bilo danas bilo u prošlosti, naći društvenu zajednicu u kojoj se nije adekvatno cijenila(biološka, vitalna) važnost zdravlja i to ne samo za biološki opstanak/reprodukciju date zajednice, već i za ispunjenje planova i zadataka iste zajedice u bilo kojoj domeni života (gospodarskoj, političkoj, kulturnoj...)(Malinowski, B.)‏ iz navedenog razloga, svako društvo mobilizira kulturne/duhovne i materijalne resurse kako bi se taj cilj ostvario

Kolokvijalni govor/jezik i vrijednosna supstancija zdravlja U gipkoj slobodi svakodnevnog, kolokvijalnog govora(bitno različitog od znanstvenog jezika), koriste se brojne izreke koje svjedoče o vrijednosnoj supstanciji zdravlja: ”Ako nemaš zdravlje, nemaš ništa” “Zdravlje nije sve, ali bez zdravlja sve je ništa” “Samo neka bude zdravlja, a ostalo će već nekako biti” – onima kojima ovo nije dovoljno, slijedi zloguka uzrečica: “Dao Bog da imao, pa nemao”. “Zdravlje je najveće blago” “Dao Bog zdravlja” “Nazdravlje”/“Živjeli” “Pozdrav/pozdraviti” – dolazi od riječi zdrav

Pitanju zdravlja, socijal-utopistička misao pridaje iznimnu važnost “Stanje zdravlja, samo po sebi pruža osećaj prijatnosti(...) i mnogi ga drže najvećim uživanjem i gotovo ga svi priznaju temeljem i osnovom svih ostalih uživanja, jer jedino zdravlje može osigurati ugodan život kakav bi svako poželeo, a kad se ono naruši, nema više mesta za koju drugu vrstu užitka.”(Thomas More, Utopija)‏

O važnosti zdravlja govori i Nova Atlantida Francisa Bacona Nova Atlantida ima Salomonov dom u kojem se, među ostalim, nalazi i sanatorij u kojem se “iskušavaju razni novi lijekovi”

Vrednosna supstancija zdravlja pojam zdravlja/bolesti nikada nije neutralan u svakom određenju zdravlja sadržan je pokušaj određenja”’dobrog života’ kao moralnog stanja stvari”(Turner)‏ pojam zdravlja obuhvata pitanja o pravdi, jednakosti, solidarnosti: pravo na zdravlje pravo na zdravstvenu zaštitu pravo na jednako zdrave uvjete života/rada (radnici Salonita) govor o zdravlju uvijek je popraćen jakim izlivom emocija

Glavni zaključak dosadašnjih analiza: Dok je moguće, i dopustivo, u udžbeniku biologije odnosno, opšte, sa stanovišta “čiste”, objektivne, empirijsko-eksperimentalne prirodne nauke ili sa stanovišta modernog prirodnonaučnog i tehničkog mišljenja, pojam život/zdravlje upotrebljavati na vrednosno-indiferentan način, sa moralno neutralnog stanovišta, u jeziku svakidašnjeg života, ljudski život/zdravlje predstavlja vrednosnu kategoriju par excellence.

Koji razlozi u suvremenim uvjetima potenciraju interes za zdravlje? medicina postaje ključna institucija socijalne kontrole (npr. ne mali broj ljudi drži da je cilj cijepljenja čipirati ljude u svrhu njihove kontrole) medikalizacija - širi se prostranstvo medicinske moći iatrogeneze (štete koje nam nanose liječnici i sveukupni medicinski establišment)‏ pomiću se granice medicinskih intervencija: kloniranje transplantacija eugenika uvid u “mapu” gena...

Michael Moore- Bolesno(film “Sicko”,2007)‏ pokazuje kamo srlja zdravstveni sistem SAD-a, koji je već počeo prožimati i druge zdravstvene sisteme, pa i srpski privatizacija zdravstva najbolji je primjer da zdravlje zapravo postaje ekonomsko pitanje - birokratski sistem odlučuje da neki “život nije vrijedan življenja”- gotovo 50 miliona Amerikanaca nema zdravstveno osiguranje zdravstveni pokazatelji su loši, i pored činjenice da je reč o zemlji s najboljom medicinom na svijetu – gotovo 45.000 osoba svake godine umire samo zato što ne može dobiti primerenu medicinsku pomoć

Sveprisutnost interesa za pitanje zdravlja u suvremenom društvu Političari ekonomisti socijalni planeri menadžeri medicinski profesionalci teolozi laici

Ili: Je li postoji zdravlje “po sebi”?

Jedna prethodna napomena “Ideja je čvrsta činjenica, teorija je čvrsta činjenica, praznovjerje je čvrsta činjenica sve dok se ljudi ponašaju u skladu s tom idejom, teorijom ili praznovjerjem, koji nisu ništa manje čvrsti jer se prenose u obliku slike ili zvuka”. Sve dok se ponašamo u skladu s idejama, “ovaj svijet ideja - ovaj idolum - gotovo je jednako čvrst, gotovo jednako stvaran, gotovo jednako neizbježan kao i cigle naših kuća ili asfalt pod našim nogama”. (Mumford, Povijest utopija)‏ Ideja – filozofija, svjetonazor, fantazija, racionalizacija, projekcija, predodžba, uvjerenje ...pomoću kojih ljudi oblikuju svoje ponašanje

Društvo određuje što je “zdravlje” Svako društvo podupire i reprodukuje (ali ne prigodno već konstitucionalno i općevažeće) upravo onu ideju/predodžbu zdravlja koja je u skladu sa njegovim aktualno važećim ekonomskim i političkim prioritetima.

u uslovima teške borbe za opstanak u kojoj dominira ratovanje s neprijateljskim prirodnim (i)li društvenim silama, u kojima je ratovanje obrazac za život čitave zajednice, zdravlje je primarno određeno kao fizička snaga, sposobnost ili jedrina • fizička snaga predstavlja osnovnu polugu održavanja zajednice i njezinog napretka zbog čega se upravo taj aspekt zdravlja “instinktivno kultivira”(Sparta)‏

u antičko doba, podrazumijevalo se “radije kratak život, pun djela i slave, nego dug život bez sadržaja”(grčki junak Ahilej ide u rat prije svega zato da bi stekao slavu)‏ • Sokrat (u Kritonu): ne treba cijeniti “život” nego “dobar život” • u tom vremenu nastaje poznato načelo: • “Zdrav duh u zdravom tijelu”.

danas se u razvijenim društvima pod pojmom “dobar život” misli na: • “stjecanje dobara, trenutno zadovoljavanje ličnih potreba” (Brzezinski)‏

u vremenima u kojima je crkva predstavljala dominantnu društvenu instituciju, pod zdravljem se primarno podrazumijevala: • moralna, duhovna spiritualnost • duhovna ispravnost • izbavljenje/spas duše ali ne i tijela (po Evanđelju, Bog spašava duše, a ne tijela) • tijelo nije ništa drugo do li “tamnica ljudske duše”

U razdoblju prvobitne akumulacije kapitala, ali i u daljnjim razvojnim fazama kapitalizma, zdravlje je primarno određeno • sposobnošću privređivanja • ekonomski sistem koji je favorizirao akumulaciju kapitala i sistem moći koji je zapovedao akumulaciju ljudi bili su od 17. veka. dva korelativna fenomena neodvojiva jedan od drugog • Zbog potrebe tretiranja, kontrolisanja i dirigovanja akumulacije ljudi nastaju nova područja/pitanja kao što su. • demografija • javno zdravlje • higijena • stanovanje • dugovječnost • plodnost...

u nekim primitivnim kulturama, osobitost kulturalnih karakteristika dovela je do toga da se pod zdravljem podrazumijeva i tako nešto kao što je unakazivanje vlastitog tijela- znakovi na tijelu bili su “ulaznica” za određeno mjesto u onostranom svijetu • iako ljudi danas žive u modernoj fizičkoj okolini, u glavama nose jedan čudan asortiman duhovnih relikata iz gotovo svakog drugog doba, od primitivnih plemena vođenih tabuima do društva koje organizira let u svemir • jedna od posljedica te činjenice jeste da suvremeni čovjek, jednako kao i nekoć primitivan, “dekorira” tijelo - tetovažom, piersingom ili stvaranjem ožiljaka • Sweetman(1999.) takvu sklonost modifikaciji tijela naziva svojevsnim “karnevalom znakova” koji danas predstavlja tek određeni životni stil

do radikalnog pomaka u određenju zdravlja dolazi sa shvaćanjem zdravlja (koje je uvijek određeno zdravljem tijela) kao “dobra” koje, zahvaljujući brzom razvoju medicinske tehnologije i farmaceutske industrije, počinje dobivati sve veću kupoprodajnu vrijednost • “transplantacijski turizam”- odlazak bogatih Europljanina u shopping organa od živih donatora u siromašne zemlje • zamjena dijelova ljudskog tijela laboratorijski stvorenim organima...

sa novim materijalnim pretpostavkama, suvremeni čovjek je u situaciji koja mu omogućava ispunjenje njegove stare/nove opsesije: vlastito tijelo/zdravlje “popraviti, usavršiti, načiniti od njega idealan objekt • zdravlje postaje novi fetiš kojem se klanja sve veći broj ljudi; fetišizacija zdravlja na dnevni red postavlja pitanje (a to je, ujedno, i pitanje za psihijatre): postoje li “neuroze zdravlja”(Nietzsche)

Danas se u razvijenim zemljama neprimjerena količina pažnje pridaje “osobnoj” izgradnji zdravog tijela; tijelo/zdravlje postaje “projekt” koji se može ostvariti “pametnim ulaganjem”

Je li (samo)održanje zdravlja/života u svim kulturama krajnja svrha? Premda je kroz istoriju pojam zdravlja dobivao različite vrednosne sadržaje i značenja, u pravilu, očuvanje zdravlja/života ima središnju važnost Ali, ima i suprotnih primjera: događalo se da su pojedini ljudi “pa i čitave populacije, drastično reducirale vlastite verovatnosti preživljavanja kako bi omogućili reprodukciju sociokulturnih sistema kojima pripadaju”(Melotti).

Ontološke istine za koje (ni)je “vredilo” umreti Giordano Bruno(1548.-1600.); osuđen zbog hereze; 1593. pod istragom je Papinske inkvizicije koja ga kao heretika spaljuje 1600.- suprotstavljao se hrišćanskom shvatanju Boga kao ličnosti i nečeg transcendentnog te stvara panteističku doktrinu po kojoj se sve sastoji od večne i beskrajne supstance; Bog je, prema tome, istovjetan s prirodom: natura est deus in rebus Galileo Galilei (1564. -1642.), zalažući se za Kopernikov sustav, također je došao u sukob s Crkvom (1616.) koja je njegovo djelo, “Dijalog o dva glavna svjetska sistema ptolomejskom i kopernikanskom”, proglasila heretičkim inkvizicija ga je prisilila da se odrekne svoga učenja - heliocentričnog sustav Albert Camus u knjizi “Mit o Sizifu”, drži da je Galileo “dobro postupio”- iako je Galileo zastupao značajnu znanstvenu istinu, shvatio je da zbog te istine nije vrijedilo da ga spale pa se iste lako odrekao čim je ta znanstvena istina dovela njegov život u opasnost

Letimičan pregled literature u kojoj je postulirano socijalno porijeklo koncepta zdravlja/bolesti/simptoma

Fleck Ludwick zdravlje i bolest smatra “socijalnim konstrukcijama” ili “socijalnim proizvodima” što znači da su određenja zdravlja pod “snažnim uticajem dominantnih vjerovanja i tradicije u određenom vremenu” specifično stanje duha predstavlja “prvi i najpresudnijii faktor” koji određuje da li će neko stanje biti proglašeno bolesnim ili ne

Bloch(Princip nade)‏ zdravlje je socijalni produkt/konstrukt zato jer svako društvo postavlja zdravlje kao vlastitu “normu” lekar svakog pojedinog društva ne uspostavlja sveopšto zdravlje već samo “obnavlja onu normalnost koja je svaki put socijalno uobičajena” slijedi zaključak: ”nekog unaprijed danog, vazda jednakog zdravlja nema nigdje budući da je socijalno rješenje izlječenja uvijek različito”.

Ivan Illich(Medicinska Nemezis)‏ “Svaka kultura na svoj jedinstven način razvija i definiše obrazac što je čovjek ili što je zdravlje”.

Gorz Čovjekovo zdravlje i “pravila života koja to zdravlje odražavaju su posljedica kulture, što znači da su zdravlje (i bolest) uvijek i pitanje procjene, a procjena varira s obzirom na društveni/kulturni kontekst.

Schroeder Označavanje zdravstvenog stanja je “socijalno određeno.” Zdravstveni status je “unaprijed određen odnosom između pojedinca i ljudi s kojima je u interakciji.”

Lewis “Kada ljudi, u šali ili ozbiljno, kažu da smo na određen način svi mi pomalo ludi, ili da neurotični ljudi daju, u velikoj mjeri, doprinos umjetnosti, ili da se zločin mora tretirati kao bolest i da se zatvorenici trebaju vratiti u bolnice, oni impliciraju socijalni koncept zdravlja.”

Kottow “Zdravi pojedinac označen je zdravim ne u terminima vlastitih šansi preživljavanja, nego u terminima njegovog doprinosa preživljavanju društva čiji je on dio.”

Dubos “Pravo mjerilo zdravlja i bolesti jest sposobnost pojedinca da egzistira na način koji može i sam prihvatiti, ali iznad svega važnije je da ga može prihvatiti i skupina kojoj pripada.”

Zdravlje nije samo socijalni već i individualni konstrukt Radikalni konstrukt individualnog zdravlja: “Stoji do tvog cilja, tvog horizonta, tvojih snaga, tvojih nagona, tvojih zabluda i osobito do tvojih ideala i fantazama tvoje duše da se odredi što za samo tvoje tijelo treba značiti zdravlje.”(Nietzsche)‏

Razlikujemo tri šira sektora znanja o zdravlju/bolesti Profesionalno(ortodoksno, znanstveno, zapadno)‏ Alternativno (narodno, tradicionalno, komplementarno)‏ Laičko(popularno, neformalno)‏ Svi se ti raznorodni sektori znanja isprepliću, preklapaju Laička vjerovanja najbolje se dadu definirati kao zdravorazumsko razumijevanje i osobno iskustvo koje je, u većoj ili manjoj mjeri, prožeto profesionalnom shvaćanjem

Otkud interes za laičke koncepcije zdravlja? Taj se interes temelji na potrebi razumijevanja bitnog pitanja: zašto se ljudi - kada je zdravlje/bolest u pitanju - ponašaju na različite, pa i posve iracionalne, načine (Potpuno je pogrešno misliti da se ljudi, kada obole, za pomoć obraćaju isključivo zdravstveno-zaštitnim profesionalcima)

Istraživanje laičkih koncepcija zdravlja uključuje brojna bitna pitanja Jedno od tih pitanja je: Kako ljudi definiraju zdravlje?

Zdravlje kao subjektivno iskustvo Kada se od običnog čovjeka zatraži da objasni što za njega predstavlja zdravlje, on, u pravilu, reagira zbunjeno i oklijevajući U osnovi, takav čovjek drži da se nema što ispitivati, da je pojam zdravlja razumljiv sam po sebi, da je samo pitanje suvišno; neki će čak reći, i pomalo glupo (Razmislite o značenju fraze: “uzeti nešto/nekoga zdravo za gotovo”.)‏

Nekoliko ilustracija “Ne razmišljam o svom zdravlju; znam samo kada sam bolestan.” “Zdravlje je izraz mog životnog stila – moram biti duhovno, mentalno, emocionalno i fizički potpuno ispunjen da bi bio uistinu zdrav. Misim da potpuno zdravlje nije moguće bez sjedinjenosti sa Bogom.” “Zdravlje je sposobnost izvršavanja poslova i obveza.” “Što je zdravlje? Kakvo glupo pitanje!”

Laičke konceptualizacije zdravlja Zdravlje u vakuumu (izostanak bolesti; zdravlje ima neko značenje samo ako izostane bolest, i obratno; tek kada smo bolesni uviđamo da smo bili zdravi; odnos između pojmova/znakova “zdravlje” i “bolest” nije, međutim, simetričan, pa tako kada jesmo zdravi, ne uviđamo koliko nismo bolesni)‏ Zdravlje kao rezerva (brzi oporavak; u obitelji su svi zdravi...)‏ Zdravlje kao ponašanje (voditi brigu o sebi: vježbati, kontrolirati težinu, sve aktivnosti kojima se nastoji izbjeći bolest...) Zdravlje kao fizičko zdravlje i vitalnost Zdravlje kao psiho-socijalno blagostanje (mentalno zdravlje, veze sa drugim ljudima, duhovnost, sjedinjenost s bogom...) Zdravlje kao funkcija- zdravlje kao sposobnost izvršavanja dužnosti/obveza

Utjecaj društva/kulture na određenje zdravlja je nedvojbeno zdravlje nije naprosto prirodna, biološka pojava/činjenica već izraz socijalne organizacije, sociokulturni proizvod, artefakt socijalnih procesa zdravlje je logički neovisno od bolesti što znači da se zdravlje ne smije proučavati kao antiteza, negacija bolesti (zdravlje nije stanje nekoga tko nema medicinsku dijagnozu)‏ zdravlje je socijalni pojam, “povijesno situiran”, društveno promjenjljiv, relativan, vrijednosni (aksiološki) koncept

Socijalni koncept i kontekst zdravlja